REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 11 Pž-4849/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Nevenke Marković, sutkinje izvjestiteljice i dr. sc. Srđana Šimca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, protiv tuženika GRAD PULA, Pula, Forum 1, OIB 79517841355, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-100/2020-82 od 28. kolovoza 2020., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-100/2020-82 od 28. kolovoza 2020.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-100/2020-82 od 28. kolovoza 2020. u točki I. izreke utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na nekretninama nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], neplodno, površine 19694 m2, k. č. br. [katastarska čestica], tvrđava, površine 934 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, zgrada površine 3776 m2, sve k. o. [katastarska općina], temeljem Zakona, te je tuženik dužan trpjeti brisanje prava vlasništva s njegovog imena uz istovremenu uknjižbu vlasništva tužiteljice na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], neplodno, površine 19694 m2, k. č. br. [katastarska čestica], tvrđava, površine 934 m2, k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, zgrada površine 3776 m2, sve k. o. [katastarska općina], i to sve u roku od 15 dana. Točkom II. izreke riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Prvostupanjski sud je svoju odluku temeljio na odredbi čl. 1. st. 1. Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 52/91), kojom je propisano da društvena sredstva na teritoriju Republike Hrvatske kojima, kao sredstvima Federacije, upravljaju i raspolažu Jugoslavenska narodna armija (dalje: JNA) i Savezni sekretarijat za narodnu obranu (dalje: SSNO) postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Tuženik je osporio da su predmetnim nekretninama upravljali i raspolagali JNA i SSNO pa je prvostupanjski sud zaključio da je teret dokazivanja te činjenice na tužiteljici. Temeljem iskaza saslušanog svjedoka, zaposlenika u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske na radnom mjestu časnika za identifikaciju vojnih nekretnina na području Pule i okolice, te izvršenog uviđaja uz prisustvo mjerničnog vještaka, kao i isprave – identifikacije vojnih objekata – vojno skladište Zonka od 14. listopada 2008. Ureda za katastar, Ispostava Pula, sud je utvrdio da je nekretninama označenim kao k. č. zgr [katastarska čestica] te k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] upravljala i raspolagala Jugoslavenska narodna armija jer se na području tih katastarskih čestica nalazilo vojno skladište Zonka, stoga zaključuje da je temeljem odredbe članka 1. Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske tužiteljica stekla pravo vlasništva.

3. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13; dalje: ZPP).

4. Protiv presude žalbu je podnio tuženik. Smatra da je počinjena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Ističe da sud nakon što je predmet rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-6887/16 od 6. veljače 2020. vraćen na ponovno suđenje, nije održano pripremno ročište nego je održao ročište za glavnu raspravu, u čemu nalazi počinjenju bitnu povredu postupka jer je time tuženiku onemogućeno raspravljanje i izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka. Smatra da je tužitelj zahtjevom opisanim u podnesku od 12. ožujka 2020. preinačio tužbu, te navodi da sud nije odlučio o preinaci ali je odlučio o preinačenom zahtjevu. Smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer je sud odbio tuženikov dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka na okolnost faktičnog vršenja prava upravljanja i raspolaganja na predmetnim nekretninama. Nadalje, ističe da iz isprava u spisu proizlazi kako je pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja na predmetnim nekretninama imala prednica tuženika, Općina Pula, a ne JNA ili SSNO, te je tako samo prednica tuženika mogla prenositi pravo korištenja upravljanja i raspolaganja. Ukazuje na to da je prednica tuženika nekretninu upisanu kao k. č. br. [katastarska čestica] dala na korištenje i posjed R.O. VODOVOD rješenjem od 11. siječnja 1984., te je 9. ožujka 1984. sklopljen i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, sve sukladno odredbi članka 35. st. 1. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 54/80). Smatra da činjenica da k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila unutar ograde koja je predstavljala granicu vojnog kompleksa proizlazi i iz iskaza svjedoka, i iz isprava priloženih spisu. Drži da tužiteljica nije dokazala da je bila u posjedu spornih nekretnina, no sve da je dokazala posjed, da nije dokazala da su prednici tužiteljice imali pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, slijedom čega da nema mjesta primjeni Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO. Stoga ističe da je temeljem odredbi Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine" broj 48/88), građevinskim zemljištima u društvenom vlasništvu upravljala općina na čijem području se zemljište nalazi, odnosno, prednica tuženika. Ukazuje na to da je Uredba na koju se tužiteljica poziva prestala vrijediti 3. studenog 1992. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te traži naknadu troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 800,00 kn.

5. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. i 2 u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda je pravilna i zakonita.

8. U predmetnom postupku povodom zahtjeva za utvrđenjem prava vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz zahtjev za brisanje prava vlasništva tuženika i upis prava vlasništva u korist i na ime tužiteljice, presudom Trgovačko suda u Pazinu poslovni broj P-103/15 od 27. srpnja 2016. utvrđeno je da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na nekretninama upisanim u k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke), a tužbeni zahtjev je odbijen u dijelu koji se odnosi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka II. izreke). Povodom žalbi stranaka ovaj sud presudom poslovni broj Pž-6887/16 od 6. veljače 2020. potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, a rješenjem je ukinuta presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, s obrazloženjem da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na nekretninama upisanim u k. č. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], no da nekretnine u izreci presude nisu opisane na način koji bi omogućavao uknjižbu sukladno odredbi čl. 55. st. 2. t. b. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/95, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17; u daljnjem tekstu: ZZK), prema kojem one moraju biti označene podatkom o katastarskom broju i površini katastarske čestice kao i katastarskom općinom u kojoj leže, onako kako su ti podaci označeni u zemljišnoj knjizi, što proizlazi i iz odredbe čl. 10. st. 2. ZZK-a, kojom je propisano da odluke sudova i druge vlasti u knjižnim pravima moraju sadržavati navedene podatke.

9. Predmet spora je dakle zahtjev na utvrđenje prava vlasništva na nekretninama označenim kao k. č. br. [katastarska čestica], opisane kao neplodno, površine 19694, 307/2, u naravi tvrđava, površine 934 m2 i 52/1 ZGR, u naravi zgrada, površine 3776 m2 k. o. [katastarska općina], kao i zahtjev za brisanje prava vlasništva tuženika i upis prava vlasništva u korist i na ime tužiteljice, koji tužiteljica podnosi temeljem odredbe čl. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravnima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 90/10; dalje: ZVDSP).

10. S obzirom na uputu ovog suda iz rješenja poslovni broj Pž-6887/16 od 6. veljače 2020., podneskom od 12. ožujka 2020., tužiteljica nije izvršila preinaku tužbe u smislu čl. 191. ZPP-a, jer nije izvršila promjenu istovjetnosti zahtjeva, nije povećala postojeći zahtjev niti istaknula drugi zahtjev uz postojeći. Tužiteljica je time izvršila ispravak, odnosno dopunu zahtjeva, na način da je uz oznaku katastarskih čestica za nekretnine koje su predmet tužbenog zahtjeva od samog početka ove parnice, navela njihovu površinu i opis.

11. Odredbom čl. 1. st. 1. Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO na teritoriju Republike Hrvatske u vlasništvo Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 52/91), temeljem koje tužiteljica smatra da je stekla pravo vlasništva, propisano je da društvena sredstva na teritoriju Republike Hrvatske kojima, kao sredstvima Federacije, upravljaju i raspolažu Jugoslavenska narodna armija (dalje: JNA) i Savezni sekretarijat za narodnu obranu (dalje: SSNO) postaju vlasništvo Republike Hrvatske. Radi se o stjecanju prava vlasništva ispunjenjem navedenih pretpostavki, kojim prestaju dotadašnja prava na nekretninama.

12. Radi ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je utvrditi tko je na dan stupanja na snagu Uredbe, 3. listopad 1991., upravljao i raspolagao predmetnim nekretninama.

13. Pojmovi raspolaganja i upravljanja iz čl. 1. st. 1. Uredbe predstavljaju zapravo stvarnopravna ovlaštenja na stvarima, u smislu subjektivnih prava upravljanja, korištenja i raspolaganja. Sam posjed na istima nužno ni ne određuje ta prava. Međutim, upravo vršenje tih prava (koja danas predstavljaju vlasnička stvarnopravna ovlaštenja) određuje tko je stvarno raspolagao predmetnom nekretninom i upravljao njome. Stoga pogrešno tuženik smatra da tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva temeljem odredbi Uredbe, jer JNA i SSNO nisu imali upisano pravo korištenja i raspolaganja predmetnim nekretninama. Sama činjenica upisanog posjeda u posjedovnom listu ne može biti dovoljna za zaključak o raspolaganju i upravljanju nekretninama, koje bi predstavljalo upravljanje i raspolaganje u smislu čl. 1. st.1. Uredbe. Da bi se moglo zaključiti o postojanju sredstava JNA i SSNO-a na tim nekretninama u vrijeme donošenja Uredbe, trebalo je utvrditi način i svrhu vršenja posjeda, kao i na kojim nekretninama je on vršen.

14. Iz spisa proizlazi da je sud pravilno utvrdio da je nekretninama raspolagala i upravljala JNA. Naime, to proizlazi iz iskaza svjedoka SO, časnika Ministarstva obrane zaduženog za identifikaciju bojnih nekretnina koje su preuzete od JNA nakon njenog odlaska iz Pule, kao i iz identifikacije nekretnina na kojima se nalazilo vojno skladište Zonka iz nalaza i mišljenja vještakinje mjerničke struke Vesne Pokrajac, na koje stranke nisu imale prigovor. Svjedok SO je na uviđaju na kojem su mu pokazane nekretnine upisane u te katastarske čestice izjavio da su one bile u posjedu JNA sve do preuzimanja od strane Ministarstva obrane. Iz očitovanja Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pazin, Ispostave Pula, od 14. listopada 2008. (str. 80. – 82. spisa) proizlazi da je područje posjeda vojnog skladišta Zonka obuhvaćalo k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz povijesti promjena na tim česticama proizlazi da je od 1951. kao nositelj prava u posjedovnom listu upisano Općenarodna imovina – sekretarijat narodne obrane, kasnije Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, a potom 2004. Grad Pula. Iz dopisa Ministarstva obrane Republike Hrvatske od 27. siječnja 2012. (str. 7. spisa) proizlazi da su navedene čestice predane Agenciji za upravljanje državnom imovinom 26. rujna 2011. Pored navedenog, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije dostavio niti predložio dokaz o tome da je imao faktičku vlast na nekretninama, da je njima upravljao i raspolagao.

15. Slijedom navedenog, pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je nekretninama upisanim u k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vrijeme stupanja na snagu Uredbe o preuzimanju sredstava JNA i SSNO u vlasništvo Republike Hrvatske faktično upravljala i raspolagala JNA, te da je slijedom navedenog stupanjem na snagu Uredbe vlasnica postala tužiteljica.

16. Vezano za tuženikove navode da je na području k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađen objekt koji se koristi za civilne svrhe opskrbe vodom, iz spisa proizlazi da je građevinska dozvola od 31. ožujka 1983. uistinu izdana za izgradnju na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, cijepanjem te čestice formirana je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na području koje se nalazi vodovodni objekat, i za koju je upisano pravo vlasništva društva VODOVOD PULA d.o.o., a što proizlazi iz Povijesti promjena Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Pula, od 23. veljače 2015. (str. 182 spisa) i izvatka iz zemljišnih knjiga za k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (str. 178. spisa). Također, spisu je priložen rješenje Skupštine općine Pula od 11. siječnja 1984., kojim je Radnoj organizaciji „Vodovod“ Pula dano korištenje i predan posjed na k. č. br [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], radi izgradnje rezervoara za vodu (str. 203. – 204. spisa), a Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 22. studenog 1983. (str. 205. – 206. spisa), sklopljen između Općine Pula i Radne organizacije „Vodovod“ također se odnosi na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina upisana u k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije predmet ovog spora.

17. Iz svjedoka SO, suprotno žalbenim navodima, proizlazi da je svjedok identificirao čestice prilikom očevida, temeljem koje identifikacije je Ured za katastar, Ispostava Pula sastavio popis čestica koje se nalaze unutar Vojnog skladišta Zonka, a prema navedenom popisu (str. 81. i 82. spisa), i čestice 307/1, 307/2 i 52/1 sve k. o. [katastarska općina] nalaze se unutar navedenog vojnog objekta. U skladu s isprava u spisu i tužiteljevim navodima je i izjava svjedoka da se unutar vojnog skladišta nalazila i vodosprema koja nije bila u posjedu vojske, a što bi proizlazilo da se odnosi upravo na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je pravo vlasništva upisano u korist RO Vodovod, i koja nije predmet tužiteljevog zahtjeva. Isto proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka (str. 257. – 260. spisa).

18. Nije osnovan ni žalbeni navod da je sud odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanje djelatnika Vodovoda TO i HO na okolnost da nije izvršavana faktična vlast na predmetnim nekretninama od strane JNA i SSNO, onemogućio tuženika u raspravljanju. Sud odlučuje koje dokaze je potrebno izvesti radi utvrđenja činjenica bitnih za odluku o tužbenom zahtjevu (čl. 220. ZPP-a). Prema stanju spisa i sadržaju obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno kao i da je ono pravilno utvrđeno, stoga nije osnovan tuženikov žalbeni navod da je sud odlukom da neće izvoditi daljnje dokaze povrijedio odredbe parničnog postupka. Tuženik nije onemogućen u raspravljanju niti time što nije održano pripremno ročište, jer se dokazi izvode na ročištu za glavnu raspravu, a sud je o njegovim dokaznim prijedlozima odlučio.

19. Iz svega navedenog proizlazi da nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Naime, presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloga, i u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a ti razlozi nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Prvostupanjski sud nije počinio ni druge bitne povrede odredbi parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

20. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, stoga je trebalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 30. studenog 2021.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović