REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 11 Pž-4549/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Srđana Šimca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TP OGULIN d.o.o., OIB 84180464587, Ogulin, Gajeva 8, kojeg zastupa punomoćnik Čedomir Kosanović, odvjetnik u Ogulinu, protiv tuženika SRPSKO KULTURNO-UMJETNIČKO I DUHOVNO DRUŠTVO „ĐURĐEVDAN“, Drežnica, Centar b.b., OIB 02244961458, kojeg zastupa punomoćnica Nada Magdić, odvjetnica iz Ogulina, B. Frankopana 8, radi zahtjeva za iseljenja i predaje u posjed po tužbi te uknjižbe po protutužbi, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-705/2021 od 28. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-705/2021 od 28. srpnja 2021. u točkama I., II. i III. njene izreke.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-705/2021 od 28. srpnja 2021. u točki IV. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-705/2021 od 28. srpnja 2021. u točki I. izreke tuženiku je naloženo da se iseli iz svih prostorija na 1. katu koji se nalazi u poslovnoj zgradi u [adresa].b. izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i da ih preda u posjed tužitelju slobodne od osoba i stvari u roku od 8 dana. Točkom II. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev koji glasi: „I. Trgovačkom poduzeću Ogulin d.d. po odluci Fonda za privatizaciju daje se mogućnost uknjižbe na samoposlugu u Zgradi Doma kulture u [adresa]. II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi sve parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama i da se SKUDD-u „ĐURĐEVDAN“ javno izvini. III. Na ostali dio Doma kulture uknjižit će se SPC u HR EGK Crkvena općina Drežnica i udruge srpske nacionalne manjine u [adresa] kako se međusobno dogovore i odluče.“ Točkom III. izreke (pogreškom napisano točka II. izreke) naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 19.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2021. do isplate. Točkom IV. izreke (pogreškom napisano točkom III. izreke) odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je predmet spora zahtjev za predaju u posjed nekretnine za koji tužitelj tvrdi da se nalazi u posjedu tuženika bez pravne osnove, a da je tužitelj vlasnik, sve temeljem odredbe čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP). Među strankama nije bilo sporno da je tuženik u posjedu nekretnine. Sud je utvrdio da je u posjedovnom listu kao posjednik upisan tužitelj, da je u kartonu zemljišta na predmetnoj katastarskoj čestici upisano pravo vlasništva tužitelja, da je u parničnom postupku koji je tuženik vodio protiv tužitelja i Grada Ogulina pravomoćnom presudom odbijen tuženikov zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora temeljem kojeg je tužiteljev prednik stekao pravo vlasništva. Slijedom navedeno, sud je utvrdio da je tužitelj dokazao da je vlasnik predmetne nekretnine. Neosnovanim je ocijenio tuženikovo pozivanje na prava nacionalnih manjina, s obrazloženjem da se radi o zahtjevu na koji se primjenjuju propisi koji se primjenjuju na sve građane Republike Hrvatske. Sud je utvrdio da se tuženik neosnovano poziva i na pravo zadržanja iz odredbe članaka 72 . do 75. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO) jer nije dokazao da prema tužitelju ima dospjelu tražbinu. Protutužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan jer je sud ocijenio da tuženik nema legitimaciju postaviti zahtjev kao u protutužbi, a kojom traži da se tužitelju po odluci Fonda za privatizaciju daje mogućnost uknjižbe na samoposlugu u zgradi u Domu kulture, te u dijelu kojim traži da se na ostali dio doma uknjiži Srpsla pravoslavna crkva te udruge srpske manjine. Napominje i da je o suvlasništvu na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odlučeno pravomoćnom presudom poslovni broj P-4867/23. O troškovima postupka sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) i Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14; dalje: Tarifa).

3. Protiv presude žalbu je podnio tuženik zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. t. 2. t. 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Presudu pobija u cijelosti. Ističe da, iako ispada da je tužitelj dokazao da je vlasnik nekretnine a tuženik u posjedu iste, tuženik tužitelju ne priznaje pravo vlasništva, te se poziva na Ustavni zakon o nacionalnim manjinama. Drži da sud nije obrazložio kako se poziva na ispravu kojom je UR, direktor tužitelja, sam sebi priznao i izjavio da je tužitelj isključivi vlasnik i posjednik nekretnine, da je rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju sastavni dio te isprave. Ističe da je u rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Zvijezda s.o.p. Oglulin navedeno da su procijenjene vrijednosti nekretnine opisano kao „poslovni prostor – samoposluga – u sklopu objekta izgrađenog na k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te smatra da iz navedenog proizlazi da je u posjedu tužitelja bila samo samoposluga, a potom navodi da je iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. [adresa] vidljivo da je k. č. br [katastarska čestica] u naravi neplodno u površini od 394 čhv s pravom korištenja „Zvijezda“ trgovinsko poduzeće. Navodi da je predmetna zgrada bila društveni dom i dom omladine, da je tadašnja mjesna zajednica obnovila zgradu i da je prednik tužitelja koristio prvi kat kao samopolugu, dok je prvi kad bio sala i društvene prostorije mjesne zajednice, koju je mjesni odbor dao na korištenje Srpskoj pravoslavnoj crkvi i tuženiku. Smatra da je onemogućen u raspravljanju jer je nakon promjene punomoćnika sud odbio njegov zahtjev za odgodom ročišta. Poziva se na odredbe Kaznenog zakona iz članka 125. i 126. Ukazuje na to da je nakon zaključenja glavne rasprave ona preotvorena te je predmet dodijeljen drugom sucu. Smatra da se postavlja pitanje kako je sud prihvatio nezakonito uknjiženo pravo vlasništva na cijeloj zgradi, navodi da je njegov posjed prostorija na prvom katu pošten i istinit i da tužitelj nema osnove tražiti predaju posjeda. Žali se i na odluku o trošku.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Tuženikova žalba je djelomično nedopuštena, a djelomično je neosnovana.

6. Tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv dijela odluke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška, pa je na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a u tom dijelu tuženikovu žalbu valjalo odbaciti kao nedopuštenu, a zbog čega je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

7. Presuda je ispitana na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za predajom posjeda prostorija na prvom katu poslovne zgrade u [adresa], na adresi [adresa].b., izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji zahtjev on temelji na navodu da je vlasnik predmetne nekretnine, te da tuženik posjeduje, sve sukladno odredbi čl. 162. ZVDSP-a.

9. Vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari (čl. 161. ZVDSP-a). Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu (čl. 162. ZVDSP-a).

10. Među strankama nije bilo sporno da je tuženik u posjedu dijela poslovne zgrade na koju se odnosi tužiteljev zahtjev.

11. Prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine.

12. Odredbom čl. 120. st. 1. ZVDSP-a propisano da vlasništvo na nekretninama stječe se uknjižbom u zemljišne knjige ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu. Stavkom 4. tog članka propisano je da se na nekretninama koje nisu upisane u zemljišne knjige vlasništvo stječe polaganjem u sud ovjerovljene isprave sposobne za uknjižbu prava u zemljišnu knjigu, kojom dotadašnji vlasnik dopušta uknjižbu tuđeg vlasništva, a na što se na odgovarajući način primjenjuju pravila o stjecanju uknjižbom.

13. Iz kartona zemljišta na k. č. br. [katastarska čestica] u naravi poslovne zgrade i dvorišta, zgrade kod škole u [adresa] (str. 6. i 7. spisa) proizlazi da je na temelju izjave od 1. lipnja 2012. broj ovjere OV-4088/12 i posjedovnog lista broj 589 te rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 21. listopada 1998. klasa: UP/I-943-01/98- 02/141, Ur.br. 563-04-403/98-7 polaganjem isprava uknjiženo pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] za korist Trgovačkog poduzeća Ogulin d.d., Ljudevita Gaja 6, Ogulin, OIB: 84180464586.

14. Sukladno odredbi članka 119. Pravilnika o unutarnjem ustroju, vođenju zemljišnih knjiga i obavljanju drugih poslova u zemljišnoknjižnim odjelima sudova (zemljišnoknjižni poslovnik) („Narodne novine“ broj: 81/97, 109/02, 153/02, 123/02, 14/05, 60/10, 60/10, 55/13 i 63/19) za svako zemljište glede kojega je položena neka isprava vodi se poseban karton u koji se upisuje zemljište s oznakama iz katastra zemljišta (broj, površina, izgrađenost), naziv katastarske općine u kojoj leži, brojevi pod kojima su isprave glede tog zemljišta položene u zbirku položenih isprava.

15. Slijedom navedeno, iz kartona zemljišta koji predstavlja dokaz o stečenom pravu vlasništva sukladno odredbi čl. 120. st. 4. ZVDSP-a, proizlazi da je tužitelj dokazao da je ispunjena i ta pretpostavka iz odredbe čl. 162. ZVDSP-a, odnosno, da je vlasnik nekretnine upisane u k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi poslovne zgrade i dvorišta, a što uključuje i prvi kat koji je u dužnikovom posjedu.

16. Pored navedenog, tuženik je bez uspjeha osporavao i pravnu osnovu temeljem koje je prednik tužitelja, „Zvijezda“ trgovinsko poduzeće na veliko i malo Ogulin stekao pravo korištenja predmetne nekretnine, što proizlazi iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4867/12 od 26. ožujka 2014. (str. 20. – 22. spisa), koja je potvrđena presudom ovog suda poslovni broj Pž-8420/14 od 26. travnja 2017.

17. Odredbom čl. 168. ZVDSP-a propisano je da ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige, vlasnik se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava, a tuženik nije u propisanom postupku osporavao valjanost upisa tužiteljevog prava vlasništva.

18. Iz svega navedenog proizlazi da je sud pravilno ocijenio neosnovanim tuženikov prigovor da tužitelj nije vlasnik predmetne nekretnine.

19. Sukladno odredbi članka 163. ZVDSP-a posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku:

- ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed).

- ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednoga posjednika, koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

- ako posjednik stvari koja je bila otuđena ustupom, zahtijeva da je posjednik preda njezinu vlasniku, može novom vlasniku suprotstaviti i prigovore svoga prava na posjed koje bi imao prema ustupitelju.

- ako je tuženik nesamostalni posjednik, on se od zahtjeva da preda posjed stvari može braniti imenovanjem posrednoga samostalnog posjednika čiju višu vlast priznaje i iz čijega posjeda izvodi svoj posjed.

20. Tuženik se u odgovoru na tužbu pozvao na pravo na posjed ističući da mu je mjesna zajednica 1993. predala u posjed prostor, a zatim navodi da je u suglasnosti s tužiteljem izvršio ulaganja u nekretninu te da će u slučaju da tužitelj ustraje u zahtjevu za predajom posjeda tražiti isplatu uloženog i pozvati se na pravo zadržanja iz odredbe čl. 164. st. 2. ZVDSP-a. S obzirom na to da sam tuženik navodi da je u suglasnosti s tužiteljem (vlasnikom) izvršio ulaganja u prostor, te s obzirom na to da nije osporio tužiteljev navod da je 2009. predao posjed prostora tuženiku, kao i uzevši u obzir činjenicu da tuženik nije priložio dokaz o pravnoj osnovi iz koje proizlazi njegovo pravo na posjed, to je navedeni prigovor neosnovan. Na postanje drugih okolnosti iz odredbe čl. 163. ZVDSP-a koji bi mu davali pravo odbiti predaju predmetne nekretnine vlasniku tuženik nije ukazivao.

21. Pored navedenog tuženik je istaknuo protutužbeni zahtjev kojim predlaže dopustiti tužitelju upis prava vlasništva na samoposlugu u zgradi Doma kulture u [adresa], u odnosu na koji je sud pravilno ocijenio da tuženik nije legitimiran, jer zahtjev za uknjižbu prava vlasništva može podnijeti samo osoba treba biti upisana kao vlasnik.

22. U odnosu na dio zahtjeva iz protutužbe kojim tuženik traži da se na ostali dio Doma kulture uknjiži SPC u HR EGK Crkvena općina Drežnica i udruge srpske manjine u [adresa] kako se međusobno dogovore, prvenstveno je potrebno istaknuti da takav zahtjev nije podoban za raspravljanje, jer u njemu nije određeno navedeno uknjižbu kojeg prava tuženik traži, u odnosu na koju nekretninu (nekretnina mora biti opisana na način propisan odredbom čl. 55. st. 2. t. b. Zakona o zemljišnim knjigama, „Narodne novine“ broj: 91/95, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17), kao i da tuženik nije legitimiran podnositi zahtjev u ime „SPC u HR EGK“.

23. Iako se poziva na odredbe čl. 72. do 75. ZOO-a, pravilno je sud ocijenio da se tuženik neosnovano poziva na pravo da zadržati stvar. Odredbom čl. 164. st. 1. ZVDSP-a, koji u odnosu na odredbe Zakona o obveznim odnosima predstavlja lex specialis (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev-1930/12) propisano je da pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni (st. 2.). Tuženik tijekom postupka nije naveo iznos nužnih ili korisnih troškova koje je imao, niti je priložio dokaz o njihovoj visini, a naročito kad se uzme u obzir tuženikov navod i nalaz i mišljenje vještaka koji je tuženik dostavio, iz kojih proizlazi da je, uz tuženika, investitor ulaganja bila i Srpska pravoslavna crkva.

24. Nije osnovan tuženikov navod da je odlukom suda da se ročište zakazano za 15. lipnja 2021. održi u odsutnosti uredno pozvanog tuženika tuženiku uskraćena mogućnost da se očituje na izvedene dokaze i da predloži provođenje novih dokaza. Sud je tuženiku po punomoćniku dostavio poziv za ročište dostavio 4. svibnja 2021. Tuženik je podneskom od 14. lipnja 2021. obavijestio sud o promjeni punomoćnika, jer je prethodni punomoćnik preminuo **.**.2021., te je zatražio odgodu ročišta. S obzirom na razdoblje od primitka poziva, i na prestanak zastupanja, do dana održavanja ročišta prema ocjeni ovog suda pravilno je sud odlučio odbivši tuženikov prijedlog, te mu takvom odlukom suda nije onemogućeno raspravljanje. Navedeno naročito kada se uzme u obzir da je tuženik u postupku koji je počeo podnošenjem tužbe 15. rujna 2014. tri puta mijenjao punomoćnike, da je ročište odgođeno šest puta, što zbog prijedloga stranaka zbog pokušaja mirnog rješenja spora što zbog promjene punomoćnika tuženika.

25. Tuženik se tijekom postupka pozivao na prava nacionalnih manjina, no predmet ovog postupka je predaja posjeda, a pravo tuženika na posjed ne proizlazi iz prava koje nacionalne manjine imaju u Republici Hrvatskoj. Neosnovano se tuženik u ovom parničnom postupku poziva na odredbe Kaznenog zakona, kojim su propisana kaznena djela, o postojanju kojih se odlučuje u kaznenom postupku.

26. Iz svega navedenog proizlazi da nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga, i u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Prvostupanjski sud nije počinio ni druge bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

27. Pravilna je odluka i o tužiteljevom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, a razlozi zbog kojih ju tuženik pobija ne predstavljaju nijedan razlog iz odredbe čl. 353. st. 1. ZPP-a.

28. Trebalo je stoga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

29. Prvostupanjski sud očitom pogreškom u pisanju umjesto točaka I., II., III. i IV. naveo je da izreka presude sadrži točke I., II. II. i III., stoga se predlaže sudu ispraviti navedenu pogrešku u pisanju.

Zagreb, 30. studenog 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović