Broj: Ppž-12273/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. A.L., zbog prekršaja iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 137/09., 14/10. i 60/10.), odlučujući o žalbi okr. A.L. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 21. listopada 2021., broj: 81. Pp-2110/2021, u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. A.L. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. A.L. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 21. listopada 2021., broj: 81. Pp-2110/2021 proglašen je krivim okr. A.L., da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu izrečena novčana kazna od 2.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, uz obvezu na naknadu paušalnog troška prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. A.L. po braniteljici odvjetnici R.L.J. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

2.1. Žalba nije osnovana.

3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

4. U ovom prekršajnom predmetu je prvostupanjski sud, nakon provedenog postupka, donio presudu broj: 81. PpJ-711/2019 od 17. siječnja 2020., koja je rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 3. ožujka 2021. broj Jž-534/2020, ukinuta i predmet je dostavljen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Prvostupanjski je sud, nakon što je primio navedeno rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, donio presudu koja je predmet ovog žalbenog postupka.

5. Žalbom se ističe da je pobijana presuda donesena u ponovljenom postupku nakon što je Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske po žalbi okrivljenika, predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak sa detaljnom uputom postupanja u ponovnom postupku, a sud je u potpunosti ignorirao uputu višeg suda, nije postupio po istoj u niti jednom dijelu upute postupanja, već je ponovno donio istu odluku sa istim, do u riječ obrazloženjem, slijedom čega je postupio protivno odredbi čl. 210. st. 3. Prekršajnog zakona. Zbog navedenog, okrivljenik podnosi žalbu iz istih razloga koji su navedeni u žalbi protiv prijašnje presude.

6. Budući je okrivljenik po braniteljici podnio identičnu žalbu kao protiv presude broj: 81. PpJ-711/2019 od 17. siječnja 2020., irelevantni su žalbeni navodi u odnosu na ročište održano pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu 3. lipnja 2019., jer se odnose na postupak proveden prije, a ne nakon ukidnog rješenja drugostupanjskog suda.

7. U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se ističe da je izreka presude nerazumljiva, da je činjenični opis djela nerazumljiv i gramatički neispravan, čime bi bila ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Međutim, po ocjeni ovog suda, nespretan izričaj suda u činjeničnom opisu djela u izreci pobijane presude nije takve naravi da bi izreku presude činio nerazumljivom do te mjere da se presuda zbog toga ne bi mogla ispitati, pa nisu osnovani žalbeni navodi istaknuti u tom smjeru.

7.1. Nadalje, žalbom se ističe da je izreka pobijane presude proturječna razlozima presude, a razlozi o odlučnim činjenicama da su nejasni, a u znatnoj mjeri proturječni, čime je također počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona. Iz ovakvog obrazloženja žalbe evidentno je da se samo prepisuje jedan dio teksta zakonske odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, bez navođenja ikakvih konkretnih okolnosti i razloga u čemu bi se ta povreda sastojala, pa se ova žalbena tvrdnja niti nije mogla ispitati i ovaj sud je smatra paušalno iznesenom, a time i neosnovanom.

8. U odnosu na žalbene navode da se u izreci nalazi samo dio činjeničnog opisa djela iz optužnog prijedloga, dok je ostali dio izostavljen i to bez obrazloženja te da nisu razvidni razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud prihvatio dio činjeničnog opisa djela, navodi se da je prvostupanjski sud na temelju činjeničnog stanja utvrđenog na glavnoj raspravi izostavio u izreci presude dio verbalnog vrijeđanja oštećenice, koje se nalaze u optuži, a što je i povoljnije za okrivljenika, ali ga je proglasio krivim za isti prekršaj i događaj opisan u optužnom prijedlogu, ostavljajući u izreci riječi „pobit ću vas sve, glupa si i nesposobna“, koje su se nalazile i u optužnom prijedlogu, a koje su u skladu s iskazom oštećenice „da će ih sve pobiti ako dirnu njegove roditelje“ i da ju je vrijeđao riječima „da je glupa i nesposobna“. Ispuštajući iz opisa djela inkriminaciju koja nije dokazana, s obzirom na rezultate glavne rasprave, prvostupanjski je sud samo prilagodio u izreci presude djelo iz optužnog prijedloga koje je činjenično i pravno opisano kao prekršaj iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Navedene okolnosti jasno proizlaze iz rezultata dokaznog postupka, pa okolnost da ih sud nije obrazložio u pobijanoj presudi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane presude, a imajući pri tome naročito u vidu činjenicu da je ovakva odluka povoljnija za okrivljenika.

9. Žaleći se zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik, u bitnom, navodi da u ovom postupku nije ništa nesporno utvrđeno, sve je sporno i nedokazano.

9.1. U ponovljenom suđenju prvostupanjski je sud zakazao glavnu raspravu na koju je pozvao okrivljenika uz izabranu braniteljicu i ovlaštenog tužitelja, okrivljenik je naveo da ostaje kod obrane koju je dao na prethodnim raspravama, te je sud izvršio uvid i pročitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje S.L., V.L., liječničku dokumentaciju i fotografije za S.L. i izvješće Centra za socijalnu skrb. Stranke na izvedene dokaze nisu stavile primjedbe, niti su imale daljnjih dokaznih prijedloga. Prema obrazloženju pobijane presude, prvostupanjski sud je svoju odluku o prekršaju počinjenom na štetu S.L. temeljio na personalnim i materijalnim dokazima izvedenim u postupku, iskazu svjedokinje ošt. S.L., svjedokinje V.L. i liječničkoj dokumentaciji, uz otklon obrane okrivljenika.

9.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza, koje je u ponovljenom postupku pravilno ocijenio, donio pravilnu odluku o krivnji okr. A.L.zbog tjelesnog i verbalnog nasilja na štetu supruge S.L., cijeneći obranu okrivljenika, koji poriče prekršaj prema optuženju, navodeći ipak da su se supruga i on porječkali i da je možda bilo povišenih tonova, iskaze ispitanih svjedoka i materijalne dokaze izvedene u postupku. Prvostupanjski je sud opravdano prihvatio istinitim i vjerodostojnim iskaz svjedokinje S.L., koji iskaz je kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Svjedokinja je, između ostalog, upozorena na dužnost govorenja istine i na posljedice davanja lažnog iskaza, a tijekom cijelog postupka ostala je dosljedna u svom iskazu, ponavljajući da ju je okrivljenik primio za zapešća i tako držao, te ju vrijeđao i prijetio joj. Iskaz oštećenice, povezan sa iskazom svjedokinje V.L. koja je čula svađu u kojoj je otac bio glasniji i primijetila nakon toga da majka ima crvena zapešća, kao i sa liječničkom dokumentacijom na ime S.L., daju dovoljnu osnovu za odluku prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika za prekršaj nasilja u obitelji prema supruzi S.L..

10. Žalbom se osporava vjerodostojnost iskaza ošt. S.L. u odnosu na Izviješće Centra za socijalnu skrb (iz kojeg proizlazi da su okrivljenik i oštećenica izjavili kako nije bilo obiteljskog nasilja), kao i u odnosu na policiju u smislu prijave prisutnosti svjedokinje (oštećenica policiji ne spominje da je događaju nazočila kćer).

10.1. Međutim, Izvješće Centra za socijalnu skrb Rijeka o provedenom obaveznom savjetovanju od 23. siječnja 2018. koje sadrži izjavu okrivljenika i oštećenice da obiteljskog nasilja nije bilo, nije dokaz o prekršajnom djelu i počinitelju na kojem bi se mogla temeljiti presuda u prekršajnom postupku, već isprava koja potvrđuje da je radnja obaveznog savjetovanja u upravnom postupku provedena te pravilno prvostupanjski sud navedeno Izviješće nije cijenio kao dokaz u postupku i na njemu temeljio odluku, iz kojeg razloga neosnovano okrivljenik osporava vjerodostojnost iskaza svjedokinje S.L. u odnosu na to Izviješće.

10.2. Nadalje, obje svjedokinja su ispitane na okolnost prisutnosti događaju V.L., obje su, upozorene na posljedice lažnog svjedočenja, identično iskazale da se kćer nalazila u drugoj sobi. Napominje se da se davanje lažnog iskaza svjedoka može dokazati samo pravomoćnom presudom kojom je navedena osoba proglašena krivom za dotično kazneno djelo, dok postupanje službenika policije dolaskom na mjesto događaja nije predmet razmatranja ovog postupka i ne utječe na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na počinjeni prekršaj. Svakako treba navesti, okolnost da u optužnom prijedlogu nije navedeno da je nasilje počinjeno u nazočnosti maloljetne osobe, u korist je okrivljenika, jer bi u protivnom okrivljenik bio optužen za kvalificirani prekršaj iz čl. 20. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

11. Fotografije zapešća koje je oštećenica dostavila u spis prvostupanjski sud nije cijenio kao dokaz u postupku, dok je medicinsku dokumentaciju od 20. prosinca 2017. (iz koje je razvidno da je liječničku pomoć zatražila 15. prosinca 2017.) i nalaz psihijatra KBC Rijeka od 2. veljače 2018., pravilno cijenio te na osnovu personalnih i materijalnih dokaza izvedenih u postupku donio pravilnu odluku o krivnji okr. Aleksandra Lončara za počinjeni prekršaj.

12. Žalbom se, nadalje, samo uvodno naznačuje da se prvostupanjska presuda pobija zbog odluke o kazni, bez ikakvog obrazloženja, pa kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka, a primjerena je stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

12.1. Za prekršaj iz čl. 20. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna od najmanje 1.000,00 kuna (do zakonom propisanog posebnog maksimuma do 50.000,00 kuna), ili kazna zatvora do 30 dana, a prvostupanjski je sud, za počinjeni prekršaj izrekao blažu vrste propisane kazne i to neznatno iznad visine propisanog posebnog minimuma, smatrajući da će se tako odmjerenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

12.2. I po ocjeni ovog drugostupanjskog suda novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje novčane kazne u nižem iznosu ili ublažavanje kazne.

13. Okrivljenik ne obrazlaže razloge pobijanja prvostupanjsku presudu u odnosu na troškove prekršajnog postupka. Međutim, visina paušalne svote, određena po prvostupanjskom sudu, primjerena je s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika, pri čemu treba naglasiti da je ista određena bliže donjoj granici okvira paušalne svote propisane Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) i koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna.

14. Iz gore navedenih razloga, zbog kojih je osnovana odluka prvostupanjskog suda o troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je okrivljenika obvezao i na naknadu troškova žalbenog postupka. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Prema podacima u spisu okrivljenik je zaposlen i ostvaruje redovne prihode, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu od 300,00 kuna, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. prosinca 2021.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenja se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, braniteljicu, oštećenicu, opunomoćenika i tužitelja.