1

Poslovni broj: 81 Gž-1229/2021-9

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 81 Gž-1229/2021-9

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari I tužiteljice K. K. iz T., OIB:…, II tužiteljice I. C. iz O., OIB:…, III tužitelja mldb. F. K. iz T., OIB:…, IV tužitelja mldb. K. K. iz T., OIB:…, III i IV tužitelj zastupani po zz majci I tužiteljici, V tužiteljice mldb. D. C. iz O., OIB:… i VI tužitelja mldb. D. C. iz O., OIB:…, V i VI tužitelj zastupani po zz majci i II tužiteljici, a I i II tužiteljice zastupane po punomoćniku Š. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika T. o. d.d. iz Z., OIB:…, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o. u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi I-VI tužitelja i o žalbi tuženika podnesenim protiv dijela presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-927/20-25 od 1. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe I-VI tužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-927/20-25 od 1. veljače 2021. u t. II izreke te u t. I izreke u dijelu u kojem tužiteljima nije odmjeren trošak parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 18.750,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom.

 

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-927/20-25 od 1. veljače 2021. u t. I izreke.

 

 

r i j e š i o j e

 

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-927/20-25 od 1. veljače 2021.

 

II Odbija se zahtjev I-VI tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

IV Odbija se zahtjev I-VI tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"I Nalaže se tuženiku isplatiti I i II tužiteljici, svakoj, iznos u visini 75.000,00 kuna, III i IV tužitelju, svakom, iznos u visini 112.000,00 kuna te V tužitelju iznos u visini 37.000,00 kuna, svima sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.01.2020. godine do isplate, kao i da I-VI tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu 18.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.02.2021. godine do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev I tužiteljice za iznos 15.000,00 kuna, II tužiteljice za iznos 15.000,00 kuna, III tužitelja za iznos 8.000,00 kuna, IV tužitelja za iznos 8.000,00 kuna, V tužitelja za iznos 8.000,00 kuna te VI tužitelja za iznos 45.000,00 kuna, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.01.2020. godine do isplate, kao neosnovan.

Rješenjem sadržanim u presudi istog suda prvog stupnja je dopuštena preinaka tužbe učinjena podneskom od 26. lipnja 2020.

 

2.Protiv dijela navedene presude u t. I izreke te protiv rješenja kojim je dopuštena preinaka tužbe žali se tuženik iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude i pobijano rješenje preinače u skladu sa žalbenim razlozima uz naknadu troška parničnog i žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i postupak.

 

3.Protiv dijela prvostupanjske presude u t. II izreke te protiv t. I izreke u dijelu u kojem tužiteljima nije odmjeren daljnji trošak parničnog postupka preko dosuđenih 18.750,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom žale se I-VI tužitelji žalbom i dopunom žalbe također iz svih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška parničnog i žalbenog postupka, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

4.U odgovoru na žalbu tuženika, I-VI tužitelji su osporili žalbene navode tuženika te su predložili žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude i rješenje uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

5.Žalba te dopuna žalbe I-VI tužitelja i žalba tuženika su neosnovane.

 

6.Ispitujući pobijani dio presude i pobijano rješenje u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuje tuženik te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

7.Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su, suprotno žalbenim navodima tuženika ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

 

8.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete pretrpljene zbog smrti majke, odnosno bake.

 

9.Između stranaka nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja, pasivna legitimacije, odgovornost, kao i aktivna legitimacija I i II te V i VI tužitelja.

 

10.Sporna je aktivna legitimacija III i IV tužitelja jer tuženik osporava činjenicu da bi između III i IV tužitelja te njihove prednice postojala trajnija ekonomska i životna zajednica.

 

11.Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva preko iznosa isplaćenih u mirnom postupku.

 

12.Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

-da se 27.12.2019., na raskrižju DC br. 20 i ŽC br. 2022 između M. S. i O. dogodila prometna nezgoda u kojoj je kao putnica u vozilu reg. oznake ČK …, koje vozilo je na dan štetnog događaja policom od AO bilo osiguranu kod tuženika, smrtno stradala A. V., majka I i II tužiteljice i baka III-VI tužiteljica,

-da su tužitelji sa svojom prednicom bili snažno emotivno i životno povezani, pri čemu je II tužiteljica zajedno sa svojom djecom V i VI tužiteljem i živjela u istoj kući sa pok. A. V. od koje kuće je kuća I tužiteljice i njezine djece udaljena tek 10.-tak kilometara, tako da su se svakodnevno posjećivali,

-da su tužitelji, prema konačno preciziranom tužbenom zahtjevu od 27.10.2020., uzimajući u obzir kako je tuženik tijekom postupka isplatio tužiteljima imovinsku štetu te djelomično i neimovinsku štetu, zatražili isplatu daljnje štete kako slijedi:

-I i II tužiteljici, svakoj iznos u visini 90.000,00 kuna  

-III i IV tužitelju, svakom u iznosu 120.000,00 kuna 

-V i VI tužitelju, svakom u iznosu 45.000,00 kuna,  

sve to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18.01.2020. do isplate kao i naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

-da je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno kako težina povrede i okolnosti samog slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1101 st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18- dalje: ZOO).

 

-u iznosu po 225.000,00 kuna I i II tužiteljici,

 

-u iznosu po 112.000,00 kuna III-V tužitelju,

 

-VI tužitelju iznos u visini 60.000,00 kuna, budući da je VI tužitelj u vrijeme smrti svoje bake imao tek 6 mjeseci te isti, iako je živio u istoj kući sa svojom pok. bakom koja je pomagala II tužiteljici u njegovom čuvanju, kroz 6 mjeseci svoga života nije mogao razviti emotivnu povezanost, a time niti osjetiti raskid zajednice i emotivni gubitak sa svojom bakom na način kako su to osjetili i kako to  proživljavaju ostali tužitelji.

 

-da je, uzimajući u obzir kako je tuženik tijekom postupka, na ime neimovinske štete, isplatio I i II tužiteljici svakoj po 150.000,00 kuna, V i VI tužitelju svakom po 75.000,00 kuna dok III i IV tužitelju nije isplatio nikakvu novčanu naknadu, sud prvog stupnja naložio tuženiku:

 

-da I i II tužiteljici isplati daljnji iznos u visini 75.000,00 kuna svakoj,

 

-III-IV tužitelju iznos 112.000,00 kuna svakom,

 

-V tužitelju daljnji iznos u visini 37.000,00 kuna,

 

-dok je u odnosu na VI tužitelja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, budući je tuženik istom isplatio naknadu u višem iznosu nego što mu po mišljenju suda prvog stupnja pripada.

 

13.Temeljem provedenih dokaza koje je sud prvog stupnja pravilno ocijenio sukladno odredbi čl. 8. ZPP, pravilno je zaključio kako svim tužiteljima pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, a primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčana naknade neimovinske štete (sukladno odluci Su-IV-47/2020-5).

 

14.Po stavu ovog suda, a vezano za žalbene navode tužitelja na visinu naknade, valja navesti da bi utvrđivanje više naknade pogodovalo težnjama koje nisu spojive sa naravi i društvenom svrhom pravične novčane naknade jer je visina naknade štete odmjerena na način da su cijenjene sve okolnosti konkretnog slučaja.

 

Pritom valja napomenuti kako i ovaj sud smatra pravilnim zaključak suda prvog stupnja koji se odnosi na visinu primjerene novčane naknade za VI tužitelja koji je u vrijeme gubitka bake imao tek 6 mjeseci te isti, iako je živio u istoj kući sa svojom pok. bakom koja je pomagala II tužiteljici u njegovom čuvanju, kroz 6 mjeseci svoga života nije mogao razviti emotivnu povezanost, a time niti osjetiti raskid zajednice i emotivni gubitak sa svojom bakom na način kako su to osjetili i proživljavali ostali tužitelji. 

 

15.Sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima tužitelja uzeo u obzir promijenjene Orijentacijske kriterije donesene od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kada je zauzeto pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020., u kojem su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine iz ranijih kriterija od 29. studenog 2002. na način da su isti povećani za 50%, a koji se primjenjuju na predmete u tijeku u svim fazama postupka.

 

16.Stoga je pravilno odbijen zahtjev svih tužitelja u pobijanoj t. II izreke kao neosnovan.

 

17.U odnosu na žalbene navode tuženika prije svega je potrebno odgovoriti na dio žalbe vezan za preinaku tužbe i po navodima tuženika, pogrešnu primjenu odredbe čl. 190. ZPP.

 

Obzirom su, dakle, Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete VSRH doneseni na sjednicama 5. ožujka 2020. godine i 15. lipnja 2020. godine, a istima je izrijekom i nedvosmisleno određeno, da se primjenjuju "...i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.", te "...na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)", to isti kao takvi, osim što su u smislu odredaba Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/13, 33/15, 56/15 i 67/18) pravno obvezujući, predstavljaju i novu činjenicu sukladno kojoj tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli preinačiti tužbu ranije, pa je sud u smislu odredbe čl. 190 ZPP, odlučio kao u izreci rješenja dopustivši preinaku tužbe.

 

18.Tuženik nadalje žalbom osporava pravilnost odluke o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice iz toč. I. izreke, navodeći kako zatezne kamate ne mogu teći prije preinake odnosno povišenja tužbenog zahtjeva.

 

Vezano za iznijeti žalbeni navod valja navesti da je ovaj drugostupanjski sud upoznat sa stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske o navedenom spornom pitanju, izraženom u citiranim presudama poslovni broj Rev-1133/21 od 14. prosinca 2021. godine i Rev-550/14 od 18.11.2015.

 

Međutim, na sjednici sudaca Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu, održanoj 9. srpnja 2021. godine, zauzeto je drugačije pravno shvaćanje, prema kojem kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno tužbe.

 

Ovo iz razloga jer pravna narav zahtjeva za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti predstavlja generički tužbeni zahtjev, visina kojeg se određuje sudskom odlukom, time da je preinačeni dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete utemeljen na istoj činjeničnoj osnovi i nema pravnu narav novog zahtjeva. U konkretnom slučaju zahtjev za naknadu štete je preinačen povišenjem tužbenog generičkog - novčanog zahtjeva za naknadu neimovinske štete, za visinu kojega su mjerodavne vrijednosti u vrijeme presuđenja, pri čemu istovjetnost zahtjeva nije izmijenjena, jer nisu promijenjeni činjenična i pravna osnova tužbe.

 

Stoga se kod preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva pitanje dospijeća u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva ne ocjenjuje uvijek samostalno, niti je za dio tražbine na koji se odnosi preinačenje tužbe uvijek bitan dan preinake tužbe.

 

U slučajevima u kojima je zahtjev za naknadu štete preinačen povišenjem tužbenog generičkog - novčanog zahtjeva prekid zastare je nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev, a ne preinakom tužbe za preinačeni dio zahtjeva, zbog čega se niti dospijeće tražbine ne može razdvajati za povišeni dio zahtjeva. Ovo iz razloga jer je cijela tražbina naknade neimovinske štete dospjela prema ovdje mjerodavnoj odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP, a radnja ostvarenja subjektivnog prava na naknadu te neimovinske štete poduzeta je podnošenjem tužbe, čime je prekinuto zastarijevanje, što se odnosi i na povećane zahtjeve iste činjenične osnove.

 

Stoga u skladu sa zaključkom sa sjednice Građanskog odjela ovoga suda od 9. srpnja 2021., kod preinake tužbenog zahtjeva kojim se povisuje zahtjev za pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti nastupilo je dospijeće cijele tražbine tako da zakonska zatezna kamata zbog zakašnjenja sa ispunjenjem novčane obveze (čl. 29. st. 1. i 2. ZOO u vezi čl. 12. st. 4. ZOOP) teče i na preinačeni dio zahtjeva od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno u konkretnom slučaju od 18. siječnja 2020.

 

19.Nadalje, u odnosu na osporavanje III i IV tužiteljima aktivne legitimacije te osnova i visine potraživanja jer da s pokojnom bakom nisu razvili trajniju zajednicu života, valja kazati kako je pravilan zaključak suda prvog stupnja da nije odlučna činjenica što III i IV tužitelji nisu živjeli u zajedničkom domaćinstvu sa svojom bakom, kada iz provedenih dokaza proizlazi da su živjeli nedaleko jedni od drugih (svega 10 km udaljenosti), da su imali jaku emotivnu povezanost, da su III i IV tužitelji često vikendima prespavali kod bake. Konačno, kada je smrtno stradala, sada pok. A. V. se sa suprugom vraćala od III i IV tužitelja, svojih unuka.

 

I prema mišljenju ovoga suda, što je prihvaćeno u sudskoj praksi, trajnija zajednica života ne podrazumijeva nužno stanovanje na istoj adresi, odnosno zajednički život u određenom prostoru, već se ista ocjenjuje kroz to da li je između bake i unuka postojala čvrsta emocionalna povezanost i bliskost, međusobna upućenost jednih na druge, osjećaj pripadnosti toj zajednici, da se često viđaju, uzajamno pomažu i vode brigu u svim životnim situacijama. Rezultati dokaznog postupka i prema mišljenju ovoga suda upućuju na pravilnost zaključka suda prvog stupnja da je upravo takva zajednica života postojala između bake i III i IV tužitelja, osobito iz razloga što je IV tužitelj jedno vrijeme živio u obiteljskoj kući zajedno sa djedom i bakom, nakon čega su se preselili na drugu adresu. Međutim, radi se o udaljenosti od 10 km pa je logično da su djeca i dalje ostala vezana za djeda i baku, da su bila upućena na njih svakodnevno i da su osjećala i kontinuirano održala trajnu emocionalnu međusobnu vezu.

 

20.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita, donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 3. ZPP u vezi sa čl. 155. st. 1. ZPP te pravilnom primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15- dalje: Tarifa).

 

Suprotno žalbenim razlozima I-VI tužitelja da sud prvog stupnja nije uvećao troškove radi zastupanja više stranaka, valja kazati kako iz obrazloženja odluke o troškovima parničnog postupka proizlazi da je sud prvog stupnja primijenio Tbr. 36 Tarife i uvećao trošak za 50%.

 

21.Slijedom svega iznesenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu i dopunu žalbe I-Vi tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude te odlučiti kao u t. I izreke ove presude, a temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika i odlučiti kao u t. II izreke ove presude te t. I izreke ovog rješenja.

 

22.Budući stranke nisu uspjele u žalbenom postupku, odbijen je njihov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II i III izreke ove presude.

 

23.Odluka u t. III izreke ovog rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP. Zahtjev I-VI tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu je neosnovan jer nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

24. Nepobijani dio presude nije ispitivan.

 

 

U Zagrebu 5. ožujka 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović, v.r.