REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Amruševa 2/II

44. P-2586/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu toga suda Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., H. 67/A, OIB:,

zastupan po punomoćniku D. A. B., odvjetniku iz O. d.

Ć. Ć., J. & B., j.t.d. iz Z., M. 7, protiv tuženika

A. Z. d.o.o. iz Z., K. 2, OIB, zastupan po

punomoćniku D. B. G., odvjetnica iz O. društva G., K.

& K. iz Z., R. cesta 52, radi: utvrđenja ništetnosti odluka skupštine,

nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 20. listopada 2021. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja D. A. B. i punomoćnice tuženika

D. B. G., s danom objave 2. prosinca 2021. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je ništetna odluka glavne skupštine tuženika A. Z. d.o.o., Zagreb, K. 2, OIB, MBS, održane

01.10.2018. g., kako je navedena u zapisniku Javnog bilježnika B. M. iz Z., U. G. T. 39, Poslovni broj: OU-326/18-1, i to:

ODLUKA

Članak 1.

Uprava Društva sastavila je i skupštini društva predočila na prihvaćanje ove temeljne financijske konsolidirane izvještaje:

1. Konsolidirana Bilanca

2. Konsolidirani Račun dobiti i gubitka

3. Konsolidirani izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti

4. Bilješke uz konsolidirane financijske izvještaje

5. Izvještaj o novčanom tijeku

6. Izvještaj o promjenama kapitala

7. GFI-POD za 2017. – konsolidirani.

Članak 2.

Utvrđuje se Račun dobiti i gubitka za 2017. godinu u kojem je iskazana svota dobitka poslije oporezivanja od 2.453.833 kn, odnosno svota sveobuhvatne dobiti u iznosu od 10.059.451 kn.

Bilanca na dan 31. prosinca 2017. godine iskazuje zbroj aktive i zbog pasive u svoti od 841.252.029 kn."

2. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju S. M., Z.,

H. 67/A, OIB, troškove postupka kako su navedeni

troškovnikom u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku iznos od 17.925,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 26. listopada 2018. godine podnio tužbu kojom traži utvrditi ništetnom odluku glavne skupštine društva tuženika održane dana 1. listopada 2018. naznačene u izreci ove presude te ujedno traži i naknadu parničnog troška postupka. U podnesenoj tužbi tužitelj u bitnome navodi kako je dana 1. listopada 2018. održana redovna godišnja skupština društva tuženika, a na kojoj je kao predmet bilo i usvajanje godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja tuženika odnosno G. A. Z.

za 2017. (dalje konsolidirani GFI za 2017.), a na kojoj skupštini je tužitelj sudjelovao putem iskazanog punomoćnika i to kao član društva s poslovnim udjelom koji odgovara 4,24% temeljnog kapitala tuženika i s isto toliko glasova u skupštini.

2. Tužitelj navodi da je poziv za skupštinu zaprimio 18. rujna 2018. u kojem se nalazila dokumentacija pod nazivom "Konsolidirano revizijsko izvješće za 2017. g. – G. A. Z., HR, Z., K. 12". Uvidom u navedenu dokumentaciju

tužitelj navodi kako je utvrdio da nedostaje ključni dokument i to naziva "Konsolidirano godišnje izvješće za 2017. g. o stanju G. A. Z." koji je naveden u sadržaju dostavljene dokumentacije koja je u cjelini dostavljena prekasno, a da u istoj postoje i nejasnoće vezano za rezervaciju sredstava u odnosu na spor koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu P-6768/16, te da je radi navedenog tužitelj uputio tuženiku pisani zahtjev za dopunom dokumentacije i davanjem obavijesti od 25. rujna 2018. a da je tuženik dopisom od 28. rujna 2018. na zahtjev tužitelja odgovorio negativno, ne dostavljajući potrebni dokument, neistinito navodeći kako je isti već dostavljen, niti je tuženik dao razumna obrazloženja na ostale upite tužitelja na što je tužitelj ponovo uputio istog dana upite, da bi mu tuženik 15. listopada a nakon održavanja skupštine 1. listopada 2018. dao odgovor koji je po njegovom stavu besmislen, a radi čega je tužitelj bio prisiljen glasati o Konsolidiranim GFI 2017. iako nije imao svu dokumentaciju kao i tražene informacije vezano za tu točku dnevnog reda. Tužitelj je radi navedenog na javnobilježnički zapisnik izjavio svoje protivljenje odluci skupštine i to radi nepravovremenosti dostave dokumentacije vezano za usvajanje godišnjih revidiranih financijskih izvješća G. A. Z. za 2017. a koja

je s obzirom na datum zakazivanja skupštine, trebala biti dostavljena njemu kao članu najkasnije do dana 16. rujna 2018. a čime je prekršen rok za dostavu dokumentacije iz čl. 428. st. 2. i 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne Novine br. 111/93, 34/99, 121/99,52/00,118/03,107/07,146/08,137/09, 125/11,152/11,111/12,68/13,110/15, 40/ 19; dalje u tekstu ZTD) te radi nepotpunosti dokumentacije nužne za usvajanje Konsolidiranih GFI 2017. U nastavnom dijelu tužbe u odnosu na nepotpunost dokumentacije tužitelj u bitnome ukazuje na čl. 428. ZTD-a i u istom članku navedena izvješća koja uprava društva mora dostaviti svakom članu društva, te ponovo ističe kako je dokumentaciju morao primiti najkasnije od 16. rujna 2018. umjesto 18. rujna 2018. te da mu je takvim postupanjem uprava tuženika ograničila i povrijedila člansko pravo na obaviještenost o stanju društva i upoznavanjem s GFI kao i provjerom istih podataka posebno vezano za rezervirana sredstva u odnosu na navedenu tablicu. Tužitelj ujedno smatra da mu je tuženik bio dužan dostaviti u smislu čl. 428. st. 2. i 3. ZTD-a odnosno 19. i 21. Zakona o računovodstvu konsolidirano izvješće poslovodstva G. A. Z. iz čl. 21. ZR-a i izvješće o stanju G. A. Z. iz čl. 428. st.

2. i 3. ZTD-a a koja dva dokumenta tužitelj nije imao te osporava da mu je ikada dostavljeno uoči skupštine konsolidirano godišnje izvješće društva u smislu čl. 250b ZTD-a u vezi čl. 431b ZTD-a, a pri tome ističe i da konsolidiranom revizorskom izvješću za 2017. u smislu čl. 17. st. 8. Zakona o reviziji istom nije priloženi ni izvješće poslovodstva Grupe za 2017. Tužitelj posebno ističe kako je tuženik u konsolidiranom GFI 2017. u cijelosti anulirao odnosno brisao obavezu tuženika prema tužitelju po osnovi danog vlasničkog zajma koji je dospio još 30. lipnja 2014. i koji je godinama bio uredno naveden u poslovnim knjigama tuženika u iznosu od 17,3 mil. kuna bez kamata a radi čega je tužitelj i pokrenuo postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu koji se vodi pod brojem P-6768/16 i time tužitelj navodi da ga tuženik oštećuje za preko 20 mil. kuna.

3. U nastavku tužbe tužitelj detaljno iznosi podatke revizorskih izvješća vezano za tu tražbinu prema tužitelju od 2009. do 2017. godine pa da ni u tom smislu godišnje izvješće o stanju G. A. Z. za 2017. u smislu čl. 250a vezano uz 431. b ZTD-

a ne sadrži niti jednu rečenicu vezano za glavni rizik na koji je revizor uputio i zbog kojeg je i izrazi rezervu u odnosu na revidirana GFI za 2017. a u kojem su prihodi precijenjeni, a rashodi podcijenjeni, te tužitelj zaključno navodi kako je odluka skupštine društva održana 1. listopada 2018. ništetna temeljem navedenih razloga koji se u bitnome odnose na ne dostavu navedene dokumentacije (Konsolidirano izvješće poslovodstva G. A. Z. iz čl. 21. ZR, Izvješće o stanju G. A. Z. iz čl. 428. st. 2. i 3. ZTD-a), na nepravovremenu dostavu financijske dokumentacije 14 dana prije održavanja skupštine, na neistinitost i nefer prikazivanje položaja i uspješnosti tuženika u odnosu na financijska izvješća i njegovo postupanje suprotno dužnosti urednog i savjesnog gospodarstvenika, te da je navedena odluka donesena suprotno odredbama čl. 355. t. 3. i 4. ZTD-a, 359. ZTD-a i 360. st. 1. ZTD-a, te kako je navedeno tužitelj predlaže usvojiti navedeni tužbeni zahtjev.

4. Uz tužbu tužitelj je dostavio zapisnik sa skupštine društva od 1. listopada 2018., dokumentaciju vezanu za svoju korespondenciju s tuženikom, presliku presude ovog suda P-1676/17 od 27. veljače 2018., revizorsko izvješće za 2009. godinu za društvo tuženika, zahtjev za dopunom dokumentacije od 25. rujna 2018. upućen tuženiku s preslikom poštanske potvrde, Konsolidirano revizorsko izvješće za 2017. za koje navodi da mu je dostavljeno neposredno nakon održavanja skupštine.

5. U svom odgovoru na tužbu od 28. prosinca 2018. tuženik osporava navode tužitelja i protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, posebno ukazujući na činjenicu kako tužitelj pogrešno tumači čl. 428. st. 3. ZTD-a vezano za dostavu dokumentacije članu društva bez odgađanja po njihovoj izradi, te posebno ističe činjenicu da je istim člankom jasno određeno da svaki član ima za vrijeme od 14 dana prije ispitivanja godišnjih financijskih izvješća u skupštini društva ili prije isteka roka za donošenje o tome odluke članova društva pisanim putem, pravo uvida u poslovne knjige i dokumentaciju, prema čemu je tužitelj imao pravo 14 dana prije ispitivanja godišnjih financijskih izvješća odnosno prije isteka roka za donošenje odluke o tome, zatražiti uvid u poslovne knjige i dokumentaciju društva, te da navedenim člankom ni na koji način nije predviđena dužnost uprave društva da u roku od 14 dana prije održavanja skupštine godišnja financijska izvješća dostavlja članovima društva, pa time ni tužitelju, odnosno obaveza društva postoji za dostavom dokumentacije po njihovoj izradi, te ne samo da tužitelj pogrešno tumači navedenu odredbu već ista i ne predstavlja razlog za utvrđenje te odluke ništetnom. Tuženik naime smatra da intencija zakonodavca nije bila da članovi dokumentaciju prije održavanja skupštine zaprimaju 14 dana prije održavanja iste, već da se po izradi dokumentacije članu društva omogući pristup dokumentaciji u vremenu 14 dana prije održavanja skupštine, što znači da član društva može u tom periodu, ukoliko želi, izvršiti uvid u dokumentaciju, te s tim u vezi ukazuje i na presudu ovog suda P-2198/17 od 5. srpnja 2018. Tuženik posebno ističe kako je tužitelju pravovremeno i bez odgađanja sukladno odredbi čl. 428. st. 2. i 3. ZTD-a te 19. i 21. ZT, dostavio Konsolidirana izvješća poslovodstva društva A. Z. d.o.o. te da je iz samog poziva za skupštinu društva koju dostavlja sam tužitelj uz tužbu i koji je poziv tužitelju uredno dostavljen 18. rujna 2018. (što tužitelj i ne osporava) u prilogu poziva nalazila se i sva relevantna dokumentacija potrebna za usvajanje odluka na navedenoj skupštini, pa tako i godišnja Konsolidirana financijska izvješća društva za 2017. dok se iz dopisa društva tuženika koji je tužitelj zaprimio 15. listopada 2018. i sam priložio uz tužbu vidi da je tužitelju dostavljena sva dokumentacija koju je uprava tuženika dobila od revizora, te da s tim u vezi nije prekršen rok o dostavi dokumentacije. Tuženik ujedno ističe kako dokument naziva Godišnje izvješće o stanju društva za financijsku 2017. g. (s osvrtom na povezana društva) predstavlja Konsolidirano godišnje izvješće poslovodstva za 2017. i sastavni je dio dokumenta naziva Konsolidirano revizorsko izvješće za 2017. te da je uprava tuženika obavijestila tužitelja prije ne što je sama skupština održana i to dopisom od dana 28. rujna 2018., dostavila kompletnu dokumentaciju i detaljno mu objasnila na što se koji dokument odnosi a što je u spis dostavio i sam tužitelj. U odnosu na navod tužitelja kako dokumentaciji nedostaje izvješće o stanju G. A. Z. za 2017.

tuženik posebno ističe kako je svojim dopisom od 28. rujna 2018. objasnio kako nisu stvoreni preduvjeti za postojanje koncerna budući da ne postoje sklopljeni ugovori o vođenju poslovanja društva, a kojima jedno društvo podvrgava vođenje poslova drugom društvo, sve u smislu odredbe čl. 476. vezano uz čl. 473. ZTD-a, pa time ukazuje ponovo na stav suda iznesen u presudi P-2198/17 u kojem je obrazloženju navedeno kako je zaključak suda da u spisu ne prileže dokazi o postojanju koncerna i koncernskog društva u smislu čl. 476. ZTD-a. U odnosu na navod tužitelja kako je anulirao obavezu prema tužitelju s osnova vlasničkog zajma, tuženik navodi kako taj zajam ne postoji a što je i potvrđeno pravomoćnom presudom P-2004/16 koja je utvrđena pravomoćnom danom 31. siječnja 2017. a kojom je utvrđena ništetna odluka o isplati dobitka od 1. srpnja 2009. i kojom je odobrena isplata dobiti društva iz ranijih godina u ukupnom iznosu od 68.347.105,68 kn, radi čega je u skladu s tom presudom uprava društva tuženika ukupni iznos pozajmica odnosno obaveza prema tužitelju kao i ostalim članovima društva preknjižila s konta obaveza na konto kapitala gdje se ta predmetna dobit prvotno i nalazila. Tuženik ujedno osporava bilo kakvu povezanost parnice koja se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod brojem P- 6768/16 a koji je postupak u tijeku, dok na navod tužitelja kako je revizor društva se o istom sporu nije ni očitovao u svom izvješću za 2017., tuženik navodi kako izvješća piše uprava a ne revizor, te budući je procjena uprave društva tuženika da tužitelj u tom sporu neće uspjeti, to isto nije ni navedeno u toč. 8.4. izvješća. Zaključno tuženik navodi kako su zakonom taksativno navedeni razlozi koje povrede imaju za posljedicu ništetnost odluka glavne skupštine koji su razlozi navedeni kao numerus clausus, a da prema navodima tužbe ni jedna takva povreda kod donošenja odluke nije počinjena. Jednako tako tuženik ističe da je u odnosu na pravilnu obaviještenost tužitelj mogao to pravo ostvariti u skladu s odredbom čl. 287. st. 1. ZTD-a u izvanparničnom postupku, kada je to mogao istaknuti na glavnoj skupštini a što on nije učinio, te zaključno kako je navedeno tuženik osporava sve navode tužbe tužitelja vezano uz pravovremenost dostave dokumentacije kao i sadržaja iste te i prava na obaviještenost, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška, a uz odgovor na tužbu ujedno dostavlja i presudu ovog suda P-2198/17 od 5. srpnja 2018., P-1645/16 od 7. prosinca 2018., pri čemu tuženik navodi kako tužitelj se protivi do sada svim odlukama donesenim na skupštinama društva tuženika, te da je pokrenuo više desetaka raznih vrsta parničnih i izvanparničnih postupaka kako bi zapravo opstruirao rad tuženika i onemogućio ga u normalnom i redovnom poslovanju, a što nužno zahtjeva i redovno održavanje skupština i donošenja odluka na njima.

6. U svom podnesku od 25. siječnja 2019. tužitelj u osnovi ostaje kao u navodima tužbe, posebno osporava navod odgovora na tužbu vezano uz nepostojanje koncerna ukazujući kako je A. Z. d.o.o. vladajuće društvo koje kao matično kontrolira društva C. d.o.o., R. Z. d.o.o., R.-nova d.o.o. i S.

H. d.o.o. ponovo ukazuje na nepotpunost dostavljene dokumentacije tužitelju vezano za konsolidirano izvješće poslovodstva G. A. Z. i izvješće o stanju

G. A. Z.. Tužitelj ujedno navodi kako smatra kako odluka u predmetu P- 6767/16 koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, a vezano za netočnost GFI za 2017. predstavlja prethodno pitanje u ovom sporu, te podneskom od 25. ožujka 2019. na navedene okolnosti dostavlja dokaz u smislu krivotvorenosti odluke uprave o isplati dobitka od 1. srpnja 2009. te ujedno i osporava navod tuženika o navodnoj nepovezanosti parničnog postupka koji se pred ovim sudom vodi pod

7. Podneskom od 27. ožujka 2019. dostavljenim na ročištu 28. ožujka 2019. tuženik ponovo osporava navode tužitelja ukazujući na potrebu jasnog razgraničavanja zakonske obaveze dostave godišnjih financijskih izvještaja od članskog prava svakog člana društva da izvrši uvid u poslovnu dokumentaciju društva, te ponovo ističe kako je uprava društva tuženika sukladno odredbi čl. 428. st. 2. ZTD- a dužna dostaviti financijska izvješća bez odgode i to skupštini društva i nadzornom odboru, te ponovo navodi kako je tuženik zaprimio revizorsko izvješće dana 18. rujna 2018. o čemu dostavlja i dokaz e-mail revizora Ž. R. od 18. rujna 2018. a nakon čega je uprava tuženika odmah istog dana i bez odgađanja dostavila Konsolidirana godišnja izvješća za 2017. članu društva a koja su izvješća sastavni dio Konsolidiranog revizijskog izvješća za 2017. i to tužitelju po punomoćniku, što je razvidno iz po tuženiku dostavljenih dostavnica koje su potpisane danom 18. rujna 2018. po punomoćniku tužitelja. U odnosu na navod tužitelja kako mu je Konsolidirano financijsko izvješće dostavljeno nakon održavanja skupštine, a za kojeg je rukom (list spisa 124) napisano kako je dostavljeno 1. listopada 2018. navodi kako navedeno nije istinito već da mu je to izvješće dostavljeno prije održavanja skupštine, a nakon što ga je tuženik zaprimio te da ga je tužitelj očigledno namjerno izostavio kao prilog svojoj tužbi. Tuženik ponovo ukazuje na mogućnost i pravo člana društva koja je zakonom određena na pravo uvida u dokumentaciju uoči održavanja skupštine koja se očituje u mogućnosti pristupa poslovnim knjigama i dokumentaciji na osnovu kojih su izrađena godišnja financijska izvješća u vremenu od 14 dana prije održavanja skupštine, a što je u konkretnom slučaju tužitelj imao mogućnost, a koje pravo niti tužitelj niti tuženik nisu iskoristili, te da ne postoji obaveza prema ranije navedenoj zakonskoj odredbi da uprava društva dostavlja godišnja financijska izvješća članovima društva. Tuženik ujedno navodi i kako je iz samog zapisnika sa održane skupštine koji prilaže sam tužitelj, vidljivo kako je tužitelj itekako bio upoznat sa sadržajem koji je raspravljen na samoj skupštini, da je na istoj aktivno raspravljao i postavljao brojna pitanja upravo vezano za spomenuta izvješća iz čega proizlazi kako je teško vjerovati da tužitelj nije bio upoznat sa financijskim izvješćima te da nije imao dovoljno vremena za proučavanje izvješća u odnosu na dokumentaciju koja mu je dostavljena i na temelju koje se raspravljalo na skupštini, no ponovo ukazuje na činjenicu kako navodna nemogućnost da iskoristi puni 14-dnevni rok radi uvida u poslovnu dokumentaciju ne predstavlja razlog radi čega bi odluka bila ništetna.

8. Podneskom od 28. rujna 2019. predanom na ročištu tuženik primarno navodi kako su sva financijska izvješća dostavljena za skupštinu kao i usvojena na skupštini dana 1. listopada 2018. ispravna i točna posebno u dijelu u kojem tužitelj navodi kako bi samoinicijativno od strane tuženika bio izbrisan iznos od 68.347.105,68 kn, a koji po tuženiku proizlazi iz odluke o isplati dobitka od 1. rujna 2009. koja je odluka donesena upravo od strane uprave društva tuženika i to upravo tužitelja kao tadašnjeg direktora društva te budući da uprava društva nije ovlaštena odlučivati ni donijeti odluku temeljem pravomoćne presude ovog suda P-2004/16 od 17. siječnja 2017. Odluka o isplati dobitka utvrđena je ništetnom, te je uprava društva upravo na temelju takve presude preknjižila dobit svih članova društva i ta sredstva vratila u zadržanu dobit društva, a s tim u vezi tuženik ističe kako su pogrešni zaključci tužitelja da se ta presuda ne odnosi na zajmove tužitelja iz 2009. Tuženik navodi i kako je tadašnji jedini član uprave i to uprave tužitelj dana 1. srpnja 2009. donio odluku o isplati dobitka, a kojoj je zadržana dobit iz ranijih godina u iznosu od 68.347.105,68 kn koji je iznos pretvoren u obavezu društva prema članovima i to Ž. M. u iznosu od 36.393.560,00 kn, M. M. u iznosu od 14.484.636,88 kn te tužitelja u iznosu od 17.468.908,80 kn, te da je istog dana tj. 1. srpnja 2009. tužitelj kao zajmodavac sklopio s tužiteljem upravo u svojstvu člana uprave kao zajmoprimcem Ugovor o zajmu, pa da je temeljem takvog Ugovora i potraživanja tužitelj osobno dao pozajmicu tužitelju kao direktoru društva u iznosu od 17.468.908,80 kn, a koji Ugovor o zajmu odnosno pozajmica tužitelja proizlazi direktno iz spomenute Odluke o isplati dobitka i ona je bila temelj te pozajmice. Kada je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je gore navedena Odluka o isplati dobitka ništetna, uprava društva je upravo temeljem pravomoćne sudske odluke preknjižila dobit svih članova i sredstva vratila u zadržanu dobit društva gdje se prvobitno i nalazila. Prema stavu tuženika ukoliko je Odluka o isplati dobitka iz 2009. ništetna a što je i utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom, tada je i Ugovor o zajmu odnosno pozajmica bazirana na Odluci o isplati dobitka nepostojeća, što za posljedicu ima i potpuno pogrešne zaključke tužitelja vezano za netočne iznose u godišnjim financijskim izvješćima za 2017. Tuženik u bitnome u navedenom podnesku ostaje kao u ranije iznesenim navodima vezanim za sadržaj, način i termin dostave dokumentacije za navedenu skupštinu društva tuženika, smatra da postupak koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom pod brojem P-6768/16. a koji se vodi vezano za zajam, ne predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku, imajući u vidu činjenicu da je pravomoćnom sudskom presudom o isplati dobiti na kojoj je odluci zajam baziran ista utvrđena ništetnom, te se protivi da se u ovom postupku koristi vještački nalaz iz predmeta ovog suda P-1945/18 budući se radi o pobijanju odluke sasvim druge skupštine društva i na njoj donesenim odlukama.

9. Podneskom od 26. rujna 2019. tužitelj u bitnom osporava navode podnesaka tuženika ostajući kod stava da je postupak koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem P-6768/16 prethodno pitanje, ističe da ugovore o zajmovima između članova i tuženika nitko nikad nije proglasio nevažećima te da se presuda P- 2004/16 ni jednom riječju ne odnosi niti se ne tiče zajma tužitelja ili ostalih članova prema tuženiku te nije jasno kako može biti osnova za promjenu te računovodstvene stavke na štetu tužitelja, te da je presuda P-2004/16 u osnovi donesena na temelju krivotvorene isprave a da je revizorica ključnu informaciju zanemarila prilikom revizije, te u obzir kod izrade izvješća uzela u obzir falsifikate, a tužitelj ujedno i osporava navode tuženika da revizor ne bi snosio odgovornost za izradu financijskih izvješća, te zaključno navodi kako eventualna ništetnost Odluke o isplati dobiti iz 2009. ni na koji način ne utječe na postojanost i valjanost zajma koji je tužitelj dao tuženiku te predlaže vještačenje u bitnome u odnosu na utvrđivanje okolnosti nasilnog i protupravnog brisanja tražbine tužitelja prema tuženiku po osnovi zajma od 17,3 mil. kuna bez valjane pravne osnove, te na okolnost evidencije tražbine tužitelja prema tuženiku po osnovi zajma od 2009. do 2016. i u tom smislu tužitelj dostavlja i Zapisnik o vještačenju vještaka Z. Č. od 20. ožujka 2017. na okolnost potpisa

Odluke o isplati sastavljene 1. srpnja 2009. kao i Društveni ugovor društva tuženika od 28. veljače 2017.

10. Podneskom od 16. ožujka 2020. tužitelj dostavlja Nalaz i mišljenje revizora A. od veljače 2020. vezano za provedeno financijsko vještačenje na okolnost netočnih financijskih izvješća društva tuženika za 2017. te posebno ukazuje na činjenicu kako za 2017. godinu zajam tužitelja se uopće ne spominje te predlaže to mišljenje uzeti u obzir kod donošenja odluke u ovom predmetu, a jednako tako i prekinuti ovaj postupak vezano za Nalaz i mišljenje Centra za forenzična ispitivanja I. V. vezano za navodno krivotvorenje potpisa tužitelja na Odluci o isplati dobitka te ponovo dostavlja Zapisnik o vještačenju vještaka Z. Č. kao i kaznenu prijavu tužitelja protiv M. R. M., A. Š. i I.

Š., podnesenu ODO u Zagrebu 19. prosinca 2017. a u bitnome kod istog ostaje i u svom podnesku od 15. lipnja 202. uz koji dostavlja i podnesak tuženika u ovosudnom predmetu P-1945/18.

11. Podneskom od 9. lipnja 2020. tuženik ostaje kao u iznesenim navodima, posebno na nevezanost ovog predmeta s predmetom ovog suda koji se vodi pod brojem P-1945/18, dok u odnosu na Nalaz i mišljenje vezano za potpis tužitelja, isti smatra neosnovanim i irelevantnim, a ukazuje na činjenicu da je dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka, ukazuje na iskaz svjedokinje Ž. R. kako je kod izrade financijskih izvješća imala svu potrebnu dokumentaciju pa i godišnje izvješće o stanju društva za financijsku 2017. s osvrtom na povezana društva te kako je taj dokument sastavni dio konsolidiranog revizorskog izvješća društva za 2017. a što sve ukazuje na stav tuženika kako dokument naziva Godišnje izvješće o stanju društva za financijsku 2017. (s osvrtom na povezana društva) predstavlja Konsolidirano godišnje izvješće poslovodstva za 2017. i sastavni je dio dokumenta naziva Konsolidirano revizijsko izvješće za 2017. te da je potpuno nelogično da bi tuženik revizoru dostavio cjelokupnu dokumentaciju, a zatim prije skupštine tužitelju dostavio nepotpunu, te ponovo ističe kako je revizorsko izvješće sastavljeno korektno i u skladu s pravilima struke, a posebno naglašava neosnovanost navoda tužitelja o falsifikatu Odluke o isplati dobiti iz 2009. koji su navodi tužitelja konstrukcije usmjerene ka skretanju s ključnih stvari i utvrđenja relevantnih činjenica u ovom postupku koji evidentno ne ide u korist tužitelju.

12. Podneskom od 15. srpnja 2020. tužitelj ostaje kod svih iznesenih navoda posebno kod činjenice u odnosu na ništetnost odluke skupštine vezano za grubu povredu čl. 355. st. 3. i 359. st. 1. ZTD-a, ponovo ističe nezakonitost brisanja zajma tužitelja protupravnim isknjižavanjem i preknjižavanjem tuženika i pretvaranjem tog iznosa u dobit društva a navodi i kako je navedena odluka donesena na skupštini društva ništetna i vezana u odnosu na čl. 359. st. 1. t. 1 i 2, vezano za financijska izvješća i nespornu po njemu činjenicu da su tuženik i ovisna društva nesporno koncern, na grubu povredu čl. 360. st. 1. vezano uz čl. 428., 431. ZTD-a radi činjenice da je odluka usvojena protivno zakonu i prema čl. 360. st. 4. ZTD-a vezano uz uskraćivanje i davanje obavijesti tužitelju radi adekvatnog sudjelovanja na navedenoj skupštini tuženika, a kod istih navoda ostaje i u svom podnesku od 17. rujna 2020. vezano za netočnost GFI društva tuženika za 2017. činjenicu da nije smio temeljem pravomoćne presude ovog suda P-2004/16 brisati tražbinu tužitelja po osnovi zajma od 17,3 mil. kuna te dostavlja i Zapisnik o vještačenju Centra za vještačenje I.

V." prema kojem odluku od 1. srpnja 2009. vjerojatno nije ispisao tužitelj, te podneskom od 14. listopada 2020. dostavlja dopunski iskaz financijskog vještaka revizora u predmetu P-1945/18.

13. Podneskom od 14. prosinca 2020. u odnosu na provedeno vještačenje potpisa tužitelja, tužitelj obavještava sud kako je provedbom nadvještačenja a i po zahtjevu ODO u Zagrebu utvrđeno odnosno potvrđen je nalaz vještaka Č..

14. Podneskom od 8. lipnja 2021. tuženik primarno ukazuje na činjenicu kako je Zapisnikom o ekspertizi rukopisa prof. I. J. od 7. travnja 2017. utvrđeno kako je tužitelj skriptor potpisa na Odluci o isplati dobitka od 1. srpnja 2009. a kako to proizlazi iz nalaza navedenog vještaka u predmetu P-6768/16 koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, te kako raniji nalaz ukazuje na činjenicu da spomenutu Odluku vrlo vjerojatno nije ispisao tužitelj, s tim u vezi ukazujući na dokaznu snagu vještaka J. vezano za nesporno utvrđivanje potpisa tužitelja na navedenoj Odluci. Tuženik ujedno a vezano za osporavanje navoda tužitelja o nepravovremenoj dostavi dokumentacije i mogućnosti sudjelovanja tužitelja na navedenoj skupštini ukazuje i dostavlja presudu ovog suda P-2198/17 od 5. srpnja 2018. kojoj je u toč. I. i II. izreke potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5840/18 od 20. listopada 2020. godine, no na navedenu okolnost tužitelj svojim podneskom ukazuje na navodnu kontradiktornost i nekonzistentnost odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kod ocjene pojedinih pitanja te dostavlja i odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2153/18 a kojom je ukinuta presuda ovog suda P-1676/17 od 27. veljače 2018. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

15. Sud je izvršio uvid u spis i to poziv za skupštinu društva upućenu tužitelju od 18. rujna 2018. (list 16), prijedlog odluke s točkama 2. i 3. s dostavnicom za tužitelja s datumom primitka 18. rujna 2018. (list 17 do 18), Zapisnik sa skupštine društva tuženika održane 1. listopada 2018. (list 19 do 22), punomoć koju je tužitelj dao punomoćniku za sudjelovanje na navedenoj skupštini (list 27), protivljenje tužitelja usvajanju odluke na skupštini 1. listopada 2018. od istog dana, vezano za nepravovremenost dostave dokumentacije, nepotpunost godišnjih konsolidiranih financijskih izvješća, netočnost i neistinitost godišnjih konsolidiranih financijskih izvješća i odbijanje uprave društva tuženika da da dodatna obrazloženja tužitelju sa zahtjevom za dopunom dokumentacije od 25. rujna 2018. s poštanskom povratnicom (list 30 do 31), presudu ovog suda P-1676/17 od 27. veljače 2018. (list 33 do 41), revizijsko izvješće za 2009. A. Z. d.o.o. od lipnja 2010. (list 42 do 49), kao i za 2010. iz lipnja 2011. (list 50 do 56), revizijsko izvješće za 2011. A. Z. d.o.o. iz svibnja 2012. (list 57 do 63), revizijsko izvješće za 2012. A. Z. d.o.o. iz lipnja 2013. (list 64 do 70), revizijsko izvješće za 2013. A. Z. d.o.o. iz travnja 2014.

(list 71 do 77), revizijsko izvješće za 2014. A. Z. d.o.o. iz svibnja 2015. (list 78 do 85), revizijsko izvješće za 2015. A. Z. d.o.o. iz travnja 2016. (list 86 do 98), revizijsko izvješće za 2016. A. Z. d.o.o. iz travnja 2017. (list 99 do 101), Ugovor o dugoročnom zajmu između društva tuženika zastupanog po tužitelju kao primatelja zajma i tužitelja od 1. srpnja 2009. za iznos zajma od 17.468.908,80 kn s rokom povrata zajma 30. lipnja 2014. (list 102), tužbu tužitelja protiv društva tuženika podnesenu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu 7. siječnja 2018. (list 104 do 108), dopis punomoćnika tužitelja članu uprave tuženika vezano za dostavu dokumentacije i izvješće o stanju društva tuženika (list 109 do 111) sa zahtjevom za davanjem obavijesti o poslovima društva od 22. listopada 2018. s poštanskom potvrdom od istog dana (list 112 do 114), dopis tuženika punomoćniku tužitelja od 15. listopada 2018. (list 116 do 117), dopis tuženika punomoćniku tužitelja od 28. rujna 2018. s dostavnicom od istog dana (list 120 do 121), zahtjev za dopunom dokumentacije tužitelja od 25. rujna 2018. s poštanskom potvrdom od 25. rujna 2018. (list 122 do 123), Konsolidirano revizijsko izvješće za 2017. – G. A. Z. s rukom pisanom napomenom "Dostavljeno neposredno nakon skupštine dana 1. listopada 2018." (list 124 do 269), presudu ovog suda P-2198/17 od 5. srpnja 2018. (list 282 do 292), presudu ovog suda P-2004/16 od 17. siječnja 2017. (list 293 do 296), presudu ovog suda P-1645/16 od 7. prosinca 2018. (list 298 do 329), kaznenu prijavu podnesenu protiv M. R. M., A. Š. i I. Š.

podnesenu ODO Zagreb 19. prosinca 2017. (list 347 do 350), e-mail korespondenciju između Ž. R. i S. M. vezano za dostavu konsolidiranog

financijskog izvješća od 18. rujna 2018. (list 389) s dostavnicama za skupštinu društva za tužitelja kao i punomoćnika tužitelja s potvrdom primitka danom 18. rujna 2018. (list 389 do 391), s godišnjim izvješćem o stanju društva tuženika za financijsku 2017. s osvrtom na povezana društva (list 392 do 398), dopis društva tuženika punomoćniku tužitelja od 12. listopada 2018. (list 399 do 400), Društveni ugovor društva tuženika s potpunim tekstom od 28. veljače 2017. (list 529-537), izvornik Konsolidiranog revizijskog izvješća za G. A. Z. za 2017. iz rujna 2018. s konsolidiranim godišnjim financijskim izvještajem i godišnjim financijskim izvještajem poduzetnika za 2017. s bilancama na dan 31. prosinca 2017. (list 425 do 495), zapisnik o vještačenju vještaka Z. Č. (list 521 do 527), e-mail dopis S. M. I.

M. od 1. ožujka 2017. (list 549), Odluka o isplati dobitka društva tuženika (list 551), Izvještaj o provedenom financijskom vještačenju u odnosu na okolnost netočnosti financijskih izvješća društva tuženika sačinjen po A. r. d.o.o. od

28. veljače 2020. (list 563 do 579), s nastavno dostavljenom dokumentacijom tužitelja (list 580 do 583), Zapisnik sa skupštine društva tuženika od 17. veljače 2016. (list 606 do 609), s pozivom na skupštinu društva (list 612), Zapisnik o vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 27. srpnja 2020. (list 658 do 674), izvršio je uvid u spis te je održao devet ročišta i saslušao je svjedoke Ž. R., M. M., S. M. i B. L., dok dokaz

saslušanjem tužitelja nije proveden radi njegovog zdravstvenog stanja.

16. Uvidom u registar suda utvrđuje se da je tužitelj zajedno sa M.

R. M. osnivač društva tuženika te da je bio predsjednik uprave do dana

31. siječnja 2012.

17. Sud je izvršio uvid u spis i to Društveni ugovor društva tuženika (potpuni tekst 28. veljače 2017.) te je utvrdio da je čl. 17. istog određeno da skupštinu društva čine svi članovi, te da ona odlučuje i o pitanjima pod t. 2. godišnjim financijskim izvješćima, izvješćima o stanju društva i uporabi dobiti i pokrivanju gubitaka društva, dok je čl. 19. st. 2. određeno da skupštinu društva saziva uprava ili članovi društva koji zajedno čine najmanje desetinu ukupnog temeljnog kapitala društva uz priopćenje dnevnog reda i to preporučenim pismom upućenim svim članovima društva koje im mora prispjeti najmanje 7 dana prije održavanja skupštine društva, te da ukoliko su svi članovi društva suglasni, sazivanje skupštine može uslijediti i bez pridržavanja propisa o formi i roku sazivanja. Stavkom 6. određeno je da skupština donosi odluke običnom većinom svih glasova u skupštini društva osim onih odluka koje se sukladno zakonu donose većinom ili ako se odluka donosi pisanim putem, većina koja je potrebna za to da bi se ona donijela određuje se temeljem ukupnog broja glasova kojima raspolažu članovi društva, te je st. 7. određeno da skupština može odlučivati samo ako su na njoj nazočni članovi društva, koji imaju više od 50% glasova u skupštini društva osim ako drugačije nije određeno ovim Društvenim ugovorom, čl. 18. istog Društvenog ugovora određeno je da na skupštini mogu zastupati punomoćnici na temelju pisane i ovjerene punomoći kod javnog bilježnika sa sadržajem koji precizira ovlaštenje punomoćnika te da punomoć može biti bez ograničenja i u tom slučaju punomoćnik može glasovati u ime opunomoćitelja bez ograničenja.

18. Uvidom u zapisnik sa skupštine društva održane 1. listopada 2018. nesporno je utvrđeno da su bili prisutni (zastupani) članovi društva M. R. M. koji raspolaže sa 68.346 glasova odnosno predstavlja 95,76% temeljnog kapitala, te da je bio prisutan i tužitelj putem iskazanog punomoćnika temeljem punomoći od 17. siječnja 2018. koji raspolaže sa 3.024 glasa što predstavlja 4,24% temeljnog kapitala, te je utvrđeno da su na skupštini nazočni odnosno zastupljeni članovi društva koji drže poslovne udjele u društvu koji čine 100% temeljenog kapitala te da skupština može valjan odlučivati. Toč. ad. 2. dnevnog reda navedene skupštine određeno je Donošenje odluke o utvrđivanju godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja za 2017. te se iz sadržaja zapisnika utvrđuje da je g. Š. (član uprave) dobio podnesak od punomoćnika tužitelja i to u petak kojim se od uprave traže dodatne informacije, no da uprava smatra kako je tužitelj imao dovoljno vremena da napravi uvid u materijale u prostorijama društva koji su mu i poslani 14 dana prije sazivanja skupštine zajedno s pozivom, te da uprava i željela da tužitelj pristupi i izvrši uvid kako bi se lakše rješavalo i ne bi imalo rasprave s podnescima i dopisima na što je punomoćnik tužitelja izjavio da će izraziti protivljenje usvajanju Odluke o utvrđivanju konsolidiranih financijskih izvješća za 2017. budući dokumentacija koja je dostavljena nije potpuna, nije pravovremeno dostavljena, financijska izvješća nisu točna, te nije dobiveno konsolidirano godišnje izvješće o stanju G. A., posebno pri tome ukazujući na brisanje potraživanja tužitelja prema društvu po osnovi zajma o čemu još traje spor, na što mu je od strane člana uprave g. Š. odgovoreno da se komentari stranaka uvažavaju a da se dokumentacija dostavlja čim se dobije od revizora gotova i potpuna.

19. Uvidom u zapisnik utvrđuje se da je predsjedavajući stavio prijedlog odluke koja je predmet ovog tužbenog zahtjeva na glasanje te da je utvrđeno da je za prijedlog odluke dano 68.346 glasova, dok su protiv prijedloga dane 3.024 glasa, te je utvrđeno da je većinom glasova usvojena navedena odluka te se utvrđuje uvidom u zapisnik kako je punomoćnik tužitelja na navedeni zapisnik izjavio protivljenje odluci pod navedenom toč. dnevnog reda po čl. 362. ZTD-a.

20. Sud je ujedno izvršio uvid i u ovosudni spis P-2198/17 i utvrdio da je presudom P-2198/17. od dana 5. srpnja 2018. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja (tužitelja i u ovom postupku) kojim se tražilo utvrđenje ništetnosti odluka glavne skupštine društva tuženika održane dana 29. rujna 2017. a koja je odluka potvrđena u tom dijelu izreke presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-5840/18 od 20. listopada 2020., uvidom u predmet P-1945/18 utvrđeno je da je dana 20. srpnja 2021. donesena presuda P-1945/18 u kojoj je donesena presuda kojom je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom kojim se tražilo utvrđenje ništetnom odluke glavne skupštine društva tuženika održane 29. lipnja 2018. i koja presuda nije pravomoćna, uvidom u predmet P-1676/17 te je utvrđeno da je presudom P-1676/17 dana 27. veljače 2018. utvrđeno da je ništetna odluka glavne skupštine društva tuženika održane dana 28. lipnja 2016. te da je navedena presuda ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-2153/18 od 9. prosinca 2020. i da je ponovljeni postupak u tijeku, te se uvidom u predmet P-2044/16 utvrdilo da je presuda od 17. siječnja 2017. postala pravomoćna 31. siječnja 2017., a kojom je presudom utvrđena ništetna odluka o isplati dobitka od 1. srpnja 2009. kojom je odobrena isplata dobiti društva iz ranijih godina u ukupnom iznosu od 68.347.105,68 kn, te je izvršen i uvid u predmet Općinskog građanskog suda u Zagrebu P-6768/16 te je utvrđeno da je isti u radu odnosno u statusu "u rješavanju".

21. Sud je ujedno proveo i dokaz saslušanjem svjedoka Ž. R., M. M., S. M. i B. L..

22. Svjedok Ž. R. u svom iskazu je navela da je zaposlena kao

revizor u društvu D. C. i r. iz V., da je sudjelovala u izradi

izvješća o reviziji konsolidiranih godišnjih izvješća za 2017. za društvo tuženika, da je kod izrade imala svu svu potrebnu dokumentaciju a na upit suca da li je ta dokumentacija obuhvaćala i Godišnje izvješće o stanju društva za financijsku 2017. s osvrtom na povezana društva svjedok je odgovorila potvrdno, da je je oko 6 uvezanih primjeraka takvog izvješća dostavila društvu tuženika od kojih je jedno bilo neuvezano te da se takva izvješća dostavljaju i elektronski po zahtjevu stranke. Kada joj se prezentirao elektronski ispis e-pošte na str. 389 i to od strane svjedoka S. M.

sa e-adresom s.m. s datumom 18. rujna 2018., u 4,17 p.m. svjedok je navela da je takvu e-mail poruku ona uputila društvu tuženika odnosno navedenoj osobi u tom društvu, da se ne sjeća da bi bilo nastavne komunikacije, da je izvješće dostavila na sjedište društva koje je bilo preuzeto od zaposlenika društva, da su izvješća bila zajednički uvezana ''letvičasto'' i predano prije vjerojatno prije no elektronski no da zapisnik o tome nije sačinjen, da je dobila na uvid presudu P-2004/2016, koja je i navedena u izvješću revizijskom međutim te je ukazala u iskazu na činjenicu da godišnje izvješće od strane društva donosi uprava te da su revizori odnosno ona u svom izvješću i navela postajanje te parnice u kontekstu izvješća uprave, a na upit punomoćnika tužitelja da li smatra da je s aspekta struke pravilno ili nepravilno provest takvu promjenu u vrijednosti od otprilike 140 milijuna kuna, svjedok je navela da je knjiženje pravilno provedeno i da je isknjiženje zajma društvu tuženika u iznosu od 17 milijuna kuna korektno izrađeno u skladu s pravilima struke no da u odnosu na navedeno nije pravnik, da je u izvješću navedeno da je u tijeku spor između tužitelja i društva tuženika radi isplate zajma, da se kod izrade revizijskih izvješća vodi računa o elementima mogućih zlouporaba, falsifikata i sl

23. Svjedok M. M. je u svom iskazu naveo da je zaposlen u društvu tuženika kao direktora financija i računovodstva od 1. studenog 2018. te da nije radio do tog datuma u društvu tuženika. Na poseban upit suca da li mu je poznato na koji je način inače ranije prije njegovog zapošljavanja društvo tuženika izrađivalo financijska izvješća, dostavljalo ista revizoru i kako dalje postupalo, svjedok navodi da je on inače i revizor te da mu je poznato da su se takva izvješća radila na način da ih je izradila uprava odnosno zaposlenici koji su za to nadležni i stručni, uprava je takva izvješća potpisala pri tome snoseći odgovornost, dostavila revizoru te da su se nakon zaprimanja od strane revizora takva izvješća dostavljala članovima uprave nadzornog odbora i drugima, te da mu nije poznato da je u tom smislu bilo kakvih odstupanja od strane društva tuženika ranije, a da je njegove poslove prije 1. studenog 2018. obavljala gđa. S. M.. Na poseban upit punomoćnika tuženika da pojasni način i proceduru izrade financijskih izvješća u društvu tuženika, svjedok je naveo da se poslovni procesi pojedinog društva prate tijekom cijele godine, adekvatno evidentiraju te iznose u završnom izvješću koji donosi uprava, no da nema neposrednih saznanja vezano za ovaj spor odnosno stav tužitelja vezano za cjelovitost dokumentacije koja je tuženiku dostavljena prije održavanja skupštine 1. listopada 2018., a saznanja koja ima o ovom postupku da ima od strane pravne službe tuženika, a u kontekstu njegovog djela posla vezano za izloženost društva za troškove tih postupaka te da smatra da se u sporu sa tužiteljem radi o različitim interpretacijama nekih stručnih pitanja i načina knjiženja. Vezano za zajam koji je tužitelj istaknuo prema tuženiku svjedok je naveo da mu je poznato da je taj zajam nastao iz odluke o isplati dobiti a koja je odluka kasnije poništena sudskom presudom te je taj zajam do odluke suda bio knjižen kao obveza za isplatu dobiti koja je nastavno pretvorena u obvezu za isplatu zajma a temeljem ugovora o zajmu te je ta dobit nakon donošenja sudske odluke vraćena u zadržanu dobit društva. Na upit tuženika svjedok je naveo da je to uobičajeno postupanje te da bi i on tako postupio da je sudjelovao u izradi financijskog izvješća tuženika da je tada radio u društvu budući je to u skladu s pravilima struke.

24. U svom iskazu svjedok S. M. je navela kako je u periodu rujan i listopad 2018. bila na poziciji financijskog direktora tuženika te joj je poznato da je u to vrijeme a za potrebe skupštine koja je održana 1. listopad 2018. izrađena potrebna dokumentacija vezana za financijska izvješća koju je pripremu radilo računovodstvo društva u tom računovodstvenom dijelu, dok je revizijski dio obavljao revizor. Svjedok je u iskazu naveo da je računovodstveni dio izvješća koje je radila računovodstvena služba društva tuženika obuhvaćala sva izvješća koja se podrazumijevaju prema Zakonu o računovodstvu i to bruto bilance te račune dobiti i gubitka, dok je uprava pripremala svoja izvješća i to konsolidirana financijska izvješća koja su obuhvaćala konsolidirana izvješća uprave te kroz sam naziv razvidno je da se radi o sumarnom izvješću pojedinačnih društava i to društava u kojima društvo tuženika sudjeluje u vlasništvu i to društva C., S. H. d.o.o., R. nova d.o.o., R.

Z., F. d.o.o. Na upit suca da li je upoznata sa revizorskim izvješćem i što je ono obuhvaćalo, svjedok je navela da je upoznata s tim revizorskim izvješćem za koje su podaci za reviziju dostavljeni od računovodstvene službe društva tuženika te navodi da je revizorsko izvješće zaprimljeno na e-mail i da ga je primila osobno ona, da je po zaprimanju navedenog revizorskog izvješća izvršen pregled istog i da je utvrđeno kako to revizorsko izvješće obuhvaća sva potrebna izvješća uključujući i izvješća za povezana društva, te navodi da je navedeno revizorsko izvješće bilo napravljeno cjelovito i točno u standardu inače potrebnim za takvu vrstu revizorskih izvješća, da na revizorsko izvješće nije bilo primjedbi niti je tražena dopuna ili korekcija. Vezano uz nastavno postupanje s revizorskim izvješćem svjedok je navela kako je takvo cjelovito izvješće dostavljeno tužitelju na njegovu kućnu adresu kao i njegovom punomoćniku, dok je na upit suca da li je nakon što su navedena izvješća otpremljena tužitelju i zaprimljena s njegove strane, on zatražio uvid u dokumentaciju, dopune ili pojašnjenja vezano uz navedenu dokumentaciju odnosno revizorsko izvješće, svjedok je navela da koliko joj je poznato tužitelj tako nije postupio, a da i je, ona bi sigurno o tome bila izvještena radi postupanja po tom zahtjevu. Na upit suca da li joj je poznato da bi od strane društva tuženika tužitelju bila dostavljana kakva dodatna dokumentacija, te da li joj je poznato da bi tužitelj tražio kakvu nastavnu dokumentaciju nakon održavanja skupštine 1. listopada 2018., svjedok je navela da joj nije poznato, na upit da li je priprema dokumentacije odnosno financijskih i revizorskih izvješća te njihova distribucija prije održavanja skupštine 1. listopada 2018. bila drugačija ili odstupala od uobičajenog načina pripreme i izrade dokumentacije te distribucije u odnosu na ranija izvješća, izradu i distribuciju vezano za održavanje skupštine, svjedok je navela da nije. Svjedok je nastavno naveo da se punomoćnik tužitelja obratio društvu dopisom od misli 27. rujna 2018. navodeći kako za potrebe te skupštine nije dostavljena cjelovita dokumentacija i da je ukazivano na necjelovitost u smislu neobuhvaćanja svih financijskih podataka vezano za poslovanje koncerna te je dopisom ukazivano i na prekoračenje roka od 14 dana. Svjedok je u iskazu navela kako je punomoćniku tužitelja odgovoreno odmah i to da je odgovoreno da društvo tuženika smatra da isto nije koncern te u konačnici da i jeste, podaci u izvješću bi bili jednaki kako što je to očitovanje pun. tužitelja otpremljeno, da od strane tužitelja društvo tuženika nije zaprimilo nikakav nastavni dopis, pitanje ili pojašnjenje od strane tužitelja. Ponovo navodi kako i ona osobno smatra da svi podaci koji su izneseni u revizorskom izvješću a koji se temelje na poslovnim knjigama ne bi bili drugačiji ni da je društvo tuženika koncern, te pojašnjava da nema saznanja da li bi za koncern trebalo imati drugu vrstu izvješća ili podataka. Svjedok je ponovo iskazao da bez obzira na način prezentacije ili formiranja izvješća, da izvješće ne bi moglo biti drugačije bez obzira da li je društvo koncern ili nije, te da su ista izvješća i podaci bili definirani kao da društvo nije koncern jer to po njenom mišljenju i nije, te da nikada nije ukazivano od nikoga da bi društvo tuženika bilo koncern, pa da bi onda u tom smislu trebalo raditi financijska izvješća. Na upit suca svjedoku da li joj je poznato da bi što iz navedenog financijskog ili revizorskog izvješća bilo anulirano, posebno s naslova zajma, svjedok je navela da je u završnom računu za 2016. godinu i ranijih godina bila iskazana obveza po dugoročnom zajmu za članove društva pa između ostaloga i za tužitelja S. M., da je nakon određenih sudskih postupaka

u siječnju 2017. godine stigla odluka trgovačkog suda u kojem se poništava odluka od 1. srpnja 2009. godine kojom je odlučeno da će se članovima društva isplatiti zadržana dobit, da je društvo zaprimilo odluke za koju navodi da je u računovodstvenom smislu vjerodostojna knjigovodstvena isprava po kojoj se mora postupiti, a budući se radi i poštivanju odluka suda, računovodstvo tuženika je provelo storno knjiženja te odluke iz 2009. godine, što znači da je obvezu po zajmovima preknjižila u zadržanu dobit. Na upit punomoćnika tužitelja od kada i do kada je radila ili radi u društvu tuženika, svjedok je navela da je to od 1. rujna 1999. do 31. siječnja 2015. i ponovo od 22. prosinca 2017. do danas, te je cijelo vrijeme bila na poziciji voditelja računovodstva i u jednom periodu član uprave društva. nakon što joj je prezentirana kao i suprotnoj strani odluku o isplati dobitka od 1. srpnja 2009., svjedok navodi da se ne može sa sigurnošću očitovati o vjerodostojnosti te odluke međutim u tekstualnom dijelu da bi ona bila odluka temeljem koje je svojevremeno prenesena zadržana dobit za u odluci navedene tri osobe, te je pojasnila da je temeljem te odluke zadržana dobit za razdoblje 2005. do 2008. prenesena u obveze za dugoročne zajmove prema osobama navedenim u toj odluci, te da joj je poznato da se nastavno otvorilo pitanje vjerodostojnosti potpisa tužitelja na toj odluci, no da njoj osobno o tome ništa drugo posebno nije poznato. Nakon što joj je prezentiran prijepis e-mail dopisa od 1. ožujka 2017. a prema kojem S. M., svjedok šalje I. M. dopis u kojem se

očituje vezano za autentičnost potpisa tužitelja da se ne može sa sigurnošću očitovati vezano za odluku od 1. srpnja 2009. kao ni vjerodostojnost potpisa tužitelja. Na upit suca punomoćniku tužitelja od kada ima saznanje o postojanju ovog e-mail dopisa od 1. ožujka 2017., imajući u vidu zaključenje prethodnog postupka punomoćnik tužitelja je naveo kako je isti zaprimio jučer od tužitelja osobno a da ga je on zaprimio od svoje supruge I. M., kojem se dopisu punomoćnik tuženika kao dokazu protivio i osporio njegovu relevantnost u kontekstu cijelog predmeta ukazujući ujedno da je simptomatično da punomoćnik tužitelja upravo danas izlazi s takvim dopisom na okolnost svojih navoda u tužbi navodeći kako ih je zaprimio jučer, smatrajući takav pristup proračunatim, budući je očito da su sve ove okolnosti vezane uz status svjedoka M. i njezine funkcije u društvu, bile poznate tužitelju kao i njegovom punomoćniku te da se iz navedenog dopisa ne može utvrditi na koju se konkretno odluku odnosi a tim prije i posebno ukazuje na činjenicu da svjedok M. nije tog 1. ožujka 2017. bila zaposlena u društvu tuženika, dok je punomoćnik tužitelja naveo kako je taj dokaz prezentiran kako bi pobio iskaz svjedoka u dijelu vjerodostojnosti odluke o isplati dobiti gdje ovdje svjedok tvrdi da nije siguran da li je potpis tužitelja vjerodostojan dok u svojoj korespondenciji sa suprugom tužitelja izrijekom potvrđuje da se ne radi o potpisu tužitelja. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja temeljem čega je nastala razlika između 68,3 milijuna kuna isplaćenih temeljem poništene odluke o isplati dobiti od 1. srpnja 2009. i 67,3 milijuna kuna koji su na kraju u financijskim izvješćima za 2017. doista vraćeni na poziciju zadržane dobiti odnosno gdje je ta razlika od milijun kuna, svjedok je navela kako je taj iznos razlike isplaćen tužitelju 2014. šti je dobro poznata i tužitelju i njegovom punomoćniku, a na upit da li joj je poznato zašto nisu rezervirana sredstva vezana uz parnicu koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu P-6768/16, svjedok je odgovorila da nisu vršene rezervacije za započete sudske sporove, te da o tome i nije mogla imati saznanja budući to ne ulazi u opis njenog posla i domenu rada, već u nadležnost uprave ili pravne službe. Na upit punomoćnika tužitelja da li povezana društva sadržana u konsolidiranom financijskom izvješću posluju samostalno ili pod nadzorom uprave matice odnosno tuženika u ovom postupku, svjedok je navela da neka od tih društava uopće nemaju poslovne aktivnosti, dok za druga nema saznanja vezano za njihove poslovne aktivnosti i način upravljanja, da su članovi uprave nekih društava ujedno i članovi uprave društva tuženika, te da nema saznanja tko donosi odluke i upravlja poslovnim procesima. Na upit punomoćnika tuženika vezano za odluku o isplati dobiti od 1. srpnja 2009. da li je i tko u tom periodu svjedoku davao naloge za postupanje i tko je bio direktor društva tuženika u to vrijeme, svjedok je navela da je tada bila voditelj računovodstva društva tuženika te joj je direktno nadređen bio tužitelj i postupala je po dokumentaciji koja joj je dostavljena s njegove strane te nikakva knjiženja nisu provođena bez njegove suglasnosti i znanja i sva dokumentacija koja je knjižena u financijskom smislu je njoj bila prezentirana kao nesporna i u skladu sa zajedničkim dogovorom članova društva, a na upit punomoćnika tuženika da li je isplata od 1 milijun kuna izvršena prije no što je odluka o isplati dobitka iz 2009. godine pravomoćnom sudskom presudom utvrđena ništetnom, svjedok je navela da je isplata izvršena 2014. godine dakle prije zaprimanja odluke suda iz 2017. i koliko se sjeća prije bilo kakvih započetih postupaka te da se ne sjeća da da li je tužitelj bio član uprave.

25. Svjedok B. L. je u svom iskazu navela da je zaposlenik društva tuženika kao voditelj pravnih poslova i to od 2000. g., da joj je poznato da je održana skupština društva tuženika 1. listopada 2018. i da se njen posao u tom dijelu sastojao u kompletiranju financijskih izvješća, njihovoj dostavi članovima društva, i izradi odluka kao i dnevnog reda skupštine. Financijsko izvješće za tu skupštinu izradio sektor financija društva tuženika, a što znači da je radilo više zaposlenika u koordinaciji sa gđom S. M., a na upit suca da li se može sjetiti naziva financijskog izvješća pa s time i točke dnevnog reda, svjedok je navela da se ne može sa sigurnošću o tome očitovati, no da je isto izvješće obuhvaćalo financijsko izvješće koje je nakon izrade dostavljeno revizoru i to Ž. R. koja je nakon pregleda isto vratila sektoru financija i to e-mailom a nastavno i fizički, no nije se mogla sjetiti da li osobno ili poštom. Na upit suca na koji način su otpremani pozivi, dnevni red kao i materijali za tu skupštinu članovima društva, kao i tužitelju svjedok je naveo da je nakon što su izvješća stigla u društvo, zatražila za potrebe pripreme navedene skupštine i dnevnog reda tri primjerka tog financijskog izvješća i to za S.

M. osobno i za njegovog punomoćnika odvjetnika B., kao i za M.

M.. Pri tome je napomenula kako su ti materijali – financijska izvješća s pozivom i dnevnim redom dostavljena isti dan kada su zaprimljena od strane revizora, a otpremana su dostavljačem s time da se svjedok sjeća da je na taj način dostava izvršena odvjetniku B. i to isti dan, no za tužitelja S. M. se nije mogla se sa sigurnošću sjetiti kako je dostava izvršena. Svjedok je ujedno naveo kako je dostava punomoćniku tužitelja utvrđena kao određena praksa radi činjenice da je od strane tužitelja pokrenuto više sudskih postupaka upravo radi činjenice koju je on isticao nepravovremenosti dostave materijala i poziva za skupštine, stoga je ona odlučila da se ti materijali s pozivom i dnevnim redom dostave neposredno i punomoćniku tužitelja, a na upit suca da li je postojala kakva odluka ili uputa tužitelja da mu se na taj način putem punomoćnika dostavljaju pozivi i materijali za skupštine pa i tu od 1. listopada 2018., svjedok je navela da takve odluke ili upute nije bilo već se radilo o njenoj odluci. Na upit suca da li može se očitovati na činjenicu kada su otpremljeni iz društva tuženika materijali kao i poziv za skupštinu i kada su zaprimljeni od strane tužitelja kao i njegovog punomoćnika svjedok je navela da se točnog datuma ne može sjetiti, no da se sa sigurnošću sjeća da su bili otpremljeni isti dan kada ih je ona zaprimila od gđe M., koji su materijali isti dan bili zaprimljeni i od revizora, te je u iskazu navela da je nakon pet ili šest dana od otpreme materijala i poziva za skupštinu stigao dopis odvjetnika B. u kojem je bilo naznačeno kako su tužitelju dostavljena nepotpuna izvješća odnosno manjkava izvješća, te je nakon primitka tog dopisa ona otišla gđi M. i zatražila pojašnjenje kao i provjeru koji su to materijali odnosno dokumentacija otpremljeni tužitelju, koja je naknadno provjerila sadržaj dokumenta, kontaktirala je revizoricu te ju je izvijestila da u tom smislu nije utvrđen nikakav nedostatak ili manjak dokumentacije, o čemu su sastavili dopis i dostavili ga punomoćniku tužitelja, a na upitu suca svjedok je navela kako su svim članovima društva upućeni isti materijali, isti pozivi, svima isti dan, te da joj nije poznato da bi tužitelju bili dostavljeni ili da bi on zaprimio neka druga izvješća financijska nakon održane skupštine, a na upit suca da li su materijali pa tako i financijska izvješća uoči skupštine bila dostupna radi uvida članovima društva, pa tako i tužitelju, svjedok je navela da jesu, da se uvid mogao izvršiti u prostoru tuženika i da su svojim dopisom na tu mogućnost ukazali i punomoćniku tužitelja. Na upit suca da li se može očitovati na moguću okolnost da su postojala dva financijska izvješća vezano za skupštinu 1. listopada 2018. i to jedno koje je poslano uz poziv i dnevni red, a drugo koje bi možda moglo biti naknadno dostavljeno tužitelju, svjedok je navela da nisu postojala niti postoje dva izvješća i pri čemu je istaknula kako s velikom pažnjom pa čak i u stresu za tuženika priprema materijale za skupštine društva upravo imajući u vidu cijeli niz tužbi koje je tužitelj pokrenuo upravo radi pobijanja odnosno poništaja odluka skupština te da kada je vidjela dopis punomoćnika tužitelja u kojem se navodi da mu nije dostavljena cijela dokumentacija, znala da će uslijediti nova tužba no pri čemu je istaknula kako ni ona ni bilo tko u društvu tuženika nije niti ima namjeru na bilo koji način oštetiti tužitelja niti mu uskratiti ili ograničiti njegova prava kao člana društva. Na daljnji upit suca da li joj je što poznato vezano za zajam koji bi bio dan od strane tužitelja društvu tuženika i evidenciji tog zajma u poslovnim knjigama tuženika, svjedok je navela kako se radi o zajmu koji su članovi društva S. M., M.

M. i Ž. M. imali evidentirano 2009. kojeg se iznosa zajma ne sjeća, te

da tužitelj zatražio povrat u cijelosti tog zajma i to 2016., no da je naknadno utvrđeno da se ne radi o pravom zajmu niti da je društvo primilo taj neutvrđeni iznos novca kao zajam, već se radilo o preknjiženju u bilanci društva, a navedena je činjenica utvrđena od strane revizora i tuženika kada se utvrdilo da taj iznos novca zapravo nikada nije ušao u društvo već se radilo kako je navela o preknjižavanju, i da je radi navedenog taj je zahtjev za povrat društvu i sporan, te ujedno navela kako društvo tuženika u vrijeme kada je zatražen taj povrat i nije imalo sredstava za njegov povrat. Svjedok je navela da se radi navedenog i od strane njihovih odvjetnika izvršen pregled dokumentacije tuženika te je utvrđeno da nije donesena nikakva skupštinska odluka koja bi prethodila mogućnosti da se prihvati takav zajam, a na upit suca da li su povrat tog zajma tražili M. i Ž. M. svjedok je naveo da nisu te da im je objašnjeno

da se u osnovi ne radi o zajmu a s čime su oni bili suglasni. Svjedok je ujedno iskazala kako je postojala odluka tužitelja S. M. iz 2009. a kojom odlukom je on kao direktor društva donio odluku o rasporedu dobiti za 2008. i iz te odluke u kojoj su definirane dobiti članovima društva, u računovodstvu su izradili odluke u kojima je utvrđeno da ta dobit zapravo čini zajam, a donošenje odluke u kojoj je dobit zapravo predstavljala zajam, svjedok misli da je razlog donošenja bio financijske prirode vezano za poreze. Svjedok je u iskazu navela da je i je prokurist u društvu tuženika, no da u vrijeme pripreme i održavanja skupštine 1. listopada 2018. nije bila, da joj nije poznato da bi u prostoru tuženika bila deponirana punomoć za dostavu pismena pa tako i materijala za skupštinu tužitelju putem punomoćnika no da se sjeća da su punomoći za tužitelja bile dostavljane za zastupanje putem odvjetnika na skupštinama društva, a kada joj je punomoćnik tužitelja prezentirao kao i sudu punomoć od 17. siječnja 2018. tužitelja koja je sadržana u spisu na listu 27, svjedok je naveo kako se radi o općenitoj punomoći u kojoj nije izričito navedena obveza dostave dokumentacije. Na upit punomoćniku tužitelja da li joj je poznata činjenica vezano za dio iskaza o isplati dobitka iz 2009. i potpisa tužitelja i s tim u vezi mišljenja MUP- ovog centra za vještačenje da bi taj potpis tužitelja bio falsificiran, svjedok je navela kako se radi o jednom konstruktu tužitelja za potrebe ovog i drugih postupaka koje on pokreće protiv tuženika, te nastavno navodi kako je ta odluka sadržana u dokumentaciji tuženika, da ju je ona osobno vidjela u registratoru u računovodstvu tuženika i smatra da ista nije falsifikat kao ni potpis i da se radi o dokumentu koji je bio arhiviran i sadržan u dokumentaciji tuženika, da se problem te odluke počeo pojavljivati 2015. ili 2016. a kada je tužitelj počeo zahtijevati isplatu pozajmice od oko 16 mil. kuna, što društvo u tom trenutku nije moglo isplatiti, te nastavno navodi kako je tužitelj tvrdio kako se radi o pozajmici, a da su druga dva člana društva Ž. i M. M. naveli kako se ne radi o pozajmici, pri čemu je na upit suca navela kako ih je ona osobno čula da to iskazuju, da se sjeća da se o tome razgovaralo te da se ujedno sjeća i da je ta odluka bila predmet sudskog postupka i da je ona u tom sudskom postupku i poništena. Svjedok je u iskazu navela i da je tužitelj nastavno dostavio u društvo tuženika a vezano za jedan postupak koji se vodi na Općinskom sudu u Zagrebu, a koji se vodio radi povrata te pozajmice, jedan podnesak u kojem je ukazao kako bi se radilo o falsifikatu njegovog potpisa, te da je tada društvo tuženika angažiralo vještaka i to sudskog vještaka I. J. da pogleda tu odluku s potpisom tužitelja koji je vještak zatražio više tužiteljevih potpisa nespornih i ovjerenih i da je za potrebe tog pregleda i vještačenja njemu dostavljeno oko petnaestak takvih potpisa tužitelja, da je naknadno sačinjen nalaz i mišljenje odnosno zapisnik o ekspertizi rukopisa koji je dan društvu tuženika iz kojeg proizlazi da bi se na toj odluci radilo o autentičnom potpisu tužitelja kao skriptora. Pri tome punomoćnik tuženika dostavio je sudu na uvid zapisnik o ekspertizi rukopisa sačinjen od stalnog sudskog vještaka za dokumente i rukopise I. J. od 7. travnja 2017. te svjedok i punomoćnik tuženika navode kako je isti zapisnik sadržan i u spisu koji se pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu vodi pod brojem P-6768/16. a navedeni primjerak zapisnika od 7. travnja 2017. u preslici je dostavljen u spis kao i punomoćniku tužitelja. Svjedok je u iskazu navela i da kao pravniku u društvu tuženika sva dokumentacija, pa tako i ona za potrebe sudskog postupka njoj prolazi kroz ruke te da je bila upoznata i sa nalazom i mišljenjem MUP-ovog centra za vještačenja, a prema kojem bi potpis tužitelja na toj odluci bio falsifikat, na upit da li joj je poznato tko je sastavljao odluku iz 2009. o isplati dobitka svjedok je navela da joj nije poznato, a na upit da li može pojasniti činjenicu da odluka o isplati dobiti glasi na 68,3 mil. kuna, a u zadržanu dobit je vraćeno 67,3 mil. kuna, i da li zna gdje se nalazi ta razlika, svjedok je navela da ima saznanja i da se radi o jednoj isplati tužitelju od strane društva tuženika 2014. kada se tužitelj obratio društvu za povrat pozajmice radi svog zdravstvenog stanja i potrebe liječenja te da je društvo cijeneći te okolnosti izvršilo isplatu od oko milijun kuna, dok na upit da li može pojasniti činjenicu da onda nisu vršene korekcije u evidenciji računovodstvenoj te pozajmice, svjedok navodi da o tome nema saznanja. Na upit da li postoji odluka tuženika o stavljanju izvan snage odluke Ugovora o zajmu između tužitelja i tuženika, odnosno da li postoji presuda ili bilo kakva druga odluka, svjedok je navela da je poništena odluka o rasporedu dobiti koja je nosila datum 1. srpnja 2009. i iz te odluke je proizašla odluka o davanju te pozajmice koja također nosi datum 1. srpnja 2009., te po stavu odvjetnika tuženika i njegovom savjetu, tuženik i nije trebao raskidati taj ugovor o zajmu, pri čemu svjedok ujedno ukazala da je taj Ugovor o zajmu potpisan od strane tužitelja, kao direktora i kao člana društva, za što ona smatra da nije bilo uvjeta za takav način donošenja odluke tim prije što takvu odluku nije donijela ni skupština društva tuženika, te smatra da je bitno za ovaj postupak utvrditi kako je društvo uopće moglo izvršiti evidenciju navodnog zajma bez odluke skupštine, a ne da li je takav ugovor poništen ili stavljen van snage, a na upit da li je vršena revizija GFI za 2009., svjedok je naveo da se sa sigurnošću ne može sjetiti no ako je to bila zakonska obaveza, da vjerojatno je. Na upit da li ima saznanja što je bila osnova brisanja tog zajma 2017. iz računovodstvene evidencije tuženika ako već takav ugovor nije stavljen van snage odnosno poništen odnosno koja je bila osnova brisanja tog zajma, svjedok je navela da je to bila presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, a na upit da li joj je poznato nalaz financijskog vještačenja u predmetu ovog suda P-1945/18 vezano za brisanje osnove povrata zajma, svjedok je navela da je bila nazočna sastanku kada je financijski direktor tuženika razgovarao sa vještakom financijskim iz tog predmeta i kada je taj vještak rekao da on nije pravnik te da ne može komentirati no s tim u vezi da se ukazao problem evidentiranja sve računovodstvene dokumentacije, jer budući da je odluka o isplati dobitka od 1. srpnja 2009. poništena tom pravomoćnom sudskom odlukom, isto je značilo da ona više ne postoji niti ima pravni učinak unazad, te se u poslovnim knjigama financijska stanja vraćana na stanje prije 1. srpnja 2009. a u odnosu na onaj milion koji je isplaćen 2014. taj iznos se potražuje od tužitelja u sudskom postupku jer ne postoji drugi način evidencije tog duga. Na daljnji upit da li može potvrditi činjenicu da je nakon održane skupštine njemu kao punomoćniku tužitelja, uručila financijsku dokumentaciju koja se odnosila na netom održanu skupštinu i koja je dokumentacija kako po stavu tužitelja sadržavala i konsolidirana izvješća za G. A. Z. za 2017., svjedok je navela kako je uoči skupštine bio održan kraći sastanak na kojem su nazočili punomoćnik tužitelja odvjetnik B., članovi uprave društva tuženika, javni bilježnik, ona osobno, odvjetnici J., M. i E., te budući je punomoćnik tužitelja rekao kako nema cjelovitu dokumentaciju da je ona po prijedlogu predsjednika uprave sa stola iz materijala koji se nalazio za potrebe skupštine, jedan primjerak dala punomoćniku tužitelja i to kao dodatni primjerak, a ne drugi primjerak, odnosno dana su dva primjerka istog izvješća. Na upit punomoćnika tuženika da li postoji poseban razlog radi kojega je dokumentacija za skupštinu dostavljana neposredno i punomoćniku tužitelja i tužitelju osobno, svjedok je navela da je to rađeno upravo radi činjenice kako od strane tuženika ne bi došlo do propusta i u tom dijelu pripreme i održavanja skupštine, pri čemu je navela kako je Društvenim ugovorom tuženika predviđeno da se dokumentacija za skupštinu ima dostaviti 7 dana prije održavanja skupštine, te je iznijela mišljenje potkrijepljeno kako je navela mišljenjima drugih odvjetnika kako se rok od 14 dana za dostavu dokumentacije, ne odnosi na dužnost tuženika na dostavu već na mogućnost odnosno pravo članova društva da izvrše uvid u dokumentaciju potrebnu za skupštinu, a da je tuženik iz navedenih razloga kako se nešto ne bi propustilo dostavljao materijale i punomoćniku i tužitelju osobno. Na daljnji upit da li postoji neki poseban razlog da bi se punomoćniku tužitelja ili tužitelju osobno dostavljali drugačiji materijali nego ostalim članovima društva kao i drugim tijelima kojima se dostavljaju financijska izvješća, svjedok je navela da takav razlog nije postojao, dok je na upit suca da li su drugi članovi društva ukazivali na nepotpunost dokumentacije za tu skupštinu, svjedok navela da nisu niti da je uopće bilo primjedbi na sastav dokumentacije, a na upit punomoćnika tužitelja zašto nije tužitelju odnosno njemu kao punomoćniku dostavljena cjelovita dokumentacija odnosno Godišnje izvješće o stanju društva za financijsku 2017. godinu (s osvrtom na povezana društva), svjedok je navela da se sa sigurnošću o tome ne može očitovati i da bi o tome trebalo pitati gđu M. koja možda nije u cijelosti razumjela dopis odvjetnika B.,

odnosno koliko se ona sjeća gđi M. i nije bilo jasno koje to konkretno izvješće tužitelj traži.

26. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, primarno dokumentaciju koju je dostavila predložila svaka od stranaka i u koju je sud izvršio uvid, te iskaze svjedoka i to kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje u tekstu ZPP) sud smatra da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

27. Prema odredbi čl. 219. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Također, ukoliko je ocjena suda da određeni dokazni prijedlog nije potreban za utvrđenje relevantnih činjenica, tada će se kroz obrazloženje odluke koja je donesena izložiti razlog takvog postupanja i primijeniti odgovarajuća pravna norma na konkretno činjenično stanje. Također, ukoliko je ocjena suda da određeni dokazni prijedlog nije potreban za utvrđenje relevantnih činjenica, tada će se kroz obrazloženje odluke koja je donesena izložiti razlog takvog postupanja i primijeniti odgovarajuća pravna norma na konkretno činjenično stanje.

28. U smislu citiranih odredbi svaka je stranka dužna dokazati istinitost svojih tvrdnji pa ukoliko u tome ne uspije, njezin zahtjev za pružanje pravne zaštite valja odbiti. Pravila o teretu dokazivanja su u osnovi pravila materijalnog prava koja su mjerodavna za ocjenu osnovanosti istaknutog tužbenog zahtjeva. Dužnost je stranaka da u parnici iznesu činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve i da predlažu dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje, nužno je primijeniti pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a ZPP). Ta pravila obavezuju sud da uzme za nedokazanu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

29. Kako je navedeno tužitelj u svojoj tužbi upire na dva razloga vezana za utvrđenje ništetnosti odluke glavne skupštine naznačenu u njegovom tužbenom zahtjevu održane 1. listopada 2018. radi nepravovremenosti dostave dokumentacije vezane uz usvajanje godišnjih revidiranih financijskih izvješća G. A. Z. za 2017. a koja je po stavu tužitelja mu trebala biti dostavljena najkasnije dana 16. rujna 2018. čime je prekršen četrnaestodnevni rok iz čl. 428. st. 2. i 3. ZTD-a ustanovljen u interesu članova društva, te radi nepotpunosti dokumentacije nužne za usvajanje konsolidiranih GFI za 2017.

30. Odredbom čl. 428. ZTD-a određeno je da uprava društva odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga i vođenje poslova unutarnjeg nadzora. Uprava odgovara za izradu financijskih izvješća društva. Ona je dužna izrađena financijska izvješća i izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi, bez odgađanja dostaviti nadzornom odboru i skupštini društva. Ako je potrebno da se obavi revizija financijskih izvješća društva, uprava je dužna uz izrađena spomenuta izvješća i uz izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi dostaviti i izvješće revizora.

31. Uprava mora svakome članu društva bez odgađanja po njihovoj izradi dostaviti godišnja financijska izvješća, izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi i godišnja financijska izvješća koncerna kao i izvješće o stanju koncerna kako bi oni mogli na skupštini ili odlukom donesenom pisanim putem u zakonom propisanom roku, koji se ne može produljiti društvenim ugovorom, utvrditi godišnja financijska izvješća društva. Ako je godišnja financijska izvješća pregledao revizor, njegovo se izvješće mora dostaviti bez odgađanja kada ga društvo primi. Svaki član ima, za vrijeme od 14 dana prije ispitivanja godišnjih financijskih izvješća u skupštini društva ili prije isteka roka za donošenje o tome odluke članova društva pisanim putem, pravo uvida u poslovne knjige i dokumentaciju društva. Ako društvo po zakonu mora imati nadzorni odbor ili je to predviđeno društvenim ugovorom, tim se ugovorom može odrediti da članovi društva nemaju spomenuto pravo uvida, da im se za to daje kraći rok od onog propisanog zakonom ili ih se može podvrći drugim ograničenjima. U tom slučaju se svim članovima društva mora bez odgađanja dostaviti izvješće uprave o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi, prijedlog odluke o upotrebi dobiti, izvješće revizora, ako ga društvo ima, i izvješće revizora u pogledu koncerna.

32. Prema odredbi čl. 355. ZTD-a jasno određuje koji su to razlozi zbog kojih se može utvrditi ništetnost odluka glavne skupštine. Radi se o taksativnom nabrajanju razloga za ništetnost u točkama 1. - 5. tog članka, pored slučajeva iz čl. 300.e st. 3., čl. 313. st. 4., čl. 338. st. 2. i čl. 348. st. 2. ZTD-a. Sukladno ovim točkama, odluke se mogu pobijati ako su donesene na glavnoj skupštini koja nije sazvana na način propisan u čl. 277 st. 2., 3. i 6. ZTD-a osim ako su na njoj sudjelovali svi dioničari (točka 1.); ako nije unesena u zapisnik na način propisan u čl. 286 st. 1. i 2. rečenici 1. i st. 4. ZTD (točka 2); ako nije u skladu s biti društva ili ako se njezinim sadržajem čini povreda propisa kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva ili su doneseni radi zaštite javnog interesa (točka 3.); ako je suprotna moralu (točka 4.) i ako je pravomoćnom presudom donesenom povodom tužbe za pobijanje odluke proglašena ništetnom (točka 5).

33. Razlozi za ništetnost odluka skupštine propisani ZTD-om predstavljaju numerus clausus odnosno osim slučajeva na koje se Zakon poziva i koji su navedeni u čl. 355, onih iz čl. 358. i 359. ZTD-a te brisanja odluke koja je upisana u sudskom registru koje je propisano Zakonom o sudskom registru (˝Narodne novine˝ broj 1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11 i 148/13) nema drugih slučajeva razloga ništetnosti odluka glavne skupštine.

34. Nastavno prema odredbi čl. 359. st. 1. toč. 1. do 3. ZTD-a moguće je tražiti i ništetnost odluke o utvrđivanju godišnjih financijskih izvješća, u slijedećim slučajevima:

- 1. ako je sadržaj godišnjih financijskih izvješća suprotan propisima kojima se isključivo ili pretežno štite interesi vjerovnika društva - u spisu nema dokaza iz kojih bi proizlazila ova povreda

- 2. ako nije obavljena revizija godišnjih financijskih izvješća koja se obavlja u skladu sa zakonom ili to nisu obavile za to ovlaštene osobe – u spisu je vidljivo kako je uredno provedena revizija godišnjih financijskih izvješća

- 3. ako pri izradi godišnjih financijskih izvješća nisu poštovane odredbe zakona ili statuta o unosu sredstava u rezerve i korištenju sredstava iz njih - u spisu nema dokaza iz kojih bi proizlazila ova povreda.

35. Uvidom u spis kao nesporno utvrđeno je da je tužitelj kao i njegov iskazani punomoćnik dobio poziv s predloženim dnevnim redom skupštine društva određene za dan 1. listopada 2018., dana 18. rujna 2018. te da mu je isti u tom smislu dostavljen u skladu s čl. 19. st. 2. Društvenog ugovora kojim je određeno da skupštinu društva saziva uprava ili članovi društva koji zajedno čine najmanje desetinu ukupnog temeljnog kapitala društva uz priopćenje dnevnog reda i to preporučenim pismom upućenim svim članovima društva, koje im mora prispjeti najmanje 7 dana prije održavanja skupštine društva. Jednako ako utvrđeno je da je tužitelj zatražio dopunsku dokumentaciju po punomoćniku dopisom od 28. rujna 2018. te da je društvo tuženika svojim dopisom od 28. rujna 2018. koji je dostavljen punomoćniku tužitelja isti dan, izvijestilo punomoćnika kako mu je za skupštinu 1. listopada 2018. dostavljena sva dokumentacija vezana uz konsolidirano izvješće za 2017. napominjući da se u istoj nalazi "Godišnje izvješće o stanju društva za financijsku 2017. g. (s osvrtom na povezana društva)" te da je upravo taj dokument Konsolidirano godišnje izvješće za 2017. te da se nakon konzultacije sa revizorom društva utvrdilo kako on ne smatra da se radi o pogrešci i da je dostavljena tužitelju sva potrebna dokumentacija, te da vezano za traženje i nedostajanje izvješća o stanju koncerna tuženik navodi kako nisu stvoreni preduvjeti za postojanje koncerna budući ne postoje sklopljeni ugovori o vođenju poslova društva a kojim jedno društvo podvrgava vođenje poslova društva, drugom društvu (list 120 spisa). Istim dopisom tuženik ponovo navodi kako je tužitelj 18. rujna 2018. neposredno kao i putem punomoćnika primio svu dokumentaciju u propisanom roku 7 dana prije održavanja glavne skupštine, a kako je to i određeno čl. 19. Društvenog ugovora te da je bilo dovoljno vremena da se izvrši uvid u poslovne knjige kao i dokumentaciju društva, te ujedno tuženik istim dopisom ukazuje na sadržaj čl. 428. ZTD-a koji kaže da se sva relevantna dokumentacija članovima društva mora dostaviti bez odgađanja odmah po izradi, a što je u ovom slučaju i učinjeno.

36. U odnosu na stav tužitelja kako mu nije dostavljena sva potrebna dokumentacija vezana za konsolidirana financijska izvješća, posebno za G. A. i to 14 dana prije održavanja skupštine, sud smatra da odluke sa skupštine održane 29. lipnja 2018. nisu donesene protivno čl. 428. ZTD-a. Naime, tom je zakonskom odredbom, između ostalog, propisano da kod društva s ograničenom odgovornošću uprava odgovara za izradu financijskih izvješća društva. Ona je dužna izrađena financijska izvješća i izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi, bez odgađanja dostaviti nadzornom odboru i skupštini društva. Ako je potrebno obaviti reviziju financijskih izvješća društva, uprava je dužna uz izrađena spomenuta izvješća i uz izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi, dostaviti i izvješće revizora. Uprava mora svakome članu društva bez odgađanja po njihovoj izradi dostaviti godišnja financijska izvješća, izvješće o stanju društva, ako ga je društvo dužno izraditi i godišnja financijska izvješća koncerna kao i izvješće o stanju koncerna kako bi oni mogli na skupštini ili odlukom donesenom pisanim putem utvrditi godišnja financijska izvješća društva. Ako je godišnja financijska izvješća pregledao revizor, njegovo se izvješće mora dostaviti kada ga društvo primi. Svaki član ima, za vrijeme od 14 dana prije ispitivanja godišnjih financijskih izvješća u skupštini društva ili prije isteka roka za donošenje o tome odluke članova društva pisanim putem, pravo uvida u poslovne knjige i dokumentaciju društva.

37. Obzirom na sadržaj odredbe čl. 428. ZTD-a ovaj sud smatra da je intencija zakonodavca bila nametanje obveze članovima uprave društva s ograničenom odgovornošću da financijska izvješća, kao i izvješća o stanju društva, dostavljaju nadzornom odboru i skupštini društva, a tek potom i svakom članu društva. Naime, godišnje financijsko izvješće potpisuju predsjednik uprave i svi članovi uprave (direktori), a iz čega proizlazi da svi članovi uprave odgovaraju kazneno i materijalno za sadržaj godišnjih financijskih izvješća. Vezano uz rok iz čl. 428. st. 3. ZTD-a na koji se tužitelj poziva, isti se odnosi na pravo člana društva da obavi uvid u poslovne knjige i dokumentaciju društva u razdoblju od 14 dana prije ispitivanja godišnjih financijskih izvješća u skupštini društva ili prije isteka roka koji je određen pisanom odlukom članova društva. Iz sadržaja predmetne zakonske odredbe ne proizlazi dužnost uprave da u roku od 14 dana prije održavanja skupštine financijska izvješća, kao i izvješća o stanju društva, dostavi članovima.

38. Kako je navedeno nije sporno da je uprava tuženika prije održavanja skupštine obavijestila tužitelja dopisom kao i njegovog punomoćnika da mu je dostavljena kompletna dokumentacija pri čemu mu je detaljno obrazloženo na što se koji dokument odnosi, a što je i sam tužitelj priložio uz tužbu, te da je u tom dopisu tuženik i odgovorio na sva relevantna pitanja tužitelja, posebno vezano za činjenicu preduvjeta za postojanje koncerna, što tužitelj i ne spori. Postojanje koncerna vezano za po tužitelju naznačena društva u tom odnosu u ovom slučaju ne postoji budući nisu sklopljeni ugovori o vođenju poslova društva, a kojima jedno društvo podvrgava vođenje poslova društva drugom društvu u smislu odredbe čl. 476. vezano uz čl. 473. ZTD-a, niti tužitelj na tu okolnost dostavlja dokaz.

39. Nastavno, tužitelj je ukazao na činjenicu kako su u godišnjim izvješćima za 2017. u cijelosti anulirana obaveza tuženika prema tužitelju po osnovi danog vlasničkog zajma, no isti ne postoji a kako je to utvrđeno i navedenom pravomoćnom sudskom presudom ovog suda P-2004/16 od 17. siječnja 2017.

40. Sud smatra da je nakon tog zaprimljenog dopisa od 28. rujna 2018. s kojim mu se ukazalo na navedene okolnosti, tužitelj mogao pristupiti u društvo tuženika i izvršiti uvid u svu dokumentaciju vezanu za održanu skupštinu društva, te jednako tako sud smatra da radi navedenih razloga ne postoji ni povreda tužitelja na obaviještenost a kako je to predviđeno čl. 287. ZTD-a, a tužitelj je to svoje pravo mogao, ako je smatrao da mu je povrijeđeno, zatražiti zahtjevom u posebnom izvanparničnom postupku. Sud stoga smatra da nisu ispunjeni uvjeti određeni čl. 359. ZTD-a u odnosu na ništavost odluke o utvrđenju godišnjih financijskih izvješća.

41. Financijska izvješća se ovisno o veličini poduzetnika sastavljaju prema hrvatskim standardima financijskog izvještavanja odnosno međunarodnim standardima financijskog izvještavanja. Ti standardi su podložni različitim tumačenjima, a brojke koje se nalaze u financijskim izvješćima rezultat su te interpretacije. Uloga revizora je dati stručno i neovisno mišljenje o istinitosti i objektivnosti financijskog stanja društva, rezultata poslovanja i novčanih tokova. Ponovno se napominje da je za godišnje financijske izvještaje odgovorna osoba ovlaštena za zastupanje društva. Upravo se u navedenom očituje i zauzeto stajalište ovog suda vezano uz ocjenu (ne)točnosti podataka sadržanih u samom izvješću, a što je također jedan od razloga na kojima tužitelj temelji zatraženu pravnu zaštitu. Naime, u okviru zahtjeva za utvrđenje ništetnosti odluka skupštine, a kojim je određen predmet raspravljanja i granice odlučivanja, nema mjesta meritornom odlučivanju o točnosti sadržaja financijskih izvješća iz razloga na koje upire tužitelj.

42. Kako je navedeno tužitelj ukazuje na činjenicu da, a vezano za čl. 428. st. 2. i 3. ZTD-a, kako mu nije pravodobno dostavljena dokumentacija koja čini pretpostavku usvajanja godišnjih konsolidiranih financijskih izvješća i to za G. A..

43. Odredbom čl. 476 ZTD (Koncern i koncernsko društvo) određeno je da ako se vladajuće i jedno ili više ovisnih društava objedine jedinstvenim vođenjem od strane vladajućega društva, ona čine koncern, a pojedinačna društva su društva koncerna. Smatra se da su jedinstvenim vodstvom objedinjena društva među kojima je sklopljen ugovor o vođenju poslova društva (članak 479.) ili od kojih se jedno društvo priključuje drugome (članak 503.). Pretpostavlja se da ovisno i vladajuće društvo čine koncern. Ako su pravno samostalna društva, a da jedno nije ovisno o drugome, spojena zajedničkim vođenjem, ona čine koncern a pojedinačna društva su društva koncerna.

44. Dakle u odnosu na navod tužitelja na postojanje koncerna odnosno povezanosti navedenih društava te okolnost utjecaja članova na vođenje poslova društva s tim u vezi, a na što tužitelj posebno ukazuje svojim podneskom od 25. siječnja 2019., sud nije utvrdio da bi društvo tuženika bilo vladajuće društvo u odnosu na navedena društva niti spisu ne prileže dokazi o postojanju koncerna i koncernskog društva u smislu čl. 476 ZTD-a, a niti tužitelj na tu okolnost dostavlja dokaz posebno kada se ima u vidu da su povezana društva pravno samostalna društva koja u međusobnom odnosu mogu stajati kao: a) društvo koje u drugome društvu ima većinski udio ili većinsko pravo u odlučivanju, b) ovisno i vladajuće društvo, c) društvo koncerna - ključno mjerilo je objedinjavanje jedinstvenim vođenjem, d) društva s uzajamnim udjelima - ako jedno društvo ima neposredno ili posredno vladajući utjecaj na drugo društvo smatrati se vladajućim društvom i e) društva povezana poduzetničkim ugovorima.

45. U ovoj pravnoj stvari dakle nema dokaza da su društva koja se spominju u Konsolidiranom financijskom izvješću tuženika za 2017. g. za G. A. Z. i to

za društva R.-N. d.o.o., S. H. d.o.o., R. Z. d.o.o. i C.

d.o.o. objedinjena jedinstvenim vođenjem, da je među njima i u odnosu na tuženika sklopljen ugovor o vođenju poslova društva kojim jedno društvo podvrgava vođenje poslova društva drugome društvu niti da se jedno društvo priključuje drugom društvu, navedena su društva pravno samostalna, ne utvrđuje se ovisnost jednog u odnosu na druge niti se utvrđuje da su spojena zajedničkim vođenjem, ona također čine koncern, te sud smatra da sud smatra da se ne ostvaruju uvjeti o postojanju koncerna vladajućeg i ovisnog društva.

46. Pri tome sud je cijenio i iskaz svjedoka S. M., financijskog direktora tuženika koja je u svom iskazu navela da bez obzira na način prezentacije ili formiranja izvješća, da izvješće ne bi bilo drugačije bez obzira da li je društvo koncern ili nije, te da su ista izvješća i podaci bili definirani kao da društvo nije koncern jer to po njenom mišljenju i nije, te da nikada nije ukazivano od nikoga da bi društvo tuženika bilo koncern, pa da bi onda u tom smislu trebalo raditi financijska izvješća, a što tužitelj nije osporio.

47. Nastavno, u odnosu na navod tužitelja kako dostavljena financijska izvješća nisu obuhvatila, odnosno da su pogrešna u odnosu na činjenicu "isknjižavanja " zajma a sve vezano uz predmet ovog suda P-2044/16 kako je navedeno sud je izvršio uvid u isti putem sustava e-Spis te je utvrdio da je presuda u tom predmetu od 17. siječnja 2017. postala pravomoćna 31. siječnja 2017., a kojom je presudom utvrđena ništetna odluka o isplati dobitka od 1. srpnja 2009. kojom je odobrena isplata dobiti društva iz ranijih godina u ukupnom iznosu od 68.347.105,68 kn.

48. Kako je dakle pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je gore navedena Odluka o isplati dobitka ništetna, uprava društva je upravo temeljem te pravomoćne sudske odluke preknjižila dobit svih članova i sredstva vratila u zadržanu dobit društva gdje se prvobitno i nalazila, te prema stavu tuženika ukoliko je Odluka o isplati dobitka iz 2009. ništetna a što je i utvrđeno pravomoćnom sudskom presudom, tada je i Ugovor o zajmu odnosno pozajmica bazirana na Odluci o isplati dobitka nepostojeća, što za posljedicu ima i potpuno pogrešne zaključke tužitelja vezano za netočne iznose u godišnjim financijskim izvješćima za 2017. i u tom smislu sud priklanja vjeru iskazima svjedoka Ž. R., B. L. te S.

M. koji su iskazi dani u skladu s navedenim činjenicama te ih sud cijeni vjerodostojnim i istinitim, i dijelu koji se odnosi na činjenicu da je sva financijska dokumentacija bila za sve članove društva kao i upravu za potrebe skupštine bila identična, da je dostavljena tužitelju odmah po primitku od revizora te da je bila na raspolaganju za uvid tužitelju, a koje činjenice tužitelj u osnovi nije osporio.

49. S tim u vezi sud ponovo ukazuje da ni ta činjenica koju ističe tužitelj nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom predmetu a sve vezano za odgovornost uprave kako je to definirano čl. 252. vezano uz čl. 430. imajući u vidu odgovornost uprave ali i činjenicu da sud unutar pojedinog slučaja odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su u postupku i postavljeni te nije ovlašten odlučivati o zahtjevu tužitelja i u tom smislu dosuditi mu više od onoga što je tražio niti nešto drugo od onoga što je tražio, posebno vezano za njegove navode o falsificiranju potpisa tužitelja i u tom smislu sud pitanje ocjene dokaza i utvrđivanje činjenica u odnosu na osnovanost ili neosnovanost zajma, a radi čega se i vodi postupak pred Općinskim građanskim sudom pod brojem P-6768/16 ocjenjuje nevezanim uz sadržaj zahtijevane pravne zaštite u ovom predmetu.

50. Odgovornost uprave na koju također upire tužitelj u ovom postupku pozivajući se na čl. 252. u svezi sa čl. 430. ZTD-a, ukoliko i postoji, nije od utjecaja na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Sud unutar pojedinog slučaja odlučuje samo u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP). Prema navedenom sud nije ovlašten tužitelju dosuditi više od onoga što je tražio niti nešto drugo od onoga što je tražio. U smislu navedenog, pitanje ocjene dokaza i utvrđivanje činjenica u odnosu na (ne)osnovanost zajma nije vezano uz sadržaj zahtijevane pravne zaštite.

51. Jednako tako sud je s tim u vezi ocijenio da ishod parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom pod brojem P-6768/16 nije prethodno pitanje u ovom postupku niti razlog u tom smislu za prekid istog.

52. Slijedom svega iznijetog, u ovoj pravnoj stvari nema elemenata koji bi ukazivali na činjenicu da su donesene Odluke u protivnosti sa biti društva jer se tim odlukama ne dira u pravilan ustroj društva niti se njima zadire u nadležnost pojedinih organa društva, a niti se remete interesi vjerovnika.

53. Što se tiče protivnosti moralu društva, ovaj sud smatra da Odluke koje se pobijaju nisu protivne dobrim poslovnim običajima niti se njima krše načela povjerenja ili jednakog postupanja.

54. Imajući u vidu opisane subjektivne i objektivne elemente ovog spora, zaključak je suda da postavljeni tužbeni zahtjev nije osnovan.

55. Odluka o trošku iz t. II. izreke presude temelji se na odredbi čl. 154. ZPP prema kojem stranka koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani nadoknaditi parnični trošak, te na temelju čl. 155. ZPP-a prema kojem se prilikom odmjeravanja troškova, u obzir uzimaju samo one radnje koje su bile potrebne za vođenje postupka. Tužitelj nije uspio u parnici, pa mu sud nije dosudio troškove.

56. Visina naknade troška tuženiku utvrđena je temeljem odredbi Tbr. 7., 8. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (˝Narodne novine˝ broj 142/12, 103/14 i 118/14, u daljnjem tekstu: Tarifa), dok je porez na dodanu vrijednost obračunat prema Tbr. 42. Tarife i Zakonu o porezu na dodanu vrijednost (˝Narodne novine˝ broj 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14 i 115/16), polazeći od visine vrijednost predmeta spora.

57. Temeljem članka 164. ZPP-a tuženiku su priznati troškovi: sastava odgovora na tužbu od 28. prosinca 2018. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), sastava podneska od 27. ožujka 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8/1 Tarife), sastav podneska 28. kolovoza 2019. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr 8/1 Tarife), sastav podneska 9. lipnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr 8/1 Tarife), te sastav podneska 8. lipnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr 8/1 Tarife), te zastupanje na ročištima održanim dana 30. siječnja 2019., 28. ožujka 2019., 29. kolovoza 2019., 11. listopada 2019., 18. lipnja 2020., 11. studenog 2020., 17. studenog 2020., 16. lipnja 2021. i 20. listopada 2021. godine u iznosu od 1.000,00 kn za svako (Tbr. 9/1 Tarife), sve uvećano za PDV u visini od 25%, te mu je priznata i pristojba odgovora na tužbu u iznosu od 425,00 kn temeljem Tar. br. 1 st. 2 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne Novine br. 53/19.).

58. Tuženiku nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude budući dolazak na navedeno ročište nije potreban za vođenje predmetne parnice, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, s obzirom da će se u slučaju nedolaska uredno pozvane stranke na ročište za objavu presude, presuda objaviti na internetskoj stranici e- oglasna ploča sudova pa stranka može na taj način preuzeti presudu i od prvog dana od kada joj teče rok za podnošenje žalbe biti upoznata s njenim sadržajem.

U Zagrebu, 2. prosinca 2021.

Sudac:

Nada Nekić Plevko

vr

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku