REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1805/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja zavoda … Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik T. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika M. P., Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u K., radi isplate, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3673/2019-4 od 24. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5374/18-8 od 4. srpnja 2019., u sjednici održanoj 1. prosinca 2021.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3673/2019-4 od 24. studenoga 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5374/18-8 od 4. srpnja 2019.

2. Tužitelj na taj prijedlog nije odgovorio.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pet pitanja od kojih u četiri problematizira pravilnost zaključka o postojanju tužiteljeve aktivne materijalne legitimacije, sugerirajući, kako sadržajem samih tih pitanja, tako i preostalim sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije, kako je trebalo ocijeniti da je tuženik kao jamac eventualno u obvezi prema drugoj osobi, H. p. … d.d., jer je ta osoba u svoje ime sklopila ugovor s glavnim dužnikom. Međutim, kako su nižestupanjski utvrdili da je H. p. … d.d. ugovor s glavnim dužnikom sklopila u tužiteljevo ime i za njegov račun, od odgovora na ta pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu te samim tim ona nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP). Stoga nije odlučno ni tuženikovo pozivanje na odluke ovoga suda Rev 1282/2006 i Rev 209/2010, jer su one donesene u činjeničnim i pravnim situacijama s kojima se ne može usporediti predmetna, odnosno uz utvrđenje da su poslovne banke pravni posao sklopile u svoje ime, a za račun komitenta. Peto se pak postavljeno pitanje koje glasi: „Radi li se u konkretnom slučaju o zlouporabi vjerovničkih ovlaštenja od strane tužitelja kada isti kao vjerovnik založenu nekretninu glavnog dužnika u stečajnom postupku nad istim društvom prilikom prodaje iste, ne preuzeo i naplati svoj dug po procijenjenoj vrijednosti iste nekretnine u iznosu od 2.300.000,00 KN čime bi isti bio u cijelosti namiren u svom potraživanju prema glavnom dužniku, a slijedom čega bi utrnula i obveza tuženika kao jamca platca.“, tiče okolnosti o kojima u nižestupanjskim presudama nije izraženo nikakvo shvaćanje pa se također ne radi o pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

5. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 1. prosinca 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.