- 1 -              Revd 894/2024-3

Broj: Revd 894/2024-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. Š. iz K., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-645/2021-2 od 25. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni br. Pr-568/2018-20 od 18. svibnja 2021., na sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-645/2021-2 od 25. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni br. Pr-568/2018-20 od 18. svibnja 2021., postavljajući sljedeće pravno pitanje:

„Ukoliko se podaci o broju iskorištenih slobodnih dana navedeni u evidencijama rada koje vodi poslodavac i obračunskim listama za obračun plaće koji izdaje poslodavac ne podudaraju koji podaci su relevantni za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva s obzirom da se u oba slučaja radi o javnim ispravama, odnosno postupa li ispravno sud kada odbije ocijeniti dokaznu snagu evidencije radnog vremena kao javne isprave kojom se dokazuje broj stvarno odrađenih sati rada, slobodnih dana godišnjeg odmora i bolovanja te ostvarenih prekovremenih sati u pojedinim mjesecu i prednost u pogledu dokazivanja broja iskorištenih slobodnih dana temeljem ostvarenih prekovremenih sati rada daje podacima iz obračunskih lista te je li sud dužan u slučaju nepodudaranja podataka u javnim ispravama sporne činjenice utvrditi drugim dokaznim sredstvima (saslušanjem tužitelja, svjedoka itd.)?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica ukazuje na odluke županijskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu iz odluke Gž R-3049/2021-3 od 25. veljače 2022. i dr.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljica isti predlaže odbaciti.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje tuženice nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.1. Naime, u odnosu na postavljeno pitanje ističe se da je u odluci ovoga suda poslovni broj Rev 927/22-3 od 7. veljače 2023., odgovoreno na postavljeno pitanje, na način da je rečeno da pitanje mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja zavisi od svih okolnosti pojedinog slučaja, a kada na temelju međusobno proturječnih tvrdnji stranaka nije moguće utvrditi je li postojeća evidencija radnog vremena uredno vođena, sudovi su ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom pravila o teretu dokazivanja, pri čemu je nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe, i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

6.2. Stoga, kako je o postavljenom pitanju već zauzeto shvaćanje, a pobijana je odluka donesena je u skladu s navedenim shvaćanjem ovoga revizijskog suda, ne radi se o pitanju koje bi omogućilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pozivom na odredbu čl. 385.a ZPP dopusti reviziju i izrazi pravno shvaćanje o njima.

7. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 5. ožujka 2024.