REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 122/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, predsjednika vijeća, te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika V. O. zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak, 101/17 i 126/19 - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 6. svibnja 2019. broj K-1230/14 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 7. travnja 2021. broj Kž-216/2019-8, u sjednici održanoj 30. studenoga 2021.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika V. O. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 6. svibnja 2019. broj K-1230/14 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 7. travnja 2021. broj Kž-216/2019-8, osuđenik V. O. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 256. stavka 3. KZ/11 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

2. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08) osuđeniku je naloženo da djelomično naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.000,00 kuna, dok je djelomično oslobođen naknade troškova kaznenog postupka.

3. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđenik po branitelju D. M., odvjetniku u S., „na temelju odredbi čl. 517. st. 1. toč. 2) i 3) te čl. 518. u vezi s čl. 468. st. 2. i čl. 469. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku“, s

III Kr 122/2021-3

prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje „zbog eklatantnih povreda odredaba kaznenog postupka počinjenih od strane suda prvog i drugog stupnja prilikom odlučivanja“.

4. Postupajući u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Zahtjev nije osnovan.

5.1. Osuđenik u zahtjevu uvodno ističe osnove iz članka 517. stavka 1. točaka 2. i 3. ZKP/08, međutim, u zahtjevu ne obrazlaže konkretno koje su to povrede koje bi se mogle podvesti pod citirane zakonske osnove, osim što paušalno navodi da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku „povrijeđeno pravo na pošteno suđenje koje je zagarantirano Ustavom RH, kao i konvencijska prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda“.

5.2. Ono na čemu osuđenik u suštini temelji svoj zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude jest da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, jer da mu je za isto djelo već pravomoćno suđeno „temeljem pravomoćne, konačne i izvršne odluke (rješenja) Ministarstva, Financijske policije, P. S., od 22. siječnja 2010.“ pa da je time povrijeđeno načelo „ne bis in idem“, a to da predstavlja povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 3. ZKP/08 i zakonsku osnovu iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

5.3. Međutim, prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, takva povreda nije ostvarena.

5.4. Povreda načela „ne bis in idem“ bila bi ostvarena u slučaju da inkriminacije koje su stavljene na teret osuđeniku u različitim sudskim postupcima proizlaze iz identičnih činjenica.

5.5. U konkretnom slučaju osuđenik se, u prilog svojih tvrdnji o presuđenoj stvari, na trećoj strani u drugom odlomku zahtjeva najprije poziva na porezno rješenje Ministarstva, Financijske policije, P. S. K.:UP/I -470-05/10-10/03 (prema stanju spisa to rješenje se nalazi na listovima 50 do 60 i nosi datum 19. veljače 2010.) i rješenje Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak Klasa:UP/I-470-05/10-01/64 od 27. kolovoza 2010. (list 61 do 64 spisa), da bi se potom u predzadnjem odlomku na istoj strani pozvao na odluku koja nosi drugi datum, navodeći da mu je „Rješenjem Ministarstva, Financijske policije, P. S., od 22. siječnja 2010., utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost i porez na dobit s pripadajućom zateznom kamatom za 2007. i 2008. godinu te manje obračunati porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i doprinosi za obvezna osiguranja s pripadajućom zateznom kamatom za 2007. i 2008. godine i za razdoblje od 1. siječnja do 27. listopada 2009. godine“. Također navodi i da je u tom upravnom postupku pravomoćno odbijena njegova tužba presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-13192/2010-7 od 26. rujna 2013.

III Kr 122/2021-3

5.6. Neovisno o navedenim proturječnostima u podnesenom zahtjevu, očito je da se osuđenik, u prilog tvrdnji da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, poziva na odluke upravnih tijela, u konkretnom slučaju na porezno rješenje Ministarstva, Financijske policije, P. S. kojim je osuđeniku, kako to i sam navodi u zahtjevu, utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost i porez na dobit za 2007. i 2008. godinu te mu je naloženo plaćanje manje utvrđenog poreza pod prijetnjom ovrhe.

5.7. Dakle, već iz samog zahtjeva, a što je suglasno i sadržaju dokumentacije koja se nalazi u spisu, vidljivo je da se ne radi o odlukama donesenim sukladno zakonskim ovlaštenjima od strane upravnih tijela u prekršajnom postupku vođenom po odredbama Prekršajnog zakona, u kojem slučaju bi takve odluke, pod pretpostavkom da je okrivljenik proglašen krivim za počinjenje prekršaja, po svom karakteru bile izjednačene sa sudskim odlukama i tada bi bilo dopušteno vrednovanje predstavlja li počinjeni prekršaj presuđenu stvar u okviru kaznenog postupka. Stoga, u konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo „ne bis in idem“, kako to pogrešno tvrdi podnositelj zahtjeva.

6. Slijedom iznijetoga, trebalo je odbiti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08.

Zagreb, 30. studenoga 2021.

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.