Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

Poslovni broj:10 P-243/2021-36

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja O.-K. d.d. OIB:..., O., Š. 11, kojega zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u O. društvu O. i P. d.o.o. Z., G. ulica 7, protiv tužene REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:..., koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi isplate 2.323.000,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 9. studenog 2021. u nazočnosti tužiteljeva punomoćnika i tuženicina zastupnika po zakonu, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 29. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužitelja O.-K. d.d. OIB:..., O., Š. 11, da mu tužena REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:..., isplati iznos od 2.323.000,00 kn (dvamilijunatristodvadesettritisućekuna) zajedno sa zateznim kamatama na taj iznos od 26. veljače 2015. pa do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 290.471,88 kn (slovima:dvjestodevedesettisućačetristosedamdesetjednakuna i osamdesetosamlipa), odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 139.390,00 kn (slovima:stotridesetdevettisućatristodevedesetkuna) u roku 15 ( petnaest) dana.

r i j e š i o  j e

Prijedlog tužitelja za određivanje prekida u ovom postupku, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe da je u kaznenom postupku pred Županijskim sudom u Osijeku donesena presuda broj K-Us-6/2012- 151 od 26. rujna 2014. kojom je optuženi D. T. kao raniji član uprave tužitelja, oglašen krivim jer je u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa i zlouporabio povjerenje u gospodarskom poslovanju. Ujedno navodi kako je D. T. takvim postupanjem tužitelju prouzročio imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 5.093.521,20 kn. Ističe kako je izrekom predmetne presude utvrđeno da

novčani iznos od 2.323.000,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je D. T. ostvario kaznenim djelom. Nadalje navodi kako je D. T. 26. veljače 2015. tuženoj, odnosno u Državni proračun na temelju navedene presude uplatio ukupan iznos od 7.004.489,30 kn. Tužitelj je kao oštećenik postavio u predmetnom kaznenom postupku imovinskopravni zahtjev koji isključuje oduzimanje imovinske koristi. Kako je oduzeta imovinska korist u cijelosti i uplaćena tuženici, to je tuženica dužna platiti tužitelju utuženi iznos koji predstavlja štetu koja je tužitelju nastala počinjenjem kaznenih djela. Tužitelj smatra da je tuženica utuženi iznos stekla bez osnove, te zahtjeva isplatu toga iznosa, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja. Tijekom postupka tužitelj je podneskom o 23. rujna 2020. izvijestio sud kako je radi ostvarenja imovinsko-pravnog zahtjeva, na koji je upućen pravomoćnom presudom Županijsko suda u Osijeku poslovni broj K-US-6/2012 od 26. rujna 2014., pokrenuo parnicu koja se vodi kod Općinskog suda u Osijeku, pa stoga predlaže prekid postupka. Tužitelj predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

2. Tuženica se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu kao i tijekom postupka u bitnome navodi kako tužitelj nema pravo na izravnu neposrednu tužbu protiv Republike Hrvatske pozivom na bilo koju pravnu normu kao valjani izvor obvezivanja. Ističe kako je tuženica navedeni iznos stekla na temelju pravomoćne presude donesene u kaznenom postupku protiv D. T. i drugih, pa da stoga ne stoji tužiteljev navod o stjecanju bez pravne osnove. Protivi se prijedlogu za određivanje prekida. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženici.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora od 11. studenog 2015., u dopis od 28. prosinca 2015., te Zahtjev za mirno rješenje spora od 13. travnja 2016., u dopis od 18. srpnja 2016., u presudu Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-6/2012-151 od 26. rujna 2014., u presudu Vrhovnog suda broj Kž-Us-28/15-4 od 1. ožujka 2016., u potvrdu banke na listu 31. spisa, u presliku tužbe od 12. kolovoza 2016. u odluke Vrhovnog suda RH, te tužbe od 21. rujna 2020.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan, te nije osnovan niti zahtjev za određivanje prekida.

5. Predmet ovoga spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 2.323.000,00 kn za koje tužitelj tvrdi kako ih je tuženica stekla bez pravne osnove.

6. Ističe se kako je sud u ovoj pravnoj stvari donio presudu poslovni broj P- 502/2016-6 od 4. studenog 2016., kojom je odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan. Po žalbi tužitelja Visoki trgovački sud je rješenjem poslovni broj Pž-96/2017-3 od 13. svibnja 2020. ukinuo predmetnu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Iz obrazloženja tog rješenja suda drugog stupnja proizlazi kako je za rješenje ovoga spora bitno je li tužitelj pokrenuo parnicu na koju je upućen pravomoćnom kaznenom presudom. Sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi naveo kako tužitelj nije pokrenuo parnicu na koju je upućen, a tužba koju je podnio 12. kolovoza 2016. odnosi se na tražbinu u iznosu od 2.770.521,20 kn, a ne na tražbinu koja je predmet ovog spora.

7. Sud je rješenjem poslovni broj P-95/2021-26 od 17. svibnja 2021. odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku broj Pn-173/2020, koji je tužitelj pokrenuo glede imovinsko pravnog zahtjeva koji je predmet ovoga spora. Po žalbi tuženika predmetno rješenje je ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak.

8. U ponovljenom postupku sud je utvrdio da:

- je tužitelj podnio dopuštenu tužbu i da se prethodno obratio za mirno rješenje spora nadležnom Državnom odvjetništvu,

- se protiv D. T., kao predsjednika uprave O.-K. d.d. O. vodio kazneni postupka pred Županijskim sudom u Osijeku i da je donesena pravomoćna presuda broj:K-Us- 6/2012-151 od 26. rujna 2014., ,

- je predmetnom presudom Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-6/2012-151, D. T. oglašen krivim za počinjeno kazneno djelo protiv gospodarstva - primanje mita u gospodarskom poslovanju te zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju,

- je tužitelj kao oštećenik u tome kaznenom postupku postavio protiv D. T. i R. P. imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.146.632,24 kn sa zakonskim kamatama od 24. kolovoza 2005., do isplate, te protiv D. T. u iznosu od 100.000,00 kn,

- je presudom predmetnom Županijskog suda u Osijeku tužitelj sa svojim imovinsko pravnim zahtjevom upućen u parnicu,

- da je Županijski sud utvrdio kako iznos od 2.233.000,00 kn i iznos od 100.000,00 kn predstavljaju imovinsku korist koju je D. T. ostvario kaznenim djelom, te sud ujedno utvrđuje kako je novčani iznos od 4.844.489,30 kn imovina Republike Hrvatske i nalaže D. T. da Republici Hrvatskoj isplati taj novčani iznos u korist Državnog proračuna u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude,

- je D. T. platio 26. veljače 2015. taj iznos od 4.844.489,30 kn uvećan za novčanu kaznu od 2.160.000,00 kn, odnosno ukupno 7.004.489,30 kn u korist Državnog proračuna,

- tužitelj nije pokrenuo posebnu parnicu glede imovinskopravnog zahtjeva na koju je upućen presudom Županijskog suda u Osijeku do podnošenja tužbe u ovoj pranoj stvari 12. rujna 2016. , nego tek po zaključenju glavne rasprave i to 21. rujna 2020. (stranica 75. do 82 spisa.),

- tužitelj je 12. kolovoza 2016. podnio Općinskom sudu u Osijeku tužbu protiv D. T. i R. P. radi naknade štete u iznosu od 2.770.521,20 kn, koji iznos predstavlja razliku štete koju su tuženici u kaznenom postupku počinili tužitelju u iznosu od ukupno 4.993.521,20 kn i iznosa koji je tuženik D. T. platio Republici Hrvatskoj po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Osijeku od 2.323.000,00 kn, odnosno iznosa koji se potražuje u ovom sporu.

9. Prema stavu suda drugog stupnja iz rješenja poslovni boj Pž-96/2017-3 od 13. svibnja 2020. " da bi tužitelj kao oštećenik imao pravo od tuženika zahtijevati namirenje svoje tražbine iz osnove imovinskopravnog zahtjeva u smislu odredbe članka 24. stavka 1. ZPOIK-a, i to samo do visine imovinske koristi oduzete u kaznenom postupku, nije dovoljno da je tužitelj kao oštećenik postavio svoj imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku, već postavljeni imovinskopravni zahtjev mora biti u cijelosti ili djelomično dosuđen, odnosno prihvaćen. Drugim riječima, tužitelj kao oštećenik je u ovoj parnici dužan, u skladu s odredbama članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazati postojanje svoje tražbine prema tuženiku po osnovi imovinskopravnog zahtjeva, koji je u cijelosti ili djelomično dosuđen, odnosno prihvaćen bilo u kaznenom postupku, bilo u posebnoj parnici na koju je upućen odlukom kaznenog suda radi ostvarenja svog imovinskopravnog zahtjeva. U konkretnom slučaju tužitelju kao oštećeniku u kaznenom postupku nije dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev već je on pravomoćno upućen u parnicu radi ostvarenja tog zahtjeva."

10. U rješenju broj Pž-3785/20121-2 od 8. rujna 2021. sud drugog stupnja zaključuje "Dakle, tek nakon zaključenja prethodnog postupka 25. listopada 2016. i rješenja od 13. svibnja 2020. tužitelj je iznio tvrdnju kako se pred Općinskim sudom u Osijeku vodi postupak pod poslovnim brojem Pn-173/2020 u prilog koje tvrdnje je dostavio presliku tužbe (list (75.-82. spisa). Stoga se radi o novim činjenicama i novim dokazima čije iznošenje nije dopušteno tek u fazi glavne rasprave, osim ako ih stranke, u konkretnom slučaju tužitelj, nije mogao bez svoje krivnje iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka."

11. U ovom sporu, dakle tužitelj tvrdi kako je tuženica utuženi iznos od 2.323.000,00 kn stekla bez osnove i dužna je to vratiti tužitelju.

12. Prema odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO) stjecanje bez osnove je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

13. U konkretnom slučaju sud je utvrdio, a što među strankama nije niti sporno da je tuženica stekla utuženi iznos na način da je okrivljenik D. T. taj iznos uplatio na račun tuženice i to po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Osijeku broj K-Us-6/2012-151 od 26. rujna 2014. Naime, tom presudom je naloženo I- optuženom D. T. da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 4.844.489,30 kn u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a što je okrivljenik i učinio. Dakle, ne stoji tužiteljeva tvrdnja kako je tuženica stekla ovaj iznos bez pravne osnove. Naprotiv, tuženica je stekla utuženi iznos na temelju pravomoćne sudske odluke.

14. Sud je ocijenio kako u konkretnom nisu niti osnovane tvrdnje tužitelja da sud treba prihvatiti ovaj tužbeni zahtjev, jer je sud u parnici vezan, ne samo u odnosu na postojanje kaznenog djela i odgovornosti počinitelja nego i za činjenični opis kaznenog djela iz izreke pravomoćne osuđujuće presude. Naime, iz predmetne presude Županjskog suda u Osijeku (list 30 presude) nedvojbeno proizlazi kako je tuženik postavio u tom postupku imovinsko pravni zahtjev u iznosu od 5.146.632,24 kn protiv D. T. i R. P. te u iznosu od 100.000,00 kn protiv D. T., sve sa zateznim kamatama. Nadalje kazneni sud navodi "Budući da podaci i rezultati provedene rasprave ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje sud je oštećenika sa imovinskopravnim zahtjevom uputio u parnicu".

15. Imajući u vidu prethodno navedeno, sud je utvrdio kako se u kaznenom postupku nije moglo sa sigurnošću utvrditi visina tužiteljeva imovinskopravnog zahtjeva i zbog toga je tužitelj kao oštećenik i upućen u parnicu radi utvrđivanje visine svojega zahtjeva. Naime, tužitelj kao oštećenik je u ovoj parnici bio dužan, u smislu odredbe članka 7. stavka 1. i članka 219. stavka 1. ZPP-a, dokazati postojanje svoje tražbine prema tuženiku po osnovi imovinskopravnog zahtjeva, koji je u cijelosti ili djelomično dosuđen, odnosno prihvaćen bilo u kaznenom postupku, bilo u posebnoj parnici na koju je upućen odlukom kaznenog suda radi ostvarenja svog imovinskopravnog zahtjeva.

16. Odredbom čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine"broj /08 dalje ZKP) propisano je da o imovinskopravnom zahtjevu odlučuje sud. U presudi kojom okrivljenika proglašava krivim sud može oštećeniku dosuditi imovinskopravni zahtjev u cijelosti ili mu može imovinskopravni zahtjev dosuditi djelomično, a za ostatak uputiti ga u parnicu. Ako podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje, sud će oštećenika s imovinskopravnim zahtjevom uputiti u parnicu. Županijski sud u Osijeku pozivanjem na ove odredbe nije odlučio o tužiteljevu zahtjevu već ga je uputio na parnicu.

17. Međutim, tužitelj nije do zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu pokrenuo posebnu parnicu u kojoj bi dokazao visinu svojega zahtjeva prama okrivljenom D. T. i da mu pripada pravo zahtijevati isplatu iznosa koji je stečen kaznenim djelom. Naime, stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 2. ZPP- a). Tužitelj u ovom sporu ničim nije dokazao kako je bio spriječen odnosno da nije mogao prije zaključenja prethodnog postupka podnijeti tužbu na koju je upućen kaznenom presudom.

18. Stoga, po ocjeni ovoga suda neosnovano tužitelj tvrdi kako mu utuženi iznos pripada na temelju odredbe članka 24. stavak 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj: 145/10, dalje Zakon). Prema navedenoj odredbi Republika Hrvatska namirit će tražbinu oštećenika iz osnove imovinskopravnog zahtjeva samo do visine imovinske koristi oduzete u postupku prema ovom Zakonu. Iz priloženih dokaza sud nije mogao utvrditi kolika je visina imovinske koristi koja pripada tužitelju, a to nije utvrđeno niti u kaznenom postupku niti u posebnoj parnici na koju je tužitelj upućen.

19. Odredbom članka 1. stavak 3 Zakona propisano da su sud i tijela koja postupaju prema ovom Zakonu dužna su voditi računa je li oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev. Ako je oštećenik postavio imovinskopravni zahtjev koji s obzirom na osnovu isključuje oduzimanje imovinske koristi, prema ovom Zakonu će se postupati samo u odnosu na dio imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom koji nije obuhvaćen imovinskopravnim zahtjevom. Međutim, sud pred kojim je postavljen imovinskopravni zahtjev (Županijski sud u Osijeku) o tom dijelu zahtjeva nije odlučio već je uputio tužitelja kao oštećenika na parnicu, pa tužitelj ne može u ovom postupku isticati kako je Županijski sud u Osijeku glede njegova imovinskog zahtjeva nepravilno postupio.

20. Cijeneći sve izvedene dokaze, pri tome imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan jer tužitelj nije dokazao kako je tuženica utuženi iznos stekla bez osnove, niti je dokazao da ima tražbinu u točno utuženoj visini i stoga je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.

21. U odnosu na prijedlog za prekid postupka, navodi se kako je tužitelj podneskom od 23. rujna 2020. predložio odrediti prekid ovoga postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem Pn-173/2020. Odlučujući o navedenom prijedlogu sud je rješenjem poslovni broj P-225/2020-14 od 25. rujna 2020. odredio prekid postupka rješenje je ukinuto rješenjem ovoga suda poslovni broj Pž-264/2021-2 od 3. veljače 2021. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. U ponovnom postupku tužitelj je u podnesku od 6. travnja 2021. ostao kod navedenog prijedloga za prekid postupka o kome je odlučeno rješenjem poslovni broj P-95/2021-26 od 17. svibnja 2021. Po žalbi tuženice predmetno rješenje je ukinuto i vraćano sudu na ponovni postupak.

22. Iz obrazloženja ukidnog rješenja broj Pž-3785/2021-2 u bitnome proizlazi "Stranke su dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke (članak 299. stavak 1. ZPP-a). Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (članak 299. stavak 2. ZPP-a). Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir (članak 299. stavak 3. ZPP-a)."

22. Uzevši u obzir navedeno sud je utvrdio kako tužitelj nije pokrenuo parnicu radi ostvarenja imovinskopravnog zahtjeva na koju je upućen pravomoćnom presudom kaznenog suda, do 25. listopada 2016. kao dana zaključenja prethodnog postupka u ovom predmetu. Naime, tužitelj je tek podneskom od 23. rujna 2020. predložio odrediti prekid ovoga postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem Pn-173/2020 koji postupak je pokrenut najranije 21. rujna 2020. Dakle, tek nakon zaključenja prethodnog postupka tužitelj je iznio tvrdnju kako se pred Općinskim sudom u Osijeku vodi postupak pod poslovnim brojem Pn-173/2020.

23. Kako se radi o novim činjenicama i novim dokazima čije iznošenje nije dopušteno tek u fazi glavne rasprave, osim ako ih stranke, u konkretnom slučaju tužitelj, nije mogao bez svoje krivnje iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, sud iste nije uzeo u obzir prigodom odlučivanja o prijedlogu za određivanje prekida, kao i glede tužbenog zahtjeva tužitelja. Stoga je prijedlog tužitelja za određivanje prekida odbijen kao neosnovan.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 163. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, dalje: ZPP). Visina troškova određena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12 dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03 – pročišćeni tekst, 125/11 i 157/13).

25. Tuženici su priznati troškovi za sastav odgovora na tužbu (Tbr.8.t.1.Ot) u iznosu od 23.230,00 kn, zastupanje na ročištu (Tbr.9.t.1.Ot) od 25. listopada 2016., od 23. travnja 2021. i od 9. studenog 2021. u iznosu od po 23.230,00 kn, za sastav podneska (Trb.8.t.1.Ot) od 7. travnja 2021. u iznosu od 23.330,00 kn, te za sastav žalbe (Tbr.10.t.5Ot) od 6. listopada 2020 i od 1. lipnja 2021. u iznosu od po 11.620,00 kn, odnosno ukupan trošak u iznosu od 139.390,00 kn.

26. Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku, 29. studenog 2021.

S u d a c

mr. sc. MIRJANA BARAN

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15dana putem ovog suda.