Broj: Ppž-11636/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M.K., zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. M.K., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu, od 6. listopada 2021., broj: 10 Pp-11021/2021, u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. M.K. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M.K. je obvezana naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu, od 6. listopada 2021., broj: 10 Pp-11021/2021 proglašena je krivom okr. M.K., da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinila prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira za koji joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 dana, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenice 4. listopada 2021. u 22,00 sata do 5. listopada 2021. u 12,30 sati kao 2 dana zatvora, tako da okrivljenici preostaje 5 dana kazne zatvora te je oslobođena obveze naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv te presude okr. M.K. po braniteljima Zajedničkog odvjetničkog ureda I.S. i M.S. podnijela je žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se žalba prihvati i okrivljenica osudi na novčanu kaznu.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Okrivljenica se žali na određenu kaznu zatvora u trajanju od 7 dana kao prestrogu, posebno jer je samohrana majka djeteta, a s kojom okolnosti je sud bio upoznat tijekom postupka. U slučaju da ide na izvršavanje zatvorske kazne nije u mogućnosti dijete povjeriti na čuvanje i brigu te se na takav način prvenstveno ide na štetu mldb. djeteta. Smatra da bi se novčanom kaznom propisanom za čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u cijelosti ostvarila generalna i specijalna prevencija, shvatila je u cijelosti razloge kažnjavanja te se neće ponovno naći kao počinitelj prekršaja, priznala je prekršaj tijekom postupka, ali i razloge svojeg ponašanjakoji svakako ne opravdavaju.

6. Međutim, uz puno uvažavanje žalbenih navoda, ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu kaznu, ovaj drugostupanjski sud smatra da je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrečena primjerena kazna zatvora, koja nije prestroga.

6.1. Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenice, ovaj sud smatra da je kazna zatvora u trajanju od 7 dana, a koja kazna je okr. Marini Kovačević izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njezine krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.2. Prvostupanjski je sud izričući kaznu okrivljenici, cijenio otegotne okolnosti, naročito iskazanu upornost okrivljenice u činjenju predmetnog prekršaja, koja se očitovala u više oblika neprimjerenog ponašanja prema uredujućim policijskim službenicima (vikanje, galama, pljuvanje), da se oglušila na izdana upozorenja i zapovijedi, izostanak samokritičnosti za opisano ponašanje, počinjenje prekršaja prema dvojici policijskih službenika, kao i činjenicu da je već osuđivana zbog prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i to uvjetnom osudom koja je očito nije odvratila od činjenja novih prekršaja.

7. Po ocjeni ovog suda, utvrđene otegotne okolnosti, u svojoj ukupnosti i kvaliteti, opravdavaju izbor teže vrste propisane kazne za počinjeni prekršaj, te cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za izricanje blaže vrste propisane kazne, odnosno novčane kazne. Naime, sama težina prekršaja, odnosno kriminalna količina u ponašanju okrivljenice za koju je proglašena krivom, kako to pravilno cijeni i prvostupanjski sud, u korelaciji sa činjenicom da je okrivljenica već osuđivana za prekršaj iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i to za prekršaj iz čl. 6. tog Zakona, u svojoj ukupnosti ukazuju na izrazitu upornost, agresivnost i drskost okrivljenice u sličnom protupravnom ponašanju, kao i na činjenicu da prethodna osuda nije polučila svrhu specijalne prevencije, daju punu osnovu za primjenu teže vrste propisane kazne.

8. U odnosu na žalbene navode okrivljenice ističe se da u spisu nema niti jednog materijalnog dokaza o statusu samohrane majke, osim što je okrivljenica na zapisnik kod suda prilikom davanja podataka navela da je samohrana majka jednog maloljetnog djeteta. Okrivljenica niti navode žalbe nije potkrijepila dokazima o činjenicama na kojima temelji žalbu, pa su navodi žalbe u tom smislu ostali na razini paušalnog isticanja, nije dostavila rodni list za dijete, dokaz da je samohrana majka, niti dokaz o obiteljskim prilikama.

9. Slijedom iznijetog, nije osnovana žalba okrivljenice zbog odluke o kazni.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenice. Okrivljenica je mlada osoba, u spisu nema podataka da bi bila nesposobna za rad, te ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 200,00 kuna, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. prosinca 2021.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, , branitelje i tužitelja.