REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revt 651/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Američke međunarodne škole u Z., Z., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici D. M. i F. S., odvjetnici u Z., protiv tuženika C. I. d.o.o., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik u Z., radi poništaja arbitražnog pravorijeka, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-5881/14-3 od 30. kolovoza 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-2211/13 od 24. veljače 2014., u sjednici vijeća održanoj 30. studenoga 2021.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništajem toč. I., III., IV. i IX. izreke arbitražnog pravorijeka, te je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 138.020,00 kn.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda (toč. I.). Ujedno je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 74.362,50 kn (toč. II.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se pobijana presuda ukine u cijelosti ili djelomično i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom, odnosno drugostupanjskom sudu.
4. U odgovoru na reviziju tuženik poriče sve navode tužitelja, ističe da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje u reviziji, niti je tužitelju onemogućeno raspravljanje. Posebno se ističe da je tužitelj nezadovoljan arbitražnim pravorijekom, a zbog toga se isti ne može poništavati. Ujedno tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija nije osnovana.
6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U ovom predmetu tužitelj traži poništaj pravorijeka ad hoc arbitražnog sudišta od 12. travnja 2013. Pobijanim pravorijekom arbitražno sudište odbilo je sve točke tužbenog zahtjeva, osim zahtjeva za povrat depozita i nadoknadu dijela troškova postupka tužitelju, kao i sve točke protutužbenog zahtjeva, osim zahtjeva za nadoknadu dijela stvarne štete, uz nadoknadu dijela troškova postupka ovdje tuženiku.
8. Tužitelj u reviziji prije svega ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema razloga o svim odlučnim činjenicama. Naime, tužitelj i nadalje smatra da je prvostupanjska presuda nejasna i da se ne može ispitati, te da je drugostupanjski sud potvrđujući takvu presudu i sam počinio nekoliko bitnih povreda odredaba parničnog postupka. Pri tom tužitelj ustraje kod tvrdnje da mu tijekom postupka pred ad hoc arbitražnim sudom nije bilo omogućeno učinkovito i stvarno raspravljanje, a radi čega su ispunjene pretpostavke za poništenje arbitražnog pravorijeka.
9. Prema odredbi čl. 36. st. 2. toč. 1. c Zakona o arbitraži („Narodne novine br. 88/01
– dalje: ZA) pravorijek se može poništiti i to samo kada stranka koja je podnijela tužbu za poništaj pravorijeka nije bila uredno obaviještena o pokretanju arbitražnog postupka ili da joj je na drugi nezakonit način bilo onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom. Prema odredbi čl. 36. st. 2. toč. 1.f ZA pravorijek se može poništiti i u slučaju ako isti nije obrazložen ili potpisan u smislu odredbe čl. 30. st. 3. i 5. ZA.
10. Nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da ne postoji niti jedan od razloga za poništaj arbitražnog pravorijeka na koje ukazuje tužitelj. Pri tom drugostupanjski sud pravilno ukazuje da tužba za poništaj arbitražnog pravorijeka nije ni redovni ni klasični izvanredni pravni lijek, već da je ista instrument ograničene kontrole arbitražnog pravorijeka koji omogućuje postavljanje zahtjeva za poništaj arbitražne odluke i to točno iz određenih zakonom propisanih razloga. To zapravo znači da sud prilikom kontrole arbitražnog pravorijeka ne ocjenjuje utvrđene činjenice, niti ponovno odlučuje o meritumu spora.
11. Tužitelj i u reviziji ustraje kod tvrdnje da mu je onemogućeno raspravljanje u tijeku arbitražnog postupka, pri čemu u biti upire na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Naime, tužitelj u reviziji izrijekom navodi da „nije smatrao svrsishodnim niti logičnim u svojim podnescima i ispitivanjem svjedoka i vještaka dati argumente o odgovornosti za apsolutno sve troškove (za izgradnju školske zgrade i za izgradnju stambenih jedinica i ostalog sadržaja naselja)“. Upravo ovakva revizijska tvrdnja opovrgava navode revidenta da mu nije bilo omogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom, već sam tužitelj nije smatrao potrebnim da se o nekim troškovima izjašnjava ili pita svjedoke odnosno vještake. Kod toga je irelevantno je li arbitražni sud svoju odluku donio jednoglasno ili preglasavanjem, jer pitanje je li arbitražna odluka donesena jednoglasno ili većinom glasova nema utjecaja na pitanje poništenja arbitražnog pravorijeka.
12. Slijedom navedenog pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili da u konkretnom slučaju nije ispunjena pretpostavka iz čl. 36. st. 2. toč. 1.c ZA za poništaj arbitražnog pravorijeka, jer je tužitelj bio uredno obaviješten o pokretanju arbitraže, niti mu je na bilo koji drugi nezakoniti način onemogućeno raspravljanje pred arbitražnim sudom. Pri tom revizijski sud prihvaća pravilnim shvaćanje drugostupanjskog suda da bi pravorijek bio podložan poništaju tek ako bi ta povreda dovela do faktične nemogućnosti stranke da raspravlja pred arbitražnim sudom, a čega u konkretnom slučaju nije bilo. Kod toga treba ponoviti da neiznošenje činjenica i dokaznih prijedloga, odnosno shvaćanje tužitelja da ne treba odgovoriti na sve navode protivne strane predstavlja postupovnu radnju samog tužitelja, pa takvi propusti mogu ići samo na štetu stranke koja je to propustila činiti tijekom arbitražnog postupka.
13. Stoga nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje tužitelj ukazuje u reviziji, pa taj revizijski razlog nije osnovan.
14. Treba dodati da je pravilna ocjena drugostupanjskog suda da se radi o predmetu koji je bio arbitrabilan i da je arbitražni pravorijek u skladu s javnim poretkom Republike Hrvatske (čl. 36. st. 2. toč. 2. ZA), a na koje razloge sud pazi po službenoj dužnosti.
15. U dijelu revizije u kojoj tužitelj obrazlaže pogrešnu primjenu materijalnog prava, tužitelj u biti osporava činjenično stanje utvrđeno tijekom arbitražnog postupka, a zbog toga se revizija uopće ne može podnijeti. Stoga su navodi tužitelja da su postupci arbitražnog suda bili protivni ZA, odnosno pravilima UNCITRAL neosnovani. Naime, povodom tužbe za poništaj pravorijeka arbitražnog suda sudovi mogu isti poništiti samo zbog razloga previđenih u čl. 36. ZA, a ne zbog toga što jedna od strana iz arbitražnog postupka smatra da odluka arbitražnog suda nije pravilna, odnosno što jedna od strana nije zadovoljna odlukom arbitražnog suda.
16. Kako nisu osnovani revizijski razlozi, valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
17. Ujedno je valjalo odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.
Zagreb, 30. studenoga 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
