REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4942/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. B., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik N. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika A. b. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-875/2021-2 od 19. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6868/19-26 od 14. travnja 2021., u sjednici održanoj 30. studenoga 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli – Pola poslovni broj Gž-875/2021-2 od 19. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6868/19-26 od 14. travnja 2021.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pet materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja koja se odnose na – 1. vezanost suda, u posebnoj parnici koje pokrenu potrošači protiv banke, za utvrđenja iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača; 2. prekid zastare; 3. primjenu kamatne stope prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove; 4. savjesnost stjecatelja i 5. tijek zateznih kamata – koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer nalazi da je riječ o pravnim pitanjima o kojima pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno o kojima nema prakse revizijskog suda.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da prvo, drugo i peto pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije koja se odnose na – vezanost suda, u posebnoj parnici koje pokrenu potrošači protiv banke, za utvrđenja iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, prekid zastare i dospijeće obveze plaćanja zateznih kamata – nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (tako u Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr.), niti od pravnog shvaćanja zauzetog na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održanoj 30. siječnja 2020. pod brojem broj Su-IV-47/2020-2. koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.", a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
4. U odnosu na četvrto pitanje naznačeno u prijedlogu – može li se stjecatelj smatrati savjesnim u slučaju proglašenja ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi tako da je dužan stečeno vratiti s kamatama od dana podnošenja zahtjeva – valja reći da se savjesnost prosuđuje prema okolnostima svakog konkretnog slučaja. Pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH broj 1/04 od 5. ožujka 2001. i shvaćanje u presudi Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1242/14-2 od 6. lipnja 2018., na koju ukazuje tuženik, ne daju razlog važnosti naznačenom pitanju jer se odnose na drugačiju činjeničnu osnovu spora, uz napomenu da je presuda Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1242/14-2 od 6. lipnja 2018. donesena u sporu iz ugovora o zajmu koji je presudom utvrđen ništetnim, uz utvrđenje da je stjecatelj bio savjestan.
5. Nadalje, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije u odnosu na treće pitanje koje se odnosi na primjenu kamatne stope prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da bi pitanje koja postavlja u prijedlogu bilo važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
6. Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 30. studenoga 2021.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
