Poslovni broj Gž R-26/2021-3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ingrid Bučković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. U. iz Z., , OIB: ...., zastupane po punomoćniku D. Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Klinika za psihijatriju V. iz Z., OIB: ...., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 23 Pr-2680/2019- 24 od 3. prosinca 2020., u sjednici vijeća 1. prosinca 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 23 Pr-2680/2019-24 od 3. prosinca 2020.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice S. U. iz Z., OIB: ...., koji glasi:

"Poništava se Odluka Upravnog vijeća tuženika od 3. rujna .2019. ur broj 23- 4/109-19, kojom se za ravnateljicu Bolnice u mandatnom razdoblju od četiri godine, imenuje doc. dr. sc. P. B..

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak ovog postupka, sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Protiv te presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) nalazi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Tužiteljica smatra da su primijenjeni kriteriji, koji nisu navedeni u uvjetima natječaja, ne ulazeći u diskrecijsku ovlast Upravnog vijeća, što predstavlja bitnu povredu postupka. Da je tužiteljica znala da iskustvo predstavlja odlučni kriterij, ne bi se javljala na natječaj. Navodi kako iz navoda obrazloženja proizlazi da je iskustvo u rukovođenju bilo izuzetno bitno. Također ukazuje da je svjedok Ž. K., predsjednik Upravnog vijeća iskazao da je za mjesto ravnatelja bilo bitno iskustvo i stručnost za takve poslove, svjedok V. M., jedan od članova Upravnog vijeća je iskazao da obavljanje rukovodećih poslova tj. vođenje poslova u bolnici nije bio kriterij na natječaju, ali je u bolnicama praksa da se to uzima u obzir pri izboru ravnatelja, jer takvo iskustvo je važno za obavljanje tih poslova, svjedok E. G., jedan od članova Upravnog vijeća je iskazao da je P. B. imala veliko iskustvo u vođenju poslova, dok je tužiteljica također uspješno obavljala svoje poslove ali ona nije imala ovakvih iskustava u vođenju poslova, tj. u vođenju ustrojstvenih jedinica. Navodi da prema uvjetima natječaja natjecatelji nisu uopće bili dužni priložiti dokaz o dosadašnjem iskustvu, a na kraju se to pokazalo odlučujućim. U tom pogledu Upravno vijeće je počinilo očitu pogrešku u ocjenjivanju jer nije izradilo tablicu iz koje bi bilo vidljivo objektivno ocjenjivanje kandidata koje su to znanstvene i profesionalne vještine potrebne, nije izvršeno bodovanje na temelju profesionalnog iskustva u upravljanju medicinskim timom. Također tijekom razgovora s kandidatkinjama nije ispunjavana neka tablica bodovanja niti je tužiteljica istu vidjela kada je pregledavala natječajnu dokumentaciju. Navodi da je uobičajeno, da pri izborima postoje takve tablice. Ne osporava da Upravno vijeće odluku donosi slobodnom ocjenom, ali smatra da slobodna ocjena ne predstavlja samovolju u postupanju Upravnog vijeća, nego postupanje po načelu legaliteta, koji između ostalog podrazumijeva i poštivanje procesnih pravila s aspekta jednakoobraznosti postupanja prema prijavljenim kandidatima. Smatra da nositelj slobodne ocjene mora svoju odluku obrazložiti sukladno odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09). Valjano obrazloženje po prirodi stvari predstavlja neophodnu pretpostavku, jer bez takvog obrazloženja nije moguće ocijeniti pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja niti zakonitost pobijane odluke. Tužiteljica smatra da tuženik, kao nositelj diskrecijske ocjene nije obrazložio razloge zbog kojih prednost daje izabranom kandidatu u odnosu na tužiteljicu.

Predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troškova postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.

Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a jer utvrđeno činjenično stanje rezultat je pravilne ocjene provedenih dokaza.

Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za poništenje odluke Upravnog vijeća tuženika o izboru i imenovanju ravnateljice tuženika P. B.od 3. rujna 2019.

U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja tuženika objavljen na web stranicama tuženika dana 2. kolovoza 2019., u Narodnim novinama br. 74/2019 od 2.kolovoza 2019., te u Večernjem listu od 2. kolovoza 2019.,

- da su u natječaju objavljeni uvjeti za izbor i imenovanje ravnatelja i to: završen sveučilišni studij i pet godina radnog iskustva u struci, te je određen rok prijave na natječaj 15 dana i to od 2. kolovoza 2019. do 19. kolovoza 2019.,

- da su prijavu na natječaj podnijela dva kandidata i to: tužiteljica i P. B.,

- da je Upravno vijeće tuženika na sjednici održanoj 3. rujna 2019. donijelo Odluku o imenovanju ravnateljice tuženika na mandat od četiri godine doc. dr. sc P. B.,

- da je tužiteljica ovu odluku primila 12. rujna 2019., te u skladu s uputom o pravnom lijeku u otvorenom roku podnosi ovu tužbu, zbog bitne povrede postupka,

- da tužiteljica tvrdi da je dana 16.rujna 2019. izvršila uvid u natječajnu dokumentaciju za izbor ravnatelja tuženika, ali navodi da joj nije bilo omogućeno da izvrši kopiranje dokumentacije,

- da je natječaj objavljen 2. kolovoza 2019., da je P. B.predala prijavu na natječaj sa kompletnom dokumentacijom dana 2. kolovoza 2019., da je na Planu rada bolnice za naredno razdoblje stavljen datum 31.srpnj 2019., a na životopisu datum 30.srpnja 2019., dok je tužiteljica predala prijavu za natječaj sa kompletom dokumentacijom 14. kolovoza 2019., dakle da su obje kandidatkinje podnijele prijave za natječaj u roku koji je u natječaju bio određen,

- da iskaz tužiteljice u dijelu gdje tvrdi da je P. B. u molbi napisala da se javlja na natječaj objavljen u Večernjem listu dana 30. srpnja 2019., nije prihvatljiv, budući da je isti u suprotnosti sa samom molbom P. B. od 2. kolovoza 2020. (iz koje jasno proizlazi da je ista napisala da se javlja na natječaj koji je objavljen u Večernjem listu od 2.kolovoza 2019.),

- da iz iskaza saslušanih svjedoka, članova Upravnog vijeća i iskaza zakonske zastupnice tuženika, kao i temeljem dokumentacije u spisu, proizlazi da je dr. V. J. koji je bio ravnatelj tuženika preminuo 3. ožujka 2019., da je Odlukom Upravnog vijeća koja je donesena na izvanrednoj sjednici dana 8. ožujka 2019. doc. dr. sc. P. B. imenovana vršiteljicom dužnosti ravnatelja tuženika na razdoblje od šest mjeseci koje počinje teći 8. ožujka 2019.,

- da iz iskaza saslušane zakonske zastupnice tuženika P. B., a čiji iskaz sud prihvaća, proizlazi da su se ponedjeljkom održavali sastanci, te je ona na sastanku rekla da je imenovana vršiteljicom dužnosti ravnatelja na 6 mjeseci , te da je ona na sjednici Upravnog vijeća koja je bila 26. srpnja 2019. na kojoj je donesena odluka o raspisivanju natječaja za ravnatelja bila nazočna jer je tamo i morala biti, te su administrativne službe provele natječaj.

Na temelju tako navedenih i utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je zaključio kako je sporna odluka Upravnog vijeća tuženika o izboru i imenovanju ravnateljice tuženika P.B.u potpunosti zakonita. Naime, prvostupanjski sud navodi da je Upravno vijeće odnosno tijelo iz čl. 38. st. 2. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/93, 29/97, 47/99, 35/08) dužno u roku određenom u natječaju obavijestiti svakog prijavljenog kandidata o izboru i dati mu pouku o njegovom pravu da pregleda natječajni materijal i da u roku od 15 dana od dana primitka obavijesti može zahtijevati sudsku zaštitu. Međutim, nije propisana obveza tuženika da tužiteljici omogući kopiranje natječajnog materijala, a osim toga da bi kopiranje dokumentacije drugih kandidata bilo protivno Zakonu o zaštiti osobnih podataka ("Narodne novine" broj 103/03, 118/06, 41/08, 130/11 i 42/08).

U obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi kako je u situaciji kada je ravnatelj tuženika dr. V. J. preminuo 3. ožujka 2019. i odlukom Upravnog vijeća od 8. ožujka 2019. doc. dr. sc. P. B. imenovana vršiteljicom dužnosti tuženika na razdoblje od 6 mjeseci, a što je ona i objavila na sastanku, ponovila zaključak ravnateljice da je svima kod tuženika bilo poznato da će biti potrebno izabrati i imenovati novog ravnatelja uz prethodnu objavu natječaja, pa svatko tko je imao interesa za funkciju ravnatelja je znao da će ista uslijediti i da ima mogućnosti unaprijed se pripremiti za natječaj. Naime, sud prvog stupnja smatra da time što je P.B. zbog svoje tadašnje funkcije 26. srpnja 2019. saznala da će biti objavljen natječaj za ravnatelja bolnice dok je tužiteljica to saznala 2. kolovoza 2019. nije počinjena bitna povreda, niti je tužiteljica stavljena u nepovoljniji položaj budući da je sama tužiteljica izjavila da se javila na natječaj 14. kolovoza 2019. kada je smatrala da je njezin program dobro napravljen, a kako je zadnji dan roka za prijavu na natječaj bio 19. kolovoza 2019., to je nedvojbeno da se tužiteljica javila na natječaj nekoliko dana prije isteka roka, što znači da je imala dovoljno vremena za prijavu na natječaj.

Navodi da su uvjeti za izbor ravnatelja propisani Zakonom o ustanovama i Statutom koji su svima jednako dostupni, što znači da su svi kandidati imali jednake mogućnosti saznanja o uvjetima natječaja za ravnatelja bolnice te su imali mogućnosti za pripremu za natječaj za ravnatelja bolnice, a činjenica što je P.B. saznala za datum objave natječaja prije nego što je saznala tužiteljica ne predstavlja bitnu povredu postupka, a osobito u situaciji kada su obje kandidatkinje podnijele prijavu na natječaj unutar roka, tj. nekoliko dana i prije isteka roka. U odnosu na tvrdnju tužiteljice da Upravno vijeće nije izradilo niti primijenilo dodatne kriterije za ocjenu kandidata kako bi transparentno i objektivno, na temelju profesionalne kvalifikacije, utvrdilo dosadašnji rad kandidata te druge specifične uvjete za mjesto ravnatelja tuženika, sud prvog stupnja utvrđuje da iskustvo vođenja bolnice nije bio uvjet na natječaju, da je Upravno vijeće imalo pravo i obvezu da na temelju cjelokupne natječajne dokumentacije i intervjua kandidata koji ispunjavaju uvjete, utvrdi koji je kandidat obzirom na znanje, stručnost, iskustvo i kompetenciju bolji za ravnatelja bolnice. Tako je u konkretnom slučaju, Upravno vijeće na temelju cjelokupne dokumentacije predane uz prijavu za natječaj i na temelju intervjua utvrdilo to da su obje kandidatkinje podjednake, ali da P. B. ima veliko iskustvo i stručnost u obavljanju rukovodećih poslova, što je bitno za poslove ravnatelja bolnice, dok tužiteljica takva iskustva nije imala, pa je stoga upravo P. B. izabrana za ravnateljicu bolnice. Dakle, odluka o izboru i imenovanju ravnatelja je jasna i obrazložena, te je odluka utemeljena isključivo na činjenicama koje proizlaze iz natječajne dokumentacije i intervjua kandidata, pa sud smatra da time nije počinjena bitna povreda postupka.

Zaključno sud prvog stupnja navodi da prema odredbi čl. 42. Zakona o ustanovama, odluka o izboru ravnatelja može se pobijati tužbom samo zbog bitne povrede postupka ili zbog toga što izabrani kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni u natječaju, dakle, odluka se ne može pobijati iz razloga što jedan kandidat smatra da je kompetentniji od drugog za mjesto ravnatelja, odnosno da je Upravno vijeće pogrešno procijenilo i izabralo jednog kandidata umjesto drugog. Navodi da je taj dio u diskrecijskoj ovlasti Upravnog vijeća, i sve dok nisu bitno povrijeđene odredbe postupka i dok izabrani kandidat ispunjava uvjete objavljene u natječaju, izbor Upravnog vijeća je zakonit. Obzirom na sve navedeno, sud prvog stupnja smatra da tužiteljica nije dokazala da postoje razlozi za poništenje Odluke o izboru i imenovanju ravnatelja od 3. rujna 2019., te time nije dokazala da bi temeljem cjelokupne natječajne dokumentacije Odluka o izboru ravnatelja tuženika trebala biti drugačija, pa sud utvrđuje da je navedena Odluka pravilna i zakonita, te donesena u postupku temeljenom na zakonu i Statutu tuženika.

Na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

Naime, ovlaštenje tužiteljice za pobijanje odluke o imenovanju ravnatelja tuženika, proizlazi iz odredbe čl. 42. st. 2. Zakona o ustanovama prema kojoj odredbi osoba koja je podnijela prijavu na natječaju može pobijati tužbom odluku o imenovanju zbog bitnih povreda postupka ili zbog toga što izabrani kandidat ne ispunjava uvjete koji su objavljeni u natječaju.

Prema odredbi čl. 39. st. 1. Zakona o ustanovama za ravnatelja ustanove može se imenovati osoba koja ispunjava uvjete određene zakonom, aktom o osnivanju i Statutom, dok je odredbom čl. 85. st. 5. i 6. Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" broj 100/18) propisano da ravnatelja zdravstvene ustanove imenuje i razrješava Upravno vijeće; da se za ravnatelja zdravstvene ustanove može imenovati osoba sa završenim preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem ili integriranim preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijem te s najmanje 5 godina radnog iskustva u struci koja ispunjava i druge uvjete propisane aktom o osnivanju, odnosno Statutom.

Odredbom čl. 28. st. 3. i 4. Statuta Klinike za psihijatriju V. (dalje Statuta) je propisano da za ravnatelja bolnice može biti imenovana osoba koja ispunjava slijedeće uvjete; završen sveučilišni diplomski studij i pet godina radnog iskustva u struci, dok je odredbom čl. 29. Statuta propisano da javni natječaj za imenovanje ravnatelja raspisuje i provodi Upravno vijeće, a odluka o raspisivanju natječaja donosi se najkasnije tri mjeseca prije isteka tekućeg mandata ravnatelja, da u natječaju se objavljuju slijedeći podaci: uvjeti utvrđeni Statutom, vrijeme trajanja mandata propisano zakonom, rok za podnošenje prijave u trajanju od 15 dana od dana objave natječaja, rok obavješćivanja sudionika natječaja o izboru i imenovanju u trajanju od 45 dana od zaključenja natječaja. Iz natječaja za imenovanje ravnatelja tuženika od 2. kolovoza 2019. slijedi da su za izbor ravnatelja utvrđeni slijedeći uvjeti: završen sveučilišni diplomski studij i pet godina radnog iskustva u struci, te da uz prijavu treba priložiti presliku diplome o završenom sveučilišnom diplomskom studiju, potvrdu o podacima evidentiranim u Matičnoj evidenciji Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, životopis i program rada. Iz dokumentacije koja prileži spisu je vidljivo da je P.B. dostavila svu potrebnu dokumentaciju.

Činjenica da tužiteljici nije omogućeno preslikati natječajnu dokumentaciju, nije takvog značaja da bi mogla bitno utjecati na odluku. Naime, tuženik je obavijestio tužiteljicu o izboru i omogućio joj da pregleda natječajnu dokumentaciju, što sadržava sve što je zakonom i Statutom propisano, jer pregled natječajne dokumentacije omogućuje daljnje postupanje. Da je tome tako govori i činjenica da je tužiteljica podnijela tužbu kojom pobija odluku o imenovanju u kojoj navodi da je izvršila uvid u natječajnu dokumentaciju te je utvrdila određene nepravilnosti koje je opširno obrazložila u tužbi.

U odnosu na žalbene navode koji se odnose na raspravu o kandidatima, za istaći je da ovo pitanje nije relevantno za predmet spora, odnosno da ne utječe na rješenje spora. To zato jer je sud utvrdio da u postupku izbora ravnatelja tuženika omogućeno je glasovanje. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio da je na Upravnom vijeću pročitano sve što su kandidatkinje dostavile od dokumentacije i obavljen razgovor sa kandidatkinjama, te je dana mogućnost da članovi Upravnog vijeća daju komentare o kandidatkinjama, te nakon toga se glasovalo.

U odnosu na žalbene navode koji se tiču obrazloženja odluke o izboru ravnatelja, za istaknuti je da isto također ne utječe na odluku u ovoj pravnoj stvari:

To zato jer je sud na temelju iskaza svjedoka Ž. K., V. M. i E. G., predsjednika Upravnog vijeća i članova Upravnog vijeća, te sadržaja zapisnika sa 23. sjednice Upravnog vijeća tuženika od 3. rujna 2019. zaključio da je odluka o izboru ravnatelja jasna i obrazložena te utemeljena isključivo na činjenicama koje proizlaze iz natječajne dokumentacije i intervjua kandidata.

Naime, Upravno vijeće pri izboru kandidata najprije je ocjenjivalo ispunjenost svih uvjeta natječaja u njihovoj kompletnosti i povezanosti jednog s drugim. U tom smislu Upravno vijeće, ovlašteno je pri stvaranju mišljenja o kandidatkinjama dati prednost nekoj od sastavnica koje to mišljenje čine.

Tužiteljici valja odgovoriti da je u konkretnom slučaju riječ o ravnatelju javne ustanove, da se radi o mandatno funkcijskom odnosu različitom od radno pravnog odnosa te s obzirom da Upravno vijeće bira i razrješava ravnatelja ustanove, Upravno vijeće ima ovlast u odnosu na mandatnu funkciju.

Dakle, s obzirom na prirodu funkcije ravnatelja, Upravno vijeće ovlašteno je odlučivati o izboru rukovodeće osobe autonomno a sukladno odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o ustanovama. Stoga diskreciona ocjena članova Upravnog vijeća ustanove koje provodi izbor između kandidata za ravnatelja ne može predstavljati predmet preispitivanja u ovom parničnom postupku.

Subjektivno mišljenje tužiteljice prema kojem je ona bila bolji izbor za ravnateljicu jer je njen program po svim točkama bio detaljan i obrazložen, dok je od kolegice bio bez obrazloženja, jer je ona znanstveno napredovala, te je tada bila znanstveni savjetnik, dok je kolegica bila viši znanstveni suradnik, što znači da je imala viši znanstveni stupanj, predstavlja tvrdnje koje sud prvog stupnja, a time ni ovaj sud ne može preispitivati jer nisu predmet ovog postupka. Nemaju osnove ni ostali žalbeni navodi tužiteljice budući da u konkretnom slučaju mehanizam vrednovanja kandidata nije bio propisan. Naime, polazeći od utvrđenja suda prvog stupnja da su u vrijeme imenovanja ravnatelja odredbe Statuta tuženika koje se odnose na uvjete i postupak imenovanja ravnatelja bile u skladu sa Zakonom o ustanovama i Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, te da je natječaj bio sastavljen u sladu s odredbama tada važećeg Statuta, jer objavljeni uvjeti u natječaju za izbor i imenovanje ravnatelja su bili: završen sveučilišni studij i pet godina radnog iskustva u struci, te je određen rok prijave na natječaj 15 dana i to od 2.8.2019. do 19.8.2019., stoga je Upravno vijeće primijenilo u relevantno vrijeme jedinu mogućnost, uvjete natječaja bilo da je riječ o kandidatu sa ili bez iskustva, svi kandidati na razgovoru su imali mogućnost sebe predstaviti, a da pri tome članovi Upravnog vijeća samostalno procjene svakog kandidata. Prema tome, tužiteljica se prijavila na natječaj za ravnatelja, njezina prijava je ocijenjena pravovremenom i potpunom, tužiteljica je kao i izabrana ravnateljica ispunjavala sve uvjete objavljene u natječaju te aktivno sudjelovala u postupku predstavljajući razgovorom svoj program i plan rada. Činjenica da su članovi Upravnog vijeća svoje glasove dali P.., uvažavajući pritom da je ona imala iskustva u vođenju bolnice jer je još prije bila voditelj Zavoda te je bila zamjenica ravnatelja , te što su oni ocijenili prednošću prema tužiteljici i što P. B. ima iskustva u obavljanju poslova ravnatelja jer je šest mjeseci bila vršiteljica te dužnosti, a što tužiteljica nema, predstavlja legitimnu ocjenu članova Upravnog vijeća tuženika nastupa kandidatkinja na razgovorima i njihovog rada.

Upravno vijeće je donijelo odluku o izboru ravnatelja u okviru ovlasti i granica propisanih zakonom i Statutom. Unutar tih granica Upravno vijeće ima slobodu postupanja. Stoga odluka donesena unutar tih granica ne može se smatrati arbitrarnom.

Dakle, imajući u vidu sve provedene dokaze, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da Upravno vijeće tuženika nije povrijedilo postupak izbora, a da izabrana kandidatkinja ispunjava uvjete.

Prema tome tužiteljica ničim nije dokazala da je prilikom postupka izbora ravnatelja došlo do povrede koja je mogla utjecati na donošenje odluke.

Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 1. prosinca 2021.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan