REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-11002/2021
Zagreb
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.J., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 15. rujna 2021., broj 9. Pp- 132/2021-12, u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okr. D.J., ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu od 15. rujna 2021., broj 9. Pp-132/2021-12, u trećem ponovljenom postupku, okr. D.J. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 2.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučeno da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u iznosu 600,00 kuna. Istom presudom, odbijen je prijedlog tužitelja da se okrivljeniku izrekne zaštitna mjera zabrane približavanja žrtvi nasilja.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Naime, razlozi prvostupanjskog suda zbog kojih je donio osuđujuću presudu navedeni su vrlo šturo samo u odlomku broj 8. obrazloženja pobijane presude, iz kojeg proizlazi da prvostupanjski sud obrani okrivljenika ne vjeruje, pri čemu očigledno misli samo na okrivljenikovu zadnju pisanu obranu, jer samo nju i reproducira u obrazloženju presude, zato što okrivljenik u toj obrani navodi kako se supruga prema njemu ponašala tijekom cijelog braka, dok datum 10. srpnja 2018., uopće ne spominje, zbog čega sud „smatra da se okrivljenik nasilnički ponašao prema supruzi utuženog dana u nazočnosti djece, što je kod žrtve prouzrokovalo uznemirenost“. Dakle, prema takvim, a to su jedini razlozi prvostupanjskog suda, proizlazi da prvostupanjski sud proglašava okrivljenika krivim samo zato što u svojoj zadnjoj obrani nije naveo ništa o inkriminiranom događaju.
4.1. Takvi razlozi su, osim što su nedostatni i lišeni bilo kakve konkretne analize spornih i nespornih činjenica te njihove dokazanosti, potpuno nejasni i u svojoj suštini pogrešni. Naime, okrivljenik ima pravo braniti se na način za koji smatra da je za njega najpovoljniji pa i laganjem, tako da se činjenica što se u zadnjoj pisanoj obrani, a prvostupanjski sud se referira samo na tu obranu, nije iznosio okolnosti u vezi inkriminiranog događaja nikako ne može smatrati okolnošću koja upućuje na nevjerodostojnost obrane, kako to pogrešno i neosnovano smatra prvostupanjski sud. Osim toga, tijekom cijelog ovog prekršajnog postupka, u kojem je prvostupanjska presuda do sada bila tri puta ukidana, okrivljenik je u nekoliko navrata iznosio obranu pa je prvostupanjski sud bio dužan ocijeniti sve te obrane, a ne reproducirati i ocijeniti samo njegovu zadnju pisanu obranu.
4.2. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane odluke uopće ne ocjenjuje iskaz žrtve nasilja I.J., niti na temelju njega izvodi bilo kakav zaključak. Pritom treba navesti da je, jednako kao i okrivljenik, tako i žrtva nasilja, tijekom ovog prekršajnog postupka, dala nekoliko iskaza. Već je u prethodnoj odluci ovog suda ukazano da su iskazi žrtve nasilja, u odnosu na odlučne činjenice, međusobno potpuno različiti. Bitne i odlučujuće razlike u iskazima ove svjedokinje prvostupanjski sud nije ni pokušao otkloniti, a što je bio dužan na temelju čl. 426. Zakona o kaznenom postupku, koji se, sukladno čl. 173. st. 1. Prekršajnog zakona, smisleno primjenjuje u prekršajnom postupku i na koju obavezu (čl. 426. Zakona o kaznenom postupku je obligatorna zakonska odredba) mu je već bilo izričito i detaljno rečeno u odluci ovog suda od 24. studenog 2020., broj Jž-1498/2020.
4.3. Prvostupanjski sud mora biti svjestan da je za osuđujuću presudu potrebno s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret odnosno da se odluka o prekršajnoj odgovornosti može temeljiti isključivo i samo na činjenici koja je nedvojbeno dokazana, a u suprotnom treba primijeniti načelo in dubio pro reo.
5. Osim prethodno navedenih propusta pri ocjeni provedenih dokaza, prvostupanjskom sudu se opetovano ukazuje i na velike procesne propuste. Naime, u ponovljenom postupku, koji je uslijedio nakon rješenja Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 24. studenog 2020., broj Jž-1498/2020, prvostupanjski sud ponovno, unatoč upozorenju koje mu je dano u navedenoj drugostupanjskoj odluci, održao glavnu 15. rujna 2021., iako nisu bili ostvareni zakonski uvjeti za njeno održavanje bez nazočnosti okrivljenika. Naime, na zapisniku od 15. rujna 2021., prvostupanjski sud pravilno konstatira da dostava poziva za okrivljenika nije uredno izvršena (poziv se vratio neuručen), no unatoč tome donosi rješenje da će glavna rasprava biti održana, a što je protivno čl. 167. st. 3. Prekršajnog zakona, koji propisuje da glavna rasprava može biti održana bez stranaka samo ako su one uredno pozvane, osim u slučaju iz čl. 167. st. 8. Prekršajnog zakona, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Nakon toga, dakle nakon što je donio rješenje da će glavna rasprava biti održana, prvostupanjski sud u istom rješenju određuje da će se svjedok D.M. ispitati izvanraspravno, što, dakle, upućuje da prvostupanjski sud ipak neće provesti glavnu raspravu, a nakon što je ispitao svjedoka D.M., prvostupanjski sud donosi rješenje da se neće provoditi daljnji dokazni postupak te da je glavna rasprava završena i da će odluka biti dostavljena strankama u pismenom obliku. Znači, prvostupanjski sud je ipak proveo glavnu raspravu iako nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti, a u dokaznom postupku je samo ispitao svjedoka D.M..
5.1. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud čini dvije procesne povrede, jer, osim što je 15. rujna 2021. proveo glavnu raspravu iako nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti za njeno održavanje, presudu temelji na dokazima koje uopće nije izveo u dokaznom postupku, jer je 15. rujna 2021. samo ispitao svjedoka Dejana Matijašića. Na obje procesne povrede prvostupanjskom sudu je bilo ukazano u rješenju ovog suda od 24. studenog 2020., broj Jž-1498/2020, jer ih je počinio i u postupku koji je prethodio prethodno donesenoj prvostupanjskoj presudi, no prvostupanjski sud je navedene primjedbe drugostupanjskog potpuno zanemario i opet počinio iste povrede.
6. Slijedom svega navedenog, prvostupanjsku presudu je trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.
6.1. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i druge, sve radi potpunijeg i pravilnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja te će pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti. Pritom će, kod ocjene žrtve nasilja, prvostupanjski sud naročito voditi računa da se prilagođavanje iskaza žrtve nasilja navodima optužbe i to nakon što je drugostupanjskom odlukom ukazano na nedokazanost optužbe upravo zbog njenog iskaza, ne može se smatrati vjerodostojnim iskazivanjem.
7. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. prosinca 2021.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.
