REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

Pr-473/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja I. H., iz S., OIB: …zastupanog po punomoćnicima iz OD L. i V. u S., protiv tuženika R. H., M. U. P., Z., OIB: …, zastupanog po ODO-u S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i pun. zz tuženika prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 30. studenog 2021. godine,

p r e s u d i o  j e:

I/Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju bruto iznos od 35.752,10 kuna sa zakonskim zateznim kamatama i to:

- na iznos od 545,00 kn počev od 15.02.2015.godine

- na iznos od 444,52 kn počev od 15.03.2015.godine

- na iznos od 608,81 kn počev od 15.04.2015.godine

- na iznos od 594,55 kn počev od 15.05.2015.godine

- na iznos od 602,26 kn počev od 15.06.2015.godine

- na iznos od 535,02 kn počev od 15.07.2015.godine

- na iznos od 584,71 kn počev od 15.08.2015.godine

- na iznos od 610,19 kn počev od 15.09.2015.godine

- na iznos od 614,79 kn počev od 15.11.2015.godine

- na iznos od 711,16 kn počev od 15.12.2015.godine

- na iznos od 323,51 kn počev od 15.01.2016.godine

- na iznos od 620,55 kn počev od 15.02.2016.godine

- na iznos od 310,17 kn počev od 15.03.2016.godine

- na iznos od 655,28 kn počev od 15.04.2016.godine

- na iznos od 675,45 kn počev od 15.05.2016.godine

- na iznos od 636,02 kn počev od 15.06.2016.godine

- na iznos od 43,14 kn počev od 15.07.2016.godine

- na iznos od 640,32 kn počev od 15.08.2016.godine

- na iznos od 651,60 kn počev od 15.09.2016.godine

- na iznos od 625,84 kn počev od 15.10.2016.godine

- na iznos od 690,50 kn počev od 15.11.2016.godine

- na iznos od 598,08 kn počev od 15.12.2016.godine

- na iznos od 677,81 kn počev od 15.01.2017.godine

- na iznos od 710,51 kn počev od 15.02.2017.godine

- na iznos od 632,56 kn počev od 15.03.2017.godine

- na iznos od 638,09 kn počev od 15.04.2017.godine

- na iznos od 504,60 kn počev od 15.05.2017.godine

- na iznos od 424,01 kn počev od 15.06.2017.godine

- na iznos od 652,69 kn počev od 15.07.2017.godine

- na iznos od 660,44 kn počev od 15.08.2017.godine

- na iznos od 357,32 kn počev od 15.09.2017.godine

- na iznos od 681,05 kn počev od 15.10.2017.godine

- na iznos od 469,20 kn počev od 15.11.2017.godine

- na iznos od 640,58 kn počev od 15.12.2017.godine

- na iznos od 680,35 kn počev od 15.01.2018.godine

- na iznos od 616,30 kn počev od 15.02.2018.godine

- na iznos od 698,88 kn počev od 15.03.2018.godine

- na iznos od 744,23 kn počev od 15.04.2018.godine

- na iznos od 722,15 kn počev od 15.05.2018.godine

- na iznos od 538,35 kn počev od 15.06.2018.godine

- na iznos od 837,64 kn počev od 15.07.2018.godine

- na iznos od 603,78 kn počev od 15.08.2018.godine

- na iznos od 333,77 kn počev od 15.09.2018.godine

- na iznos od 833,43 kn počev od 15.10.2018.godine

- na iznos od 818,99 kn počev od 15.11.2018.godine

- na iznos od 692,65 kn počev od 15.12.2018.godine

- na iznos od 598,66 kn počev od 15.01.2019.godine

- na iznos od 374,65 kn počev od 15.02.2019.godine

- na iznos od 674,27 kn počev od 15.03.2019.godine

- na iznos od 748,61 kn počev od 15.04.2019.godine

- na iznos od 436,59 kn počev od 15.05.2019.godine

- na iznos od 532,81 kn počev od 15.06.2019.godine

- na iznos od 827,83 kn počev od 15.07.2019.godine

- na iznos od 733,45 kn počev od 15.08.2019.godine

- na iznos od 419.25 kn počev od 15.09.2019.godine

- na iznos od 936,31 kn počev od 15.10.2019.godine

- na iznos od 726,03 kn počev od 15.11.2019.godine

- na iznos od 788,59 kn počev od 15.12.2019.godine

- na iznos od 464,19 kn počev od 15.01.2020.godine

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II/Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kao neosnovan vezano za glavnicu potraživanja, a u iznosu od ukupno 5.562,97 Kuna, a koji se odnosi na potraživanje dospjelo u razdoblju od 15.02.2014.godine do 15.01.2015.godine zbog zastare tog dijela potraživanja te zakonske zatezne kamate tekuće na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu razlike naknade plaće kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime troškova ovog postupka ukupan iznos od 12.978,00 Kuna zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 29.04.2020.godine tužitelj navodi da je rješenjem MUP-a, PU S.D. tužitelj kao policajac raspoređen u ispostavi granične policije T. na radno mjesto policijskog službenika za graničnu kontrolu, a kojim rješenjem da mu je utvrđena i plaća za opisane poslove. Navedeno je da tužitelj obavlja opisane poslove i dolazi na posao pola sata ranije te da odlazi sa posla pola sata kasnije po nalogu nadređenih osoba, te da njegov rad ima tretman rada u turnusima , odnosno rada dužeg od punog radnog vremena, a koji rad da tužitelj po osnovu rada u smjenama i u turnusima stvarno obavlja, te koji rad da tužitelju nije plaćen, a što da je protivno odredbama Zakona o radu i KU-a za državne službenike i namještenike i to članka 44.stavka 1. KU-a. Ističe se da se tužitelj prije podizanja tužbe obratio nadležnom državnom odvjetništvu u S. sa zahtjevom za mirno rješenje spora, te da tužitelj predmetnim tužbenim zahtjevom traži naknadu za razdoblje od 15.siječnja 2014. godine do 15.prosinca 2019. godine.

2.Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev podneskom od 23.09.2021.godine (list 167-169 spisa) tako da isti potražuje iznos od 41.315,07 Kuna zajedno sa pripadajućom kamatom.

3.Tužena u odgovoru na tužbu (list 49-50, te 51-52 spisa) navodi da djelomično osporava kako osnov tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Ističe da sukladno odredbi čl. 139. u svezi odredbe čl. 232. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19), a kod činjenice da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen dana 17. siječnja 2020. da ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanja za 2014. g., odnosno za sva potraživanja dospjela do 17. siječnja 2015. g. Navodi da je tužitelj je u utuženom razdoblju bio raspoređen na rad na granične prijelaze za pogranični promet (GPZPP) te na međunarodne granične prijelaze (MNGP). U odnosu na MNGP ističe se kako u navedenom razdoblju ne postoji obveza kako ranijeg dolaska na posao tako ni kasnijeg odlaska s posla. Ističe se da je za te prijelaze postojala samo obveza dolaska pola sata ranije i to za razdoblje do 14. listopada 2013. od kada se primopredaja službe vrši na samom graničnom prijelazu, zbog čega da policijski službenici u smjenu dolaze točno na njezinom početku, a istu napuštaju po njezinom završetku. Što se tiče GPZPP tuženica ističe da nije sporno da je tužitelj imao obvezu doći na posao pola sata ranije odnosno u PGP T. sve radi otpreme službe i prijevoza službenim vozilima do graničnog prijelaza na kojem je obavljao službu, s tim da je od 01. svibnja 2018. ukinuta otprema za policijske službenike koji sukladno Posebnom dnevnom rasporedu službu obavljaju na GPZPP „ P. “ tako da isti od tog dana nemaju potrebu ranijeg dolaska na posao. Navodi se da podnositelj zahtjeva nije imao obvezu da se nakon odrađene smjene na graničnim prijelazima vraća u PGP T. pa da vrijeme koje isti provede u vožnji po završetku smjene od graničnog prijelaza do PGP T. bez obveze zadržavanja u policijskoj postaji ne može se smatrati radom za koji bi mu pripadala zatražena naknada. Istaknuto je da se u prilog navedenome ukazuje se na odluke Županijskog suda u Rijeci, broj: Gž R-40/18 od 09. srpnja 2018. i broj: Gž R-464/19-2 od 26. studenoga 2019., Županijskog suda u Zagrebu, broj: Gž R-790/16-2 od 28. prosinca 2017. i Županijskog suda u Splitu, broj: Gž R-141/15 od 28. srpnja 2015.

4. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obavijesti N. S. P. od 13.02.2017.godine (list 11 spisa); zapovijedi MUP-a, P. G.P.T. od 06.11.2013.godine (list 12 spisa); zahtjeva za mirno rješenje spora od 17.01.2020.godine (list 46 spisa);rješenja MUP-a, PU S. D., (list 47 spisa); pregleda sati za izradu računa te izračuna tužene (list 53-62 spisa); obračunskih listića plaća tužitelja za utuženo razdoblje (list 65-138 spisa); nadzornih knjižica vozila koja su služila za prijevoz (list 141-171 spisa); nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo (list 182-189 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka I. M., D. G., te tužitelja I. H. na ročištu od 25.09.2020.godine, dok se odustalo od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka S. Đ. kao suvišnog.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6.Među strankama u ovom postupku nije sporna činjenica da je tužitelj djelatnik tužene u MUP-u, I. G. P., T., na radnom mjestu policijskog službenika za graničnu kontrolu, a kojim rješenjem mu je i utvrđena plaća za opisane poslove, te što i proizlazi iz pregledanog rješenja MUP-a, PU S.D., od 16.01.2020.godine (list 47 spisa).Također nije sporno ni to da je tužitelj podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora od 17.01.2020.godine (list 46 spisa), a o kojem zahtjevu nije odlučeno. Nadalje nije sporno da je tužitelj na navedenom radnom mjestu radio u turnusima, te da je tužena na temelju pregleda sati rada za tužitelja izvršila izračun bruto naknade za odrađeni rad izvan radnog vremena odrađenog u turnusu, ali samo za pola sata, a što proizlazi iz pregledanih sati rada i izračuna tužene koje je ista dostavila u predmetni spis.

7.Sporno je da li tužitelja pripada naknada za rad koji je bio duži od punog radnog vremena za utuženo razdoblje za jedan sat ili za pola sata, te da li je osnovan prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tužene u odgovoru na tužbu, a za sva potraživanja dospjela do 17.01.2015.godine.

8. U odnosu na prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tužene u ovom postupku potrebno je istaći da su zastarjela sva potraživanja tužitelja koja su dospjela razdoblju od 15.02.2014.godine do 15.01.2015.godine. Naime, na pitanje zastare potraživanja u ovom postupku primjenjuju se odredbe Zakona o radu (''NN'' 93/14-dalje ZR-a) budući je odredbom članka 232. stavka 2. navedenog ZR-a propisano da se odredbe ovog Zakona o zastari potraživanja neće se primjenjivati na potraživanja iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu ovog Zakona. Obzirom da za potraživanja dospjela u razdoblju od 15.02.2014.godine do 15.01.2015.godine nije rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu Zakona o radu (''NN'' 93/14) budući je taj zakon stupio na snagu 07.08.2014.godine u tom smislu se na citirano razdoblje od 15.02.2014.godine do 15.01.2015.godine primjenjuje zastarni rok iz članka 139. novog ZR-a od pet godina. U navedenom smislu sva potraživanja tužitelja dospjela u razdoblju od 15.02.2014.godine do 15.01.2015.godine su u zastari budući je za ta potraživanja proteklo pet godina od dospjelosti tih potraživanja jer je zahtjev za mirno rješenje spora od strane tužitelja, a temeljem kojeg je moglo doći do zastoja zastarijevanja sukladno odredbi članka 186.a stavka 3. ZPP-a podnesen tek 17.01.2020.godine pa se zastoj zastarijevanja ne odnosi na navedeno razdoblje, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 29.04.2020.godine. U navedenom smislu zastarjelo je potraživanje tužitelja u ukupnom iznosu od 5.562,97 Kuna a koje se odnosi na dospjela potraživanja u razdoblju od 15.02.2014.godine do 15.01.2015.godine. Radi navedenog je i odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude.

9. Iz iskaza saslušanog svjedoka I. M. proizlazi da je tužitelj u utuženom razdoblju bio policijski službenik za graničnu kontrolu i odlazio na granične prijelaze B. B, K., P., D., C., A. P. Svjedok je istakao da su svi djelatnici bili dužni doći pola sata ranije prije početka radnog vremena na posao u 6,30 radi preuzimanja smjene, te da bi odatle jednim službenim vozilom odlazili na granične prijelaze gdje su bili zaduženi pa da je tako radio i tužitelj u utuženom periodu. Istaknuto je da je postojala izričita zapovijed da se svi moraju uputiti na granične prijelaze isključivo službenim vozilom. Navedeno je da su se svi policijski službenici bez iznimke pa tako i tužitelj po obavljenom poslu na graničnim prijelazima morali vratiti u PP T. te da su se morali javiti šefu smjene, predati radni nalog i izvješće od tog dana te da bi protivno postupanje povlačilo disciplinsku odgovornost, a vozač službenog vozila da je morao vratiti ključeve vozila i predati nadzornu knjižicu vozila nadzornoj osobi. Istaknuto je da je vrijeme povrata s graničnih prijelaza zavisilo o tome na kojem je graničnom prijelazu djelatnik bio pa da je trebalo za povratak s graničnog prijelaza A. P. i D. i C. nakon završetka smjene gotovo sat vremena budući su se djelatnici s tih graničnih prijelaza u PP T. vraćali oko 20 ili 20,10. Svjedok je istakao da je prije godinu dvi dana započeo nov način rada da se ne mora na međunarodne prijelaze dolaziti pola sata ranije na posao, te da se do tada neprekidno moralo raditi na način da se dolazi pola sata ranije radi otpreme smjene, te da i dalje postoji obveza dolaska pola sata ranije radi preuzimanja smjene na svim graničnim smjenama za pogranični promet. U odnosu na činjenicu da li se svi djelatnici moraju vratiti s graničnog prijelaza po završetku smjene i predati radni nalog i izvješće ili radni nalog i izvješće predaje samo voditelj smjene, svjedok je istakao da se svi moraju vratiti u PP T., te da voditelj predaje izvješće smjene, a ostali djelatnici da se moraju vratiti što da je logično obzirom da dolaze natrag službenim vozilom jer da ne smiju koristiti osobno vozilo.

10. Iz iskaza saslušanog svjedoka D. G. proizlazi da su on i tužitelji radili na pograničnim i međunarodnim prijelazima C., A. P., P. i K. i D. u utuženom razdoblju. Navodi da je redovno radno vrijeme bilo od 7-19 h, ali da su oni u utuženom razdoblju morali doći pola sata ranije u postaju radi preuzimanja smjene te da su odatle morali isključivo službenim vozilom ići na navedene granične prijelaze. Isti ističe da za povratak s navedenih prijelaza a po završetku smjene je trebalo više od sat vremena jer kad se vraćalo s C. da bi mu smjena došla tek u 19,45 pa da bi čak došao u PP T. oko 20,15. Istaknuto je da su se svi djelatnici morali vratiti službenim vozilom u PP T. po završetku smjene radi predaje radnih naloga i izvješća te da je to predavao voditelj smjene, a svi ostali da su se morali javiti šefu smjene. Ističe da je tijekom utuženog razdoblja i tužitelj bio voditelj smjene pa da se isti trebao vratiti nakon obavljenog posla na graničnom prijelazu radi predaje izvješća i radnog naloga. Svjedok ističe da je u utuženom razdoblju tužitelj radio na svim istaknutim graničnim prijelazima i pograničnim i međunarodnim. Svjedok je ujedno istakao da je čitavo vrijeme i utuženo razdoblje isti sistem rada dolaska ranije na posao pola sata i vraćanje s graničnog prijelaza u PP T. jer premda da je poslodavac pokušao uvesti promjenu da se ne dolazi ranije na posao u periodu 2013. da to nije moguće jer da mora uvijek doći ranije radi otpreme smjene i zaduženja te da isto vrijedi i za tužitelja.

11. Iz iskaza saslušanog tužitelja proizlazi da je on je u utuženom razdoblju radio i na graničnim i pograničnim prijelazima te da je dolazio na posao pola sata ranije prije 7 h, a da mu smjena završava u 19 h te da se imao obvezu vratiti u PP T. te da kad se vraćao s međunarodnog prijelaza K. da mu je trebalo najmanje 25 min do PP T., a s C. s pograničnog prijelaza trebalo oko 45 minuta za povrat. Isti ističe da je u utuženom razdoblju obavljao poslove voditelja smjene te da je prilikom povrata u PP T. morao razdužiti službeni automobil i predati nadzornu knjižicu vozila i nalog i izvješće od tog dana. Isti ističe da je točno da je u jednom razdoblju određeno od strane poslodavca da se neće dolazit pola sata na posao radi otpreme smjene, ali zbog uvjeta na poslu da je bilo nemoguće da se izvrši primopredaja smjene na prijelazima K. i P., te da nikad nije vidio da tijekom utuženog razdoblja da se na tim prijelazima vršila primopredaja otpreme smjene pa da se i dalje dolazi pola sata ranije na posao i vraća u PP T. na opisani način te napominje da u sadašnje vrijeme dolazi najmanje 20 minuta ranije na posao i da to samo vrijedi za granične prijelaze K. i P., a za sve ostalo da dolazi pola sata ranije na posao radi otpreme smjene. Ističe da je on 90% u utuženom razdoblju radio kao voditelj smjene u pograničnim prijelazima, a na međunarodnim prijelazima da je rijetko bio voditelj smjene.

12.Temeljem odredbe članka 44. stavka 1. KU-a je propisano da se osnovna plaća službenika i namještenika može uvećati između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima.

13. Ovaj sud smatra da kod nesporne činjenice koja proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka I. M., D. M. i tužitelja te pregledane dokumentacije u ovom postupku da je tužitelj pretežno radio u utuženom periodu na pograničnim prijelazima i to C., D., A. i P., te na međunarodnom graničnom prijelazu K., te da je imao obvezu dolaziti pola sata ranije na posao prije početka službenog radnog vremena koje je počimalo u 7,00 sati, a isti je dolazio na posao u 6,30 i to radi preuzimanja službe, te da je imao obvezu nakon rada na pograničnom graničnom prijelazu vratiti se natrag u P. P. u T. budući je radio kao voditelj smjene, a gdje je trebao predati izvješće o poslovima toga dana, radni nalog te ukoliko je upravljao službenim vozilom ključeve vozila osobi dežurnoj u smjeni te da je dolazio u postaju u periodu od 20,00 do 20,15 sa graničnog prijelaza, te da je na granične prijelaze uvijek odlazio službenim vozilom. Iz navedenog jasno proizlazi da je tužitelju kao i saslušanim svjedocima u ovom postupku u utuženom periodu bila obveza dolaziti u policijsku postaju radi zaduživanja i razduživanja i to dolaziti pola sata ranije, te da su se isti imali obvezu vraćati u PP T. pola sata kasnije.

14. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B. (list 182-188 spisa) proizlazi da je vještak uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja utvrdio da tužitelju u spornom razdoblju nije vršen obračun plaće za odrađene prekovremene sate već samo za odrađeni redovan fond sati. Vještak je izvršio obračun na način da je dobio satnicu tako da se ukupna bruto plaća sa obračunskih listova (u koju su uračunati i rad nedjeljom, noću, subotom i blagdanima) dijeli sa brojem sati za dobivanje satnice. Vještak je navedeni obračun prikazao u Tablici broj 1. U daljnjem izračun vještak je istakao da je potrebno dobiti izračun vrijednosti prekovremenog rada odnosno ranijeg dolaska i kasnijeg odlaska, a sve sukladno broju smjena (turnusa) po mjesecu pri čemu se za jedan turnus obračunava jedan sat, te ističe da je sukladno zahtjevu izvršio izračun navedenog koji da je izrađen i prikazan u Tablici 2. vještva. Zaključno vještak ističe da tužitelju u razdoblju od siječnja 2014.godine do prosinca 2019.godine nisu obračunati ni isplaćeni dodatni sati, a koje da je odradio prilikom svakog turnusa i to u ukupnom bruto iznosu od 41.315,07 Kuna, a kako da je prikazano u koloni broj 7 pripadajuće Tablice 2.

15. Tužitelj je uredio tužbeni zahtjev podneskom od 23.09.2021.godine u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka B. dok tužena u podnesku od 12.10.2021.godine osporava izračun vještaka smatrajući da isti nije smio izvršiti obračun manje isplaćene plaće za utuženo razdoblje uzimajući u obzir da za svaki turnus izračuna manje isplaćeni sat, smatrajući da tužitelj nije mogao provesti sat dulje na poslu od formalno propisanog radnog vremena već da je za izračun relevantan obračun nadležne ustrojstvene jedinice policijske uprave izrađen na način da su sati provedeni dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunati kroz redovan rad plus 5% dodatka za rad u turnusu. Navedeni prigovori tuženika nisu osnovani jer tužitelj ima pravo na razliku plaće za rad koji je bio duži od redovnog radnog vremena prije početka rada u smjeni i povratka s graničnog prijelaza, a iz dokaza u predmetnom postupku posebice iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj imao obvezu dolaziti pola sata ranije na posao prije početka radnog vremena radi preuzimanja službe te da se imao obvezu nakon rada na graničnim prijelazima vratiti u PP T. gdje je trebao predati izvješće i radni nalog o poslovima toga dana pa je u tom smislu visina tužbenog zahtjeva izračunata od strane vještaka B. pri čemu je u obzir uzeto tužitelju da je za svaki turnus trebalo izračunati manje isplaćeni sat pravilno obračunata. Slijedom navedenog su prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka B. neosnovani.

16. Naime, ovaj sud smatra da kod nesporne činjenice koja proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja u ovom postupku te pregledane dokumentacije u ovom postupku i činjenice da je tužitelj radio u utuženom periodu pretežno na pograničnim prijelazima C., D., A. i P., a rijetko na međunarodnom graničnom prijelazu K. te da je u tom smislu imao obvezu dolaziti pola sata ranije na posao prije početka službenog radnog vremena koje je počimalo u 7,00 sati, a isti je dolazio na posao u 6,30 i to radi preuzimanja službe, te da je imao obvezu nakon rada na pograničnom graničnom prijelazu vratiti se natrag u P. P. u T. gdje je trebao predati izvješće i radni nalog o poslovima toga dana, te ukoliko je zadužio službeno vozilo ključeve vozila šefu smjene, te da je dolazio u postaju u periodu od 20,00 do 20,15 sa graničnog prijelaza, te da je na granične prijelaze uvijek odlazio službenim vozilom iz navedenog jasno proizlazi da je tužitelju bila obveza dolaziti u P.P. T. radi zaduživanja i razduživanja i to dolaziti pola sata ranije, te da se iz navedenih razloga imao obvezu vraćati u PP T., te se u istu vraćao pola sata kasnije budući su svjedoci i tužitelj isticali da je povratak sa pograničnih prijelaza u postaju bio oko 20,00 ili 20,15 sati. U navedenom smislu jasno proizlazi da je tužitelj radio duže od punog radnog vremena i to za jedan sat pa istog pripada pravo na uvećanu plaću u zatraženom iznosu od ukupno 41.315,07 Kuna sa pripadajućim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos kako je i zatraženo podneskom tužitelja od 23.09.2021.godine (list 194-197 spisa). Međutim, iz razloga navedenih u točki 8. obrazloženja ove presude budući su sva potraživanja dospjela u razdoblju od 15.02.2014.godine do 15.01.2015.godine zastarjela budući je proteklo pet godina do dospjelosti tih potraživanja sukladno odredbi članka 139.ZR-a (''NN'' 93/14), a koji je u predmetnom slučaju u primjeni te je u tom smislu zastarjelo potraživanje u ukupnom iznosu od 5.562,97 Kuna, a koji se iznos dobije kad se zbroje pojedinačni mjesečni iznosi zatraženi od strane tužitelja u razdoblju od 15.02.2014.godine do 15.01.2015.godine zbog čega je trebalo tužitelja odbiti za više zatraženi iznos od 5.562,97 Kuna zbog zastare potraživanja za to razdoblje slijedom čega tužitelja pripada na ime glavnice potraživanja ukupan iznos od 35.752,10 Kuna, a isti je odbijen za zatraženi iznos od 5.562,97 Kuna slijedom čega je i odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude. Neosnovan je dio zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) slijedom čega je za ovaj dio tužbenog zahtjeva odbijen, a kako je i odlučeno u točki II/izreke ove presude.

17. Navedena zakonska zatezna kamata na utvrđeni iznos glavnice od 35.752,10 Kuna se obračunava sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

18. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupku sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, te primjenom pravila o teretu dokazivanja djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u točki I/ i II/ izreke ove presude.

19. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužitelj djelomično uspio u ovom postupku tužena mu je dužna naknaditi troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 2. ZPP-a. Tužitelj je uspio 100% u pogledu pravnog osnova i 86,53% u pogledu visine potraživanja, a koji se iznos visine potraživanja dobije kad se u omjer stavi ostvareni iznos od 35.752,10 Kuna prema zatraženom iznosu od 41.315,07 Kuna. U tom smislu tužitelj je uspio u postotku od 93,26% (186,53:2). Tuženik je uspio u iznosu od 6,74 %. Kad se od postotka uspjela tužitelja u iznosu od 93,26% oduzme postotak uspjeha tuženika u ovoj parnici od 6,74% tad se dobije iznos od 86,52%, a koji iznos predstavlja postotak uspjeha tužitelja u ovoj parnici. U navedenom smislu tužitelja kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju prema popisanom trošku iz podneska od 23.09.2021.godine trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 100 bodova; trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 30.04.2020.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 12.05.2020.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 19.06.2020.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 27.07.2020.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 25.09.2020.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 16.02.2021.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); zastupanja na ročištu od 12.04.2021.godine u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9 točka 2. OT-a); trošak sastava podneska od 23.09.2021.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 13.10.2021.godine u iznosu od 100 bodova, a što ukupno iznosi 1000 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 10.000,00 Kuna te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 2.500,00 Kuna ukupno iznosi 12.500,00 Kuna te što uz trošak vještačenja u iznosu od 2.500,00 Kuna ukupno iznosi 15.000,00 Kuna, te kad se navedeni iznos dovede u relaciju sa postotkom uspjeha tužitelja u ovoj parnici od 86,52 % tad se dobije iznos od 12.978,00 Kuna, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se obračunava sukladno odredbi članka 29.stavka 1. i 2. ZOO-a (35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

Splitu, 30. studenog 2021.

S u d a c:

Eneja Stejskal Kanazir, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.