REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 213/2019-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika A. K. zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. te člankom 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. – ispravak i 71/06.; dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 11. veljače 2019. broj K-9/2014-56, u sjednici vijeća održanoj 30. studenoga 2021.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Županijski sud u Zadru je, na temelju članka 453. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08-17), optuženika A. K. oslobodio optužbe zbog kaznenog djela protiv službene dužnosti, zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi sa stavcima 3. i 1. te člankom 61. KZ/97.
2. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP/08-17 oštećenica Republika Hrvatska - C. Z. je s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 365.000,00 kuna upućena u cijelosti u parnicu.
3. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08-17 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08-17, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
I Kž 213/2019-4
4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. stavci 1. i 2. ZKP/08-17) te povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 1. ZKP/08-17, predlažući „pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti Sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odlučivanje“.
5. Optuženik je po branitelju B. Z., odvjetniku iz Z., na žalbu državnog odvjetnika podnio odgovor, predlažući žalbu odbiti.
6. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08-17, spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
8. Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi smatra da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio da u konkretnoj situaciji ne postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. KZ/97. i kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), zbog čega da je pogrešno primijenio odredbu članka 3. stavka 3. KZ/11.
8.1. Premda je optuženik K., s obzirom na činjenične navode optužnice, ostvarivao objektivne elemente kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. KZ/97., zbog stupanja na snagu KZ/11., bilo je nužno, u smislu članka 3. stavka 3. KZ/11., utvrditi postoji li pravni kontinuitet tako da se činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz KZ/11.
8.2. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da bi u konkretnoj situaciji odgovarajuće kazneno djelo bilo djelo iz članka 246. KZ/11. Međutim, pravilno je i njegovo utvrđenje da se činjenični navodi kakvi su stavljeni optuženiku na teret ne mogu podvesti pod biće kaznenog djela iz članka 246. KZ/11.
8.3. Naime, kazneno djelo iz članka 246. stavka 1. KZ/11. čini onaj tko u gospodarskom poslovanju povrijedi dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu, odluci upravne ili sudbene vlasti, pravnom poslu ili odnosu povjerenja i na taj način pribavi sebi ili drugoj osobi protupravnu imovinsku korist te time ili na drugi način onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzroči štetu.
8.4. Prema činjeničnom opisu kaznenog djela stavljenog optuženiku na teret, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, štiti se povrijeđen imovinski interes Republike Hrvatske, koja je oštećena činjenično opisanim optuženikovim radnjama. Međutim, optuženik je, prema činjeničnom opisu djela, postupao u svojstvu predsjednika Nadzornog odbora B. d.d. Z. i kao takav nije bio osoba koja se na bilo koja način bila dužna brinuti o imovinskim interesima Republike Hrvatske niti postoji bilo kakav drugi zakon, odluka upravne ili sudbene vlasti, pravni posao ili pak odnos povjerenja, koji bi ga na to obvezivao.
I Kž 213/2019-4
8.5. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da u optuženikovom ponašanju kako je ono opisano u činjeničnom opisu optužnice nema pravnog kontinuiteta s kaznenim djelom iz članka 246. KZ/11., zbog čega ga je osnovano na temelju članka 453. točke 1. ZPK/08-17 oslobodio optužbe. U konkretnoj bi se situaciji eventualno moglo raditi o nekom drugom kaznenom djelu, međutim, sud nije ovlašten u toj mjeri zadirati u činjenični opis djela iz optužnice, nego je to ovlaštenje državnog odvjetnika.
8.6. Pritom na ovakvo utvrđenje nisu od utjecaja žalbeni navodi državnog odvjetnika da „nije ni u kojem slučaju oštećenik u užem smislu prestalo biti Trgovačko društvo B. T. d.d. Z., koje je stvarno i oštećeno inkriminiranim postupanjem optuženika, a o čijim imovinskim interesima se optuženik nesporno bio dužan brinuti“, jer, sve i da to doista jest tako, to nije opisano u činjeničnom opisu optuženiku na teret stavljenog kaznenog djela.
8.7. Također je promašeno pozivanje državnog odvjetnika u žalbi na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske u kojima je utvrđeno da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz članka 337. KZ/97. i kaznenog djela iz članka 246. KZ/11. jer se je u tim predmetima radilo o sasvim drugačijim pravnim situacijama.
9. Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a prilikom ispitivanja te presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08-19) na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu državnog odvjetnika trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08-19 odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 30. studenoga 2021.
Predsjednik vijeća:
Damir Kos, v. r.
