Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1189/2021-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A TS K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, u pravnoj stvari 1. tužitelja M. D. OIB: ..., 2. tužitelja mlt. A. D. OIB: ... i 3. tužitelja mlt. L. D. O.: ..., oboje zastupani po ocu i zakonskom zastupniku M. D., a svi zastupani po punomoćniku H. L. H., odvjetnici iz V., protiv tuženika B. K. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupani po punomoćniku T. Z., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Z. i p. d.o.o. iz O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 4 P- 1392/2019-9 od 18. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 17. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj 4 P-1392/2019-9 od 18. svibnja 2021.,

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena ovršnim rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, broj Ovr-1069/19 od 14. listopada 2019. na suvlasničkim nekretninama ovršenika M. D. iz V., (OIB: ...) u 2/4 dijela, A. D. iz V., (OIB: ...) u 1/4 dijela, te L. D. iz V., (OIB: ...) u 1/4 dijela, upisanim u zk. ul. br. 9638 k.o. V., kč. br. 1181/2 stambena zgrada br. ..., u ulici ... od 249 m[2] i to E-18, suvlasnički dio 626/10000 etažno vlasništvo, neodvojivo povezano sa vlasništvom trosobnog stana na petom katu. Br. 18. ukupne površine 85,50 m[2] i sporednog pripadajućeg prostora-šupe br. 18. površine 4,58 m[2] , zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjizi, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja i po prijedlogu ovrhovoditelja-tuženika B. K. d.o.o., Z., (OIB: ...), a radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 116.113.62 kune i to prema iznosima kako slijedi

-na iznos od 70.000,00 kuna, na ime glavnice sa zateznom kamatom primjenom prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od dana 13. srpnja 2019. do isplate

-na iznos od 5.763,09 kuna na ime redovne kamate,

-na iznos od 38.320,43 kuna na ime zatezne kamate,

-na iznos od 2.030,10 kuna na ime ostalih potraživanja sa pripadajućim kamatama počev od 13.7.2019,

-kao i radi naplate troškova ovršnog postupka.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

III. Nalaže se tužiteljima da naknade tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.130,50 kuna, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, pobijajući presudu suda prvog stupnja zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja te osporio navode žalbe i predložio žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

4.1. Neosnovano žalitelj žalbenim navodima pozivajući se na odredbu članka 292. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 293. i članka 294. ZPP-a ukazuje na počinjenu relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a ( u svezi s odredbom članka 220. ZPP-a), jer prema odredbi članka 220. ZPP-a, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (stavak 1.), a sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (stavak 2.). Kako ovaj sud ne nalazi ni ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a to nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede postupka.

5. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe koja se protiv njih kao ovršenika vodi kod Općinskog suda u Vinkovcima, broj Ovr-1069/19, na koju parnicu su tužitelji upućeni rješenjem i zaključkom Općinskog suda u Vinkovcima br. Ovr-1069/19 od 18. 11. 2019., kao ovršenici upućeni na pokretanje parnice protiv tuženika, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom radi razloga iz članka 50. stavka 1. točke 1. i 3. a u svezi sa člankom 52. stavkom 1. i 3. Ovršnog zakona.

6. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka u bitnom proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Vinkovcima, broj Ovr-1069/19 od

14. listopada 2019. određena ovrha na suvlasničkim nekretninama ovršenika M. D. iz V., (OIB: ...) u 2/4 dijela, A. D. iz V., ( OIB: ...) u 1/4dijela, te L. D. iz V., (OIB: ...) u 1/4 dijela, upisanim u zk. ul. br. 9638 k.o. V., kč. br. 1181/2 stambena zgrada br. ..., u ulici ... od 249 m[2] i to E-18, suvlasnički dio 626/10000 etažno vlasništvo, neodvojivo povezano sa vlasništvom trosobnog stana na petom katu. Br. 18. ukupne površine 85,50 m[2] i sporednog pripadajućeg prostora-šupe br. 18. površine 4,58 m , zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjizi, utvrđenjem vrijednosti navedenih nekretnina, prodajom nekretnina i namirenjem ovrhovoditelja, a radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 116.113.62 kune,

- da su S. banka d.d. O., i Ž. D. kao vlasnik trgovačkog obrat D., V. sklopili dana 14. 10. 2008. Ugovor o kreditu kojim je banka odobrila korisniku kredita iznos od 70.000,00 kuna

- da su ugovorne strane dana 13. listopada 2010. zaključile Dodatak br. 2/10 uz predmetni Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, koji je ovjeren od strane javnog bilježnika M. K. iz V., poslovni br. OV-14131/2010 od dana 15. listopada 2010.,

- da je temeljem Dodatka br. 2./10 uz Ugovor o kreditu zasnovano založno pravo na posebnom dijelu nekretnine tada vlasnika i založnog dužnika Ž. D., upisanom u zemljišne knjige Općinskog suda u Vinkovcima, Zemljišnoknjižni odjel Vinkovci zk. ul. br. 9638, k.o. V., kč. br. 1181/2 stambena zgrada br. .. u ulici ... od 249 m[2] i to 18. suvlasnički dio: 626/10000, etažno vlasništvo ( e-18) neodvojivo povezano sa vlasništvom trosobnog stana na 5. katu br.18 ukupne površne 85,50 m[2] i sporedno pripadajućeg prostora, šupe, br. 18, površine 4,58 m[2] ,

- da su na temelju Darovnog ugovora od 19.12.2012. godine br. OV-2992/13 tužitelji stekli vlasništvo predmetne nekretnine,

- da je između društva A. B. d.d. Z. i tuženika društva B. K. d.o.o., Z. dana 21. svibnja 2018. sklopljen ugovor o cesiji ovjeren kod javnog bilježnika I. L. iz Z. br. Ov- 5828/18 od 8. 6.2018., temeljem kojeg su na Cesionara prenesene sve tražbine s osnova predmetnog ugovora,

- da je tuženik B. K., kao ovrhovoditelj, protiv tužitelja, kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na predmetnoj nekretnini, te da je rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni br. Ovr-1069/2019 od 14.10. 2019. izdano rješenje o ovrsi u odnosu na predmetne nekretnine u vlasništvu ovršenika.

7. Temeljem navedenih utvrđenja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pravilno otklanjajući istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tuženika kao ovrhovoditelja, obzirom da iz Ugovora o cesiji proistječe da je A. B. d.d. kao cedent, prenijela na B. K. kao koncesionara nenamirenu novčanu tražbinu koju A. B. d.d. ima prema Ž. D. temeljem ugovora o kreditu te da su predmetnim ugovorom o ustupu tražbine na B. K. prenesene sve tražbine iz navedenog ugovora i sva sredstva osiguranja, koja su dana radi osiguranja, odnosno zasnovana radi osiguranja tražbine, bez obzira jesu li ista izričito navedena u ugovoru o prodaji i ustupu tražbine (članak 3 –sredstva osiguranja i druge isprave).

8. U navedenom proizlazi da je predmetna tražbina prešla na tuženika temeljem valjanog ugovora o cesiji, sukladno odredbi članka 80. do 82. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), budući je tuženik dostavio Ugovor o ustupu tražbine te je time dokazao da je tražbina iz Ugovora o kreditu na njega prenesena, pa je isti ovlašten i legitimiran zahtijevati namirenje tražbine, odnosno tražiti predloženu ovrhu.

9. Naime, odredbom članka 32. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13,93/14, 53/16, 73/17, 131/20; dalje u tekstu: OZ-a) propisano je da je se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili je na nju na drugi način prešla.

10. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio neosnovanim prigovor tužitelja da tuženik nije ovlašten zahtijevati provođenje ovrhe jer nema ovršnu ispravu, budući je sud, uvidom u ovršni spis ovoga suda Ovr- 1069/19 utvrdio da je javni bilježnik M. K. dana 26. rujna 2019., izdao potvrdu o ovršnosti dodatka br. 2/2010 uz Ugovor o kreditu br. 45/2008-71042760 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, a koji javnobilježnički akt je ovršan dana 21. listopada 2013.

11. S druge strane ispravno prvostupanjski sud drži kako je tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom moguće s uspjehom podnijeti isključivo zbog žalbenog razloga radi kojeg su tužitelji upućeni na parnicu, te se ona može temeljiti samo na činjenicama koje su bile iznesene u žalbi protiv rješenja o ovrsi. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje kako novčana tražbina ovrhovoditelja (ovdje tuženika) osigurana ovršnom ispravom nije prestala, pa ovrha nije nedopuštena zbog razloga zbog kojeg je došlo do upućivanja na parnicu. Naime, u ovoj pravnoj stvari može se raspravljati samo o razlozima nedopuštenosti ovrhe zbog kojih je došlo do upućivanja na parnicu (razlog iz članka 50. stavka 1. točke 1. i 3. OZ).

12. No, iako tužitelji nisu isticali zastaru kao žalbeni razlog pobijanja citiranog rješenja o ovrsi pravilno je sud ocijenio neosnovanim i ovaj tužbeni navod tužitelja budući je ovršna isprava- Dodatak br. 2/10 uz Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na neokretnima, postala ovršna 21. listopada 2013. pa stoga nije protekao 10 godišnji zastarni rok iz članka 233. ZOO-a, prema kojem sve tražbine utvrđene javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, a osim toga zastara nije nastupila niti temeljem odredbe članka 339. stavka 1 i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 ).

13. U postupku za proglašenje ovrhe nedopuštenom tužitelji/ovršenici se, međutim, mogu pozivati na ništetnost ugovora o kreditu, što je i pravni stav zauzet u reviziji Vrhovnog suda RH broj Rev-3375/2018, u kojoj su tužitelji/ovršenici prvi put ukazali na to da su u kreditima ugovorene nepoštene kamatne stope i da stoga dug iskazan na dan raskida nije uopće niti postojao nego su dapače ovršenici preplatili svoja dugovanja, zbog čega je raskid bio neutemeljen.

14. Naime, prema članku 327. stavku 1. ZOO-a sud mora paziti na ništetnost po službenoj dužnosti, pa je stoga sud morao bilo po prigovoru tužitelja bilo po službenoj dužnosti kao o prethodnom pitanju odlučiti o ništetnosti ugovora (a to znači i o djelomičnoj ništetnosti ugovora), ako o tom pitanju ovisi i odluka o dopuštenju ovrhe.

15. Pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH u reviziji broj Rev-3375/2018, ukazuje da u slučaju kada ovršenik traži proglašenje nedopuštenosti ovrhe zbog ništetnosti ugovora pa i u situaciji kada ne objašnjava razloge ništetnosti, sud mora po službenoj dužnosti provjeriti je li ugovor ništetan, pa ukoliko se utvrdi da ugovor jest ništetan ili djelomično ništetan, ovrha se ne smije dopustiti.

16. Utoliko je za ocjenu osnovanosti navoda tužbe odnosno prigovora tužitelja od odlučnog značenja bilo utvrditi radi li se u konkretnom slučaju o primjeni ništetnih ugovornih odredaba zbog primjene ništetne promjenjive kamatne stope, kao razloga djelomične ništetnosti ugovora , koje su utjecale na postojanje duga ovršenika prema banci.

17. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelji se pozivaju na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagreb, PŽ-7129/13 od 16. 7. 2014. i presudu Vrhovnog suda RH u Zagrebu Revt-249/14, te Oduku Ustavnog suda RH broj U-III-2521/15, te navode da povišenje kamatne stope na temelju ništetne odredbe ugovora o kredita ima za posljedicu stjecanje bez pravne osnove protivno članku 1111. ZOO-a. No, citirane odluke koje se odnose na utvrđenje ništavosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, nisu primjenjive u ovom slučaju jer se radi o kolektivnoj tužbi u slučaju franak u kojima je već riješeno pitanje ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u tim kreditima, što nije konkretni slučaj.

18. U navedenim okolnostima kada tužitelj nije dokazao osnovanost tvrdnji o ništetnoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu, bespredmetno je i pozivanje na presudu EU C-186/16, kojom je u ostalom pravomoćno presuđeno da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik nije dao informacije koje su potrebne za donošenje valjane odluke.

19. Naime, u konkretnom slučaju ovrha je određena na temelju ugovora o kreditu u kunskom iznosu, i njegovom Dodatku, osnovom kojeg je zasnovano založeno pravo na predmetnim nekretninama i u kojem nije ugovorena valutna klauzula, pa tužitelji, slijedom naprijed izloženog, nisu dokazali postojanje razloga iz članka 50. stavka 1. točke 1.i 3. OZ-a, zbog kojih bi određena ovrha, a čija nedopuštenost se zahtjeva u ovom postupku.

20. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe, niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalbu tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi.

21. Potvrđena je odluka o troškovima postupka budući sa je ista zasnovana na valjanoj primjeni odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a odmjerena uz pravilnu primjenu tarife Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14 i 118/14).

U Splitu 17. studenoga 2021.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.