P-4260/2016

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Anti Božinoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. S., O.:…,

zastupan po punomoćniku K. P., odvjetniku u S., protiv tuženika pod 1)

I. E. Q. iz Z., O.:…, pod 2)

M. E. iz Z., O.:… i pod 3)

M. D. A., R. C., L. B., U. K. V. B. i S. I., ovaj pod 3 zastupan

po B. A., odvjetniku u S., radi utvrđenja prava vlasništva,

nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dne 06. listopada 2021.god. u nazočnosti pun. tužitelja i pun. tuženika pod 3, dne 03. prosinca 2021. god.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj P. d.o.o. S., O.:…, isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zgr.

4335/1 ZU 7122 K. O. S., površine 115 m2, anagrafske oznake …., pa se tužitelj ovlašćuje temeljem ove presude

zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za 4/6 idealnog dijela, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika.

II. Nalaže se tuženiku pod 3, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi parbeni trošak tužitelju u iznosu od 36.512,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 03. prosinca 2021. god. pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.1 U tužbi od 29. kolovoza 2016. godine navodi se da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu od 18. veljače 2013., pod posl. br. Pst-1130/12, koja je djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Splitu od 05. lipnja 2014. pod posl. br. Gžst-309/13, utvrđeno da je tužitelj, u odnosu na tuženicu N. R. iz S., M. T. A. iz Z. (pravnu prednicu tuženika pod 3),

te M. M. iz S. (pravnu prednicu tuženika pod 1 i 2), isključivi vlasnik i posjednik nekretnine u S., anagrafske oznake … označene kao

čest. zgr. 4335/1 i upisane u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Splitu u ZU 7122 K. O. S., površine 115m2, te da presuda zamjenjuje tabularnu ispravu. U postupku je utvrđeno da je tužitelj P. d.o.o. S. vlasništvo predmetne nekretnine stekao ex lege, u smislu odredaba čl. 390 a ZV-a. Tuženici I. E. Q. i M. E.,

povodom prijedloga od 14. ožujka 2011. god. (Z-2795/11) upisani su kao vlasnici predmetne nekretnine temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog u Z. 02. studenog 2004., A. navedenog ugovora od 19. rujna 2008., te

izvatka iz matice umrlih od 15. veljače 2011., svaki za po 1/6 dijela, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena M. M. (tužene iz naprijed navedenog predmeta). Tuženik M. D. A. upisan je kao vlasnik iste nekretnine za

2/6 dijela, povodom prijedloga od 24. siječnja 2012. (Z-695/12), na temelju Ugovora o darovanju nekretnine od 30. rujna 2011., uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena M. T. A. (tužene iz gore navedenog predmeta).

1.2 Tužitelj tvrdi, a s obzirom da pravni prednici označenih tuženika u ovoj tužbi nisu bili vlasnici predmetnih nekretnina u trenutku sklapanja pravnih poslova s tuženima, koji predstavljaju pravnu osnovu stjecanja tuženika i koji su poslužili kao zemljišno knjižne isprave temeljem kojih je izvršena uknjižba prava vlasništva na ime tuženika, da tuženi nisu mogli steknuti vlasništvo predmetne nekretnine. Naime, tužitelj je vlasništvo te nekretnine stekao temeljem Zakona, stupanjem na snagu ZV- a, što je utvrđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu br. Pst-1130/12 od 18. veljače 2013. godine. Stoga, pravni prednici tuženika nisu mogli pravnim poslom prenijeti na tužene pravo vlasništva jer to pravo u vrijeme sklapanja spomenutih pravnih poslova nisu ni sami imali.

1.3 Na temelju navedene pravomoćne presude uknjiženo je pravo vlasništva u korist tužitelja za 2/6 idealnog dijela, ali da s obzirom na naknadni upis tuženih kao zemljišno knjižnih vlasnika, nije u mogućnosti ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime za preostalih 4/6 idealnog dijela, a na temelju spomenute presude. Tužitelj stoga predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se utvrdilo da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine, te ga se ovlastilo, temeljem presude, zatražiti i postignuti uknjižbu prava vlasništva na svoje ime za 4/6 idealnog dijela, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika.

2. Tuženi pod 1 i 2 nisu odgovorili na tužbu, a tuženik pod 3 se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu i predložio da se zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan. Navodi da je vlasnik predmetne nekretnine bio djed tuženika, sada pok. J. T., koji je tu nekretninu bio iznajmio poduzeću J., te mu je to poduzeće redovito plaćalo naknadu za korištenje. Tvrtka J. pokušala je zaobići prava tuženika,

odnosno pok. J. T., te je ustala tužbom protiv njega. U tužbi je J. T. označen kao odsutna i nepoznata boravišta iako je u to vrijeme već bio mrtav. U postupku II.P-1887/88 donesena je presuda, međutim, kada su nasljednici J. T. saznali za odluku, pokrenuli su obnovu postupka. Postupak je okončan rješenjem br. P2-6269/10 od 18. siječnja 2012. god., kojim je odbačena tužba tvrtke J.. Zbog toga pozivanja tužitelja da je predmetnu nekretninu stekao od tvrtke J. je neosnovano jer ta tvrtka nije bila vlasnik nekretnine. Netočan je i navod tužitelja da je njegov prednik izgradio prijeporni objekt jer je objekt izgrađen još prije II. svjetskog rata, a naknadno je, po korisnicima, adaptiran i uređen. Osnovni objekt bio je iznajmljen poduzeću J.. Tuženik pod 3 suvlasnički je dio nekretnine stekao kao pošten stjecatelj. On stalno živi u UK-u, te mu nije bio, niti mu je mogao biti poznat spor koji se vodio. Ugovorom o darovanju od 30. rujna 2011. god. majka mu je darovala svoj suvlasnički dio naslijeđene imovine, te je jasno da tuženik o sporu ništa nije znao. Budući da je nekretninu stekao kao pošteni stjecatelj tužitelj ne može tražiti da ga se briše iz zemljišne knjige.

3. U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka iz zemljišne knjige – povijesnog prikaza za predmetnu nekretninu, uvjerenja o prebivalištu tužene pod 1, pregledom spisa Općinskog suda u Splitu br. Pst-1130/12, P2-6269/10, te preslušanjem zz tužitelja i svjedoka E. M..

4. Tužitelj i tuženik pod 3 zatražili su trošak postupka.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nekretnine označena kao čest. zgr. 4335/1 ZU 7122 k.o. S., površine 115m2 te ovlašćivanje tužitelja da temeljem presude zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine za 4/6 idealnoga dijela, uz istodobno brisanje toga prava s imena tuženika.

6. U postupku je pregledom dokumentacije priložene spisu te pregledom priloženih spisa utvrđeno slijedeće:

- da je predmetna nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi za k.o. S. kao čest. zgr. 4335/1 u ZU 7122,

- da su tuženici I. E. Q. i M. E. upisani kao vlasnici predmetne nekretnine povodom prijedloga od 14. 03. 2011. god. (Z- 2795/11), na temelju U. o doživotnom uzdržavanju sklopljenoga u Z. 02. 11. 2004., A. toga ugovora od 19. 09. 2008., te izvatka iz matice umrlih od 15. 02. 2011., svaki za po 1/6 dijela,uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena M. M.. Tuženik pod 3 M. D.

A. upisan je kao vlasnik predmetne nekretnine za 2/6 dijela, povodom prijedloga od 24. 01. 2012. god. (Z-695/12), a na temelju Ugovora o darovanju nekretnine od 30. 09. 2011., uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena M. T. A.,

- da je u ranijem razdoblju kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan J. T. pok. I. iz S. i to na temelju kupoprodajne pogodbe S. 0. m. 1. g. spisa bilježnika K., a nakon njega da je pravo

vlasništva bilo upisano na njegove slijednike, kao suvlasništvo I. T. pok. J. za 1/3 dijela, M. M. pok. J. za 1/3 dijela i N.

R. pok. J. za 1/3 dijela,

- da je iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige razvidno da je nekretnina čest. zgr. 4335/1 u posjedovnom listu upisana kao poslovna zgrada površine 115m2 dok je u trećem zk tijelu upisano da je zgrada bez zemljišta sagrađena na čest. zgr. 4335,

- da je u zemljišnoj knjizi pod rednim brojem 4., uz oznaku predmeta Z- 958/73 evidentirana promjena površine čest. zgr. 4335 na temelju prijavnoga lista U. za katastar S. iz 1973. god. dok je pod rednim brojem 6 poslovni broj Z-6419/01 evidentirana dioba čest. zgr. 4335 u podčestice, čest. zgr. 4335/1 i 4335/2, a na temelju prijavnoga lista P. ureda za katastar S. od 28. prosinca 2000.god.,

- da je 11. veljače 1961. god., pod poslovnim brojem Z-276/61, izvršen upis prvoga i trećeg zemljišno knjižnog tijela dakle i nekretnine označene kao čest. zgr. 4335, kao društvenoga vlasništva temeljem rješenja NO O. S., S. za financije, I.- pravni odsjek od

25. studenoga 1959. god.,

- da je 12. rujna 2001. god., na osnovi čl. 367 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN br. 91/96, 46/99, 73/00, 114/01, 79/06,

141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) izvršena uknjižba brisanja društvenoga vlasništva predmetne nekretnine,

- da je, prema podacima iz prijavnoga lista P. ureda za katastar

S. od 28. ožujka 2001. god., kao posjednik čest. zgr. 4335 k.o. S.

upisan J. T. pok. I. i da je navedena čestica cijepana temeljem lokacijske dozvole od 17. studenoga 2000. god. na čest. zgr. 4335/1 površine 115m2, te čest. zgr. 4335/2 površine 201m2,

- da je pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. IIP-1887/88 vođen postupak u građanskoj pravnoj stvari tužitelja RO J. S.-RZ

zajedničke službe protiv tuženika J. T. radi utvrđenja da čest. zem. 4335 pripada tužitelju i izdavanje tabularne isprave, te da je pravomoćnom presudom zahtjev prihvaćen, ali je rješenjem od 18. siječnja 2012. god. dopušteno ponavljanje tog postupka, ukinuta pravomoćna presuda od 03. srpnja 1998. god. i tužba odbačena,

- da je, prema rješenju H. fonda za privatizaciju od 07. listopada 1993.god., predmetna nekretnina, odnosno lokacija S " D. dom", sukladno čl. 390. st. 1. ZV-a, ušla kao sastavni dio u

kapital društva JP P. S..

- da je tužitelj koristio predmetnu nekretninu temeljem Ugovora o trajnom prijenosu prava korištenja poslovnoga prostora uz naknadu, sklopljenoga između RO P. S. i R. J. S., a kojim ugovorom je

nositelj prava korištenja prostora na čest. zgr. 4335, R. J. S.

dao na uporabu poslovni prostor predniku tužitelja odmah po završenom plaćanju ugovorene naknade,

- da je R. J. S. dne 16. listopada 1987. god. donio odluku o ustupanju prava korištenja uz naknadu prednika tužitelja tadašnjoj R. P. S. na dijelu otvorenoga i zatvorenog prostora u sklopu

D. doma, …, uz ugovorenu naknadu od

17.000.000,00 tadašnjih dinara.

- da je, u postupku preoblikovanja K. poduzeća P. S. i

usklađenja sa Zakonom o trgovačkim društvima, J. P.

S. sačinilo E. o procijeni vrijednosti poduzeća na dan 31. prosinca 1992. god., u sklopu kojega ulazi i poslovni prostor u sklopu D.

doma R. J., u bivšoj ulici …, a koje je poduzeće

P. otkupilo od R. J. i adaptiralo za prodaju putnih karata.

- da su tužitelj i njegovi pravni prednici u posjedu predmetne nekretnine još od 1947. god. te da je u navedenom sudskom postupku, vođenom pod brojem IIP-1887/88, iz iskaza svjedoka vidljivo da je predmetna zgrada građena uz sudjelovanje svih radnika tadašnjega poduzeća O. prednika poduzeća J., i da su po završetku izgradnje u zgradu

smješteni uredski prostori toga poduzeća, a kasnije je poduzeće jedan dio zgrade iznajmljivao, između ostalih i P. S.,

- da je prema podacima iz rješenja ranije S. S. od 13.

svibnja 1968. god., još pravni prednik poduzeća J., tadašnji

P. P. bio nositelj prava korištenja poslovnoga prostora u ulici

tadašnje oznake …,

- da je pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. Pst-1130/12 vođen postupak u građansko-pravnoj stvari tužitelja P. d.o.o. S., protiv tuženika N. R., M. T. A. i M. M., radi

utvrđenja prava vlasništva predmetne nekretnine, izdavanja tabularne izjave za upis prava vlasništva i odlučivanja da će tu ispravu zamijeniti sudska presuda. Pravomoćnom presudom od 18. veljače 2013. god., djelomično preinačenom presudom Županijskoga suda u Splitu od 05. 06. 2014. ( br. Gžst-309/13),utvrđeno je da je tužitelj P. d.o.o. S., u odnosu na tužene N. R., M. T. A. ( pravnu prednicu

tuženika pod 3 D. M. A.) te M. M. (pravnu

prednicu tuženika pod 1 I. E. Q. i pod 2 M. E.),

isključivi vlasnik i posjednik nekretnine u S., anagrafske oznake …, označene kao čest. zgr. 4335/1, upisane u ZU 7122 k.o. S., površine 115m2, te da presuda zamjenjuje tabularnu ispravu.

7. Iz izloženoga proizlazi da je prednik tužitelja, poduzeće O. S. izgradilo predmetnu nekretninu, da su tužitelj i njegovi prednici u posjedu nekretnine još od 1947. god., s tim što je kao nositelj prava korištenja bio upisan P. P. a tužitelj je temeljem ugovora sklopljenoga s poduzećem J. S.

postao nositelj prava korištenja. Predmetna nekretnina je 1993. god. unijeta u društveni kapital tadašnjega P. P..

8. U smislu odredbe čl. 390a ZV-a, trgovačko društvo kao pravni sljednik društvenoga poduzeća, po završenoj pretvorbi društvenoga vlasništva, vlasnik je nekretnina koje su na dan procjene vrijednosti temeljnoga kapitala u postupku pretvorbe ili privatizacije bile:

- društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenoga poduzeća i

- koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i

- čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva.

9. S obzirom da je predmetna nekretnina u postupku pretvorbe javnoga poduzeća P. S. 1993. godine unijeta u kapital društva tog poduzeća, tužitelj je, u smislu citirane odredbe čl. 390a ZV-a, po sili zakona stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine te je imao pravni interes na podnošenje tužbe radi utvrđenja prava vlasništva. S obzirom da su tuženici odnosno njihovi prednici upisani kao vlasnici nekretnine u zemljišnoj knjizi, tužitelju pripada pravo i zahtijevati da sudska presuda zamjenjuje tabularnu izjavu za uknjižbu prava vlasništva.

10. Predmetna nekretnina postala je društveno vlasništvo temeljem rješenja nadležnoga tijela iz 1959. god. te je tužitelj odnosno njegov prednik bio nositelj prava korištenja na toj nekretnini. Brisanje prava društvenoga vlasništva izvršeno je 2001. god. u smislu čl. 367 ZV-a.,pa je jasno da tuženi, odnosno njihovi pravni prednici M. T. A. i M. M. te njihov pravni prednik J. T., nisu stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine, niti su pravni prednici tuženika M. T. A. i M. M. mogle pravnim poslom prenijeti na tuženike pravo vlasništva jer to pravo, u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 02.

11. 2004., A. toga ugovora od 19. 09. 2008., te ugovora o darovanju od 30. 09. 2011., nisu ni same imale. U parničnom postupku vođenom pred Općinskim sudom u Splitu pod posl. br. Pst-1130/12 raspravljano je i utvrđeno da pravni prednici tuženika nisu vlasnici predmetne nekretnine. Pravni prednici tuženika zbog toga nisu mogli na tuženike prenijeti pravo koje nisu imali. Ugovori u kojima su raspolagali predmetnom nekretninom u korist tuženika nemaju stoga pravnoga učinka. Tuženima, kao bliskim srodnicima ranije upisanih vlasnika (djeci), nije mogla ostati nepoznata niti jedna okolnost ili činjenica postupka vođenoga pod posl. br. Pst-1130/12, kao ni sudska odluka iz istoga postupka. I tuženi i njihovi pravni prednici nisu bili savjesni prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju i ugovora o darovanju jer je pravnim prednicima bilo poznato a tuženima moralo biti poznato da se vodi sudski postupak radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a onda i odluka koja je donesena u tom postupku kojom je tužitelj utvrđen kao vlasnik za cijelo te nekretnine.

11. Napominje se da tuženik tijekom postupka, iako su to navodili, nisu dokazali da je njihov prednik imao zaključen ugovor o zakupu predmetne nekretnine s prednikom tužitelja, ondašnjim poduzećem J. S., a nisu dokazali ni da je veći dio objekta izgrađen po njihovom predniku još prije drugoga svjetskog rata.

12. Radi svega iznesenoga tužbeni zahtjev je prihvaćen te je suđeno kao u toč. I. izreke presude.

13. Sud je odustao od izvođenja dokaza preslušanjem tuženika jer se oni, i nakon višekratnih poziva radi preslušanja, nisu odazvali sudu.

14. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Tužitelju je priznat trošak za sastav tužbe, pristup na sedam ročišta ( 04. 07. 2018., 13. 11. 2019., 01. 07. 2020., 01. 10. 2020., 09. 03. 2021., 15. 07. 2021., 06. 10. 2021) i sastav podneska od 10. 10. 2017. po 250 bodova te za pristup na šest ročišta ( 24. 01. 2018., 19. 04., 2018., 22. 05. 2019., 12. 09. 2019., 04. 03. 2020., 26. 11. 2020) po 62,5 bodova. Ukupno je tužitelju priznato 2625 bodova što je, pomnoženo s vrijednošću boda, prema važećoj OT te uvećano za PDV, 1.850,00 kn pristojbe tužbe i 1.850,00 kn pristojbe presude, dalo iznos dosuđenoga troška od 36.512,50 kn. Budući da tuženi pod 1 i 2 nisu prouzročili nikakav trošak tužitelju u postupku, odlučeno je da cjelokupni trošak snosi tuženik pod 3.

U Splitu, 03. prosinca 2021.god.

SUDAC

ANTO BOŽINOVIĆ

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi Županijskom, sudu, putem ovog suda u četiri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku pod 1 preko oglasne ploče suda

- tuženiku pod 2

- pun. tuženika pod 3

- u spis

Broj zapisa: eb302-d4e7d

Kontrolni broj: 09030-3fe32-772a4

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANTO BOŽINOVIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.