- 1 -              Rev 997/2023-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 997/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š., OIB … iz V. G., kojeg zastupa punomoćnica N. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB … Z., kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1777/2022-2 od 1. prosinca 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3618/2019-23 od 15. lipnja 2022., u sjednici održanoj 5. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o  j e:

 

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika i preinačava se presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1777/2022-2 od 1. prosinca 2022. u dijelu u kojem je potvrđena točka VII. prvostupanjske presude za iznos od 26,22 EUR-a te se sudi:

 

Djelomično se prihvaća žalba tuženika u odnosu na točku VII. izreke prvostupanjske presude:

 

„Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 26,22 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom  tekućom od 2. studenog 2007. do isplate.“.

 

II Djelomično se odbija revizija tuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž -1777/2022-2 od 1. prosinca 2022. u dijelu u kojem je potvrđena točka IV. prvostupanjske presude.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi trošak revizijskog postupka u iznosu od 80,06 EUR-a u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu od 15.5.2007. broj Ugovora 3209157752 solemniziranog 21.5.2007. kod javnog bilježnika I. M. u V. G. pod brojem OV-10357/07 u dijelu u kojem je iskazana u valuti  švicarski franak (CHF). U točki II. utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu od 15.5.2007. broj Ugovora 3209157752 solemniziranog 21.5.2007. kod javnog bilježnika I. M. u V. G. pod brojem OV-10357/07 u dijelu u kojem je iskazana u valuti  švicarski franak (CHF). U točki III. utvrđeno je da je ništetan dio odredbe članka 7. Ugovora o namjenskom kreditu od 15.5.2007. broj Ugovora 3209157752 solemniziranog 21.5.2007. kod javnog bilježnika I. M. u V. G. pod brojem OV-10357/07 u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak. U točki IV. naloženo je tuženiku platiti iznos od 24.410,02 kn sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki V. utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu od 15.5.2007. broj Ugovora 3209157752 solemniziranog 21.5.2007. kod javnog bilježnika I. M. u V. G. pod brojem OV-10357/07 u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa. U točki VI. utvrđeno je da je ništetan dio odredbe čl.7. Ugovora o namjenskom kreditu od 15.5.2007. broj Ugovora 3209157752 solemniziranog 21.5.2007. kod javnog bilježnika I. M. u V. G. pod brojem OV-10357/07 u dijelu u kojem je iskazana promjenjiva kamatna stopa. U točki VII. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 5.086,92 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki VIII. naloženo je tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.793,00 kn sa zateznim kamatama od 15. lipnja 2022. do isplate, u roku od 15 dana.

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3618/2019-23 od 15. lipnja 2022.

 

3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-967/2023-2 od 29. ožujka 2023.dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:

 

„U slučaju zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu sklopljenog sa CHF klauzulom kada je tužitelj podnio tužbu prije isteka zastarnog roka ali je tijekom postupka nakon provedenog vještačenja preinačio tužbeni zahtjev na način da je isti povisio zbog nalaza vještaka je li za preinačeni dio zahtjeva nastupila zastara ako je do preinačenja došlo nakon isteka zastarnog roka?

 

Može li sud u postupcima u kojem tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF valutne klauzule tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlikama na temelju materijalno pravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK kroz CHF bio manji od tečaja HRK kroz CHF na dan isplate kredita?“.

 

4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP-a.). Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu drugostupanjsku odluku te odbiti zahtjev tužitelja s osnove promjenjive kamatne stope za isplatu iznosa od 26,22 EUR-a sa zateznim kamatama odnosno podredno ukinuti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav prijedloga za dopuštenje revizije i sudske pristojbe na prijedlog za dopuštenje te za sastav revizije.

 

5. Odgovor na reviziju je podnesen. Traži trošak za sastav odgovora na reviziju.

 

6. Revizija je djelomično osnovana i djelomično neosnovana.

 

7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi  ugovora o potrošačkom kreditu u dijelu ugovorene valutne klauzule CHF i promjenjive kamatne stope te zahtjev za isplatu više plaćenog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

 

8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:

- da su stranke 15. svibnja 2007.sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj 3209157752, da je Ugovor sastavio tuženik i isti je solemniziran 21. svibnja 2007.

- da je ugovorom o kreditu tužitelju odobren namjenski kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 23.095,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB- a na dan isplate kredita s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom  s rokom otplate od 6 godina i uz obvezu otplate kredita u mjesečnim anuitetima uz primjenu valutne klauzule zajedno sa pripadajućim kamatama

- da je tužitelj u međuvremenu otplatio kredit

- da je kredit tužitelju odobrena za adaptaciju kuće, a da je riječ o privatnoj obiteljskoj kući u kojoj tužitelj nije nikada obavljao nikakvu djelatnost, iz čega proizlazi da je tužitelj potrošač

 

9. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

 

10. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

U odnosu na pitanje pod 1.:

 

11. Tužitelj je u tužbi na ime preplaćenih iznosa kamata potraživao isplatu iznosa od 648,93 EUR-a (tada u tužbi naznačenih 4.889,37 kn). Podneskom od 18. siječnja 2022. tužitelj je preinačio tužbu na način da je povisio tužbeni zahtjev s osnove razlike preplaćenih iznosa kamata na iznos od  675,15 EUR-a (tada naznačenih 5.086,92 kn).

 

11.1. Pogrešno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, prema kojem tužitelj nije preinačio tužbu podneskom od 18. siječnja 2022., već je samo uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog financijskog vještačenja. Tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu je povećan za iznos od 26, 22 EUR-a.

 

12. Povećanjem tužbenog zahtjeva (s osnova razlike preplaćenih iznosa kamata) došlo je do preinake tužbe, te za ocjenu zastare mjerodavan je dan kada je podnesen novi tužbeni zahtjev, jer se u odnosu na taj zahtjev parnica smatra pokrenutom tek kada je istaknut novi tužbeni zahtjev (tako i ovaj sud u odlukama Revr-1797/2010 od 19. ožujka 2013., Rev-x-887/2015-2 od 20. siječnja 2016., Rev-x-424/2011 od 29. siječnja 2024., Revr-1068/2016 od 9. travnja 2019. i dr.). To je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje.

 

13. Zastarni rok za restitucijske zahtjeve od pet godina, propisan odredbom čl.225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 - dalje: ZOO) u konkretnom slučaju je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu i počeo iznova teći s danom donošenja i pravomoćnosti presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske  poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. Kako je tužitelj tužbu podnio 23. travnja 2019., a povećani tužbeni zahtjev (u odnosu na razlike preplaćenih iznosa kamata) podneskom od 18. siječnja 2022. to je objektivnom preinakom tužbe od dana početka zastarijevanja 13. lipnja 2014. do dana podnošenja tog zahtjeva, protekao petogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl.225. ZOO-a, pa je u odnosu na iznos od 26,22 EUR-a  tuženikov prigovor zastare osnovan.

 

14. Stoga je na temelju odredbe čl.395.st.1. ZPP-a valjalo preinačiti nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev za iznos od 26,22 EUR-a odbiti.

 

15. Nakon preinačenja pobijane presude, uspjeh stranaka je u parnici neznatno izmijenjen, zbog čega nisu nastali posebni troškovi pa stoga primjenom odredbe čl.154.st.5. ZPP-a odluka o troškovima postupka nije mijenjana.

 

U odnosu na pitanje pod 2.:

 

16. Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu u kojim je tuženik tražio utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu te isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a na temelju nalaza i mišljenja vještaka P. B. Pri tome nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita uz obrazloženje da ne postoji nikakva osnova za umanjenje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF stekao od tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu.

 

17. Suprotno navedenom tuženik smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onog na dan isplate. Pri tome tuženik smatra da Ugovor o kreditu treba gledati kao cjelinu i tužitelju je trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF o valutnoj klauzuli umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.

 

18. Sporno je, trebaju li se plaćeni iznosi zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate.

 

19. O tome je revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje shvaćanje glasi:

 

„…Međutim, da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovor koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smislu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl.195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Kod toga prošireno vijeće ističe da protutužba i procesni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288. a st.6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl.299. st.2. ZPP-a. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl.333.st.3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st.6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određeni način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl.333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboj (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba , tada nema ni postupovnopravnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF…“.

 

19.1. Stoga odgovorom na postavljeno pitanje reafirmira se pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje glasi:

 

„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovni ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“.

 

20. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl.391. st. 6. ZPP-a djelomično odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci pod točkom I.

 

21. Odluka o troškovima revizijskog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a a u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a. Kako je tuženik uspio sa revizijom valjalo mu je dosuditi troškove revizijskog postupka, a s obzirom na vrijednost pobijanog dijela presude i to prema Tbr.10. toč.6. u vezi s Tbr. 7. toč. 1 i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) tuženik ima pravo na nagradu za sastavljanje prijedloga za dopuštenje revizije 75 EUR-a i sastav revizije u iznosu od 75 EUR-a, što uz PDV od 25% iznosi 187,50 EUR-a. Međutim, kako je u revizijskom stupnju postupka uspio sa 29,32%, ima pravo na trošak u iznosu od 54,97 EUR-a.

 

22. Sukladno čl. 24. st .2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18, dalje: ZSP) tuženiku je priznat trošak sudske pristojbe prema Tbr.3.1. Uredbe o Tarifi sudske pristojbi („Narodne novine“, broj 53/19 i 92/21) i na vrijednost pobijanog dijela presude i iznosi 25,09 EUR-a.

 

Zagreb 5. ožujka 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednik vijeća:

                                                                                                                              Đuro Sessa, v.r.