REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3125/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. B., OIB ..., K. M., koju zastupa punomoćnica B. K.-Z., odvjetnica u Z., protiv tuženika B. B., OIB ..., Č., kojeg zastupa punomoćnik N. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. & R. j.t.d. V., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4791/2019-2 od 8. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-199/2018-22 od 29. svibnja 2019., u sjednici održanoj 30. studenog 2021.
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4791/2019-2 od 8. veljače 2021. u toč. I. izreke se odbacuje kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik B. B. je podneskom od 30. travnja 2021. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4791/2019-2 od 8. veljače 2021. u toč. I. izreke radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog i predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske odbaci prijedlog kao nedopušten.
3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, jer naznačena pitanja nisu važna u smislu navedene odredbe.
4. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica D. B. temeljem bračne stečevine suovlaštenik u jednakim dijelovima na četiri poslovna udjela tuženika B. B. koje on ima u trgovačkom društvu L. M. d.o.o. Č., svaki u ½ dijela i to na udjelu broj 1 koji odgovara 78,45% temeljnog kapitala društva, broj 3. koji odgovara 4,76%, broj 5. koji odgovara 2.38% i broj 7. koji odgovara 4.35%. Presudom je naloženo upravi društva izvršiti upis suovlašteničkih prava na ime i u korist tužiteljice D. B. na poslovnim udjelima B. B. na jednake dijelove i to svaki u ½ dijela na poslovnom udjelu broj 1. nominalnog iznosa 784.500,00 kuna, poslovnom udjelu broj 3 nominalnog iznosa 47.600,00 kuna, poslovnom udjelu broj 5 nominalnog iznosa 23.800,00 kuna i poslovnom udjelu broj 7 nominalnog iznosa 43.500,00 kuna.
5.1. Presuda je donesena na temelju utvrđenja da je između stranaka sklopljen brak 21. veljače 1987., a razveden 30. lipnja 2010; da je tuženik u godini 1992. i 1993., zajedničkim sredstvima tužiteljice i tuženika u omjeru od ½ svaki, kupovao dionice društva L. M. d.d., te je postao najveći dioničar tog društva koje se preoblikovalo na temelju društvenog ugovora sklopljenog 30. srpnja 2007. u društvo s ograničenom odgovornošću u kojemu je tuženik postao ovlaštenik udjela broj 1 (koji odgovara 78,45% temeljnog kapitala); da je tuženik kupio poslovne udjele broj 3., 5. i 7. iz sredstava isplaćenih na njegov račun, ostvarenih za trajanja braka po osnovi poslovne dobiti od udjela broj 1 za 2007., 2008. i 2009. godinu; da je prvi poslovni udjel stečen u braku zajedničkim sredstvima tužiteljice i tuženika u omjeru od ½ svaki.
5.2. Stoga je primjenom odredaba Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 27/78, 45/89, 59/90, 25/94 - dalje: ZBPO) koji je uređivao imovinske odnose bračnih drugova do 1. srpnja 1999. presudom utvrđeno da je poslovni udjel broj 1. društva L. M. d.o.o. zajednička imovina stranaka u omjeru ½ svakoga. U odnosu na ostale poslovne udjele je utvrđeno da potječu od zajedničke imovine bračnih drugova, odnosno od isplaćene dobiti od poslovnog udjela broj 1. (prihod od kapitala), pa je u odnosu na te udjele prihvaćen tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 248. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 - dalje ObZ/03).
5. Tuženik je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju radi više pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
6. Kao razlog važnosti naznačenih pitanja broj 1., 2., 4. 5. i 6. tuženik je naveo da je riječ o pravnim pitanjima o kojima odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, te se pozvao na odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev x- 1176/14-2 od 4. listopada 2017., Rev-1762/2014-2 od 28. veljače 2018., Rev x- 1012/13-2 od 20. siječnja 2013., Rev x-336/09 6. listopada 2009., Rev x-657/15-2 od 10. studenog 2015., Rev x-691/13-2 od 8. siječnja 2014. i Revd-3630/2020-2 od 1. prosinca 2020.
7. U prijedlogu nisu izneseni razlozi važnosti pitanja broj 3. i 4. za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, u skladu s odredbom čl. čl. 385.a. st. 1. ZPP. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti. Tvrdnja da o nekom pravnom pitanju još nema prakse revizijskog suda sama po sebi nije dovoljna. Slijedom toga u odnosu na pitanja 3. i 4., nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 377. st. 3. ZPP.
8. Pitanja broj 1. 2. i 5. se odnose na pravila o teretu dokaza o doprinosu supruga bračnoj stečevini po odredbama ZBPO i načinu utvrđenja odlučnih činjenica o doprinosu bračnoj stečevini. U odnosu na ta pitanja odluka suda drugog stupnja ne odstupa od prakse revizijskog suda iznesene u odlukama navedenim u prijedlogu.
9. Šesto pitanje kojim tuženik pita je li pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 375. st. 1. ZPP- a, ukoliko drugostupanjska presuda ne sadrži ocjenu žalbenih navoda od odlučnog značaja, te ako je drugostupanjski sud odbio žalbu propustivši logičnim razlogom određeno obrazložiti svoje činjenično i pravno shvaćanje nije važno za rješenje ovoga spora i procesnu poziciju tuženika, jer je drugostupanjski sud odgovorio na žalbene razloge i obrazložio svoju odluku u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP. Tužitelj sadržajno u prijedlogu za reviziju osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, što nije valjani razlog za dopuštenje revizije.
10. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda, pa je valjalo prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30. studenog 2021.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil, v.r.
