REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 677/2017-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Mirna Bokun Vlašić, odvjetnica u Puli, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo poljoprivrede, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli – Pola, Stalna služba u Pazinu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli- Pola poslovni broj Gž-1455/16-4 od 21. ožujka 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu poslovni broj Pn-394/15-112 od 6. srpnja 2016., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj Pn-394/15-117 od 30. kolovoza 2016., u sjednici vijeća dana 30. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1455/16-4 od 21. ožujka 2017. se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Pazinu presudom poslovni broj Pn- 394/15-112 od 6. srpnja 2016., ispravljene rješenjem od 30. kolovoza 2016., naložio je tuženici Republici Hrvatskoj isplatiti tužiteljici AH solidarno s društvom Corel d.o.o. Poreč na ime naknade štete iznos od ukupno 350.922,18 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 208.000,00 kuna teku od 6. srpnja 2016. kao dana donošenja presude pa do konačne isplate, a na iznos od 142.922,18 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose točno označene u izreci presude dospijevajuće mjesečno 15. dana u mjesecu u razdoblju od 15. prosinca 2002. do 15. prosinca 2005. pa do konačne isplate (toč. I. izreke).

1.1. U preostalom je dijelu, za iznos od 324.551,21 kunu, odbijen je tužbeni zahtjev. (točka II. izreke).

1.2. Odlukom o parničnim troškovima naloženo je tuženici solidarno s društvom Corel d.o.o. Poreč naknaditi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 37.259,12 kuna (točka III. izreke), a tuženici je pored toga naloženo naknaditi tužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu od 70.087,50 kuna (točka IV. izreke).

2. Županijski sud u Puli-Pola presudom poslovni broj sudio je:

„I. Tuženičina se žalba prihvaća a tužiteljičina odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Pazinu posl. br. Pn-394/15- 112 od 6. srpnja 2016. ispravljena rješenjem posl. br. Pn-394/15-117 od 30. kolovoza 2016.:

- preinačuje u točki I. izreke tako što se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice AH da joj tuženica Republika Hrvatska isplati na ime naknade štete iznos

od

353.922,18

kuna

(tristopedesettritisućedevetstodvadesetdvijekuneiosamnaestlipa) sa zateznim kamatama solidarno s trgovačkim društvom Corel d.o.o. Poreč

- preinačuje u odluci o troškovima (u točkama III., IV. i VI.) tako što se odbija tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova a tužiteljici se nalaže nadoknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 55.620,00 (pedesetpettisućašestodvadeset) kuna u roku od petnaest dana - potvrđuje u pobijanom dijelu točke II. izreke (kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete u iznosu od 79.551,21 kune) te u točki V. izreke u cijelosti.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova žalbe.“

3. Tako je suđeno u sporu radi naknade štete zbog teškog oštećenja zdravlja tužiteljice koju ona trpi zbog posljedica trovanja uslijed konzumiranja kobasica zaraženih trihinelom. Zaražene proizvode je prethodno proizveo i stavio u promet prvotuženik Corel d.o.o. Poreč, a kontrolu zdravstvene ispravnosti sirovina vršila je Veterinarska stanica Poreč po ovlasti koju je na tu stanicu prenijelo nadležno tijelo Republike Hrvatske.

3.1. U sporu je ranijom presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-274/06- 66 od 24. rujna 2010., koja je u odnosu na tuženika Corel d.o.o. potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1859/11-2 od 29. lipnja 2011., naloženo tuženiku Corel d.o.o. Poreč isplatiti tužiteljici na ime naknade štete iznos od 430.473,39 kuna sa zateznim kamatama. Tužbeni zahtjev je u odnosu na tuženika Corel d.o.o. Poreč odbijen za iznos od 245.000,00 kuna.

3.2. Navedenom presudom je pravomoćno u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev protiv Republike Hrvatske, ali je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudom poslovni broj Rev-2105/11-2 od 3. prosinca 2013. ukinuo nižestupanjske presude u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. U ponovljenom postupku su donesene presude navede pod točkama 1. i 2. ovog obrazloženja.

5. Tužiteljica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje ZPP), koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 70/19). Revizija je podnesena zbog revizijskih razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije žalbu tuženice i u dosuđujućem dijelu potvrdi prvostupanjsku presudu, te u preostalom dijelu preinači obje nižestupanjske presude i naloži tuženici naknaditi tužiteljici štetu po osnovi izgubljene zarade u iznosu od 222.473,39 kuna sa zateznim kamatama.

6. Tuženica nije odgovorila na reviziju.

7. Revizija je neosnovana.

8. Presuda je ispitana po čl. 392.a. st. 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija dopuštenom revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Prvostupanjska presuda je donesena na temelju utvrđenja da je tužiteljica koncem rujna i početkom listopada 2002. konzumirala suhomesnati proizvod sušene kobasice koje je kobasice prethodno proizveo i stavio u promet Corel d.o.o. Poreč; da se u rujnu i listopadu 2002. u Istarskoj županiji pojavila epidemija trihineloze, te je izvršen inspekcijski nadzor od strane županijskih inspektora Istarske županije koji je obuhvatio nadzor u proizvodnom objektu i maloprodajnim mjestima prvotuženika Corel d.o.o. nakon čega je inspekcija metodom eliminacije ocijenila da zaraženi proizvodi potječu iz proizvodnje tog društva; da je prema rezultatima vještačenja tužiteljica bolovala od parazitarne zarazne bolesti nakon što je konzumirala zaražene proizvode, a koja se bolest očitovala visokom temperaturom, otokom lica i kapaka, bolovima u mišićima, a bolest je poprimila teški oblik jer je dovela do upale srčanog mišića (miokarditisa), a nakon toga se pojavio povratni depresivni poremećaj, da su nakon završetka liječenja kod tužiteljice zaostale trajne posljedice.

9.1. Prvostupanjski sud je također našao utvrđenim da su veterinari nepravilno i nezakonito postupali već kod označavanja svinja koje se vode na klanje jer da su svinje iz tog uzgoja (s farme Sotin kod Vukovara i Mađarević d.o.o. u Satnici) kao trihineloznog (bilo je pojava trihineloze) trebale biti označene crvenom ušnom markicom (bile su označene žutom kao da su iz slobodnog uzgoja) a potom i kod klanja jer nakon klanja i pregleda svinja meso nisu odmah označavali odgovarajućim žigom, već su ga spremali u hladnjače koje su zatvarali a meso se nije pečatilo prije transporta (iskaz svjedoka NH – list 176 spisa) pa prvostupanjski sud ocjenjuje da to dopušta mogućnost nadomještanja drugim mesom prije transporta a koje nije pregledano, i konačno – kod istovara svinjskog mesa.

9.2. Nepravilan i nezakonit rad veterinara prilikom istovara mesa u Poreču (u trgovačkom društvu Corel d.o.o.) prvostupanjski sud nalazi u postojanju nepodudarnosti u upisanim količinama mesa koje je 3. rujna 2002. dopremljeno od dobavljača Mađarević d.o.o. Satnica trgovačkom društvu Corel d.o.o. Poreč, koja se sastojala u tome što je u izdatnici dobavljača upisana količina od ukupno 480 kg svinjetine, u potvrdi veterinarske inspekcije o zdravstvenom pregledu upisana je količina od 420 kg svinjetine, dok je prilikom istovara utvrđena količina od 453 kg. 9.3. Prvostupanjski je sud slijedom toga zaključio kako količina od 33 kg svinjskog mesa (453 manje 420) nije pregledana prilikom utovara a ni prilikom istovara u Poreču, što je kod veterinara u Poreču trebalo izazvati sumnju, pa je prvostupanjski sud zaključio da su veterinari pregledu mesa pristupili površno, nesavjesno i neodgovorno. Zbog toga tuženica Republika Hrvatska odgovara za štetu koja je tužiteljici zbog toga nastala, na temelju odredbe članka 13. Zakona o sustavu državne uprave, pa je tužiteljici dosuđena nematerijalna i materijalna šteta.

10. Drugostupanjski sud je po žalbi stranaka ocijenio da je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza izveo pogrešan zaključak o odgovornosti tuženice te da nije ni uzeo u obzir sve dokaze koji se nalaze u spisu, posebno kaznenom spisu (K-63/03 sada K-1150/15), te je ponovnom ocjenom dokaza utvrdio da nema uzročno- posljedične veze između rada veterinara i štete koju trpi tužiteljica. Stoga je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe članka 373.a ZPP u dijelu kojim je u odnosu na tuženicu Republiku Hrvatsku prihvaćen tužbeni zahtjev i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbio, dok je u dijelu kojim je odbijen zahtjev za iznos od 79.551,21 kune potvrdio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP.

11. Tužiteljica u reviziji tvrdi da drugostupanjska presuda ima takvih nedostataka zbog kojih tu presudu nije moguće ispitati, pa da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kao i da drugostupanjski sud nije postupio po uputi iz rješenja Vrhovnog suda RH broj Rev-2105/11 i nije ispitao odgovornost tuženice.

12. Suprotno tvrdnji tužiteljice drugostupanjski sud je u ponovljenom postupku obrazložio zašto drži da je zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti tuženice za štetu pogrešan i da ne postoji uzročna veza između postupanja veterinara i štete.

12.1. Tvrdnje tužiteljice se sadržajno iscrpljuju na tvrdnji o povredi pravila o izvođenju dokaza i s tim u vezi pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pri čemu je tužiteljica u reviziji ponovno analizirala izvedene dokaze glede postupanja nadležnih veterinara koji su kontrolirali pošiljke zaprimljene kod društva Corel d.o.o., te je iznijela svoje zaključke o tome da postoji uzročna veza između rada veterinarskih inspektora i štete koju je pretrpjela, pa da je Republika Hrvatska odgovorna za štetu po odredbi člankom 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 75/93, 92/96 - Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu ministarstava i državnih upravnih organizacija, 48/99, 15/00, 127/00, 59/01, 190/03 - pročišćeni tekst, 199/03) u vezi s odredbama Zakona o veterinarstvu (Narodne novine 20/97, 105701).

12.2. U odnosu na tvrdnje tužiteljice ovaj sud je ocijenio da su u presudi navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, a tužiteljica i ne tvrdi da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika Prema odredbi čl. 8. ZPP sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U ovom slučaju sud nije postupio arbitrarno nego je utvrdio odlučne činjenice, a u odnosu na navode iz revizije treba imati na umu da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog.

13. Nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava.

14. U revizijskom postupku je sporna pravilna primjena odredbe čl. 13. Zakona o sustavu državne uprave i čl. 55., 56., 85. i 114. Zakona o veterinarstvu, te s tim u vezi odgovornost Republike Hrvatske za štetu koju tužiteljica trpi zbog stavljanja u promet neispravne (zaražene) namirnice koju je tužiteljica konzumirala i teško oboljela.

15. Pravno shvaćanje o navedenom spornom pitanju na kojemu se temelji pobijana drugostupanjska presuda prihvaća i ovaj sud.

16. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske odnosno drugostupanjske presude suda ako ih prihvaća.

17. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP u slučaju iz st. 1. istog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluke na koju se poziva.

18. S obzirom na to da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude, glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

19. Stoga je presuda donesena u postupku u kojemu nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje je ukazano u reviziji, a nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, pa je valjalo odbiti reviziju po čl. 393. ZPP.

Zagreb, 30. studenoga 2021.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil