REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 37/2017-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja B. P. iz M. L., kojeg zastupaju opunomoćenici u Zajedničkom odvjetničkom uredu B. K. i M. M., M. L., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, Z., radi izdavanja rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, protiv presude Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-1082/14-7 od 29. ožujka 2017. kojom je poništeno rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Klasa: UP/II-361-05/14-26/547, Urbroj: 531-05-2-2-14-2 od 2. lipnja 2014., u sjednici održanoj 30. studenoga 2021.,

p r e s u d i o  j e :

Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude te se preinačuje presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-1082/14- 7 od 29. ožujka 2017. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Poništava se rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UP/II-361-05/14-26/547, URBROJ: 531-05-2-2-14-2 od 2. lipnja 2014.

Obrazloženje

1. Rješenjem Primorsko – goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Malom Lošinju Klasa: UP/I-361- 03/13-13/165, Urbroj: 2170/1-03-05/2-14-04 od 14. ožujka 2014. odbijen je zahtjev B. P. za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za stambenu građevinu izgrađenu na k.č.br. 162 k.o. M. L., iz razloga što je nadležno konzervatorsko tijelo rješenjem Klasa: UP/I-612-08/13-04/0822, Urbroj: 532-04-12/9-13-2 od 28. svibnja 2013. odbilo izdati potvrdu da je predmetna zgrada izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koje to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, te da je rješenjem Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture Klasa:

UP/II-612-08/13-02/0197, Urbroj: 532-06-01-02/5-14-5 od 30. siječnja 2014. odbijena tužiteljeva žalba protiv navedenog prvostupanjskog rješenja konzervatorskog tijela.

2. Rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja rješenjem Klasa: UP/II- 361-05/14-26/547, Urbroj: 531-05-2-2-1-14-2 od 2. lipnja 2014. odbijena je žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja.

3. Presudom Upravnog suda poslovni broj UsI-1082/14-7 od 29. ožujka 2017. poništeno je rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja te je predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak.

4. Protiv navedene presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i preinači presudu Upravnog suda u Rijeci na način da odbije tužbu tužitelja kao neosnovanu.

5. U odgovoru na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude tužitelj se protivi navodima zahtjeva te predlaže da se zahtjev predlagatelja odbije kao neosnovan.

6. Zahtjev je osnovan.

7. Predmet postupka povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude je ozakonjenje nezakonito izgrađenog objekta na stambenoj zgradi na kč.br. 162 k.o. M. L. g.

8. Postupajući na temelju odredbe čl. 49. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 27/92 – dalje: ZUS) i odredbe čl. 90. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 20/10 – dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva DORH-a.

9. U prvostupanjskom upravnom postupku utvrđeno je:

- da se zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju odnosi na nezakonito izgrađenu stambenu zgradu na k.č.br. 162 k.o. M. L. g. u predjelu stare jezgre,

- da se predmetna nekretnina nalazi unutar zone urbanističke cjeline grada M. L., zaštićene aktom o registraciji i upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske na temelju rješenja broj ... od 19. listopada 1973.,

- da je izvršnim rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, Klasa: UP/I-612-08/13-0822 od 28. svibnja 2013. odbijeno izdavanje potvrde iz čl. 6. st. 2. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12 i 143/13 – dalje: ZPNIZ), za predmetni nezakoniti izgrađeni dio zgrade.

10. Na temelju navedenog sud ocjenjuje, da se rješenje o izvedenom stanju nezakonito izgrađene zgrade može donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatke zbog kojih se ne može ozakoniti zgrada, a sve na temelju odredbe čl. 20. st. 4. ZPNIZ, slijedom čega poništava nižestupanjska rješenja uz obrazloženje da se nižestupanjska tijela izjasne o odlučnim činjenicama i po mogućnosti otklone nedostaci koje je utvrdilo konzervatorsko tijelo, a posebno da se ima u vidu obrazloženje konzervatorskog tijela iz kojeg proizlazi da bi predmetna zgrada iz gledišta konzervatorskih načela mogla ozakoniti ukoliko se utvrđeni nedostaci uklone.

11. Osporavajući pravilnost navedenog pravnog shvaćanja, u zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene pravomoćne presude DORH ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava i iznosi shvaćanje da ozakonjenje izgrađenih zgrada u zaštićenoj kulturno-povijesnoj urbanističkoj cjelini je zabranjeno, te se samo iznimno mogu ozakoniti uz strogo propisani uvjet izdavanja potvrde nadležnog tijela, pa kako je tužitelj nesporno zatražio izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu koja predstavlja kulturno dobro te kako je Ministarstvo kulture odbilo izdati potvrdu u smislu čl. 6. st. 2. podstavak 1. ZPNIZ to ne postoje uvjeti za donošenje rješenja o izvedenom stanju prema tom Zakonu.

12. Izneseno pravno shvaćanje Upravnog suda u Rijeci nije pravilno i kao takvo ga ovaj sud ne može prihvatiti.

13. Odredbom čl. 5. st. 1. ZPNIZ propisano je da pod uvjetima i u postupku propisano tim zakonom ozakonjenje se nezakonito izgrađene zgrade koja je izgrađena u skladu s prostornim planom koji važi na dan stupanja na snagu tog Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva te nezakonito izgrađene zgrade koja je izgrađena protivno tom planu, ako njezino ozakonjenje nije isključeno čl. 6. tog Zakona.

14. Odredbom čl. 6. st. 2. podstavak 1. ZPNIZ propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi unutar arheološkog nalazišta ili zone, prostornih međa, nepokretnog kulturnog dobra ili kulturno-povijesne cjeline koja je upisana u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske ili ako je rekonstruirani dio pojedinačno nepokretnog kulturnog dobra upisano u taj registar, osim zgrade za koju javnopravno tijelo nadležno za poslove zaštite kulturne baštine izda potvrdu da je izgrađena u skladu s posebnim uvjetima koju to tijelo na temelju posebnih propisa utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, odnosno rješenje o uvjetima građenja.

15. Prema odredbi čl. 20. st. 4. ZPNIZ rješenje o izvedenom stanju nezakonito izrađene zgrade može se donijeti ako podnositelj zahtjeva otkloni nedostatak zbog kojeg se ne može ozakoniti zgrada (ukloni etažu ili drugi dio građevine, zatvori otvor na međi i sl.).

16. Odlučujući o zakonitosti drugostupanjskog upravnog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za legalizaciju njegovog nezakonito izgrađenog objekta, Upravni sud u Rijeci je poništio to rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak izrazivši shvaćanje da je nedostatke, a zbog kojih tužitelju nije izdana tražena potvrda od strane Ministarstva kulture Republike Hrvatske je moguće naknadno otkloniti udovoljavanjem posebnim uvjetima na koje je to tijelo ukazalo u svom rješenju od 28. svibnja 2013., sukladno čl. 20. st. 4. ZPNIZ, a što da je upravno tijelo propustilo uzeti u obzir pri donošenju njegove odluke o zahtjevu za legalizaciju objekta tužitelja.

17. Točno je da je u rješenju o preoblikovanju dogradnje spornog nezakonito izgrađenog objekta datog od strane Konzervatorskog odjela u P., Ministarstva kulture Republike Hrvatske od 10. svibnja 2013. izneseno mišljenje tog tijela o radovima koje bi trebalo izvesti uz prethodno za to ishođenje odobrenja, a radi usklađivanja sa povijesnim ambijentom.

18. Tužitelj do donošenja drugostupanjskog rješenja kojim je potvrđeno prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje mu potvrde iz čl. 6. st. 2. podstavak 1. ZPNIZ nije međutim otklonio nedostatke o kojima govori rješenje Ministarstva kulture, a posljedica toga je da tužitelj do donošenja rješenja kojim je odbijen njegov zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju nezakonito izgrađenog dijela kč.br. 162 k.o. M. L. nije ishodio potvrdu javno pravnog tijela nadležnog za poslove zaštite kulturne baštine da je izgrađeno u skladu s posebnim uvjetima. To pak znači da se u odnosu na taj objekt nisu ostvarile pretpostavke iz čl. 6. st. 2. podstavak 1. ZPNIZ, a da bi se ta nezakonito izgrađena zgrada mogla ozakoniti.

19. Kako je navedena građevina izgrađena unutar zaštićenog područja kulturnog dobra na kč.br. 162. k.o. M. L. g. u predjelu stare gradske jezgre i s obzirom da je u trenutku donošenja presude Upravnog suda u Rijeci izvršnim rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, Klasa: UP/I-612-08/13-0822 od 28. svibnja 2013. odbijeno izdavanje potvrde iz čl. 6. st. 2. podstavak 1. ZPNIZ za predmetni nezakoniti izgrađeni dio zgrade pravilno je prema ocjeni ovog suda u upravnom postupku odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje rješenja o izvedenom stanju stambene zgrade izgrađene na kč.br. 162. k.o. M. L. g. 20. U takvim okolnostima ocjena iz pobijane presude da je unatoč konačnom i pravomoćnom rješenju Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje mu potvrde iz čl. 6. st. 2. podstavak 1. ZPNIZ, tužitelju i dalje trebalo omogućiti otklanjanje nedostataka utvrđenih od nadležnog tijela u postupku odlučivanja o njegovom zahtjevu za izdavanje potvrde je pogrešno. Ovo stoga što postupanje u smislu čl. 20. st. 4. ZPNIZ o kojem govori pobijana presuda se ne odnosi na situaciju iz čl. 6. st. 2. podstavak 1. tog Zakona, a čiji cilj je prvenstveno zaštita područja koje je zbog svoje povijesno kulturne vrijednosti od posebnog značaja za Republiku Hrvatsku te se uz ostalo štiti i ovakvim odredbama kojima se restriktivno omogućava legalizacija bespravno izgrađenih objekata i to samo u slučaju ako su doista ispunjene pretpostavke iz čl. 6. st. 2. podstavak 1. ZPNIZ u vrijeme odlučivanja o konkretnom zahtjevu za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade.

21. Stoga je pogrešno Upravni sud u Rijeci ocijenio nezakonitim rješenje tuženika kojim je odbijen zahtjev tužitelja za ozakonjenje nezakonito izgrađene zgrade budući je pravomoćno odbijen njegov zahtjev za izdavanje potvrde iz čl. 6. st. 2. podstavak 1. ZPNIZ-a.

22. Slijedom iznesenog, zbog pogrešne primjene materijalnog prava pred upravnim sudom valjalo je, na temelju čl. 78. st. 5. ZUS preinačiti citiranu presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

Zagreb, 30. studenoga 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.