Poslovni broj: 2 P-359/19-33
Republika Hrvatska
Općinski sud u Vinkovcima
Trg bana Josipa Šokčevića 17
32100 Vinkovci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Vinkovcima, OIB 77561654785 , po sucu Snježani Kozina kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz C., M. C… 62,OIB … . , zastupan po punomoćniku T. B… odvj. iz O…..protiv tuženika RBA Zagreb, Magazinska cesta 69,
OIB.., zastupana po punomoćniku O.D. G…..&G. odvj. iz
Zagreba a radi ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 19.listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni T.P odvj. iz V…, i punomoćnika tuženika u
zamjeni M. M.. odvj. vježbenice zaposlene u uredu punomoćnika tuženika, te potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom dana 30.studenog 2021.
p r e s u d i o j e
I./ Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: 198-50-4365335 sklopljenog između tužitelja D.J i tuženika RBA…Zagreb dana 07.09.2007. god. koji je dana 07.09.2007. potvrđen kod javnog bilježnikaŽ.M. pod brojem OV-15066/2007 a koja u čl. 1 predmetnog ugovora glasi"Kunska protuvrijednost CHF… po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenjakredita", u članku 2.predmetnog ugovora glasi …"promjenjiva u skladu sa Odlukom okamatnim stopama kreditora", u članku 7. a) i b) predmetnog ugovora glasi "…u
kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF važećem na dan dospijeća".
II./ Nalaže se tuženiku RBA d.d. Zagreb, M…. c..
69, OIB … … . , da tužitelju D.J. iz C…, M. C.. 62, OIB ……….. isplati iznos od ukupno 67.181,28 kn (šezdesetsedamtisuća stoosamdesetjednu i dvadeset osam kuna) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, raĉunajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosjeĉne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovaĉkim društvima izraĉunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, i to na:
- iznos od 82,32 kn od 01.12.2007. god. pa sve do isplate;
- iznos od 81,90 kn od 01.01.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 83,38 kn od 01.02.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 84,20 kn od 01.03.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 85,61 kn od 01.04.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 83,50 kn od 01.05.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 107,69 kn od 01.06.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 109,03 kn od 01.07.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 107,07 kn od 01.08.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 107,17 kn od 01.09.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 108,33 kn od 01.10.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 117,15 kn od 01.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 111,24 kn od 01.12.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 118,75 kn od 01.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 119,90 kn od 01.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 120,43 kn od 01.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 205,50 kn od 01.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 205,97 kn od 01.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 202,18 kn od 01.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 199,38 kn od 01.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 200,13 kn od 01.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 201,60 kn od 01.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 201,47 kn od 01.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 199,98 kn od 01.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 202,78 kn od 01.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 205,02 kn od 01.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 208,21 kn od 01.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 207,47 kn od 01.03.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 211,80 kn od 01.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 210,98 kn od 01.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 212,58 kn od 01.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 226,43 kn od 01.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 223,57 kn od 01.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 232,28 kn od 01.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 229,27 kn od 01.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 224,43 kn od 01.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 234,65 kn od 01.12.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 247,64 kn od 01.01.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 238,44 kn od 01.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 241,66 kn od 01.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 237,56 kn od 01.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 238,30 kn od 01.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 255,71 kn od 01.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 257,41 kn od 01.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 249,29 kn od 01.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 242,44 kn od 01.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 234,94 kn od 01.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 172,12 kn od 01.11.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 171,69 kn od 01.12.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 174,32 kn od 01.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 176,61 kn od 01.02.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 176,92 kn od 01.03.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 175,34 kn od 01.04.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 176,41 kn od 01.05.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 177,14 kn od 01.06.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 175,91 kn od 01.07.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 176,23 kn od 01.08.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 175,31 kn od 01.09.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 173,31 kn od 01.10.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 175,44 kn od 01.11.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 176,46 kn od 01.12.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 175,74 kn od 01.01.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 171,73 kn od 01.02.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 175,14 kn od 01.03.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 175,44 kn od 01.04.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 174,10 kn od 01.05.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 169,94 kn od 01.06.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 169,84 kn od 01.07.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 170,86 kn od 01.08.2013. god. pa sve do isplate
- iznos od 172,50 kn od 01.09.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 174,76 kn od 01.10.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 173,59 kn od 01.11.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 174,42 kn od 01.12.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 175,36 kn od 01.01.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 175,94 kn od 01.02.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 16,74 kn od 01.02.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 33,58 kn od 01.03.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 62,44 kn od 01.04.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 19,07 kn od 01.05.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 1,91 kn od 01.06.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 23,03 kn od 01.07.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 11,94 kn od 01.10.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 151,21 kn od 01.11.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 57,91 kn od 01.12.2008. god. pa sve do isplate;
- iznos od 176,54 kn od 01.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 194,73 kn od 01.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 202,97 kn od 01.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 180,28 kn od 01.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 184,61 kn od 01.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 149,89 kn od 01.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 124,33 kn od 01.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 131,13 kn od 01.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 144,60 kn od 01.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 143,43 kn od 01.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 129,81 kn od 01.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 155,37 kn od 01.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 175,86 kn od 01.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 205,01 kn od 01.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 198,33 kn od 01.03.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 237,89 kn od 01.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 230,38 kn od 01.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 245,01 kn od 01.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 371,62 kn od 01.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 345,55 kn od 01.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 425,18 kn od 01.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 397,67 kn od 01.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 353,41 kn od 01.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 446,78 kn od 01.12.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 565,56 kn od 01.01.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 481,45 kn od 01.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 510,95 kn od 01.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 473,44 kn od 01.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 480,17 kn od 01.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 639,40 kn od 01.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 654,91 kn od 01.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 787,94 kn od 01.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 719,60 kn od 01.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 644,80 kn od 01.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 636,77 kn od 01.11.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 631,01 kn od 01.12.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 666,69 kn od 01.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 697,80 kn od 01.02.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 701,97 kn od 01.03.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 680,45 kn od 01.04.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 694,98 kn od 01.05.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 704,92 kn od 01.06.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 688,19 kn od 01.07.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 692,59 kn od 01.08.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 680,05 kn od 01.09.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 652,96 kn od 01.10.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 681,84 kn od 01.11.2012. god. pa sve do isplate;
-iznos od 695,70 kn od 01.12.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 685,99 kn od 01.01.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 631,50 kn od 01.02.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 677,79 kn od 01.03.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 681,83 kn od 01.04.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 663,69 kn od 01.05.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 607,26 kn od 01.06.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 605,83 kn od 01.07.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 619,69 kn od 01.08.2013. god. pa sve do isplate
- iznos od 641,91 kn od 01.09.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 672,68 kn od 01.10.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 656,81 kn od 01.11.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 668,05 kn od 01.12.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 680,80 kn od 01.01.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 688,71 kn od 01.02.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 5069,70 kn od 28.02.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 18.137,38 kn od 28.02.2014. god. pa sve do isplate, sve to u roku od 15 dana.
III./ Nalaže se tuženiku RBA d.d. Z… M. C
69 OIB ……., da tužitelju D.J iz C…. M.C. 62, OIB …………, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.812,50 kuna
(devettisućaosamstodvanaest i pedeset kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude tj. 30.studenog 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena - u roku od 15 dana.
IV./ Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj se odbija kao sa neosnovanim.
i
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva na način kako je to učinio tužitelj svojim podneskom od 17. ožujka 2021.
Obrazloženje
1.Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio 07.rujna 2007. Ugovor o kreditu broj: 198-50-4365335, a kojim mu je stavljen na raspolaganje iznos od 33.321,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora i to s rokom vraćanja od 84 mjeseca. Nadalje navodi da je čl. 7. ugovora o kreditu određeno da se isti kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a anuiteti da dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Tijekom trajanja otplate kredita navodi kako je došlo do znatnog rasta tečaja CHF u odnosu na kunu što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanih u kunama. Početno ugovoreni mjesečni anuiteti iznosili su 381,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti (1672,60 kuna) no tijekom otplate kredita su se radi dizanja kamatne stope te tečaja CHF naspram KN povećavali te su tijekom otplate kredita u dijelu razdoblja iznosili čak i preko 2.700,00 kuna. Prilikom plaćanja zadnjeg anuiteta ugovorena je i isplata ostatka glavice u kunskoj protuvrijednosti 9.890,17 CHF. Tužitelj obrazlaže kako je pored iznosa glavnice od 33.321,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti a sukladno članku 2. Navedenog Ugovora bio dužan tuženiku platiti i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru bila promjenjiva u skladu s Odlukama tuženika, a na dan sklapanja ugovora ona je iznosila 5,49 % godišnje. Također jednaki anuiteti u kunskoj protuvrijednosti su se plaćali po srednjem tečaju tuženika za CHF koji je na dan korištenja kredita iznosio 4,45 kuna. Predmetni kredit otplaćen je u cijelosti 27.02.2014.
1.1.Tužitelj tvrdi da od tuženika nikada nije zaprimio prijepis knjigovodstvene kartice iz koje bi bilo vidljivo koliki dio uplaćenog iznosa svakog anuiteta se odnosi na glavnicu, a koliki na kamatu, niti kolika je točno iznosila uplata u CHF, koliki je tečaj na dan uplate banka primjenjivala, niti kolika je u trenutku uplate bila kamatna stopa, iako je to zatražio svojim dopisom od 04.07.2018. Tuženik mu je dostavio samo izlistanje uplata u kunama bez ostalih podataka, pa stoga tužitelj nije u mogućnosti točno specificirati tužbeni zahtjev već je vrijednost predmeta spora postavio okvirno na temelju znanih mu podataka.
1.2.. Zbog svega toga tužitelj smatra da je ista odredba o valutnoj klauzuli nepoštena i neodrediva i da izaziva neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu njega kao potrošača, zbog čega ista ne može imati pravni učinak na obvezno pravni odnos stranaka, odnosno da je takva odredba suprotna pozitivnoj praksi kako domaćih sudova, tako i suda Europske unije.
1.3. Pri tome se tužitelj poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014., u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6. i 7 . izreke kojom se utvrđuje da je između ostalih i IV-tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb u razdoblju od 10.rujna 2003. do 31.prosinca 2008., a koje povrede traju I nadalje, povrijedio kolektivne interese I prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno razgovaralo a koja je ništetna. Ova presuda potvrđena je odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-02 od 09.travnja 2015., a i Vrhovni sud RH je 20.03.2018. svojom revizijskom odlukom broj Rev-2245/17-2 potvrdio presudu u predmetu u kojem je pojedinačnom tužbom korisnik kredita potraživao preplaćene kamate od kreditora, a temeljem toga je i zauzeo stav o tome kako zastarni rok od 5 godina u kojem potrošači mogu ostvarivati svoju individualnu zaštitu prava u ovim posebnim parnicama teče od 14.lipnja 2014. (presuda VTS donesena 13.06.2014.) kao i da su pri tom isti ovlašteni zahtijevati povrat cjelokupno pretplaćenog iznosa koji je za njih posljedica ugovoranja ništetne ugovorne odredbe.
1.4.Nadalje tužitelj se poziva na presudu Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/17. od 14.lipnja 2018. kojom je potvrđena u točki 1.presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 04.srpnja 2013., a navedenim presudama je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima i koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
1.5. Kako po tužitelju sukladno odredbi čl. 138. a Zakona o zaštiti potrošača, te čl. 502. c Zakona o parničnom postupku pravomoćne presude u kolektivnom sudskom sporu za zaštitu potrošača obvezuju prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, to je tužitelj predlagao da sud po provedenom postupku utvrdi ništetnom dijelove odredbe čl. 1, 2 i 7. ugovora o kreditu, a potom da obveže tuženika da mu s osnove povrata preplaćenoga iznosa temeljem ništetne odredbe isplati iznos od 70.000,00 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i uz naknadu troškova parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je prije svega istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda navodeći kako su parnične stranke odredbom čl. 12. ugovora o kreditu ugovorile mjesnu nadležnost u mjestu sjedišta kreditora tj. tuženika, a što bi u konkretnom slučaju bio Općinski građanski sud u Zagrebu. Iz istog razloga tuženik je predlagao da se ovaj sud oglasi mjesno nenadležnim i po pravomoćnosti predmet ustupi nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.
2.1. Nadalje, tuženik se u cijelosti protivio tužbi i tužbenom zahtjevu smatrajući kako tužitelj svoj tužbeni zahtjev zasniva prije svega na presudi Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž 7129/13. od 13.lipnja 2014. i Pž-6632/17., od 14. lipnja 2018., donesenoj u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a što je po tuženiku neosnovano jer se u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj tj. apstraktnoj razini, te se u istom sporu nisu izvodili nikakvi dokazi na okolnost da li su nepoštene i ništetne sporne odredbe tužiteljevog ugovora o kreditu. Osim toga navodi da je tužitelj ugovor o kreditu zaključio radi kupnje vozila, a da se presude donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača ne mogu niti na koji način primijeniti na takvu vrstu kredita. Ukoliko bi sud zauzeo drugačiji stav tuženik smatra da tužitelj mora dokazati nepoštenost odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredbi, a da na tu okolnost nije predložio nikakve dokaze.
2.2. Prije svega tuženik smatra da tužitelj sukladno odredbama čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/07) mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive, a ako to ne bi dokazao da ne bi uopće bilo dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost.
2.3. Tuženik smatra da je sporna odredba ugovora o kreditu tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se u istoj pojedinačno pregovaralo, te da takva odredba suprotno načelu savjesnosti i poštenja nije uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je na tu okolnost tuženik predlagao da se sasluša tužitelj kao stranka, te svjedok Dinka Plavšić.
2.4. Posebno tuženik smatra da je nužno ispitati savjesnost postupanja tužitelja prilikom zaključenja ugovora o kreditu i tijekom njegove otplate, odnosno da ukoliko se tužitelja promatra kao razumnu, dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, da mu je ista ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva, i da zbog toga uopće nije dopušteno utvrđivati da bi ona bila nepoštena. Međutim, ako bi sud smatrao da odredba o valutnoj klauzuli tužitelju nije bila razumljiva, ističe da se o njoj pojedinačno pregovaralo, te da ta činjenica također onemogućuje daljnje vođenje postupka kojim se traži utvrđenje da bi takva odredba bila nepoštena odnosno ništetna.
2.5. U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je sa tužiteljem pojedinačno pregovarao, te da je tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili eurima ili između kunskog kredita. Upravo iz tog razloga tuženik smatra da nema potrebe provoditi test poštenosti sporne odredbe, a u suprotnom tvrdi da ista ugovorna odredba nije dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to iz razloga jer valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula već je ugovorena kao dvostrana klauzula koja prati kretanje CHF u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tuženik je prigovarao i visini tužbenog zahtjeva, te isticao prigovor zastare.
3. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj je specificirao točku II.tužbenog zahtjeva sukladno izračunu vještaka i to potražujući razliku kamata iz tablice 3. i 4. u iznosu od 13.399,31 kunu i k tome pozitivnu razliku tečaja iz tablice na str. 5. i 6. u iznosu od 53.781,97 kuna, potražujući sveukupno isplatu iznosa od 67.181,28 kuna uz pripadajuće kamate.
4.Tuženik se protivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja smatrajući isti neosnovanim, no matematički izračun vještaka nije osporavao.
5. O istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti ovoga suda od strane tuženika pravomoćno je odlučeno rješenjem ovoga suda poslovni broj 3P-359/19-12 od 29.ožujka 2019.., koje rješenje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2206/19-2 od 25.listopada 2019.
6. Nesporno je između parničnih stranaka da je ugovorom o kreditu ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, dakle u Zagrebu, a što je u skladu s odredbom čl. 70. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: Zakona o parničnom postupku).
7. Isto tako je nesporno da je predmetna odredba o ugovaranju mjesne nadležnosti za sporove koji bi mogli proizaći iz istog ugovora o kreditu odredba koja je sadržana u naprijed pripremljenom obrascu ugovora o kreditu i da se stoga o takvoj odredbi nije pregovaralo prije sklapanja ugovora, zbog čega je onda nužno na odgovarajući način primijeniti odredbu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, a kojom je odredbom propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.
8. Takvu istovjetnu regulativu sadrži odredba čl. 49. aktualnog Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14, 110/15 i 14/19) koji je usklađen Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje u tekstu: Direktiva).
9. Prema čl. 3. Direktive ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetima u dobroj vjeri, na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, time da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora.
10. Iz daljnje odredbe čl. 6. Direktive proizlazi da države članice utvrđuju da u ugovoru koji je prodavatelj robe ili pružatelj usluge sklopio s potrošačem prema nacionalnom pravu nepoštene odredbe nisu obvezujuće za potrošača, a da ugovor o tim uvjetima i dalje obvezuje stranke ako je u stanju nastaviti važiti i bez tih nepoštenih odredbi. O prethodno navedenom je svoje stajalište izrazio i Sud Europske unije u presudi od 27. lipnja 2000. u spojenim predmetima C-240/98 do C-244/98.
11. Obzirom da po ocjeni ovog suda o odredbi čl. 12. predmetnog ugovora o kreditu, kao odredbi unaprijed formuliranog ugovora, stranke nisu posebno pregovarale, slijedom čega tužitelj nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj takve odredbe, nesporno je da ta odredba dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi on iz mjesta svog prebivališta u Vukovarsko-srijemskoj županiji radi zaštite svojih prava u slučaju vođenja parničnog postupka pred sudom u Zagrebu bio izvrgnut dodatnim troškovima, te potrebi ulaganja dodatnog vremena budući je nesporna činjenica da je velika udaljenost od Cerna do
Zagreba, što svakako uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora dovodi do toga da bi ostvarenje tužiteljevih prava znatno bilo otežano u slučaju primjene ugovorene nadležnosti. Osim toga, i prema zaključku usvojenom na sjednici Vrhovnog suda RH broj Su IV-308/20, od 5. studenog 2020., zauzeto je shvaćanje da se prorogacijska klauzula u korist registriranog sjedišta banke ima smatrati da je ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te je između ostalog zauzeto shvaćanje da se tom prilikom mora imati u vidu kako vrijednost predmeta spora, ali isto tko i udaljenost između prebivalište tužitelja tj. potrošača i sjedišta tuženika tj. banke, mogućnost dolaska na sud i slično.
12. Upravo iz tog razloga odbijen je kao neosnovan istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda.
13. Neosnovanim je također ocijenjeno protivljene tuženika preinaci tužbe, a koju preinaku je tužitelj izvršio svojim podneskom od 17.ožujka 2021. i to na način da je svoj tužbeni zahtjev uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka.
14. Naime, prema odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku određeno je da iznimno od odredbe da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, isti to može učiniti i do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.
15. U ovom postupku je nesporno da je tužitelj već prilikom podnošenja tužbe postavio određeni tužbeni zahtjev, da se tuženik protivio visini tako postavljenog tužbenog zahtjeva, zbog čega je u ovom postupku bilo nužno provesti odgovarajuće financijskoknjigovodstveno vještačenje, te da je potom tužitelj po provođenju istog vještačenja postavio svoj tužbeni zahtjev na način da ga je uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno da takvu preinaku nije mogao izvršiti do zaključenja prethodnoga postupka budući mu tada nije bila poznata točna visina preplate koja mu pripada temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, zbog čega je ista preinaka dopuštena, te je stoga i odlučeno kao u izreci rješenja.
16. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu zaključen između parničnih stranaka 07.rujna 2007.,(list 7-11) prijepis knjigovodstvene kartice s lista 12-23, zahtjev za kredit uz promotivne uvjete za odobravanje kredita (list 61-68), Opće uvjete poslovanja (list 69-72) Pravilnik o obračunu naknada i kamata na listu (74- 127), te je pročitan nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenoga vještaka T.B od 12.ožujka 2021. (list 246-253).
17 Temeljem provedenih dokaza i to prije svega uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu broj: 198-50-4365335, od 07.rujna 2007. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), nesporno je utvrđeno da su ovdje tužitelj kao korisnik kredita i tuženik zaključili Ugovor o kreditu, a temeljem kojega ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 33.321,32 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, a da je čl. 7. određeno da se korisnik kredita obvezuje kredit otplaćivati i to na način da dio glavnice u iznosu od 23.431,15 CHF otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća, a da preostali dio glavnice u iznosu od 9.890,17 CHF u kunskoj protuvrijednost po srednjem tečaju kreditora za CHF dospijeva na naplatu odjednom u zadnjem mjesecu ugovorenog roka otplate kredita zajedno sa zadnjim anuitetom.
18. Nesporno je nadalje i to uvidom u prijepis knjigovodstvene kartice po zaključnom Ugovoru o kreditu da je u vrijeme dospijeća prvog anuiteta uz ugovorenu kamatnu stopu od 5,49% i uz važeći tečaj CHF mjesečni anuitet tužitelja iznosio 1.672,60 kn, da bi tijekom razdoblja otplate kredita što zbog povišenja redovne kamatne stope, a što zbog povišenja tečaja CHF u odnosu na kunu njegovi mjesečni anuiteti značajno porasli, tako da je u jednom razdoblju njegov mjesečni anuitet iznosio čak i preko 2.700,00 kn mjesečno, a što predstavlja značajno povećanje u odnosu na prvi anuitet.
19. Nesporno je nadalje da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., i to točkom 1., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
20. Nesporno je da je u pogledu ništetnosti ugovaranja valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda
RH poslovni broj Pž 6632/17, od 14. lipnja 2018., a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev 2221/18, od 3. rujna 2019.
21. Sporno je među parničnim strankama da li je ništetan dio zaključenoga Ugovora o kreditu, i to konkretno dio članka 7., a kojima je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan dospijeća odnosno na dan plaćanja.
22. Sporno je nadalje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja, te da li je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača primjenjiva i na ovaj konkretni slučaj tj. na zaključeni Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika, kao što je sporno i da li tužitelju pripadaju zakonske zatezna kamate na pojedinačne mjesečne iznose počev od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa ili mu iste kamate eventualno pripadaju počev od podnošenja tužbe.
23. U odnosu na sporne činjenice tj. pitanje ništetnosti dijela ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula, sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09 i 89/09; dalje u tekstu: ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu tj. na dan 07.rujna 2007. Prema odredbi čanka 96. stavak 1. ZZP/07, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje, prema stavku 4. istoga članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u naprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.
24. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluga koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi članka 98. ZZP/07. Odredbom članka 102. stavak 1. i 2. ZZP/07 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako ona može opstati bez te ništavne odredbe. Analizirajući spornu odredbu članka 7. Ugovora o kreditu, kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, proizlazi da se radi o ugovornoj odredbi u odnosu na koju je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj P 1401/12, utvrđeno da predstavlja povredu propisa i zaštite potrošača, te da je u postupku kolektivne zaštite nesporno utvrđeno da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo.
25. Nesporno je da je prilikom zaključenja Ugovora o kreditu tužitelju bilo poznato što znači ugovaranje kredita uz valutnu klauzulu, ali samo to nije dovoljno da bi se ista ugovorna odredba mogla tretirati kao poštena ugovorna odredba, budući je prema zauzetom stavu suda Europske unije u predmetu C 186/16, i to u presudi donesenoj
20. rujna 2017., jasno navedeno da odredbu čl. 4. st. 2. Direktive 93/13, a koja odgovara čl. 96. ZZP/07, treba tumačiti na način da nije dovoljno da ugovorna odredba mora biti samo jasno i razumljivo sastavljena, već da je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite i formirane odluke, te sa tim potrošač mora biti upoznat kako na formalnoj, tako i na gramatičkoj razini, da može procijeniti ekonomske posljedice te odredbe za njegove financijske obveze.
26. U postupku koji se vodio za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a u kojem je i donesena presuda poslovni broj P 1401/12, od 4. srpnja 2013., nesporno je utvrđeno da odredbe ugovora koje sadrže valutnu klauzulu nisu prošle "test poštenja", odnosno da isti test poštenja u konkretnom slučaju nije prošao niti tuženik, odnosno da je i tuženik kao i sve druge banke u tom promatranom razdoblju isti kredit prikazivao na način da se rizik tečajnih razlika klijentima uglavnom prešućivao ili im se umanjivao isti rizik, odnosno u svakom slučaju da taj rizik tečajnih razloga korisnicima kredita nije dovoljno obrazložen, zbog čega su potrošači mogli doći do zaključka da je ponuda kredita vezanih u CHF najpovoljnija.
27. S obzirom na navedeno nesporno je da su ništetne odredbe i to u dijela čl. 7. Ugovora o kreditu, a kojim se odobrava tužitelju kredit u iznosu od 33.321,82 CHF, odnosno u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, te u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja.
28. Kod utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14 i 110/15; dalje u tekstu ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbi čl. 502. c Zakona o parničnom postupku, kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni tužbeni zahtjevi iz tužbe za kolektivnom zaštitom potrošača, te da je u tom slučaju sud u tom pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja.
29. Ovakav direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i presude koja bude donesena u tom postupku i koja kao takva obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima zauzima i Vrhovni sud RH, u svojoj presudi poslovni broj Rev 3142/18, od 19. ožujka 2019. Iz iste revizijske odluke nedvojbeno proizlazi da u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači uopće nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, jer bi isto bilo, a s obzirom na utvrđenja iz postupka kolektivne zaštite, potpuno neekonomično i previše tegobno za potrošača, a isto tako i suprotno odredbama Zakona o parničnom postupku i Zakona o zaštiti potrošača, te je upravo iz tog razloga i odbijen dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku saslušava tužitelj kao stranka, te svjedok Dinka Plavšić I javni bilježnik Želimir Mirić.
30. Ova presuda Vrhovnog suda RH bila je predmet ispitivanja i pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske i to upravo povodom podnese ustavne tužbe ovdje tuženika protiv presude poslovni broj Rev 3142/18, od 19. ožujka 2019., te je u ustavnosudskom postupku utvrđeno da je Vrhovni sud u osporavanoj presudi iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa pri tome dovodeći u vezu odredbu čl. 502.c Zakona o parničnom postupku o okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom, te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača zbog čega Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U- III-2233/19 od 10. lipnja 2020. utvrđuje da takvo stajalište Vrhovnog suda nije neobrazloženo niti je proizvoljno.
31. Neosnovano se pri tome tuženik poziva na to da presude Visokog trgovačkog suda RH nije moguće primijeniti na ovaj konkretan spor budući je tužitelj sa tuženikom imao zaključen autokredit a ne stambeni kredit budući su se u postupku povodom kolektivne tužbe potrošača ocjenjivale samo odredbe iz stambenih kredita. Ovo iz razloga jer prema odredbi čl. 5. st.1. toč.15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 97/03) i prema svim kasnijim izmjenama istog zakona tužitelj ima status potrošača i kao takvom mu pripada pravna zaštita koju pruža isti zakon, pa tako i primjena utvrđenja iz presuda koje su donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača i to neovisno o namjeni kredita.
32. S obzirom da je utvrđena ništetnom odredbe o načinu ugovaranja valutne klauzule, to temeljem odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, a u svezi s čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, tužitelju pripada pravo da mu tuženik naknadi sve ono što je stekao temeljem tako ništetnih odredbi ugovora.
33. Radi utvrđivanja visine onoga što je tuženik dužan vratiti tužitelju provedeno je odgovarajuće financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku T.B., dipl. oec. iz Vinkovaca.
33.1. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka utvrđeno je da je poslovnoj dokumentaciji kreditora tužitelju isplaćen kredit 07.09.2007. godine te da je važeći tečaj za 1 CHF = 4,448863 kn. Uvidom u jedinstveni plan otplate vještak je utvrdio da je dana 27.02.2014. godine izvršena konačna otplata po predmetnom ugovoru o kreditu u iznosu od 79.688,53 kn što je protuvrijednost 12.683,72 CHF (važeći tečaj 1 CHF = 6,282742 kn).
33.2.Vještak u svom nalazu prikazuje izračun razlike anuiteta nastalih uslijed promjena kamatnih stopa tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o kreditu broj 198-50-4365335, utvrđen je u ukupnom iznosu od 13.399,31 kn, pojedinaĉno prikazanih utvrđenih razlika za svaki mjesec utuženog razdoblja u Tablici 1. nalaza. Razlika anuiteta uzimajući u obzir poćetno ugovoreni tečaj u vrijeme isplate kao i sve naknadne izmjene tećaja CHF na dan kada je vršena uplata, odnosno dospijeća svakog anuiteta vještak je iskazao u Tablici 2. Nalaza pojedinačno za svaki mjesec utuženog razdoblja, utvrđena je u ukupnom iznosu od 53.722,34 kn. Ukupan iznos manje plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate ugovora o kreditu na dan 07.09.2007. za 1 CHF = 4,448863 kn utvrđen je u iznosu od 59,63 kn. Ukupan iznos više plaćenih anuiteta uzimajući u obzir tečaj na dan dospijeća svakog pojedinačnog anuiteta u odnosu na tečaj u vrijeme isplate ugovora o kreditu na dan 07.09.2007. za 1 CHF = 4,448863 kn utvrđen je u iznosu od 53.781,97 kn.
34. Na nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je stoga i specificirao svoj tužbeni zahtjev sukladno istom nalazu.
35. Tuženik nije imao prigovora na matematički izračun vještaka ali je smatrao da isti nalaz i mišljenje ne pridonosi rješenju ovoga spora obzirom da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit iako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF.
36. Nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan.
37. S obzirom da je nesporno utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu koja se odnosi na način primjene valutne klauzule, te da zbog tako ništetne odredbe tužitelju pripada pravo zahtijevati od tuženika vraćanje onoga što je isti stekao bez valjane pravne osnove, a sve to primjenom odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, to je u konkretnom slučaju iznos onoga što je tuženik u obvezi vratiti tužitelju moguće utvrditi jedino primjenom početno ugovorenog tečaja CHF u odnosu na kunu kao jedino određenog i odredivog kriterija.
38. Naime, prema odredbi čl. 102. st. 2. ZZP/07 nišavost pojedine odredbe ne povlači ništavost samog ugovora a koji može opstati bez ništetne odredbe, a prema odredbi čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez takve odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
39. Iste odredbe potrebno je tumačiti na način da predmetni Ugovor o kreditu može opstati i bez ništetne odredbe prema kojoj se otplata kredita vrši uz primjenu valutne klauzule, te se taj dio odredbe Ugovora o kreditu ima smatrati kao da nikada nije postojao, tako da ne može imati učinak u odnosu na potrošača s posljedicom uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala.
40. S obzirom da su stranke Ugovora o kreditu iskazale volju da se tužitelju isplaćuje kunska protuvrijednost određenog iznosa u CHF i to prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a koji tečaj je nesporno prema nalazu i mišljenju vještaka iznosio 4,44863 HRK, to je stoga uzimajući u obzir pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o ugovaranju valutne klauzule nužno primijeniti isti tečaj za cijelo razdoblje otplate kredita.
41. Upravo iz tog razloga neosnovan je prigovor tuženika da se na ovaj način uzima kao da je tuženik sa tužiteljem zaključio kunski kredit, već upravo suprotno tome, s obzirom da je utvrđena ništetnom odredba o valutnoj klauzuli, početni tečaj CHF u vrijeme isplate kredita je jedini poznati parametar kojeg je moguće primijeniti u konkretnom slučaju.
42. Stoga je sud uvažavajući nalaz i mišljenje vještaka kao stručan i objektivan jer je sačinjen upravo po nalogu suda odlučio kao u točki II. izreke ove presude i tuženika obvezao da tužitelju temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima isplati iznos od sveukupno 67.181,28 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku počev o dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem.
43. Neovisno o tome što tužitelj nije od tuženika prije podnošenja tužbe zahtijevao vraćanje stečenog bez osnove, isto ne čini tuženika poštenim stjecateljem budući je u konkretnom slučaju u kolektivnom sporu gdje su utvrđene ništetnim odredbe o načinu ugovaranja promjene kamatnih stopa i valutna klauzula, utvrđeno nesavjesno i nepošteno postupanje tuženika, a što ga onda čini i nepoštenim stjecateljem, to stoga tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate od dana stjecanja od strane tuženika.
44. Prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda RH iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe dakle od 13. lipnja 2014.
za potraživanja koja se temelje na ništetnoj odredbi o načinu promjene kamatne stope,
a od 14. lipnja 2018. za potraživanja koja se temelje na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli.
45. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 20.srpnja 2018. za vraćanje preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, to proizlazi da nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018. nije istekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, zbog čega je i odbijen prigovor zastare od strane tuženika.
46. Međutim, nakon donošenja naprijed navedene odluke Vrhovnog suda RH isti sud je u svom pravnom shvaćanju, zauzetom 30. siječnja 2020., utvrdio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva na temelju ništetnog ugovora počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a iz čega onda proizlazi da zastarni rok još uvijek nije niti počeo teći.
47. Osim toga, i u najnovijoj presudi Suda Europske unije broj C-609/19 i u spojenim predmetima broj C-776/19 do C-782/19 proizlazi da na zahtjev koji je potrošač podnio radi utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe se ne može primjenjivati nikakav zastarni rok. Slijedom navedenog sud I ovaj prigovor smatra neosnovanim.
48. O troškovima parničnog postupka odlučeno je temeljem čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje u tekstu: OT), te su tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznati kao potrebni i nužni trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 100 bodova, trošak zastupanja na 3 ročišta prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 100 bodova odnosno ukupno 300 bodova, trošak sastava 3 obrazložena podneska i to podneska od 19.03.2019. u zatraženom iznosu od 25 bodova odnosno 250,00
kuna, podneska od 11.11.2020. u iznosu od 100 bodova podnesk od 24.02.2021. u zatraženom iznosu od 25 bodova, I obrazloženog podneska od 17.03.2021. u iznosu od 100 bodova, kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, a sve to prema Tbr. 8. toč. 1. OT, odnosno za sve poduzete radnje ukupno 625 bodova, a što preračunato u kune s pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.562,50 kuna kao I trošak provedenog knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna čini ukupan iznos od 9.812,50 kuna.
48.1. Sud tužitelju nije dosudio zatraženi trošak za više od 4 obrazložena podneska tj. za podnesak od 23.08.2019., 06.09.2019., 13.11.2019., 30.07.2020., 22.09.2020.,
te 21.06.2021. obzirom da se ne radi o obrazloženim pismenim podnescima, nego o podnescima uz koje tužitelj dostavlja sudsku praksu odnosno požurnice sudu, a koji podnesci su vrlo kratki i nisu obrazlagani, radi čega je sud donio odluku kao u točki IV.presude.
U Vinkovcima, 30.studenog 2021.
Sudac
Snježana Kozina
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana prijema iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Dostaviti
1. Tužitelj po punomoćniku T.B.
2. Tuženik po punomoćniku OD G.. & G… d.o.o. iz Zagreba
Broj zapisa: eb302-a63f2
Kontrolni broj: 0d66c-d718b-67ac9
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=SNJEŽANA KOZINA, L=VINKOVCI, O=OPĆINSKI SUD U VINKOVCIMA, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Vinkovcima potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
