REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 4/2018-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božićević- Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika T. P. zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 14. srpnja 2017. br. K-33/2015, u sjednici održanoj 2. prosinca 2021. kojoj je u javnom dijelu nazočio branitelj optuženika, odvjetnik T. K.,

p r e s u d i o  j e :

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 150/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), oslobođen je optužbe opt. T. P. da bi počinio kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 2. u vezi st. 1. KZ/97., činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

I Kž 4/2018-6

2. Sukladno čl. 149. st. 1. ZKP/08., troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračuna.

3. Državni odvjetnik podnosi žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu podnio je optuženik po svom branitelju T. K., odvjetniku iz S., u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost i predlaže da se ista odbije. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

5. Prije održavanja sjenice vijeća, spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je spis u roku vraćen.

6. Sjednici ovog žalbenog vijeća pristupio je branitelj optuženika T. K., koji je izložio navode odgovora na žalbu. Uredno obaviješteni optuženik, kao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nisu pristupili pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, sukladno čl. 475. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 150/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.-I.).

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

8. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, državni odvjetnik smatra da iskaz svjedoka S. B., koji je prepoznao optuženika kao osobu koja je u vozilu Opel Omega, a kasnije na motociklu, viđena u okolici G. na dan učina kaznenog djela, zajedno sa činjenicom da je optuženik bio u posjedu vozila kojim su počinitelji pobjegli s lica mjesta, čini zatvoreni krug indicija koji sa sigurnošću ukazuju da je on počinitelj predmetnog kaznenog djela razbojništva.

8.1. Suprotno stavu žalitelja, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da, usprkos postojanja određenih indicija koji optuženika povezuju s kritičnim događajem, u spisu nema sigurnih dokaza niti čvrsto zatvorenog kruga indicija koji bi ukazivali da je upravo optuženik bio osoba koja je, zajedno s još jednom nepoznatom osobom, maskiran ušao u poslovnicu banke u G., B. i H., te uz prijetnju pištoljem oduzeo iznos ukupne protuvrijednosti od 58.700,00 kn.

8.2. Prije svega, prvostupanjski sud pravilno uočava da nitko od većeg broja svjedoka nazočnih u poslovnici banke ne ukazuje na optuženika, kao mogućeg počinitelja. Isto tako, niti brojni svjedoci koji su vidjeli maskirane počinitelje kako vozilom napuštaju mjesto događaja, nemaju nikakvih saznanja o njihovom identitetu. Konačno, nema niti jedan materijalni trag koji bi upućivao na prisutnost optuženika u poslovnici banke kritične zgode niti su kod njega pronađeni bilo kakvi predmeti (odjeća, oružje, novac) koji bi ga neposredno doveli u vezu sa počinjenim razbojništvom.

I Kž 4/2018-6

8.3. Jedina poveznica optuženika s počinjenim kaznenim djelom je vozilo Opel Omega karavan bijele boje s kojim su počinitelji, prema iskazima svjedoka, pobjegli. Doista, optuženik je zajedno s još jednom nepoznatom osobom kupio takvo neregistrirano vozilo od svjedoka R. B. par dana ranije, te je u istom vozilu zatečen po djelatnicima policije PP I. dana 30. srpnja 2007., a na dan počinjenja kaznenog djela od njega je oduzeta knjižica tog vozila. Sve navedeno potvrđuje da je optuženik bio posjednik vozila kakvim su počinitelji pobjegli ispred poslovnice banke. Da li se radi upravo o tom vozilu nije bilo moguće sa potpunom sigurnošću utvrditi jer je vozilo zapaljeno i uništeno, a tvornički broj šasije izrezan.

8.4. Temeljni dokaz na kojeg žalba ukazuje je iskaz svjedoka S. B., koji je tijekom istrage pred bosanskohercegovačkim tijelima progona na fotografiji prepoznao optuženika kao osobu koju je 1. kolovoza 2007 u 7,30 vidio u vozilu Opel Omega bijele boje te istog dana u 9,00 na motociklu, ali tada lica prekrivenog crnom maramom.

8.5. Prvostupanjski sud valjano i sveobuhvatno analizira taj dokaz zaključujući da nije dovoljno pouzdan. Naime, radi se o prepoznavanju putem fotografija do tada nepoznate osobe koju je mladi svjedok (tada star 15 godina) kratko vidio u prolazećem vozilu, a kasnije i na motociklu lica prekrivenog maramom. Osim toga, nije nevažno reći i da se svjedok, protekom godina, uopće ne sjeća tog prepoznavanja, a za pokazanog optuženika u sudnici tvrdi da mu je potpuno nepoznat. Iako žalba ukazuje da iskaz svjedoka s rasprave nije neobičan s obzirom na dulji protek vremena, ostaje činjenica da svjedočenje nije dosljedno, što dodatno umanjuje njegovu dokaznu snagu.

8.6. Pored toga, žalitelj daje pretjerani značaj činjenici da je optuženik bio u posjedu vozila kakvim su se počinitelji udaljili s lica mjesta i kasnije ga zapalili. Sve da se i radilo o istom vozilu Opel Omega bijele boje, to još uvijek ne dokazuje da bi optuženik počinio kazneno djelo u svojstvu neposrednog izvršitelja, kako ga tereti optužnica. S druge strane, nije životno uvjerljivo da bi optuženik, ako je sudjelovao u počinjenju tako teškog kaznenog djela i potom uništio uporabljeno vozilo kako bi zameo tragove, svejedno zadržao knjižicu tog vozila koju je potom predao djelatnicima policije. Naime, zapisnik o očevidu na zapaljenom vozilu Opel Omega sačinjeno je 1. kolovoza 2007. u 9,30 sati, a istog dana u 15,00 sati je od optuženika oduzeta knjižica tog vozila. S obzirom da je optuženik bio svjestan da su ga djelatnici policije prethodno zaustavili u tom vozilu i prekršajno kaznili, zadržavanje knjižice vozila prije govori da optuženik nije znao za što je navedeno vozilo uporabljeno, nego li suprotno.

8.7. Slijedom izloženog, navodima žalbe nije dovedena u sumnju pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda o nedokazanosti kaznenog djela jer i ovaj žalbeni sud ocjenjuje da izvedeni dokazi ne daju pouzdanu osnovu za nedvojben zaključak o identitetu optuženika, kao počinitelja predmetnog kaznenog djela.

9. Kako time navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj žalbeni sud ne nalazi povreda na koje je, u smislu čl. 476. st. 1.

I Kž 4/2018-6

ZKP/08.-I., dužan paziti po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08.- I., odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 2. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.