Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-Us-71/2021-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek- Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog N. Ć. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11., dalje: KZ/97.) odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu, broj Kv I-Us-41/2020. od 14. rujna 2021. u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba osuđenog N. Ć. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu odbijen je zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom toga suda od 9. listopada 2009. godine broj K-Us-17/2007., potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. srpnja 2010. godine broj I Kž- Us-42/2010., kojom je N. Ć. zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 3. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

2. Protiv tog je rješenja žalbu je podnio osuđeni N. Ć. po branitelju V. B., odvjetniku iz S., zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja" s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske "prihvatiti žalbu osuđenog i preinači prvostupanjsko rješenje na način da svojom odlukom dozvoli obnovu kaznenog postupka ili da ukine pobijano rješenje i predmet uputi na ponovno odlučivanje".

3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.

– Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba osuđenika nije osnovana.

5. Naime, u pobijanoj odluci nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 2. ZKP/08., koju žalitelj vidi u sudjelovanju sutkinje M. Š. u odlučivanju vijeća koje je donijelo ožaljeno rješenje. Naime, odredbe o izuzeću iz članka 32. ZKP/08. se ne odnose na sastav vijeća koje odlučuje o zahtjevu za obnovu, kako to slijedi iz odredbe članka 505. stavak 3 ZKP/08. koja propisuje kako u vijeću neće sudjelovati sudac koji je sudjelovao u donošenju presude u prijašnjem postupku. Imenovana sutkinja nije sudjelovala u donošenju navedene presude, pa nije niti počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalba i nije od značaja činjenica da je sutkinja M. Š. bila predsjednica vijeća koje je odlučivalo povodom prigovora protiv optužnice (list spisa 1145-1147).

6. Po odredbi članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08., kazneni postupak koji je pravomoćno završen presudom može se obnoviti u korist osuđenika kada se iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u vezi sa prijašnjim dokazima prikladni za donošenje oslobađajuće presude u odnosu na osobu koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem zakonu. Javnobilježnički ovjerene pisane Izjave dvoje svjedoka (D. i T.), kao i prijedlog da se ispita treći svjedok (O.) ne predstavljaju nove dokaze koji su sami od sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima koji su bili pribavljeni i izvedeni u pravomoćno dovršenom postupku bili prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem zakonu. Naime, dokazi na kojima je utemeljena pravomoćna osuđujuća sudska odluka jesu ne samo svjedočki iskazi policajaca – očevidaca, već i dokazi prikupljeni u formi posebnih dokaznih radnji (nadzor i tehničko snimanje telefonskih razgovora). Svi ti dokazi u navedenoj presudi su pomno i minuciozno analizirani, kako zasebno, tako i u međusobnoj vezi, sve u uvjetima kada, protivno žalbenim navodima osuđenika, ti dokazi nemaju kvalificiranu dokaznu snagu (koju žalitelj pogrešno označava kao "privilegiranu"). Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda kako predloženi dokazi iz zahtjeva osuđenika nisu prikladni niti sami po sebi, niti u vezi s prijašnjim dokazima dovesti do oslobođenja osuđenika, kako se to neosnovano tvrdi u žalbi, neovisno o tome što se pobijano rješenje ne referira izrijekom na navode zahtjeva glede ispitivanja kao svjedoka D. O., jer iz ukupnosti obrazloženja odluke jasno slijedi kako je prvostupanjski sud imao u vidu identičnu argumentaciju u odnosu na sve svjedoke naznačene u zahtjevu osuđenika.

7. Kako, dakle, žalbom osuđenika nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena ni neka od povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 30 studenog 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.