Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 50. Gž-3527/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Antonete Valentić kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Feuš kao člana vijeća, u pravnoj stvari 1- tužiteljice V. C., Savezna Republika Nj., OIB: …, zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva F. K., A. V. & partneri u Z., i 2-tužitelja J. G. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima S. M. J. i I. B., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. M. J. & I. B. u Z., protiv tuženice Republika Hrvatska, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1655/2020 od 9. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 30. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-1655/2020 od 9. rujna 2021. u točkama I i II izreke te u dijelu točke III izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom utvrđeno je da je 1-tužiteljica stekla valjan pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na nekretnini oznake čest. zem. 5494 k.o. Z. u suvlasničkom udjelu od 2/10 dijela što je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva 1-tužiteljice na toj nekretnini uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženice (točka I izreke) te da je 2-tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na istoj nekretnini oznake čest. zem. 5494 k.o. Z. u suvlasničkom udjelu od 2/10 dijela, što je tuženica dužna priznati i trpjeti upis prava vlasništva 2- tužitelja na toj nekretnini uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženice (točka II izreke). Nadalje, naloženo je tuženici naknaditi 1-tužiteljici parnični trošak u iznosu od 10.978,12 kn a 2-tužitelju u iznosu od 8.175,00 kn sve sa pripadajućim zateznim kamatama dok su u preostalom dijelu zahtjevi tužitelja za naknadu troškova postupka odbijenu kao neosnovani (točka III izreke).

2. Presudu sadržajno u dosuđujućem dijelu pobija tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže preinačenje pobijane presude i odbijanje tužbenog zahtjeva. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu 1-tužiteljica osporava navode žalbe tužene te predlažu da sud drugog stupnja istu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu. Ne traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev na utvrđenje da su tužitelji stekli valjani pravni osnov za stjecanje suvlasništva na predmetnoj nekretnini i to temeljem pravnih poslova sa svojim prednicima a prednici građenjem svojih prednika.

6. Među strankama nije sporno da je čest. zem. 5494 upisana u zk. ul. br. 909 k.o. Z. kao zemljište bez kuće i dvorište površine 550 m2, oranica površine 322 m2 površine, ukupno 872 m2 kao z.k. tijelo AI te da su u vlasničkom listu tužitelji su upisani kao suvlasnici svaki za po 3/10 dijela, da je u istom z.k. ulošku kao zk. tijelo A II upisana kuća bez zemljišta sagrađena na čest. zem. 5494 k.o. Z. Nije sporno, a kako to proizlazi iz povijesnog z.k. izvatka, da je čest. zemljišta bila uknjižena kao društveno vlasništvo, a vlasnici zk. tijela A II da su bili uknjiženi M., Da. i S. sve M., te I. P. i V. L., svaka u 2/10 dijela. Nadalje, da je na suvlasničkim udjelima M. i D. M. bila zabilježena zabrana otuđenja odnosno promjena pravnog statusa vlasništva na tim nekretninama, koja je naknadno, rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Z- 908/07 od 29. siječnja 2007., brisana te je uknjižen prijenos prava vlasništva tog (4/10) dijela čest. zem. 5494, kuća i zemljište površine 550 m2, oranica, površine 322 m2 sa D. M. i M. M. korist Republike Hrvatske, kao slobodne optantske imovine. Isto tako nije sporno da su prednici tužitelja pravomoćno odbijeni sa zahtjevom na utvrđenje vlasništva tog suvlasničkog dijela predmetne čestice zemljišta temeljem dosjedanja preko svojih prednika u odnosu na Republiku Hrvatsku (4/10), dok su u preostalom dijelu (za 6/10 dijela) pravomoćno uspjeli u odnosu na druge upisane vlasnike i temeljem te presude upisali svoje suvlasništvo u zemljišnim knjigama.

7. Pošavši od utvrđenja da predmetna nekretnina predstavlja u naravi kuću i dvorište upisane u zk. ul. 909 k.o. Z. u kojem je kao zk tijelo AI upisana kat. čest. 5494 u naravi zemljište bez kuće i dvorište i oranica kao društveno vlasništvo s pravom korištenja uknjiženog u korist vlasnika zgrade tijela AII, a kao zk. tijelo AII kuća bez zemljišta sagrađena na čest. 5494 kao suvlasništvo tužitelja svakog u 3/10 dijela i tužene u 4/10 dijela, da je 1-tužiteljica sa svojom majkom C. N. 26. siječnja 2012. sklopila ugovor o darovanju ½ dijela naprijed navedene kuće a 2-tužitelj sa svojom bakom C. S. ugovor o darovanju ½ dijela iste od 09. svibnja 2011., iako su darodavateljice u zemljišnoj knjizi bile upisane za manji suvlasnički udio i to svaka u 3/10 dijela, da je kuću na predmetnoj čestici izgradio R. S. prije 1948. godine u kojoj je živio sa svojom obitelji do 1960. godine kada je istu prodao C. M., da je C. M. zajedno sa svojom suprugom N. C., nakon toga a najkasnije do 1963. Odnosno 1964. godine, kuću nadogradio na način da je povećao tlocrt iste čime je izgradio novi objekt a koji je predstavljao bračnu stečevinu istih kao i da R. S. kao niti C. M. i N. nitko nije branio predmetnu izgradnju sud prvog stupnja je zaključio da su prednici tužitelja građenjem, temeljem odredbe paragrafa 418. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koja se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91), stekli pravo vlasništva predmetne nekretnine u vrijeme kada je ista bila upisana kao vlasništvo fizičkih osoba odnosno prije zabrane otuđenja suvlasničkih udjela M. M. i M. D. 1955. godine odnosno prije sklapanja Sporazuma između Italije i Jugoslavije o reguliranju neriješenih slučaja opcija za talijansko državljanstvo od 3. srpnja 1965.

8. Posljedično navedenom sud prvog stupnja utvrdio je da, s obzirom da 1955. godine M. M. i M. D. više nisu bile suvlasnice predmetne nekretnine, da zabilježba zabrane otuđenja njihovog suvlasničkog udjela nema nikakvog pravnog značaja te da su M. C. i njegova tadašnja supruga N. C. izgradnjom novog objekta, temeljem istog parafa 418 OGZ-a istu stekli građenjem i to prije nego što je 1986. došlo do razdvajanja kuće od zemljišta i prije nego je zemljište upisano kao društveno vlasništvo iz čega proizlazi da su isti stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV), temeljem odredbe čl. 367. st. 1. ZV ponovo postali vlasnici cijele nekretnine, odnosno i zemljišta na kojem je kuća sagrađena. Stoga a kako su prednica1-tužiteljice N. C. i prednik 2-tužitelja C. M. građenjem stekli svaki po 1/2 dijela predmetne nekretnine to su sklapanjem Ugovora o darovanju 26. siječnja 2012. (između 1-tužiteljice i N. C.) odnosno sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 05. srpnja 1987. (između M. C. i S. C.)i Ugovora o darovanju od 09. svibnja 2011. (između S. C. i 2-tužitelja) tužitelji stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva utuženih suvlasničkih udjela predmetne nekretnine te je sud prvog stupnja, posljedično navedenom, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

9. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

10. Naime, ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijane presude ili postupkom koji joj je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka ili da bi materijalno pravo bilo pogrešno primijenjeno.

11. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. i čl. 223. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi tužena navode neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

12. Za svoje utvrđenje da je kuću na predmetnoj čestici izgradio R. S. prije 1948. Godine (u kojoj je živio sa svojom obitelji do 1960. godine kada je istu prodao M. C.) te da je R. S. građenjem, prije 1948., stekao pravo vlasništva nad istom odnosno da nakon što je on postao vlasnikom M. M. i M. D. više nisu bile suvlasnice predmetne nekretnine pa dakle niti u trenutku kada su N. i M. C. građenjem stekli vlasništvo nadograđenog objekta) sud prvog stupnja dao je jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

13. Suprotno žalbenim navodima, a imajući u vidi naprijed navedeno, zaključak suda prvog stupnja da tužena nije mogla 03. srpnja 1965. temeljem Sporazuma sklopljenim između Italije i Jugoslavije o reguliranju neriješenih slučaja opcija za talijansko državljanstvo steći suvlasnički dio predmetne nekretnine od 4/10 dijela s obzirom da tada isti više nisu bio suvlasništvo M. M. i M. D. odnosno posljedično tome optantska imovina, ukazuje se pravilnim.

14. Kako je sud prvog stupnja utvrdio da je R. S. prije 1948. sagradio predmetnu kuću te za to svoje utvrđenje dao valjane razloge, suprotno žalbenim navodima, u konkretnom slučaju je utvrđeno da na dan 15. rujna 1947. M. M. i D. M. više nisu bile suvlasnice predmetne nekretnine odnosno da se u konkretnom slučaju ne radi o optanskoj imovini pa se žalbeni navodi tužene koji se svode na tvrdnju da je utuženi suvlasnički dio predstavljao upravo optansku imovinu i kao takvo vlasništvo tužene ukazuju neosnovanima.

15. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio odlučne činjenice za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari (da utuženi suvlasnički dio nije optanska imovina te da je u trenutku stupanja na snagu ZV predmetna kuća koja je sagrađena na zemljištu koje je bilo upisano kao društvo vlasništvo bila u vlasništvu prednika tužitelja) i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 367. st. 1. ZV kada je tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio.

15. Slijedom navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. Suprotno žalbenim navodima i odluka o troškovima postupka pravilna je kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a) tako i po visini (čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova koji su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 112/12, 103/14 i 118/14).

U Zagrebu 30. studenog 2021.

Predsjednik vijeća:

Antoneta Valentić, v.r.