Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-395/2019-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Marina kao predsjednika vijeća te Irene Lenić, kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana, kao člana vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja JE, II. tužiteljice DE, oboje iz [adresa] ili [adresa], ONT. N 6 G2V8 i III. tužiteljice NE iz [adresa] ili [adresa]. N 6 E-2WI, svi zastupani po punomoćnici odvjetnici ABC, iz [adresa], protiv tuženika ZE iz [adresa], zastupanog po ... iz [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ME rođ. ZE iz [adresa], radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-2326/2011 od 28. veljače 2019. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 2. prosinca 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2326/2011 od 28. veljače 2019. godine.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

I. " Utvrđuje se da između tužitelja pod 1), 2) i 3) tužbe i tuženika nije sklopljen:

Ugovor o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. godine sa „ovjerom Osnovnog suda u Banjaluci pod brojem I-OV-5130/93 od 24. prosinca 1993. godine“ po punomoćniku ČE kao punomoćniku NE JE sina J, NE DE i NE kćeri JE (Ugovor dostavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zadar Klasa: UP/I-410-20/94-01/771, Ur. broj: 03- 94-01), u dijelu koji se odnosi na raspolaganje velikom kućom i pripadajućim zemljištem koji se nalaze na dijelu čest. 186/1 i čest. 186/9 k. o. [katastarska općina], te su na skici mjerenja ing. geodezije IE od 08. prosinca 2010. sačinjenoj u predmetu ovog suda P-1800/05 označeni crvenom bojom, pa je tuženik dužan priznati da ugovor u ovom dijelu u odnosu na tužitelje nije nastao, te trpjeti pravne posljedice u roku od 15 dana,

dok se u preostalom dijelu koji se odnosi na raspolaganje malom kućom i pripadajućim zemljištem koji se nalaze na čest. 190/23, dijela čest. 191/11 i dijela čest. 186/1 k. o. [katastarska općina], te su na skici mjerenja ing. geodezije IE od 08. prosinca 2010. sačinjenoj u predmetu ovog suda P-1800/05 označeni narančastom bojom, tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Utvrđuje se da između tužitelja pod 1), 2) i 3) tužbe i tuženika nije sklopljen:

- Ugovor o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. godine bez ovjere potpisa ugovornika, ali potpisan na strani ugovornika OE, DE, NE i ĆE po punomoćniku PE, a u uvodnom dijelu tog ugovora spominje se ovlaštenje punomoćniku PE temeljem punomoći broj OV 02-4800/93 Skupštine Opštine Laktaši od 27. prosinca 1993. godine koju je potpisao RE (Ugovor dostavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zadar Klasa: UP/I-410-20/94-01/771, Ur. broj: 03- 94-01),

- Ugovor o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. godine bez ovjere potpisa ugovornika, ali potpisan na strani ugovornika OE, DE, NE i ĆE po punomoćniku PE, a u uvodnom dijelu tog ugovora spominje se ovlaštenje punomoćniku PE temeljem punomoći broj OV 02-4800/93 Skupštine Opštine Laktaši od 27. prosinca 1993. godine koju je potpisao RE (Ugovor dostavljen Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar Zadar klasa: 932-07/96-07/6 u postupku prijave promjene na zemljištu od JEZ od dana 17. kolovoza 1994. godine temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina predmet kojeg je i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojem Ugovoru je u toč. I. st. 2. osim čestica naznačenih u prethodna dva ugovora iza u retku 3 st. 2. iza riječi „ZE i to:„ dopisani tekst: „tijelo jedino čest. br. 186/1 pašnjak u površini od 95 m2 zk. ul. [broj ZK uloška]“),

pa je tuženik dužan priznati da ti ugovori u odnosu na tužitelje nisu nastali, te trpjeti pravne posljedice u roku od 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda su žalbu pravodobno podnijeli tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku. Pobijaju dio odluke pod točkom I. u dijelu presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev te pobijaju odluku o troškovima (točka III.) te predlažu preinaku na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti, podredno predlažu ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, sve uz naknadu troškova postupka i žalbe.

Protiv presude prvostupanjskog suda je pravodobno žalbu podnio tuženik. Iz sadržaja žalbe proizlazi da pobija dio odluke pod točkom I. kojim je usvojen tužbeni zahtjev te dio odluke pod točkama II. i III. kao i odluku o trošku. Predlaže prihvaćanje žalbe kao osnovane te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak podredno predlaže preinaku presude na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovo vijeće utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP-a), na koju sadržajno žalbom upućuje tužitelj budući da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni, neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene pravilno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da nisu sklopljeni ugovori o zamjeni nekretnina između I. do III. tužitelja i tuženika te zahtjev za trpljenje u svezi s tim zahtjevom.

6.1. Naime, tužitelji traže da se utvrdi da između njih i tuženika nisu sklopljeni:

- Ugovor o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. godine sa „ovjerom Osnovnog suda u Banjaluci pod brojem I-OV-5130/93 od 24. prosinca 1993. godine“ po punomoćniku ČE kao punomoćniku ĆE JE sina J, ĆE DE i ĆE NE kćeri JE, koji ugovor je dostavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zadar Klasa: UP/I-410- 20/94-01/771, Ur. broj: 03-94-01 - u nastavku prvi ugovor o zamjeni,

- ugovor o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. godine bez ovjere potpisa ugovornika, potpisan na strani ugovornika OE, DE, NE i ĆE po punomoćniku PE, a u uvodnom dijelu tog ugovora spominje se ovlaštenje punomoćniku PE temeljem punomoći broj OV 02-4800/93 Skupštine Opštine Laktaši od 27. prosinca 1993. godine koju je potpisao RE, koji ugovor je dostavljen Ministarstvu financija, Poreznoj upravi, Područnom uredu Zadar Klasa: UP/I-410-20/94-01/771, Ur. broj: 03-94-01 - u nastavku drugi ugovor o zamjeni,

- ugovor o zamjeni nekretnina od 24. prosinca 1993. godine bez ovjere potpisa ugovornika, ali potpisan na strani ugovornika OE, DE, NE i ĆE po punomoćniku PE, a u uvodnom dijelu tog ugovora spominje se ovlaštenje punomoćniku PE temeljem punomoći broj OV 02-4800/93 Skupštine Opštine Laktaši od 27. prosinca 1993. godine koju je potpisao RE (Ugovor dostavljen Državnoj geodetskoj upravi, Područnom uredu za katastar Zadar Klasa: 932-07/96-07/6 u postupku prijave promjene na zemljištu od JEZ od dana 17. kolovoza 1994. godine temeljem Ugovora o zamjeni nekretnina predmet kojeg je i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojem Ugovoru je u toč. I. st. 2. osim čestica naznačenih u prethodna dva ugovora iza u retku 3 st. 2. iza riječi „ZE i to:„ dopisani tekst: „tijelo jedino čest. br. 186/1 pašnjak u površini od 95 m2 zk. ul. [broj ZK uloška]“ - u nastavku treći ugovor o zamjeni.

7. Nesporno da je prvi ugovor o zamjeni u ime tužitelja pod potpisao RE kao njihov punomoćnik te otac tuženika ŠE kao punomoćnik tuženika.

8. Tužitelji u postupku tvrde da RE koji je potpisao ugovor nije bio opunomoćen na zaključenu ugovora o zamjeni nekretnine.

9. Analizom provedenih dokaza je prvostupanjski sud utvrdio da je RE bio opunomoćen za sklapanje prvog ugovora o zamjeni nekretnina dok su druga dva ugovora koja su dostavljena Područnom uredu za katastar i Poreznoj upravi nastali kao prijepis izvornog ugovora koji je ovjeren kod Osnovnog suda u Banja Luci.

10. Budući da je pravomoćnom sudskom odlukom Gž-422/2018 utvrđeno da je prvi ugovor ništav, osim u dijelu koji se odnosi na zamjenu male kuće sa pripadajućim zemljištem koje pripada JE i DE, jer NE nije imala suglasnost supruga za raspolaganje predmetnim nekretninama prvostupanjski sud je utvrdio da u odnosu na predmetnu nekretninu, koja čini bračnu stečevinu tužiteljice NE i njenog bivšeg supruga ĆE, ugovor o zamjeni nije sklopljen. U preostalom dijelu koji se odnosi na zamjenu kuće tužitelja ĆE JE i DE, za koje je njihov punomoćnik imao punomoć za zaključenje ugovora, je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev obrazlažući da je RE imao valjanu punomoć za zamjenu predmetne nekretnine, a čak i da se ne prihvati ovaj stav da je bio opunomoćen od strane I. i II. tužitelja, prvostupanjski sud je utvrdio da se iz njihovog ponašanja može zaključiti da je ugovor prešutno odobren u smislu odredbe čl. 88. Zakona o obveznim odnosima.

11. S obzirom da je utvrdio da su drugi i treći ugovori prijepisi prvo zaključenog ugovora, u odnosu na njih je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev da navedeni ugovori nisu nastali.

12. S obzirom na vrijeme nastanka pravnog odnosa u konkretnom se temeljem odredbe čl. 1163. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11.,78/15. i 29/18.– u nastavku teksta: ZOO) primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – u nastavku teksta: ZOO-a), kako je to pravilno i zaključio prvostupanjski sud.

13. Na temelju provedenih dokaza pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sadržaj pravnog odnosa u kojem su bile stranke. Pravilno je prvostupanjski sud analizom i ocjenom svih provedenih dokaza utvrdio da je RE bio opunomoćen od strane tužitelja za zaključenje ugovora o zamjeni te da su stranke sklopile ugovor o zamjeni sadržajno na način kako se to navodi u ugovoru sve u smislu odredbe čl. 552. ZOO-a.

13.1. Navedenom odredbom je propisano da se ugovorom o zamjeni svaki ugovaratelj obvezuje prema svom suugovaratelju predati stvar koja se zamjenjuje tako da on stekne pravo raspolaganja odnosno pravo vlasništva.

13.2. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su navedeni ugovor tužitelji sklopili putem punomoćnika koji je imao potrebno ovlaštenje za poduzimanje pravnog posla odnosno sklapanje ugovora o zamjeni temeljem odredbe čl. 89. ZOO-a koja je sadržavala ovlaštenje za poduzimanje navedenog posla.

13.4.Prema odredbi čl. 89. ZOO-a punomoćnik može zastupati vlastodavca sukladno ovlaštenju za zastupanje i to za one pravne poslove za čije je poduzimanje ovlašten, a sukladno odredbi čl. 95. za otuđenje nekretnina je potrebna specijalna punomoć koja ovlašćuje na poduzimanje točno određenih pravnih radnji oko pravnog statusa nekretnine.

13.5.Pravilno je prvostupanjski sud primjenjujući odredbu čl. 99. st.2. ZOO-a zaključio o sadržaju spornog pravnog odnosa te punomoći, a da je punomoćnik imao ovlaštenje za sklapanje ugovora proizlazi iz ovjere prvog ugovora.

13.6. S obzirom na takva činjenična utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je prvi ugovor na kojem su ovjereni potpisi punomoćnika nastao. Međutim, s obzirom da je pravomoćnom odlukom suda utvrđena ništetnost ugovora u odnosu na dio nekretnine koji predstavlja bračnu stečevinu 3. i 4. tužitelja, pravilno je i zaključio da predmetni ugovor nije nastao u odnosu na nekretninu za koju je u pravomoćnom postupku utvrđeno da je ugovor ništetan, dok je u preostalom dijelu prvi ugovor na snazi.

13.6. U parničnom postupku u kojem je utvrđena ništetnost ugovora u odnosu na nekretnine koje predstavljaju bračnu stečevinu III tužene i njenog supruga je na strani tuženika sudjelovao tuženik iz ovog postupka. Pravomoćna presuda u načelu djeluje samo među parničnim strankama, a ne prema trećim osobama. Međutim kako je tuženik bio stranka u navedenom postupku, presuda donesena u odnosu na njega ga veže. Stoga nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi s čl.333 ZPP-a.

14. S obzirom da je u postupku utvrđeno da su drugi i treći ugovor na kojima nisu ovjereni potpisi stranaka sačinjeni prijepisom prvog ugovora za potrebe prijave Ministarstvu financija i Državnoj geodetskoj upravi u kojima je došlo do određenih promjena u sadržaju u pogledu punomoćnika i katastarskog broja nekretnine u odnosu na prvi ugovor, pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na navedene ugovore u kojem je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

15. S obzirom da je u postupku utvrđeno da su se tužitelji suglasili o bitnim sastojcima ugovora o zamjeni, da su bili upoznati s predmetom zamjene jer su znali o kojoj se nekretnini radi, da je ugovor između njih izvršen u cijelosti, te da do 2011. godine I. i II.tužitelji nisu osporavali zamjenu nekretnina, pa čak niti nakon što su 2006. saslušani kao svjedoci u predmetu koji su pokrenuli III.tužiteljica i njezin suprug protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti ugovora o zamjeni, da III.tužiteljica nije osporavala zamjenu nekretnina do podnošenja tužbe protiv tuženika 2005. godine, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da bi čak i da se radilo o sklapanju ugovora od strane punomoćnika koji nije imao ovlaštenje za sklapanje ugovora tako zaključeni ugovor tužitelje obvezivao budući da su ga prešutno odobrili.

15.1. Naime sukladno čl. 88. ZOO-a ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri.

15.2. Iz stanja spisa proizlazi da su tužitelji odobravali zamjenu nekretnina sve do pokretanja postupka protiv tuženika 2005. i 2011. godine. Kako se iz njihovog ponašanja može zaključiti da su ugovor odobrili, ne mogu se pozivati na eventualne nedostatke punomoći prilikom zaključenja posla koje ističu u žalbi.

16. U odnosu na ostale žalbene navode tužitelja koji se svode na osporavanje ocjene dokaza izvršenih po prvostupanjskom sudu i na osnovi njih utvrđeno činjenično stanje, valja ukazati da prvostupanjski sud relevantne činjenice utvrđuje prema svom uvjerenju na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima kako bi se moglo povjeriti da li je ocjena provedenih dokaza izvršena po sudu prvog stupnja ima pravnu i činjeničnu osnovu.

Žalbeni razlozi tuženika u kojima iznosi svoja shvaćanja o ocjeni provedenih dokaza, koje je različito od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana te shvaćanja o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu materijalnog prava. Naime, pravo na ocjenu provedenih dokaza je pridržano za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a) kojem pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju žalitelja nije ostvarena povreda na koju neosnovano ukazuje žalitelj.

Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je izvedene dokaze ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu o osnovanosti odnosno neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a žalbeni navodi tužitelja ne sadrže jasne tvrdnje koje bi činjenični supstrat na kojem je temeljena prvostupanjska presuda mogle dovesti u sumnju.

17. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2., a njihova visina je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 2. prosinca 2021.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Željko Marin