REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5052/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. T. iz M., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica J. P.-B., odvjetnica u Č., protiv tuženika A. b. d.d., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & partneri u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-940/2021-2 od 24. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-532/2019-29 od 31. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2021.
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-940/2021-2 od 24. kolovoza 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-532/2019-29 od 31. svibnja 2021.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Naime, 1. i 2. postavljenim pravnim pitanjima se problematiziraju granice pravomoćnosti presude u kojoj su prihvaćeni zahtjevi za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača u smislu čl. 502.c ZPP/19 s predmetnim sporom.
4. Navedena pitanja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer u ovom predmetu ne samo da postoji vezanost suda za pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. st. 1. ZPP, već je i kao prethodno pitanje raspravljeno i obrazloženo da je u spornom predmetnom ugovoru o kreditu kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika mijenjana bez jasnih parametara, o čemu nije pojedinačno pregovarano i sl.
5. Tvrdnja iz 2. pitanja o drukčijim činjeničnim okolnostima nije pravne naravi i kao takva ne može biti predmetom revizijskog stupnja postupka.
6. Treće pitanje u kojem se problematiziraju vremenske granice važenja čl. 502.c ZID ZPP/19 glede primjene tog članka i na restitucijske zahtjeve, dakle za "isplatu", a ne samo na odštetne zahtjeve, nema određene razloge važnosti i svodi se na pretjerani formalizam.
7. Pritom valja dodati da se i smisao prvotnog teksta odredbe čl. 502.c ZPP nije primjenjivao i tumačio restriktivno samo na odštetne zahtjeve, na što upućuju i presude donesene u kolektivnom sporu (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015.).
8. Zbog navedenog ni to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Četvrtim postupovnopravnim pitanjem u kojem se problematizira do kada je tužitelj ovlašten konačno odrediti tužbeni zahtjev prigodom ranije podnesene stupnjevite tužbe, nema razloge važnosti, dok su sudovi u prethodnom tijeku postupka odgovorili na to pitanje (npr. 4. str. obrazloženja drugostupanjske presude pod br. 5.).
10. Konačno, postavljena materijalnopravna pitanja prema ocjeni revizijskog suda također nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda (tako u Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019.), a također nije riječ o pravnim pitanjima glede kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
11. Na osnovu svega izloženog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 1. prosinca 2021.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.
