REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-639/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Alenki Paus kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja V. B. iz G., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., protiv ovršenice Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, OIB …, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr- 168/2021-2 od 27. listopada 2021., 30. studenog 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba ovršenice, a djelomično se odbija kao neosnovana te se preinačava rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj Ovr- 168/2021-2 od 27. listopada 2021. na način da se sudi:

„I. Nalaže se ovršenici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa, OIB: 52634238587 naknaditi ovrhovoditelju V. B. iz G., OIB: …, iznos od 156,25 kn (stopedestišest kuna i dvadesetpet lipa) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja toga rješenja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, sve u roku od 8 dana.

II. U preostalom dijelu u iznosu 390,62 kn (tristotinedevedest kuna i šezdesetidvije lipe) odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška.“

II. Nalaže se ovrhovoditelju da ovršeniku isplati trošak žalbenog postupka u iznosu 25,00 kn u roku osam dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi suda prvog stupnja naloženo je ovršenici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu pravosuđa, naknaditi ovrhovoditelju V. B. iznos od 546,87 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja toga rješenja pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, sve u roku od 8 dana.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi ovršenica te ističe da uz dostavljeno rješenje nisu dostavljeni dokazi na kojima ovrhovoditelj temelji svoj zahtjev, odnosno da mu je stvarno nastao zatraženi trošak, da se zbog toga rješenje ne može ispitati; da sudovi ne naplaćuju izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, da ovrhovoditelj ničim nije dokazao da je upravo punomoćnik za njega pribavljao klauzulu; da se klauzula danas izdaje elektronskim putem, ukazuje na odredbu čl. 14. st. 4., čl. 209. OZ, čl. 5. st. 7. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima; na sudsku praksu iz čega je razvidno da je za postupak izravne naplate Financijskoj agenciji potrebno dostaviti ovršnu ispravu s istaknutom klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti i zahtjev za izravnu naplatu, slijedom čega je razvidno da su radnje koje se odnose na sastav i pribavu navedenih isprava jedine radnje koje su sukladno članku 14. stavku 4. OZ-a potrebne za provedbu ovrhe i to samo onda kada je te radnje opunomoćenik poduzeo temeljem valjane punomoći. Ističe da troškove koji nastaju povodom zahtjeva za izravnu naplatu snosi podnositelj zahtjeva za izravnu naplatu odnosno ovrhovoditelj. Dodaje da je neosnovano priznat i trošak sastava podneska od 08. listopada 2021. u iznosu od 78,12 kuna, a sve obzirom da isti prijedlog sadržajno predstavlja samo troškovnik, a ovrhovoditelj nema pravo na naknadu troškova za sastav troškovnika. Ističe i da je zahtjev podnesen izvan roka propisanog člankom 14. stavkom 6. OZ. Naime, u svezi s čl. 73., čl. 174., čl. 176. i čl. 186 OZ pljenidba i prijenos kao zadnja ovršna radnja provedeni su dostavom ovršenikovu dužniku (FINA-i) rješenja kojim su pljenidba i prijenos određeni. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj je predmetni zahtjev za izravnu naplatu s ovršnom ispravom dostavio Financijskoj agenciji 14. srpnja 2021., ovrha se poduzimanjem te radnje smatra dovršenom, te je ovrhovoditelj svoj zahtjev za naknadu troška trebao podnijeti najkasnije 13. kolovoza 2021., a kakav je stav zauzet u rješenju Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ovr-135/2021 od 3. svibnja 2021. Ukazuje i na odredbu čl. 14. st. 4. OZ, čl. 6. OZ, da u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave nije potrebno sudjelovanje odvjetnika na strani ovrhovoditelja, da je svrha toga postupka pojednostavljenje postupka i smanjivanje troškova provedbe ovrhe te rasterećenje sudova od takvih postupaka. Upravo stoga je uveden tiskani obrazac na kojem se podnosi zahtjev za izravnu naplatu, a koji može ispuniti svaka neuka stranka, pa i dobiti besplatan savjet za ispunjavanje u Financijskoj agenciji. Ističe i da se predmetni postupak naplate vodio temeljem Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/2018. I 02/2020., 46/2020. i 47/2020., dalje u tekstu: ZPONS) koji ne predviđa naknadu troškova od ovršenika koji nastanu zbog izravne naplate. Predlaže preinaku rješenja, podredno ukidanje i vraćanje na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe sa zateznom kamatom.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj ističe da je žalba neosnovana te ukazuje na stav sudske prakse te zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog u Zagrebu, 29. ožujka 2018. u kojem je zauzet stav da se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka. Predlaže odbiti žalbu i potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba ovršenice je djelomično osnovana.

5. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršenici naknaditi ovrhovoditelju troškove postupka izvansudske ovrhe pred Financijskom agencijom u iznosu 546,87 kn koji troškovi se sastoje od nagrade odvjetnika za pribavljanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu 312,50 kn, sastavljanje prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu 156,25 kn i sastavljanje podneska od 8. listopada 2021. koji sadržajno predstavlja troškovnik za troškove koji su nastali radi provedbe postupka izravne naplate kod Financijske agencije u iznosu 78,12 kn.

6. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći i po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba ovršnoga postupka kada se na njih tako pazi prema Zakonu o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. u vezi sa člankom 381. ZPP sve u vezi sa člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona – "Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20 – dalje u tekstu: OZ), ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je žalba djelomično osnovana uslijed pogrešne primjene materijalnog prava. Nisu počinjene bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U konkretnom se slučaju radi o obvezi plaćanja troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 546,87 kn

8. Pogrešno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je ovrhovoditelju dosudio trošak od 78,12 kn za sastav podneska od 8. listopada 2021. godine.

8.1. Naime, taj podnesak je ovrhovoditelj naslovio kao prijedlog za ovrhu, ali istim ne traži ovrhu već se sadržajno radi o zahtjevu za naknadu troškova izvansudske ovrhe, dakle o sporednom zahtjevu. Zato ovrhovoditelju ne pripada trošak podneska kojim zahtijeva naknadu troškova izvansudske ovrhe, sve i uvažavajući da je to podnesak kojim je ujedno pokrenuo taj postupak, ali ipak postupak koji se u osnovi odnosi na naplatu troškova ovršnog postupka – izvansudske ovrhe.

9. Ne pripada mu u konkretnom slučaju niti nagrada za pribavu klauzule pravomoćnosti i ovršnosti jer zaista ovrhovoditelj nije dokazao da je taj trošak i nastao, odnosno da je upravo punomoćnik zahtijevao izdavanje iste.

10. Glede zahtjeva za sastav prijedloga radi dostave ovršne isprave drugim sudionicima u provođenje ovrhe u iznosu 156,25 kn (s PDV-om; Tbr. 11/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika “Narodne novine” 142/12,103/14,118/14, 107/15) valja ukazati da je u Tarifi Tbr. 11/5 predviđeno pravo ovrhovoditelja na naknadu troška radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi sudionicima u provedbi ovrhe, pa tako i Financijskoj agenciji, pa kako je ta radnja bila potrebna za ovrhu, a izvršio ju je punomoćnik ovrhovoditelja kojem, ovrhovoditelju – fizičkoj osobi, se ne može oduzeti pravo da u ovakvim, pa i izvansudskim postupcima ovrhe angažira stručnu pomoć, pripada mu i pravo naknade za sastav prijedloga radi dostave pravomoćne i ovršne sudske presude radi provođenja postupka izravne naplate, a koja je osnova za provedbu izvansudske ovrhe putem Financijske agencije na novčanim sredstvima ovršenika, koja postupa sukladno odredbi čl. 209. st. 1. OZ, kao u povodu dostavljenog rješenja o ovrsi. Zato je pravilno prvostupanjski sud ovrhovoditelju odmjerio ovaj trošak.

11. Žalbeni navod da je zahtjev za naknadu troškova postupka podnesen izvan zakonskog roka od 30 dana od dana završetka postupka nije osnovan.

11.1. Naime odredbom čl. 209. st. 7. OZ određeno je da ako Agencija u roku od 60 dana od dana kad joj je dostavljena isprava iz stavka 1. ovoga članka (ovdje ovršna odluka domaćeg suda) ne primi rješenje suda o odgodi izdavanja naloga bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ili rješenje suda kojim se pljenidba i prijenos proglašava nedopuštenim na temelju ovršne isprave na temelju koje je ona zatražena, izdat će nalog bankama da obave prijenos sredstava s računa ovršenika na račun ovrhovoditelja.

11.2. U tzv. „prijedlogu za ovrhu“ ovrhovoditelj navodi da mu je dana 15. rujna 2021. Financijska agencija izvršila uplatu cijelog potraživanja. Kako je zahtjev za izravnu naplatu Financijska agencija zaprimila 14. srpnja 2021., to slijedi, a što ovršenik nije osporio u tijeku postupka, da je Financijska agencija postupila sukladno odredbi čl. 209. st. 7. OZ i po proteku roka od 60 dana izvršila prijenos sredstava.

11.3. Postupak izravne naplate dakle provodi se po odredba čl. 209.-211. OZ uz odgovarajuću primjenu odredbi čl. 205.-207. OZ, dakle radi se o posebnim odredbama koje propisuju postupak ovrhe na novčanoj tražbini po računu kod banke, pa se niti glede dovršetka ovrhe ne mogu primijeniti odredbe čl. 176. i čl. 186. OZ kada je Financijskog agenciji određeno da 60 dana „čeka“ (u konkretnom slučaju) prije prijenosa tražbine.

11.4. Ovdje valja dodati i da je na sastanku predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 21. studenog 2018. zauzeto pravno shvaćanje da se ovrha na novčanim sredstvima ovršenika ne može smatrati dovršenom dostavom rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji odnosno banci na provedbu u smislu odredbe čl. 73. OZ, odnosno da se ovrha ne može smatrati dovršenom samo dostavom rješenja o ovrsi ovršenikovom dužniku.

12. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci, čl. 380. t. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ.

13. Ovršenik je dakle, sa žalbom uspio 60% dok je uspjeh ovrhovoditelja 40%, pa ovršeniku pripada 20% troška žalbenog postupka, odnosno 20% od 125,00 kn Tbr. 13. u svezi s Tbr. 10/5 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dakle, pripada mu 25,00 kn; čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP u svezi s čl. 21. st. 1. OZ.

U Puli – Pola 30. studenog 2021.

Sudac

Alenka Paus , v.r.