- 1 -              Rev 952/2022-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 952/2022-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. K. iz O., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i Š. u Z., protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i p., Pisarnica Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-1720/20-4 od 10. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj Pn-52/19 od 22. rujna 2020., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukidaju presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž-1720/2020-4 od 10. svibnja 2021. i presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu broj Pn-52/19 od 22. rujna 2020., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da se naloži tuženiku da plati tužitelju iznos od 91.185,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, iznos od 210,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na iznos od 12.000,00 kuna zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj. od 5. rujna 2008. pa do dana isplate nespornog dijela 12. rujna 2019., te parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (toč. I.). Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 35.587,50 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika da mu tužitelj nadoknadi parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 35.587,50 kuna iz točke II. izreke, a do zatraženog iznosa parničnog troška od 43.967,50 kuna tj. za iznos od 8.380,00 kuna (toč. III.).

 

2. Rješenjem suda prvog stupnja dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva po podnesku tužitelja koji je zaprimljen u spis 20. srpnja 2020.

 

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja (toč. I.), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka (toč. II.).

 

4. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Revd-3409/2021 od 5. siječnja 2022. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

 

„Može li se nevezivanje sigurnosnim pojasom promatrati kao isključivi razlog nastanka neimovinske štete uslijed prometne nezgode i kao razlog zbog kojeg se štetnik u potpunosti oslobađa odgovornosti za naknadu štete u smislu odredbe čl. 1068. st. 2. Zakona o obveznim odnosima?“

 

5. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je revizijski sud dopustio izjavljivanje revizije i to na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje u ovom predmetu na temelju čl. 107. st. 1. i 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 80/22). Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se prihvati zahtjev tužitelja, podredno da se ukinu pobijane nižestupanjske odluke i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

7. Revizija tužitelja je osnovana.

 

8. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da se 16. kolovoza 2008. na području K. u 1,30 sati dogodila prometna nesreća na način da je M. B. upravljajući osobnim automobilom registarskih oznaka ... cestom iz smjera K. prema O. vozeći neprilagođenom brzinom izgubio kontrolu nad vozilom uslijed čega je došlo do prevrtanja tog vozila te je putnik u njegovom vozilu, ovdje tužitelj, zadobio teške tjelesne ozljede u predjelu glave,

 

- da je tužitelj u predmetnom događaju zadobio višestruki prijelom čeone kosti s utisnućem čeonog sinusa i ranom razderotine čeono te nagnječenje mozga desno,

 

- da je tuženik 12. rujna 2019. tužitelju isplatio iznos od 12.000,00 kuna s osnova „povreda prava osobnosti“,

 

- da iz dopisa R. N. H. d.o.o. Z. od 20. svibnja 2020. proizlazi da je u vozilu Renault Megane, VIN oznake .... (datum proizvodnje 2001., prva registracija u Njemačkoj ...) tvornički ugrađeno 5 sigurnosnih pojaseva i 5 naslona za glavu,

 

- da tužitelj u trenutku prometne nezgode nije bio vezan sigurnosnim pojasom,

 

- da iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine i vještaka strojarstva i cestovnog prometa proizlazi da bi uporaba sigurnosnog pojasa mogla spriječiti gibanje tijela prema naprijed te da bi u dinamici konkretne prometne nezgode, zbog sprečavanja gibanja tijela prema naprijed, došlo do prevencije nastanka ovako teških ozljeda glave jer se glava ne bi mogla gibati prema naprijed i dotaknuti unutarnje dijelove vozila,

 

- da bi u slučaju da je tužitelj bio vezan sigurnosnim pojasom pri konkretnoj dinamici nezgode zasigurno došlo do pojave „otiska pojasa“ na tijelu tužitelja u vidu modrica te eventualnog pucanja rebra ili prsne kosti, no ozljede glave bi izostale,

 

- da je primarni strah kod tužitelja bio srednjeg do jakog intenziteta i da je trajao najviše do par minuta te da kasnije nije uzrokovao neurozu straha ili stanje prolongiranog straha ili emocionalne smetnje ili emocionalni poremećaj radi kojeg se oštećenik javljao psihijatru.

 

10. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik nije odgovoran za imovinsku i neimovinsku štetu koju je tužitelj pretrpio jer je ta šteta nastala isključivo radnjom tužitelja kao oštećenika, odnosno njegovim propustom da koristi sigurnosni pojas, a što je bio dužan sukladno odredbi čl. 163. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08). Naime, nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je u odnosu na predmetne ozljede tuženik dokazao postojanje činjenice koja ga oslobađa odgovornosti na temelju odredbe čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO). Nadalje nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je iznos od 12.000,00 kuna koje je tuženik već isplatio pravična novčana naknada za neimovinsku štetu koju je pretrpio tužitelj zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenog primarnog straha na temelju odredbe čl. 1100. ZOO.

 

11. Osporavajući pravilnost tako izraženog pravnog shvaćanja, na kojem se uz ostalo temelje nižestupanjske presude, a zbog čega je i podnesena ova revizija, tužitelj suprotstavlja pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama broj Revx-7/2016 od 13. lipnja 2018. i Rev-3368/1995 od 8. srpnja 1999.

 

12. Tako je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revx-7/2016 navedeno shvaćanje:

 

„U odnosu na postavljeno pitanje koje se u bitnom svodi na to da li u slučaju kada oštećenik nije bio vezan pojasom i kada zbog te činjenice ne bi zadobio tjelesne povrede ili ne tolikog intenziteta ili čak smrtnu posljedicu, ovaj sud je u više odluka zauzeo pravno shvaćanje da u takvim slučajevima se ne radi o isključivoj odgovornosti oštećenika, već samo o doprinosu oštećenika nastanku štete. U nijednoj odluci ovog suda nije zauzeto pravno shvaćanje da bi u takvim situacijama oštećenik bio isključivo odgovoran za nastupjelu štetu zbog činjenice da nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Takvo pravno shvaćanje primjerice je zauzeto u odlukama ovog suda broj Revx-759/11-2 od 30. studenog 2011., Revx-715/09 od 4. listopada 2010. i Rev-1031/10 od 20. svibnja 2015.“.

 

13. S obzirom na činjenična utvrđenja uzrok predmetne nezgode leži u nepropisnoj vožnji vozila štetnika, s kojim se tužitelj kao suvozač vozio u automobilu. Naime, vozač predmetnog vozila je vozeći neprilagođenom brzinom izgubio kontrolu nad vozilom uslijed čega je došlo do prevrtanja tog vozila, a što je uvjetovalo daljnje posljedice, slijedom čega da prevrtanja nije bilo, i unatoč nevezivanju, tužitelj ne bi imao sraz glave s unutrašnjim dijelovima vozila i posljedično zadobio utvrđene povrede.

 

14. Polazeći od tako izraženog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske. o pitanju zbog kojeg je revizija podnesena, za ocijeniti je da su obje nižestupanjske presude utemeljene na shvaćanju koje je suprotno već izraženom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, što znači da su iste donesene na temelju pogrešne primjene materijalnog prava, a na što revident osnovano ukazuje u reviziji.

 

15. Zbog takvog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudova, a time i pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora, za sada je činjenično stanje odlučno za odluku u ovom sporu, a glede osnovanosti zahtjeva tužitelja ostalo nepotpuno utvrđeno, zbog čega je, a na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP obje nižestupanjske presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

16. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. i 3. ZPP.

 

Zagreb, 5. ožujka 2024.