P-565/18.

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: 1. T. P., OIB: …, Z., I. B. M. 13 i 2. B.

P., OIB: …, Z., J. Š. 8/III, koje zastupa

punomoćnik I. G., odvjetnik iz S., I. G. 26 A, protiv tuženika: 1.

B. P. L., OIB: …, Z., J. 81 i 2. Ž.

P., OIB: …, Z., J. 81, koje zastupaju punomoćnici iz

Z. odvjetničkog ureda J. T. i K. T., Z., J.

113/II, radi utvrđenja oporuke, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 13. listopada 2021. u prisutnosti tužiteljice pod 1. T. P., punomoćnika tužitelja I. G., odvjetnika iz S., tužene pod 1. B. P. L. i punomoćnika tuženika J. T., odvjetnika iz Z., 26. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je postojala oporuka ostavitelja B. P. pok. I.,

OIB: …, rođenog 1. prosinca 1927., umrlog 6. lipnja 2015., koja je uništena i koja je bila sastavljena kao vlastoručna oporuka ostavitelja 24. lipnja 2011. u T., kojom oporukom je ostavitelj ostavio u nasljedstvo svojoj unuci tužiteljici pod 1. T. P. B. kuću u T., P. Ć. 2, kćerkama tuženicima

pod 1. B. P. i pod 2. Ž. P. veliku obiteljsku kuću u Z.,

J. 81, a sinu tužitelju pod 2. B. P. ostalu svoju pokretnu i

nepokretnu imovinu.

II. Nalaže se tuženicima u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 27.720,00 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja, dakle od 26. studenog 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a sve to u roku od 15 dana.

Za više traženo na ime potraživanja parničnog troška u iznosu od 3.250,00 kuna, tužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 2. veljače 2018., se navodi kako je rješenjem Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-5819/15. od 18. prosinca 2017. prekinut ostavinski postupak iza pok. B. P. sina I., rođenog 1. prosinca 1927.,

a umrlog 6. lipnja 2015. u F., F. te su tužitelji upućeni pokrenuti parnicu protiv tuženika radi utvrđenja da je postojala vlastoručna oporuka ostavitelja koja je uništena, kao i sadržaj oporuke. B. P. pok. I., otac stranaka i djed tužiteljice pod 1., živio je u F. i bio je u braku od 2004. sa suprugom Z. E.

K.. U lipnju 2011. boravio je sa suprugom u T. u gornjem stanu svoje kuće

na adresi P. Ć. 2, a njegova unuka, tužiteljica pod 1., s obitelji je boravila u donjem stanu gdje je inače ljetovala godinama i dolazila tijekom praznika u lipnju. 24. lipnja 2011. tužiteljica pod 1. T. P. je zajedno sa E. K. iz T.

došla do svog djeda koji je imao problem sa srcem i kazao joj da je vlastoručno napisao oporuku, potpisanu s njegovom punom titulom – Dr. mr. sc. B. P.

na jednom papiru (list s kvadratićima u bloku formata A4) koju je, nakon što su je obje pročitale, pospremio u radni stol u gornjem stanu kuće u T.. Oporuka je sljedećeg sadržaja: "Oporuka Ja, dr. mr. sc. B. P. pok. I. iza svoje

smrti ostavljam unuci T. P. B. kuću u T., P. Ć. 2,

kćerkama B. i Ž. P. veliku obiteljsku kuću na J. u Z. i

sinu B. P. ostalu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu. U T., 24 lipnja 2011. Dr mr sc B. P.". U oporuci piše T. P. B., ali je u

međuvremenu tužiteljica pod 1. iz prezimena službeno ispustila B. rješenjem Gradskog ureda za opću upravu, pravomoćnim 19. listopada 2017. Oporuku je istog dana vidjela i supruga ostavitelja Z. E. K., koju je ostavitelj upoznao sa sadržajem, a zbog čega je bila jako povrijeđena i kasnije po povratku u F.

pokrenuli su razvod braka, koji je razveden presudom od 22. travnja 2013. u T.. Brakorazvodna presuda je u Hrvatskoj priznata rješenjem Općinskog suda u T. pod poslovnim brojem R1-125/13. od 16. kolovoza 2013. U travnju 2012. B. P. pok. I. je zbog srčanih tegoba završio u višednevnoj komi

u Sveučilišnoj bolnici u T.. 18. travnja 2012. dok je bio u komi na rubu života, tužena pod 1. B. P. L. je sa svojim suprugom L. L. i još

jednim čovjekom od povjerenja s kojim zajedno žive na J. u Z.

(S. H.) došla u T. i od A. B., ostaviteljeve ovlaštene

kućepaziteljice, telefonom zatražila ključeve gornjeg stana kuće kako bi navodno uzela neke papire. Inače, niti A. B., niti bilo tko drugi nije imao ključ prostorije u kojoj je ostavitelj držao svoje dokumente. Budući je tužena pod 1. B. P.

L. navela da je otac doživio srčani udar i da se nalazi u bolnici u F. i da ju je nazvao i naložio joj da preuzme ključeve od kuće, dogovorile su termin sastanka isti dan u 15,30 sati. Međutim, po dolasku na lice mjesta, kućepaziteljica je vidjela supruga tužene pod 1. L. L. kako već nosi putne torbe u automobil i da su ulazna vrata gornjeg stana otvorena, a bravu vrata dnevnog boravka od kojeg nije imala ključ zavidavao je neki čovjek (S. H.). S. obzirom na napetu situaciju i sumnjivo ponašanje tužene pod 1. B. P. L. i njenog supruga,

kućepaziteljica A. B. je u tri navrata nazvala PP T. radi intervencije te je oko 16,20 sati došao policijski službenik M. H. koji je sačinio zapisnik zbog obijanja brave. Nakon što je tužena pod 1. B. P. L. provalila u kuću i dnevni boravak, razriješila je kućepaziteljicu svih obveza i zatražila da joj preda sve ključeve kuće koje joj je dao B. P. pok. I. s kojim je imala zaključen ugovor, na što je A. B. pristala u prisutnosti policijskog službenika tek kada joj je on rekao da ne treba strahovati za sebe jer ako će netko odgovarati da će to biti B. P. L.. Nakon provela i otuđivanja papira, dokumentacije, računala

i ostalih raznih stvari ostavitelja, oporuka više nije pronađena u kući. Na upit što je s njom učinila, tužena pod 1. B. P. L. odgovara da među papirima koje

je odnijela iz T. nije bilo nikakve oporuke te niječe njezino postojanje, što je i razlog za ovu tužbu, sukladno članku 41. Zakona o nasljeđivanju i točki II. izreke rješenja Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-5819/15. od 18. prosinca 2017. Uz izvršenu provalu i agresivno ponašanje tužene pod 1. B. P.

L., povlačeći za sobom tuženu pod 2. Ž. P., psihički teško bolesnu sestru

i životno ovisnu o tuženoj pod 1., negira evidentne dokaze o postojanju oporuke unatoč činjenici što je uhvaćena in flagranti.

S obzirom na navedeno predlažu donijeti presudu kojom će se utvrditi postojanje oporuke ostavitelja B. P. pok. I., rođenog 1. prosinca 1927., umrlog 6. lipnja 2015., koja je uništena i koja je bila sastavljena kao vlastoručna oporuka ostavitelja 24. lipnja 2011. u T. kojom oporukom je ostavitelj ostavio u nasljedstvo svojoj unuci tužiteljici pod 1. T. P. B. kuću

u T., P. Ć. 2, kćerkama tuženima pod 1. B. P. i pod 2.

Ž. P. veliku obiteljsku kuću u Z., J. 81, a sinu tužitelju pod 2.

B. P. ostalu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu te obvezati tužene naknaditi tužiteljima parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 30. travnja 2018., tužene su prigovorile označenoj vrijednosti predmeta spora od strane tužitelja te predložile da sud iste pozove da naznače i odrede stvarnu vrijednost predmeta spora. Predlažu na temelju članka 46. ZPP-a da Općinski sud u S. ustupi ovaj predmet u rad općemjesno nadležnom sudu za tuženike tj. Općinskom građanskom sudu u Z.. Pored toga iz uvodnog tijela tužbe razvidno je da sve stranke postupka imaju prebivalište u gradu Z.. Tužene osporavaju navode tužbe u svojoj ukupnosti, odnosno osporavaju navode tužbe u cijelosti kao neutemeljene, neistinite i neosnovane osim onih navoda koje će tužene potvrditi kao neprijeporne te se suprotstavljaju tužbenom zahtjevu kao pravno promašenom jer u procesno pravnom i materijalnom smislu istome nije niti moguće udovoljiti. Nije prijeporno da je rješenjem Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-5819/15. od 18. prosinca 2017. prekinut ostavinski postupak iza pok. B. P. pok. I. te da su ovdje tužitelji kćer i otac upućeni da pokrenu parnicu radi utvrđenja da je postojala vlastoručna oporuka ostavitelja koja je uništena. Nije prijeporno da je ostavitelj pok. B. P. iza kojeg je ostavinski postupak prekinut, otac tužitelja pod 2. B. P. i otac tužene pod 1.

B. P. L. i tužene pod 2. Ž. P., da su isti njegovi zakonski

nasljednici te da je pok. otac živio i umro u F.. Međutim, navodi tužbe kako je pok. B. P. za vrijeme svog boravka u T. sa 52 godine mlađom suprugom u lipnju 2011. ili točnije 24. lipnja 2011. u gornjem stanu obiteljske kuće navodno napisao vlastoručnu oporuku čiji navodni "po svemu neobičan" sadržaj tužitelji navode u tužbi, tuženici odbacuju kao neistinit. S obzirom na oblik navodne oporuke, njen sadržaj i s obzirom na način izražavanja i pisanja ostavitelja, neupitno je da se ovdje ne radi niti se može raditi o oporuci ostavitelja, nego o oporuci koju je za potrebe ovog postupka sastavila druga osoba.

Navodna oporuka sa navedenim sadržajem za tuženice predstavlja unaprijed osmišljenu pravnu konstrukciju. Naime, iščitavajući navodni tekst – sadržaj navodne oporuke, neuobičajeno je i neprihvatljivo da bi ostavitelj na jednoj ispravi vrlo šturog, neuvjerljivog i kratkog sadržaja ispisao na dva mjesta "Dr.mr.sc. B. P.".

Nije životno ni logično da bi ostavitelj kao osoba koja dva puta u jednoj rečenici navodi svoju doktorsku titulu, pored tih oznaka iza svog imena i prezimena napisao kako je on pok. I.?/sin I./. Tuženice se ovdje opravdano pitaju zar postoji još jedan Dr. mr. sc. B. P. čiji se otac zvao drugačije od imena I., a da njima

to do danas nije poznato. Nije životno ni logično da ostavitelj kao osoba koja je navodno napisala vlastoručnu oporuku, a s obzirom na svoj osebujan stil pisanja i izražavanja ne bi u navodnoj oporuci ozbiljno i voljno napisao kako oporučnim nasljednicima ostavlja svoj suvlasnički dio nekretnine, a koje se u navodnoj oporuci samo poimenice i krnje nabrajaju. Naime, nije prijeporno među parničnim strankama, zakonskim nasljednicima, pa tako ne bi moglo biti prijeporno niti za tužiteljicu pod 1., da ostavitelj pok. B. P. nije isključivi vlasnik niti jedne spomenute nekretnine u navodnoj oporuci. Dakle, pok. B. P. nije isključivi vlasnik

nekretnina, nego samo suvlasnik kuće u T., P. Ć. 2, suvlasnik "velike"

kuće na J. u Z. pa nije mogao niti je pravno moguće raspolagati

imovinom koja nije njegova. Nije životno i logično da pok. B. P. u navodno napisanoj vlastoručnoj oporuci za kuću na J. ne navodi kućni broj iako je na

toj adresi bio godinama prijavljen, a za kuću u T. navodi kućni broj. Pored toga ne radi se o nikakvoj "velikoj" kući na J. s obzirom na svoju stvarnu

površinu od cca 94 m2 i takav izraz pok. B. P. u pisanju ne bi nikada

koristio kao što ga nije koristio ni za kuću u T., a koje su približno iste veličine. Nije životno i logično da ostavitelj u navodnoj oporuci navodi upravo tužiteljicu pod 1. kao osobu kojoj ostavlja nekretninu u T., tuženicama nekretninu u Z., a tuženiku pod 2. ostavlja ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu, ne navodeći koje bi to pokretnine bile, a poglavito ne navodeći koju to nepokretnu imovinu – nekretnine navodno ostavlja sinu B. P.. Oporučitelj, otac stranaka tužitelja pod 2. i tuženica zasigurno ne bi prešutio i zatajio i skrio i ostale nekretnine u njegovom vlasništvu i suvlasništvu na koje je bio osobito ponosan, a koje su iznimne vrijednosti i značajno i daleko veće vrijednosti od nekretnina koje su navodno obuhvaćene navodnom vlastoručnom oporukom, a to su nekretnine u F. i to velika obiteljska kuća – vila s bazenom i velikim posjedom u mjestu C., namješten trosobni stan od 78 m2 na V. katu na adresi T., 57 R. B. sa parkirnim mjestom i odlagaonicom za stvari u podzemnoj garaži zgrade, namješten prizemni trosobni stan na A. obali od 78 m2 sa malim dvorištem na adresi u S.

R.-u, L. P. de V. B.. Pored toga radi se o nekretninama u kojima je

pok. B. P. živio i radio, odnosno proveo veliki dio svog života, s obzirom da je bio francuski državljanin pa niti jednostavno logično nije prihvatljivo, nije uvjerljivo i moguće da ne bi u navodnoj vlastoručnoj oporuci naveo i naprijed opisane nekretnine u F.. Očito je da se ovdje radi o iskonstruiranoj i izmišljenoj oporuci, o unaprijed isplaniranom i osmišljenom postupanju od strane jednog ili drugog ili obaju tužitelja jer tužene znaju da njihov otac nikada nije napisao bilo kakvu oporuku, niti je ikada imao namjeru napisati oporuku i podijeliti svoju imovinu za života između zakonskih nasljednika, a poglavito da bi neku imovinu ostavio unuci T., tužiteljici pod 1., pored svih svojih živih zakonskih nasljednika. Tvrdnje tužene kako nikada nije postojala navodna pisana oporuka pok. B. P.

potkrepljuje i sadržaj smrtovnice koja je sastavljena upravo na zahtjev tužitelja pod 2. Ovakvim postupanjem tužitelji pokušavaju tužene, kao druge i jedine preostale zakonske nasljednice "isključiti" od velikog bogatstva i imovine koju je iza sebe ostavio njihov otac pok. B. P.. Pored toga bez pažljivog isčitavanja navodnog teksta oporuke iz tužbe, ostavitelj pok. B. P. nikada za života ne bi kao svoje oporučne nasljednike izabrao i odredio unuku i sina, ovdje tužitelje, jer niti s jednim, niti drugim nije bio u dobrim odnosima. Otac pok. B. P. i sin

B. P. duži vremenski period prije nastale navodne vlastoručne oporuke,

kao i u naknadnom vremenskom periodu, nisu uopće komunicirali, odnosno bili su u vrlo lošim i mučnim međusobnim odnosima. Kao dokaz navedenom tužene će u spis dostaviti preslike svih pisama, ispis svih mailova, poruka unatrag nekoliko godina prije smrti pok. B. P. pa i iz perioda nakon toga iz kojih je potpuno razvidan iznimno netrpeljiv odnos između oca i sina, između djeda i unuke te netrpeljiv odnos između oca i kćeri, ovdje sada tužitelja. Tužitelji kao datum pisanja tzv. "vlastoručne oporuke" navode 24. lipnja 2011. te kako je pok. B. P.

kazao ovdje zainteresiranoj tužiteljici pod 1. i njenoj kumi i velikoj prijateljici E. K. da je napisao takvu oporuku. Ovaj izmišljeni datum izmišljene oporuke unaprijed je promišljeno i svjesno izabran samo iz razloga što je istog dana između tužiteljice pod 1. i pok. B. P. zaključen ugovor o najmu stana u prizemlju obiteljske kuće u T., dakle iste kuće koju navodno u cijelosti ostavlja tužiteljici T. P.. Zar je životno i logično istog dana napisati i potpisati ugovor o najmu jednog stana sa istom osobom kojoj istog dana ili istog sata i minute navodno ostavlja navodnom oporukom cijelu nekretninu koja u cijelosti nije njegova, a dijelom je predmet najma između ostavitelja i navodne oporučne nasljednice T. P..

Ovaj ugovor o najmu stana koji je napisan i sastavljen od strane pok. B. P. napisan je pisaćom električnom mašinom, a navodna oporuka je napisana vlastoručno?. Ugovor o najmu stana sadrži niz pojedinosti i detalja glede međusobnih prava i obveza te sadrži niz zabrana najmoprimcu, ovdje tužiteljici pod 1. što ista ne može poduzimati bez odobrenja vlasnika, a što je bilo karakteristično za stil pisanja i izražavanja pok. B. P. pa je potpuno nelogično i potpuno neprihvatljivo da

bi ista osoba navodnu oporuku vlastoručno napisala i sastavila u samo jednoj jedinoj rečenici. Ugovor o najmu stana napisan je istog dana na strojnom papiru, a navodna oporuka je napisana istog dana na "nekakvom jednom papiru" kako navode tužitelji "list s kvadratićima u bloku formata A4".

Iz svih navedenih činjenica i okolnosti na koje tuženice utemeljeno i opravdano ukazuju neprijeporno proizlazi da se ovdje radi o pripremljenoj i iskonstruiranoj oporuci čiji sadržaj i tekst je oskudno pripremio jedan od tužitelja i da se nikako ne radi o oporuci koju bi pok. B. P. napisao jer opisana niti bilo kakva druga oporuka nikada nije napisana. Dakle, takva oporuka nikada nije postojala. Nije životno niti logično da bi pok. B. P. koji je navodno sastavio vlastoručnu oporuku istu podastro na čitanje i pregledavanje drugim osobama i javno obznanio cijelom gradu i onda tu oporuku pospremio u radni stol u gornjem stanu kuće u T. kako to navode tužitelji. Nije prijeporno da je pok. B. P. živio u

F. i da je sve važne dokumente nosio sa sobom i čuvao u F. i nije

ih ostavljao u T. gdje je vrlo rijetko i povremeno boravio, kao što je sa sobom ponio i manje važan dokument kao što je ugovor o najmu stana od 24. lipnja 2011. koji je naknadno putem maila od strane tužitelja dostavljen tuženicima na znanje. Dokumente koje je pok. B. P. jedino ostavljao u T. bili su vezani za niz sudskih sporova koje je vodio sa različitim osobama u R. H. i za medicinsku dokumentaciju od liječenja koje je provodio u RH. Preslik izjave E. K., kume i velike prijateljice tužiteljice pod 1., izjave bivše supruge pok. B. P., gospođe Z. E. K. pripremljene su i sastavljene za potrebe ovog postupka te tužene prigovaraju istinitosti i vjerodostojnosti opisanih izjava. Izjava E. K. nosi datum 18. kolovoza 2016. pa su detalji njezinih navoda iz izjave nakon proteka punih pet godina doista neuobičajeni i neuvjerljivi. Izjava Z. E. K. nosi datum 1. studenog 2015., dakle nakon otvaranja ostavinskog postupka, a iz sadržaja jedne i druge izjave potpuno je razvidno da je obje izjave, odnosno njihov sadržaj, osmislila i pripremila ista osoba, odnosno jedan od tužitelja. Nije životno niti logično da bi pok. B. P. objašnjavao gospođi Z. E. K. što navodno

piše s obzirom da se u navodnoj oporuci ne spominje njezino ime, a kako se ista nije znala služiti hrvatskim jezikom, nije znala govoriti, niti čitati i pisati na hrvatskom jeziku, njezina izjave je potpuno neupotrebljiva. Izjava A. B. od 18. travnja 2012. potpuno je irelevantna u ovoj pravnoj stvar s obzirom na činjenicu da ista nema, a niti je mogla imati bilo kakvih saznanja o navodnoj oporuci koja nikada nije postojala pa se nije niti moglo uništiti nešto što nikada nije fizički niti postojalo. Tužitelji u svojoj tužbi namjerno ne ističu da je pok. B. P. u rujnu 2011. ponovno boravio u

T. potpuno sam te je zbog velikih kumuliranih dugova potrošnje vode koje je prouzročila tužiteljica pod 1., njegova unuka T., na istu bio vrlo ogorčen i iznimno razočaran njenim neodgovornim ponašanjem poglavito zbog neispunjavanja preuzetih obveza iz ugovora o najmu stana od 24. lipnja 2011. Pok. B. P.

je detaljno pričao o svojim odnosima sa suprugom s kojom više ne živi, a poglavito o svojim obiteljskim odnosima sa sinom i unukom ovdje tužiteljima. Navodi tužbe kako je tužena pod 1. 18. travnja 2012. sa svojim suprugom L. L. i S.

H. došla u T. s namjerom da otuđi i uništi navodnu oporuku potpuno su nerazumni, drski, neprihvatljivi na svakoj razini i svakako neozbiljni te upućuju na činjenicu kako su tužitelji doista spremni koristiti i sva nedopuštena sredstva radi svog vlastitog materijalnog probitka. Ostavitelj je u svojim pismima i porukama isticao kako su tužitelji zainteresirani u životu samo za materijalno, a isto je u svojim mail porukama isticao i tužitelj pod 2. za svoju kćer tužiteljicu pod 1. Tvrditi kako je tužena pod 1. uhvaćena in flagranti i kako je 18. travnja 202. prvo provalila pa ukrala i uništila neku navodnu oporuku, a prije toga u historijatu tužbe navoditi kako je u tom njenom djelu i poduhvatu prisustvovalo više osoba pa na kraju i policijski djelatnici i da je o njenom dolasku bilo obaviješteno pola grada, doista je naivno i neprihvatljivo. Svi ovi navodi svode se na razinu koju prema shvaćanju tuženica ne koriste ozbiljni, zreli i odrasli ljudi, a tužitelji jesu samo odrasli ljudi još k tome po struci i diplomirani pravnici.

Nije prijeporno da je tužena pod 1. 18. travnja 2012. doputovala u T., ali isključivo i jedino na nagovor i po nalogu svog brata, tužitelja pod 2. i njihove zajedničke majke R. P.. Nije prijeporno da je jedini razlog njenog dolaska u

T. upravo navedenog dana bilo zdravstveno stanje njihovog oca, sada pok. B. P. o kojem su saznale upravo od tužitelja pod 2., a koji je u travnju 2012. zbog srčanih tegoba završio u višednevnoj komi u Sveučilišnoj bolnici u T. pa je tužena pod 1. zamoljena od strane tužitelja pod 2. da hitno otputuje u T. po liječničku dokumentaciju od oca s obzirom da se prethodno liječio i u Općoj bolnici u S., a koja bi mogla biti od velike koristi za liječenje i terapiju oca u F.. Tužena pod 1. u to vrijeme uopće nije znala, niti je itko drugi znao, niti mogao znati, jer sporna oporuka nikada nije postojala, da bi u kući u T. ili na bilo kojem drugom mjestu bila odložena neka oporuka. S obzirom na navedeno nevjerojatno je i životno potpuno promašena tvrdnja tužitelja kako bi tužena pod 1. u T. doputovala s namjerom da uništi i otuđi nepostojeću oporuku. Od navodno napisane oporuke tj. od 24. lipnja 2011. pa do smrti ostavitelja 6. lipnja 2015. proteklo je više od četiri godine pa je pok. B. P. mogao i tu navodnu oporuku u svakom trenutku opozvati i uništiti. Sve opisane okolnosti oko ulaska obiteljsku kuću, dolazak policijskih službenika, prisutnosti A. B., prisutnosti S. H., vodoinstalatera i prisutnost L. L. samo potvrđuje činjenicu kako dolazak u

T. tužene pod 1. nije ni u kakvoj svezi sa uništenjem navodne oporuke. Pored toga, za vrijeme cijelog boravka u T. tužena pod 1. je stalno kontaktirala putem telefona i SMS porukama sa svojim bratom, tužiteljem pod 2. po čijem je nalogu i otputovala u T. i koji joj je davao upute kako da se postavi i ponaša u spornoj situaciji. Tužiteljevi navodi kako tužena pod 1. uz izvršenu provalu i agresivno ponašanje povlači za sobom tuženu pod 2. Ž. P. psihički teško bolesnu

sestru, tuženicima doista nisu razumni niti jasni, niti je razvidno od kakvog je značaja uopće u ovoj pravnoj stvari je li netko od strana bolestan ili nije. Iako je ovaj navod tužitelja bespredmetan i kao takav samo upućuje na njihovu narav, neskrupuloznost i ljudske osobine, tuženici u spis dostavljaju dokaze iz kojih je razvidno kako je tužitelj pod 2. bez ikakvog opravdanog razloga 15. lipnja 2016. pokrenuo postupak za lišenje poslovne sposobnosti svoje sestre Ž. P. pred Centrom za socijalnu skrb , a koji prijedlog je odbijen 3. kolovoza 2016. kao neosnovan. Nastavljajući svoje neuobičajeno i neprihvatljivo ponašanje tužitelja pod 2. prema svojim sestrama, ovdje tuženicama iz gornjih nespornih navoda onda zapravo nije začuđujuće za tuženice što se sada vodi ovaj spor bez ikakvog valjanog i izazvanog razloga kojim se nastoji na sve načine isključiti tužene kao zakonske nasljednice iz najvećeg i najvrjednijeg dijela nasljedstva iza pok. B. P.. Tužitelj pod 2. i sam u svojim pismima i pisanim obraćanjima tuženicima priznaje i ne poriče da je s ocem praktički kroz cijelo životno razdoblje bio u vrlo lošim odnosima, kao što je u lošim odnosima bio i sa svojom majkom R. P..

Slijedom iznesenog predlažu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te obvezati tužitelje na podmirenje parničnog troška tuženicima sa zateznom kamatom od kada su ti troškovi učinjeni pa do isplate.

3. Tužitelji su se usprotivili svim navodim iz odgovora na tužbu navodeći:

- da tužene nastoje preusmjeriti postupak sa pravno relevantnih činjenica i dokaza na potpuno irelevantne teme kao što su potrošnja vode i obiteljski odnosi između stranaka koji nisu ni u kakvoj vezi sa predmetom spora

- da privatna pisma, e-mailovi, SMS-ovi i pozivanje na njih kao dokazno sredstvo ne dokazuje postojanje ili nepostojanje oporuke, nego se isključivo odnosi na niskopobudno iznošenje intimnih obiteljskih odnosa. S obzirom na navedeno, tužitelji se protive njihovom korištenju u dokazne svrhe

- da je tužiteljica pod 1. T. P. jedina osoba među svim strankama u postupku koja je imala blizak odnos s pok. B. P. do njegovog

zaprimanja u bolnicu u F. i da je upravo ona o tome obavijestila njegovu djecu, tužene i tužitelja pod 2., koja nisu bila u kontaktu sa svojim ocem

- da je T. P. imala dobar i blizak odnos i s tuženicama i s bakom

R. P.

- da su potpuno netočne tvrdnje o daleko većoj vrijednosti nekretnina u F. od onih u H., a stanje da je obrnuto u kojem pravcu tužitelji dostavljaju i dokaze

- da nije točno da tužitelj pod 2. na ovaj način želi iznaslijediti tužene iz nasljedstva iza svog oca jer tuženik pod 2. nema neposrednih saznanja o oporuci, niti ju je prijavio, niti je on već tužena pod 1. zaključila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa zajedničkom majkom i to zatajila i od njega i od oca

- da je točno da je tužitelj pod 2. pokrenuo postupak pred Općinskim građanskim sudom u Z. pod poslovnim brojem R1 Ob-903/18. radi određivanja djelomičnog skrbništva koje bi imalo za predmet kontrolu i nadzor nad imovinsko- pravnim postupcima i odlukama radi zaštite dobrobiti Ž. P. i to iz opravdanog razloga da njeni odnosi sa sestrom i majkom budu transparentni

- da se tužitelj pod 2. zbližio s pokojnim ocem zadnje tri godine njegova života

- da je pokojni B. P. do kraja života ostao dosljedan u poimanju svojih vlasničkih prava smatrajući da je sve njegovo.

4. Podneskom od 20. listopada 2018., a koji je predan na ročištu 22. listopada 2018., tuženice su izjavile da ostaju kod svih navoda iz odgovora na tužbu navodeći i naglašavajući da su svi navodi iz njihovog odgovora na tužbu značajni pa da je tako od velikog značaja i odnos pokojnog B. P. s tužiteljima i drugim članovima obitelji, jer da se iz tih odnosa može jasno razabrati da pok. B. P. nije napisao vlastoručnu oporuku kako tvrde tužitelji. Kao dokaz navedenom, tužene uz svoj podnesak dostavljaju pisma, mailove, SMS-ove. Nadalje, tužene smatraju da nisu od nikakvog značaja navodi tužitelja o vrijednosti nekretnina, o francuskim propisima i slično te ističu da pokojni B. P. nikada ne bi za oporučne nasljednike odredio sina i unuku jer s istima nije bio u dobrim odnosima, za razliku od tuženica koje su bile sa svojim ocem u dobrim odnosima (kontakti pismom, telefonom, povremeni susreti).

5. Tužitelji su se podneskom od 5. studenog 2018. usprotivili izvođenju dokaza koji se ne odnose na predmet spora, a koji se odnose na privatne ili obiteljske odnose ostavitelja ili stranaka i njihove karakterne osobine, a posebno osporavajući vjerodostojnost dostavljenih SMS-ova i e-mailova. Opreza radi, tužitelji su, a ukoliko sud odluči u dokazne svrhe koristiti pisma, SMS-ove i e-mailove iz podneska tuženika od 20. studenog 2018., i sami dostavili u spis pisma, e-mailove i SMS-ove koji se odnose na obiteljske odnose svih sudionika u postupku.

6. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem rješenja Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-5819/15. od 18. prosinca 2017., smrtnog lista Matičnog ureda od 6. srpnja 2015., Klasa: 223-04/15-005/346, Ur. broj: 2181-06-02-15- 1, rješenja Općinskog suda u T. pod poslovnim brojem R1-125/13. od 16. kolovoza 2013., dopisa A. B. od 20. travnja 2012. PP, dopisa PP broj: 511-12-33-791/12. od 7. svibnja 2012., ugovora o najmu stana od 24. lipnja 2011., dopisa CZSS od 3. kolovoza 2016., Klasa: 552-

02/16-26/8, Ur. broj: 534-117-14/8-16-2, presude Općinskog suda u T. pod poslovnim brojem P-625/07. od 30. prosinca 2010., II° presude Županijskog suda u S. pod poslovnim brojem Gžp-504/11. od 21. listopada 2011., prijepisa posjedovnog lista broj 2367 k.o. M. od 30. rujna 2018., zk izvatka za z.u. 7111 k.o. G. Z. od 30. rujna 2018., zk izatka za z.u. 7111 k.o. G. Z.,

prijedloga za određivanje djelomične mjere skrbništva od 17. svibnja 2018., ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. srpnja 2008., zk izvatka za z.u. 22137 k.o. G. Z., zk izvatka za z.u. 22137 k.o. G. Z., potvrde o oslobađanju od poreza generalne direkcije za javne financije, S. D.-N., F. od 11.

kolovoza 2016. i popratnog dopisa od 28. lipnja 2016., potvrde A. B. od 29. rujna 2011., smrtovnice iza pok. B. P. (I.), Hrvatskog upisnika oporuka,

medicinske dokumentacije za pok. B. P., rješenja Općinskog građanskog suda u Z. pod poslovnim brojem R1 Ob-903/18 od 27. prosinca 2018., dopisa KBC, Odsjek pravnih poslova Klasa: 500-02/19-01/33, Ur. broj: 2181-147-

02/K.L.M.-98-2 od 17. siječnja 2019., rješenja Županijskog suda u V., S.

služba K. pod poslovnim brojem Gž Ovr-1439/2018 od 11. siječnja 2019.,

službene zabilješke o dojavi od 19. travnja 2012. od PP, saslušanjem tužiteljice pod 1. T. P., tužitelja pod 2. B. P. pok. B., tužene

pod 1. B. P. L., tužene pod 2. Ž. P., svjedoka E. K.,

A. B., L. L., S. H., R. P. (zamolbenim putem).

7. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Prema odredbi članka 41. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj: 48/03., 163/03., 35/05., 127/13. i 33/15. – dalje ZN) oporuka uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, izgubljena, skrivena ili zametnuta, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegovog znanja, proizvest će učinke valjane oporuke ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala, da je uništena, izgubljena, sakrivena ili zametnuta, da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu i ako dokaže sadržaj onog dijela oporuke na koji se poziva.

9.1. Prema članku 42. ZN-a ostavitelj je ovlašten za slučaj smrti oporukom raspolagati svime čime je bio ovlašten raspolagati i za života, ako nije što posebno propisano (1.).

Oporučitelj može oporukom proizvesti iste pravne učinke koje je mogao i za života jednostranim očitovanje svoje volje, ako nije što drugačije propisano (2.).

9.2. Odredbom članka 30. ZN-a propisano je da je oporuka valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao (1.).

Za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena (2.).

10. Čitanjem rješenja Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-5819/15. od 18. prosinca 2017. utvrđeno je da se istim prekida ostavinski postupak iza pok. B. P. sina I. te se upućuju T. P. B. i B. P. pok.

B. da u roku od 30 dana po pravomoćnosti rješenja pokrenu parnični postupak protiv nasljednica B. P. L. i Ž. P. radi utvrđenja da je

postojala oporuka ostavitelja, da je ista uništena, da je bila sastavljena kao vlastoručna oporuka ostavitelja od 24. lipnja 2011. te da je istom ostavitelj ostavio u nasljedstvo svojoj unuci T. P. B. kuću u T., P. C. 2,

kćerkama B. i Ž. P. veliku obiteljsku kuću u Z., J. 81,

a sinu B. P. ostalu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu (rješenje pravomoćno 16. siječnja 2018.).

11. Čitanjem smrtnog lista Matičnog ureda od 6. srpnja 2015., Klasa: 223-

04/15-005/346, Ur. broj: 2181-06-02-15-1 utvrđeno je da je u maticu umrlih matičnog područja T. za 2015. pod rednim brojem 00110 izvršena 6. srpnja 2015. upis činjenice smrti za B. P. pok. I., rođenog 1. prosinca 1927., a umrlog

6. lipnja 2015.

12. Čitanjem rješenja Općinskog suda u T. pod poslovnim brojem R1-125/13. od 16. kolovoza 2013. utvrđeno je da se istim priznaje strana sudska odluka i to presuda Županijskog suda u T., R. F. pod brojem 2013/3762

(spis: 11/25071 Drugi odjel, Referada 8) od 22. travnja 2013. čija izreka glasi: "Sudac u obiteljskim predmetima, odlučujući javno, po kontradiktornom suđenju i podložnom žalbi, nakon rasprave bez prisustva javnosti i nakon vijećanja sukladno zakonu,

Proglašava razvod Z. E.-K. udane P. rođene 19. veljače 1978.

god. u T., M. i B. P. rođenog 01. prosinca 1927. god. u

K. S., koji su se vjenčali 22. svibnja 2004. god. pred Matičarem u T.,

H., akt upisan u francuske konzularne registre 14. kolovoza 2004. godine;

Nalaže ubilježbu izreke ove presude u matičnoj knjizi vjenčanih za supružnike, kao i u njihovoj matičnoj knjizi rođenih;

Nalaže se razvrgnuće i diobu novčanih i imovinskih interesa supružnika; Poziva stranke da dragovoljno riješe to razvrgnuće i diobu uz asistenciju javnog bilježnika po njihovu izboru;

Osuđuje B. P. da plati Z. E. K. u ime kompenzacijskog bračnog obeštećenja iznos od 15.000 eura u glavnici:

Izriče da svaka stranka snosi vlastite troškove.".

13. Čitanjem dopisa A. B. od 20. travnja 2012. PP utvrđeno je da istim

A. B. traži da joj PP izda potvrdu tj. pisani izvještaj da je 18. travnja 2012.

na adresi P. Č. 2, T. po njenom pozivu izašao policijski službenik na uviđaj i napravio zapisnik zbog slučaja obijanja brave izazvanog od strane gospođe B. P. L., a koja potvrda joj treba u slučaju mogućeg spora na sudu

da je kao ovlaštena kućepaziteljica u odsustvu gospodina B. P., rođ. 1927. poduzela odgovarajuće mjere zaštite te postupila savjesno i odgovorno prema vlasniku i zakonima R..

14. Čitanjem dopisa PP broj: 511-12-33-791/12. od 7. svibnja 2012. utvrđeno je da istim PP izvješćuje A. B. kako su u evidenciji navedene policijske postaje evidentirali njeno traženje za izlaskom policijskih službenika 18. travnja 2012. radi obijanja brave na ulaznim vratima kuće čija je ona kućepaziteljica od strane kćeri vlasnika kuće B. P. L..

15. Čitanjem ugovora o najmu stana od 24. lipnja 2011. utvrđuje se da je isti sklopljen između B. P. pok. I. i T. P. – B. za najam stana na

adresi P. Č. 2 u T.. Stan se nalazi u prizemlju i preuređivan je od 1979. u više navrata zbog ruševnog stanja u kojem je kupljen u dijelu istočne polovine cjelokupne zgrade. Stan u prizemlju se sastoji od tri spavaće sobe uz veliki dnevni boravak sa kuhinjom koji komunicira s vanjskim ulazom, predsoblje, dvije spavaće sobe, tušom kada i posebnim zahodom. Svaka soba ima svoj ulaz sa vratima, a pod teracom soba ima i poseban izlaz, dok treća dječja soba koja se nalazi sa južne strane komunicira samo sa boravkom. Iz boravka uz ostavu u kojoj se nalazi aparat za stavljanje u rad alarm za gornji i donji stan treba koristiti u svakoj odsutnosti. Ne smije se pristupati nikakvom preuređenju prizemnog stana bez odobrenja vlasnika stana. Ukoliko su ozbiljnije izmjene trebaju biti pismeno predložene i potpisom vlasnika prihvaćene pa ako i ne sudjeluje u troškovima tog predloženog zahvata. Vlasnik ne traži od stanara nikakvo plaćanje stanarine ni u novcu niti nekoj drugoj formi, ali zato traži da se stan održava u onakvom stanju kakav je bio prije dvije godine kada su od strane vlasnika stanaru predani ključevi stana na korištenje. Ne dozvoljava se stanaru da koristi stan u lukrativne svrhe bilo iznajmljivanjem ili na neki drugi način da bi sebi pribavio korist jer niti vlasnik više od ispravnog održavanja ne traži od stanara nikakvu drugu namjenu plaćanja. Vrt koji vlasnik jako obožava, stanar mu obećava da će ga njegovati i travnjak i održavanje cvjetnih staza i aleja kao i obrezivanja voćnjaka, palmi i bora biti uz besprijekornu pažnju da isti izražava svoju krasotu i prirodnu ljubav, a ne da bude mjesto za otpatke bilo životinjskih izmetina ili nekih drugih otpadaka. Bogaćenje i orezivanje cvjetnih staza treba shvatiti kao ljubav, a ne kao teret. Svi izvanredni troškovi oko kupovine proizvoda protiv štetočina padaju na teret vlasnika koji će čuvaru platiti prema računima priloženim o kupovini istih. Ukoliko bi stanar bio u mogućnosti da kontrolira dnevno stanje u vrtu, vlasnik bi bio voljan kupiti programator za zalijevanje o svom trošku. Budući da je programator koji automatski određuje sat, dan i mjesec u tijeku godine kad će dozvoliti/dužinu i vrijeme zalijevanja, treba s njime pravilno postupati ili koristiti prskalicu kako je to stanar predložio. Ukoliko uslovi kako su navedeni u ugovoru ne odgovaraju ili jedna od stranaka se ne pridržava istih, ima pravo podnijeti otkaz na pravo uslužnosti. Kako je vlasnik do sada sve troškove komunalija, potrošnje vode i struje imao na svoj teret, u ovom slučaju voda i struja bi se mogla dijeliti prema potrošnji mjerila struje uz polovičnu naplatu po mjerilu struje i vode ili da se u prizemlju uvede novo mjerilo ako stanaru ne odgovara ovo rješenje koje je predložio. Ugovor stupa na snagu potpisom i uknjiženjem kod javnog bilježnika. Ugovor je učinjen na godinu dana, ali ukoliko ni jedna od dvije potpisane stranke ne traži prekid ugovora pismenim putem preporučeno 3 mjeseca prije isteka roka ugovor se produžava.

16. Čitanjem dopisa CZSS od 3. kolovoza 2016.,

Klasa: 552-02/16-26/8, Ur. broj: 534-117-14/8-16-2 utvrđeno je da se istim obavještava odvjetnik I. G. kako je navedeni Centar proveo postupak procjene pokretanja postupka poslovne sposobnosti te je utvrđeno da ne postoje ugrožavajuće okolnosti koje bi upućivale da je potrebno pokrenuti postupak za lišenje poslovne sposobnosti Ž. P..

17. Čitanjem presude Općinskog suda u T. pod poslovnim brojem P-625/07. od 30. prosinca 2010. utvrđeno je da se istom djelomično usvaja tužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja B. P. kojim se:

- utvrđuje da su nekretnine sagrađene na čest. zem. 3520 k.o. Z. i to samostojni objekt – kuća od 190 m2 te dva samostojna objekta kuće u površini od 70 m2 i 40 m2 koje su sagrađene na nekretnini označenoj kao čest. zem. 7837/1 k.o. Z. zajednička imovina tužiteljice – protutužene R. P. i tuženika-

protutužitelja B. P.

- utvrđuje da udio tuženika-protutužitelja B. P. u prethodno navedenoj imovini iznosi ½ dijela, a R. P. ½ dijela iste

- nalaže tužiteljici-protutuženoj da u roku od 15 dana izda tuženiku-protutužitelju tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva za ½ dijela predmetnih nekretnina, u protivnom će ispravu zamijeniti ova presuda

- za više traženo od dosuđenog protutužbeni zahtjev je odbijen kao neutemeljen.

18. Čitanjem II° presude Županijskog suda u S. pod poslovnim brojem Gžp- 504/11. od 21. listopada 2011. utvrđeno je da se istom odbijaju žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog suda u T. pod poslovnim brojem P-625/07. od 30. prosinca 2010. (tužiteljica-protutužena: R. P. pok. T., tuženik-protutužitelj: B. P.).

19. Čitanjem prijepisa posjedovnog lista broj 2367 k.o. M. od 30. rujna 2018. utvrđeno je da su na nekretnini kat. čest. 3520 J. površine 513 m2

kao suposjednici upisani P. B., OIB: … i P. R., OIB: … za po ½ dijela.

20. Čitanjem zk izvatka za z.u. 7111 k.o. G. Z. od 30. rujna 2018. utvrđeno je da je na nekretnini "kuća na J. br. 81. sagrađena na dijelu kčbr. 7837/1 i to zk tijelo II. kao vlasnica upisana R. P. za cijelo uz zabilježbu ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. srpnja 2008. zaključen između P. R. i

P. L. B..

21. Čitanjem zk izvatka za z.u. 7111 k.o. G. Z. utvrđeno je da je na nekretninama označenim kao čest. zem. 7837/1 i 7837/4, I. ZK tijelo upisano društveno vlasništvo za cijelo uz uknjižbu prava korištenja preostalog dijela k.č. br. 7837/1 i cijele k.č. br. 7837/4 u korist P. R. te zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. srpnja 2008. zaključenog između P. R. i

P. L. B..

22. Čitanjem prijedloga za određivanje djelomične mjere skrbništva od 17. svibnja 2018. utvrđeno je da je isti podnio predlagatelj P. B., OIB: …

radi određivanja djelomične mjere skrbništva nad sestrom Ž. P. te predlaže donijeti rješenje o određivanju djelomične mjere skrbništva nad Ž. P., a sve radi kontrole i nadzora nad imovinskopravnim postupcima i odlukama radi zaštite dobrobiti Ž. P..

23. Čitanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. srpnja 2008. utvrđeno je da je isti sklopljen između R. P. rođ. H. kao primateljice uzdržavanja i

B. P. L. kao davateljice uzdržavanja te da istim ugovorom

primateljica uzdržavanja ostavlja svojoj kćerki B. P. L. kao davateljici uzdržavanja nekretnine i to: ½ dijela zemljišta i nekretnine sagrađene na zk čest. broj. 7837/3 u naravi stambeni jednokatni objekt popisni broj 18801 u Z., J. 81, z.u. 22137 k.o. G. Z., zk čest. broj 7837/1 u naravi kuća na

J. broj 81, odnosno zk čest. broj 7837/1 u naravi oranica i voćnjak u

J. broj 81 te zk čest. br. 7837/4 u naravi put na J., sve z.u. 7111

k.o. G. Z. te izvanknjižno vlasništvo pripadajuće zgrade na J. broj

81/2 koje je stekla na temelju nasljeđivanja od pok. roditelja, suvlasništvo nekretnina na zk čest. broj 265 u naravi zgrada i vrt upisana u z.u. 600 k.o. T., C.

put 2 i to u dijelu koji će joj pripasti nakon okončanja postupka diobe bračne stečevine s bivšim suprugom B. P. koji se vodi kod Općinskog suda u

T. pod poslovnim brojem P-579/01., izvanknjižno vlasništvo nekretnina k.č.br. 2970/3 u naravi dvorište, kuća i gospodarske zgrade na adresi B. 24 A u površini od 683 m2 te k.č.br. 3133 u naravi voćnjak u površini od 435 m2 upisane u PL 1196 k.o. B. (ranije 295 k.o. B.) kod Područnog ureda za katastar,

I. S.. I. Z. koje je primateljici uzdržavanja darovnim ugovorom darovao njen ujak P. N., imateljica prava na grobnom mjestu na groblju

M., odjel I., polje 84, razred II, grob 162, svih nekretnina i prava na nekretnine te svih pokretnina i prava na pokretnine u F. koje pripadnu primateljici uzdržavanja kao bračna stečevina po okončanju postupka diobe bračne stečevine sa bivšim suprugom B. P. i to namješten trosobni stan od 78 m2 na V. katu na adresi T., 57 rue B. sa parkirnim mjestom i odlagaonicom za stvari u podzemnoj garaži, dvije polunamještene garsonijere svaka po 28 m2 na adresi T., 30 rue R. sa dvije ostave i jednim parkirnim mjestom u podzemnoj garaži zgrade, koje je u vrijeme sastavljanja ovog ugovora sud u F. prodao u postupku diobe bračne stečevine, odnosno i novčana sredstva dobivenih prodajom te namješteni prizemni trosobni stan od 78 m2 sa malim dvorištem na adresi u S. R., L. P. de V. B., a za što se

davateljica uzdržavanja obvezuje doživotno uzdržavati primateljicu uzdržavanja. Primateljica uzdržavanja ostavlja davateljici uzdržavanja i svu drugu eventualnu buduću imovinu i prava koja se zateknu u vlasništvu primateljice uzdržavanja u trenutku njene smrti.

Davateljica uzdržavanja se posebno obvezuje primateljicu uzdržavanja poštivati je i pružati joj svaku pomoć sukladno životnim okolnostima, uzdržavati je, pomagati u bolesti, starosti i nemoći, pružiti joj potrebnu njegu i odgovarajuće liječenje po stručnoj osobi te pribavljati potrebite lijekove, snositi sve troškove liječenja i lijekova uključivo i bolničko liječenje koje neće biti pokriveni od strane HZZO-a, osigurati joj potpunu prehranu, odnosno pripremati joj hranu, održavati joj prostorije čistima, prati rublje, odjeću i sl., a u slučaju smrti primateljice uzdržavanja dostojno je sahraniti o svom trošku u skladu s njenim željama tj. kremiranjem ju sahraniti po svim vjerskim i mjesnim običajima.

Ugovorne strane suglasno potvrđuju da je davateljica uzdržavanja isključivo sama i do sada, odnosno od 1995. u zajedničkom kućanstvu vodila i vodi brigu o svojoj majci, primateljici uzdržavanja premda primateljica uzdržavanja ima još dvoje djece i to kćer Ž. P., sina B. P.. Kćer Ž. P. je i sama

ozbiljno bolesna i živi u istom domaćinstvu. Sin B. P. od rane mladosti vodi zaseban život u R., a od 1995. u F. ne brinući se nikada o primateljici uzdržavanja koji se ni na bilo koji način nije potrudio pomoći joj u njezinim zdravstvenim, materijalnim i životnim nedaćama.

Primateljica uzdržavanja svojoj drugoj kćeri Ž. P. bezuvjetno daje pravo doživotnog korištenja i uživanja nekretnine sagrađene na zk. č. br. 7837/3 u naravi stambeni jednokatni objekt popisni broj 18801 u Z., J. broj 81,

z.u 22137 k.o. G. Z. s tim da nikoga ne može uzeti u životnu zajednicu te joj također za slučaj njene smrti daje bezuvjetno pravo ukopa na grobno mjesto. Davateljica uzdržavanja se obvezuje primateljici uzdržavanja da će u slučaju potrebe pomoći svojoj sestri Ž. P. u upravljanju imovinom te se brinuti o njoj, a o čemu je davateljica uzdržavanja suglasna i u cijelosti prihvaća navedene ugovorne odredbe.

Prijenos vlasništva navedenih nekretnina na ime i u vlasništvo davateljice uzdržavanja odgađa se do trenutka smrti primateljice uzdržavanja. Primateljica uzdržavanja zadržava pravo doživotnog stanovanja, korištenja i uživanja predmetnih nekretnina.

24. Čitanjem zk izvatka za z.u. 22137 k.o. G. Z. utvrđeno je da je na nekretnini označenoj kao čest. zem. 7837/3 "dvorište na J." upisano društveno vlasništvo za cijelo, na "stambeni jednokatni objekt popisni br. 18801 u Z., J. br. 81, sagrađena na čkbr. 7837/3 upisani P. B. i

P. R. za po ½ dijela.

25. Čitanjem potvrde o oslobađanju od poreza generalne direkcije za javne financije, S. D.-N., F. od 11. kolovoza 2016. i popratnog dopisa

od 28. lipnja 2016. utvrđeno je da ukupna nasljednička aktiva u F. iza ostavitelja iznosi 239.472,00 EUR te da nasljednici ne podliježu plaćanju poreza. Također, razvidno je i da je prijava provizorna iz razloga mogućih dodatnih tereta na račun nasljedničke aktive, neuračunatih darova i pogodnosti učinjenih sestrama za života ostavitelja te uništene vlastoručne oporuke ostavitelja.

26. Čitanjem potvrde A. B. od 29. rujna 2011. utvrđeno je da istim potvrđuje da je od B. P. primila ključeve ulaznih vrata u gornji stan, ulaznih vrata za prizemlje u donji stan, radi nadzora u stanu i provjetravanja povremeno stana u prizemlju i gornjem stanu. Za stan u prizemlju može se posebno dogovoriti sa gospođom T. ukoliko ona traži više od servisa koji je potvrđen ovom potvrdom. Ključeve gornjeg stana može samo od istoga koristiti za održavanje stana i polaganje nadošle pošte koju u cijelosti treba otvoriti i ako je što hitno telefonski obavijestiti ili kontaktirati punomoćnika V. Ć.. Po polasku B. P. treba stan

počistiti, teracu i stubište sa dvorištem, kao i u dolasku o čemu će biti obaviještena na vrijeme. Predujam od 1.000,00 kuna može se služiti samo za potrebe gornjeg stana, a svaki trošak treba pravdati računima. Čišćenje gornjeg stana pri dolasku i odlasku kao i terace, stubišta i dvorišta kako i sama traži biti će plaćeno po dolasku u vrijeme odsutnosti vlasnika li po završetku rada kada je u T..

27. Čitanjem smrtovnice iza pok. B. P. (I.) utvrđeno je da je isti

rođen 1. prosinca 1927., a preminuo je u F. 6. lipnja 2015. Njegovi nasljednici su B. P. (sin), B. P. – L. (kći) i Ž. P.

(kći). Smrtovnica je dobivena na temelju podataka dobivenih od B. P.

(sina). U istoj nije navedeno da je umrli ostavio pisanu oporuku.

28. Čitanjem Hrvatskog upisnika oporuka utvrđeno je da je javni bilježnik P. Ž. 24. srpnja 2015. u 12:34:30 sati izvršio upit za B. P. rođenog 1.

prosinca 1927. te da nisu pronađeni podaci o oporuci.

29. Čitanjem rješenja Općinskog građanskog suda u Z. pod poslovnim brojem R1 Ob-903/18 od 27. prosinca 2018. utvrđeno je da se istim odbija prijedlog predlagatelja B. P. u kojem se u bitnom navodi kako je protustranka

Ž. P. njegova sestra koja boluje od teške psihičke bolesti od 19-e godine života zbog čega nije sposobna samostalno upravljati imovinom i potpuno samostalno odlučivati o sebi te predlaže da se pokrene postupak lišenja poslovne sposobnosti, zatražiti nalaz i mišljenje vještaka te da se nakon provedenog postupka donese rješenje kojim se protustranka lišava poslovne sposobnosti u odnosu na radnje i poslove koji se odnose na imovinsko pravne postupke i odluke.

30. Čitanjem dopisa KBC Klasa: 500-02/19-01/33,

Ur. broj: 2181-147-02/K.L.M.-98-2 od 17. siječnja 2019. utvrđeno je da se u istom navodi da su 11. travnja 2018. zaprimili zahtjev gospođe B. P. L. za dostavu preslika cjelokupne medicinske dokumentacije koja se odnosi na liječenje pok. oca B. P., dok u njihovoj evidenciji nemaju podatke o zatraženoj medicinskoj dokumentaciji od strane gospođe Ž. P..

31. Čitanjem rješenja Županijskog suda u V., Stalna služba K. pod poslovnim brojem Gž Ovr-1439/2018 od 11. siječnja 2019. utvrđeno je da se istim uvažava žalba B. P. te se ukida rješenje Općinskog suda u S.,

Stalna služba u T. pod poslovnim brojem Pu Ovr-9410/2015. od 30. kolovoza 2018. u točki III. izreke rješenja (kojom se pozivaju nasljednici ovršenika B. P., B. P. L. i Ž. P. da preuzmu postupak koji je

prekinut zbog smrti ovršenika te se nastavlja ovršni postupak) i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

32. Čitanjem službene zabilješke o dojavi od 19. travnja 2012. od PP utvrđeno je kako je 18. travnja 2012. oko 15,40 sati PP zaprimila dojavu A.

B. da je u T. u ulici P. C. broj 2 pristupila B. P. L.

koja se predstavila kao kći vlasnika kuće B. P. koji se nalazi u bolnici u

F., a koji joj je rekao da iz kuće uzme neke dokumente, a kako A. ne zna

B. to je ne želi pustiti u kuću koju ona pazi.

18. travnja 2012. u 16,00 sati u T. u ulici P. C. ispred kbr. 2.

zatečena je A. B. koja je izjavila da ju je oko 14,35 sati sa mobitela njene majke S. nazvala osoba koja se predstavila kao B. P. L. i da je kći

B. P., vlasnika kuće čija je ona kućepaziteljica već više godina za što posjeduje ugovor koji trenutno nije kod nje, a da B. želi ključeve od nje radi ulaska u kuću. Budući se A. trenutno nalazila na poslu u B. sa

B. se dogovorila da će se naći oko 15,00 sati ispred kuće u ulici P.

C.. Dolaskom na adresu oko 15,30 sati A. je zatekla dvije muške NN

osobe i jednu žensku NN osobu te provaljena ulazna vrata na katu sa sjeverne strane kuće na kojima je promijenjen cilindar brave.

Na mjestu događaja od policijskog službenika PP zatečeni su B.

P. L., L. L. i S. H.. Isto tako na ulaznim vratima vidljiva su

oštećenja u visini brave.

U vezi navedenog sa B. P. L. je obavljen obavijesni

razgovor na okolnosti gore navedenog koja je izjavila da je 18. travnja 2012. doputovala u T. sa suprugom L. i prijateljem S.. Da je ona kći

B. P. rođenog 1928. koji se trenutno nalazi u bolnici u F. sa

kojim se čula da na kući promijeni brave i da iz iste uzme zdravstvenu iskaznicu i dokumente bolničkog liječenja od oca B.. Oko 14,35 sati s mobitelom se čula s A. B. za koju zna da posjeduje ključeve od kuće njenog oca gdje se sa istom dogovorila da će se naći oko 15,00 sati. Budući A. nije došla u dogovoreno vrijeme pomoću alata iz automobila je otvorila na katu ulazna vrata sa sjevernu stranu i ušla u prostor kuće. B. je od A. zatražila ključeve od kuće te joj je A. predala svežanj ključeva.

33. Iz iskaza tužiteljice pod 1. T. P. proizlazi kako je 24. lipnja 2011.

boravila u T. na godišnjem odmoru s obitelji u donjem stanu kuće, dok je u gornjem stanu boravio njen djed sa suprugom Z.. Toga dana u jutarnjim satima joj je dao ugovor koji je prethodno potpisao i zatražio od nje da ga i ona potpiše, ugovor kojim se obvezuje sudjelovati u održavanju kuće, brige oko njega, uređenja vrta i ostalo. S tim ugovorom je otišla na plažu u Okrug gdje se nalazila njena prijateljica E. K. te je s njom sjedila u ležaljkama i pokazala joj ugovor koji ju je uzrujao jer se našla pogođenom da mora stupiti u ugovorni odnos sa djedom. E. K. joj je rekla da ne vidi ništa loše u tome, da potpiše taj ugovor, da zna da je on "težak čovjek" i da sve voli imati napismeno i odlučila je potpisati ugovor. Poslije plaže, E. i ona su otišle do djeda na terasu u gornjem stanu i sjedile su s njim, a njegova supruga Z. je ulazila i izlazila i nije sudjelovala u razgovoru, posebno jer ne govori hrvatski jezik pa ih zapravo nije niti razumjela. Djed je rekao da s obzirom da je potpisala ugovor kojim je on htio vidjeti da je spremna preuzeti brigu oko kuće i da postane svjesna da nekretnine zahtijevaju i troškove i ostalu brigu, a ne samo ljetovanje, rekao je da je napisao oporuku vlastoručnu u kojoj je naveo da njoj ostavlja tu kuću u T., svojim kćerkama B. i Ž. veliku kuću na

J. u Z. te ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu svome sinu. Oporuka

je napisana na A4 komadu papira, odnosno radilo se o bloku na kockice koji je s gornje strane imao žuti obrub i na kojem je obično pisao svoje memoare. U gornjem dijelu papira je napisano oporuka, a u desnom dijelu potpis. Oporuka je pisana pisanim slovima i plavom kemijskom. Osobno nije vidjela gdje je djed pospremio oporuku, osim što je rekao da će je staviti u radni stol i na gornjem katu. Rekao je da će oporuku ostaviti u radnom stolu u sobi koja mu je služila kao radna soba u T. i da će oporuku i službeno riješiti, ali se tada nije osjećao dobro, jer je već imao srčanih problema. Oporuku nije komentirala niti ju je djed komentirao. To je bilo zadnji puta da je s njim provela vrijeme u T. jer je nakon toga imao zdravstvenih problema i pao je u komu. Pročitala je oporuku, oporuku je pročitala i prijateljica E. koja je svo to vrijeme bila prisutna sa djedom i sa njom.

Tijekom zime te godine, odnosno iduće godine djed se slabo osjećao, zbog čega je njen bivši suprug otišao njemu u F. i boravio je tamo i brinuo se za njega jedno vrijeme te se vratio u H. radi Uskrsa i trebao se vratiti djedu nakon Uskrsa. S obzirom da se djed nije javljao na telefon, nije znala što da napravi te je počela zvati bolnice po T.. Spojili su je sa Centralnom bazom svih bolnica i rekli joj da djed leži u komi u bolnici. Nakon toga je obavijestila njegovu djecu i nakon toga joj baš nisu dopuštali kontakt sa djedom i ubrzo su se njihovi odnosi narušili. Istaknula je da je s pok. djedom bila dosta povezana od malih nogu. Djed je cijeli svoj život živio u F., redovito je odlazila u posjete u F.. Svaki lipanj ili

Uskrs on bi dolazio u T., a ona bi se spustila kako bi vidjela djeda. Dolazio bi u Z. pa bi se viđali. Njen pok. djed je bio dosta težak čovjek, lako bi planuo. Imali su razdoblja kada bi se posvađali, ali je sve to kratko trajalo. Djed je uvijek nastojao da je na određeni način odgoji, da ju nauči da cijeni njegove trude. U prosincu 2014. otišla je sa svojom kćerkom u F., provela je božićne blagdane zajedno sa djedom, kao i proslavu rođendana njene kćeri, a djed je preminuo u lipnju sljedeće godine. Redovito sa kćerkom odlazi na grob pok. djedu koji je sahranjen u F.. Osjećaji pok. djeda prema njegovim kćerkama su se kretali od mržnje do gorčine, razočarenja pa pokušaja da se približi isključivo Ž. P.. U odnosu na sina B. P. je imao osjećaj tuge što sa njim nema odnos, misli da je kao

svaki Dalmatinac u njemu vidio sina i imao je zbog toga posebno mjesto, a kako se sin B. P. nije nikada miješao u brakorazvod između majke i oca, odnosno bake R. i pok. djeda, to njemu nije zamjerao jednake stvari kao i kćerkama. Sigurno je bila maloljetna kada su bili zadnji normalni odnosi između pok. djeda i njegove djece, tužitelja pod 2. i tuženih.

Prijateljica E. joj je javila da je B. P. L. provalila u kuću u

T. i da je nastala cijela strka te da je pozvana i policija. Nakon toga su svi skupa prestali razgovarati. Nakon što je čula za provalu mobitelom je nazvala B. P. L. i ona joj je rekla da nije točno da provaljuje, da su došle u D.

isključivo po medicinsku dokumentaciju djeda te da ona nije njegovo dijete i da se više ne miješa oko djeda. Nakon svega vratila se i to ljeto kao i svake godine u T., ali u donji stan. Naime, nikada nije imala ključeve od gornjeg stana i djed nije dozvoljavao da itko drugi boravi gore ili ulazi gore osim njega. Ključeve je imao on i A. B.. Dakle, i nakon što je dolazila u T. poslije ovog događaja nije ulazila u gornji stan, niti je ikada prije za vrijeme dok on nije bio u T. ulazila u gornji stan. U odnosu na oporuku, iako je znala da su odnesene sve stvari iz gornjega stana jer su ljudi to vidjeli i pričali pa tako nisu samo odneseni papiri, sva njegova osobna dokumentacija, već je odnesena i njegova roba pa i gaće i sve ostalo, očekivala je da će se oporuka pokazati u ostavini, a kako se to nije dogodilo umiješala se u ostavinski postupak. Dakle, tek za vrijeme ostavinskog postupka saznaje da oporuke nema.

Da pojasni pozadinu obiteljskih odnosa kazala je i to da su baka R. P. i pok. djed imali dugotrajan postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice koji je trajao oko 15 godina paralelno i u F. i u H. te nije bio nimalo ugodan i

ona se u taj postupak nije miješala, bila je premala te se u taj postupak nikada nije umiješao niti njen otac B. P., dok su se tete, odnosno tuženice umiješale i svjedočile su i otvoreno su zauzele stranu bake, što im je djed zamjerio. Oporuka je pogodila njegovu suprugu Z., ali je pogodila i nju te je smatrala da zapravo je ona njemu najbliža, govorio joj je da joj mijenja oca i da na nju gleda kao na svoje dijete, zbog čega, da je i išla raditi konstrukciju kako to tvrde tuženice, tada bi sigurno rekla da je njoj sve ostalo. Pok. B. P. nije bio u kontaktu s njenim ocem pa tako ni ona. Nikada u nazad 20 godina nitko od djece pok. djeda ga nije posjetio niti u F. niti u T. koliko joj je poznato. U H. sigurno nitko jer bi to čula

od susjeda ili na neki drugi način saznala te nikada nitko nije vidio njegovu djecu unazad 20 godina, niti bi ih prepoznao čemu je dokaz činjenica da kućepaziteljica A. B. nije niti znala da ima kćer.

Pok. djed je poznavao E. K. od malena. E. otac se brinuo za vrt

djedove kuće, a ako ne bi tužiteljica pod 1. osobno došla za blagdane djed bi odlazio kod E. obitelji. Nakon lipnja 2011. djed je ponovno došao u T. na jesen, nakon čega mu je odmah pozlilo te je prevezen u F.. Misli da mu je pozlilo istu večer, E. ga je vozila u bolnicu. Misli kako djed nije znao za dolazak svoje kćeri B. u T. u travnju 2012., koliko se može prisjetiti tada je bio u komi. Nije joj poznato je li djed još nekome pokazao oporuku osim njoj. Djeci sigurno nije jer s njima nije bio u kontaktu. Nikoga nije obavijestila da postoji oporuka, ona se umješala u ostavinski postupak i u konačnici ustala ovom tužbom.

34. Tužitelj pod 2. B. P. je naveo da nema direktno nikakvih saznanja o oporuci, već posrednih od svjedoka koji je najmjerodavniji i koji je vidio oporuku i koji se zbog oporuke razveo od oca, a on je vodio taj razvod, a to je supruga pok. B. P., Z.. B. je 18. travnja 2012. boravila u T. dok je otac ležao u

komi i borio se između života i smrti kako bi pribavila medicinsku dokumentaciju koju je bolnica tražila s obzirom da on godinama nije imao kontakta s ocem pa niti saznanja o njegovom liječenju u S., zamolio ju je da otiđe do bolnice ili da zamoli nekoga tko ima ključeve od kuće da pogleda što se nalazi u stanu i da mu to dostavi u F. kako bi mogao to predati liječnicima. Niti na kraj pameti mu nije bilo da će tom prilikom doći do provalne krađe što je saznao tek nakon što je telefonski razgovarao sa policijskim službenikom i A. B. koja je bila kućepaziteljica. Nazvao je jer je bio nazvan na mobitel po sestri B. koja je histerično počela vikati da ju se napada i da će ga netko nazvati pa da kaže da sve što radi u T. radi po nalogu oca, a da on odgovori kao da je on otac. Ostao je zapanjen pa nije čekao poziv već je nazvao na broj telefona u T. u kući i tek tada je vidio o kakvom se đumbusu radi. B. nije predala liječničku dokumentaciju. U svemu tome liječnička dokumentacija pala je u drugi plan. Otac nije bio obaviješten o onome što se stvarno zbilo u T. jer ga je htio poštedjeti nakon što je izašao iz kome pa mu je rekao da je sestra B. otišla u T. i napravila neki nepotrebni nered,

ali ako što o tome čuje da se ne brine. Inače, spriječio je podnašanje kaznene prijave protiv sestre B. jer je bio nazvan po punomoćniku oca koji mu je rekao da ono što se dogodilo u T. predstavlja provalu i da bi trebao obavijestiti policiju. Rekao je punomoćniku da je već razgovarao sa policajcem dok je bio na licu mjesta i da je policajca zamolio da ima uviđaja prema ponašanju sestre ne znajući što je bio pravi razlog njezinog ponašanja, a to je da je iskoristila priliku i došla u T. da provali i tom prilikom odnese sve stvari i predmete koji su bili u stanu oca. Doslovno je počistila stan. Vlasnik kuće u T. i J., po čuvenju, nije provjeravao je i za njega i za sve ostale bio njegov otac. On je bio dalmatinski gazda.

35. Tužena pod 1. B. P. L. je navela kako je sa svojim ocem, pok. B. bila cijelo vrijeme u dobrim odnosima. S ocem je živjela do početka 1996. u F., doktorski studij je završila u F. tokom kojeg perioda je uredno

komunicirala s ocem. Otac je dolazio u Z. te su se znali viđati prilikom njegovih posjeta Z.. Do 1994. uredno je odlazila u T. te nakon 1994. prvi put odlazi

u travnju 2012. Roditelji su se razveli 1993. pa su je vezale uspomene i bilo joj je teško vraćati se u T.. Naime, 18. travnja 2012. po nalogu brata, unatoč njenom velikom negodovanju, a i zbog obveza koje ima, odlazi u T. po medicinsku dokumentaciju oca. U to vrijeme otac je bio u komi u F., a kako se

prethodno liječio u S., to je brat tražio od nje da ode u T. i uzme svu medicinsku dokumentaciju, pošalje je u F., a sve kako bi se moglo pomoći liječenju oca, drugi razlog je bio veliki račun za vodu kojeg je T. napravila sa obitelji. Naime, brat joj je rekao da provjere ima li kvara, da zatvore vodu u kući i vrtu, a sve kako se ne bi stvarali dodatni troškovi i iz tog razloga sa njom je u T. otišao vodoinstalater S. H. koji je zatvorio vodu u kući i vrtlu, ali nije pronašao nikakav kvar. Kako su suvlasnici kuće u T. njena majka R. P. i otac, to

je imala i njeno odobrenje da može ući i kuću, a i nalog brata. Također se po nalogu brata javila kućepaziteljici A. B. te su se telefonski dogovorile da će se naći ispred kuće. A. B. je došla sa policajcem, prvenstveno iz straha s obzirom da je otac bio teške naravi, imao je ugovor s A. pa se A. bojala prvenstveno za sebe. A.

B. joj je predala ključeve. Nakon što joj je predala ključeve ulazi u kuću i to u gornji stan. Vrata gornjeg stana su otvorena ključevima. Ne zna jesu li iti jedna vrata otvorena na silu. Vrata blagovaonice i dnevnog boravka su bila otključana. Stan ima 2 spavaće sobe, blagovaonicu koja je ujedno dnevni boravak, malu kuhinju, kupaonicu sa WC-om. Nakon što joj je predala ključeve A. B. je otišla. Ispred policajca i A. B. rekla je da se otac nalazi u komi. Ključevima koje joj je dala A. B. otključala je stan na prvom katu i zatekla poprilično neuredno stanje u stanu, kao i u vrtlu. U vitrini na katu druge spavaće sobe je pronašla od papira medicinsku dokumentaciju i stare francuske novine. Nikakve druge bitne papire nije zatekla, nikakvu oporuku nije našla pa čak niti ugovor o najmu kojeg je otac zaključio s T., a kojeg joj je brat naknadno dostavio. Niti jedna ladica u drugoj sobi nije bila zaključana. Iz stana je uzela očevu prljavu robu. Medicinsku dokumentaciju koju je uzela iz kuće u T. je dala baš tužitelju pod 2. B. i to baš u lipnju 2012. U sobi u kojoj je bila vitrina s dokumentacijom je bio dvosjed ili trosjed, jedan stol koji bi se mogao nazvati radnim s otključanim ladicama, u kojem nije bilo ni dokumentacije, ni oporuke ni ugovora o najmu. U toj sobi je bio stari laptop koji je predan tužitelju pod 2. u lipnju 2012. Tada je tužitelj osobno kazao da u laptopu nema ništa značajno. Nije se služila tim laptopom od travnja do lipnja 2012. Ključeve koje joj je predala A. B. predala je punomoćniku, odvjetniku I. G., neposredno nakon. Naime, pisala mu je da će ih pronaći u poštanskom sandučiću. Cijelo vrijeme s njom, pa tako i dok je bila u stanu u drugoj sobi na katu, bio je njen suprug L. L. i vodoinstalater. Nakon što je uzela papire koje je navela i prljavu očevu robu, javila se E. K., bila kod nje na ručku, razgovarala s T. kazavši joj pritom da je našla medicinsku dokumentaciju i da se nada da će to pomoći ocu.

Odnosi s T. cijelo vrijeme su bili dobri, ne samo nakon što se otac razbolio. Naime, T. joj je vjenčana kuma, dolazila je kod nje na razne proslave.

Nakon travnja 2012. zajedno su dolazile u kuću u T., zajedno su im se igrala djeca i to baš u spornoj sobi. Tog 18. travnja 2012. uredno je kontaktirala sa bratom. Ne odgovara istini da mu je kazala da ako ga nazovu se predstavi kao otac, jer za tim nije bilo nikakve potrebe. Nije točno da otac nije znao da je bila u T. u travnju 2012. Naime, posjetila je oca od 18. lipnja od 28. lipnja 2012., a kada je bio u bolnici te ga obavijestila o tome da je bila u T. po medicinsku dokumentaciju, njegova reakcija bila je burna. Rekao je "čim sam pao u komu otišla si u T., a nisi odlazila sve te godine". Tada ga je upoznala s razlozima, odnosno kazala mu da je otišla prvenstveno na bratovo inzistiranje. Otac je prije smrti često na telefon govorio da nije napravio nikakvu oporuku, niti da će je napraviti, jer ih je troje i da će isti i naslijediti ga. Prije nego što je pok. B. pao u komu zadnji put ga je posjetila u F. 1996. Nakon lipnja 2012. je oca kontaktirala telefonski i on je nju kontaktirao telefonski. Nakon 18. do 28. lipnja nije bila u posjetu ocu, niti je bila na sprovodu ocu jer je otac sahranjen tamo gdje nije htio. Iskoristila je priliku nakon sprovoda navratiti posjetiti grob oca u F., al nije htjela reći kada. Otac je bio

u dobrim odnosima s T.. Međutim, izuzetno se na nju naljutio zbog nepoštivanja ugovora o najmu koji je s njom sklopio. Jedina osoba s kojom nije bio u dobrim odnosima preko 20 godina je njen brat. Brat se pomirio s ocem nakon njegovog povratka iz kome 2012. i tad postaje uz suglasnost nje i sestre očev zakonski skrbnik. Sa bratom je sve ove godine u korektnim, ali vrlo povremenim odnosima. Saznala je za navodnu oporuku na ostavinskoj raspravi, nakon čega je mailom kontaktirala T. i pitala je zašto nikada nije spomenula oporuku, odnosno o čemu se radi. T. joj je odgovorila da ne može razgovarati. Otac je zadnji put bio u T. u listopadu 2011. U periodu od listopada 2011. do travnja 2012. u posjedu ključeva kuće u T. bila je i E. K., A. B. i Z.. T. joj je osobno kazala da

E. ima ključeve kuće i to i prije i poslije travnja 2012., a to se moglo odnositi i na gornji i na donji stan. U blagovaonici gornjeg stana u ladici nalaze se kompletni ključevi svih prostorija kuće u T.. Nelogično je da se istog dana napravi ugovor o najmu pisan na mašini i da se pohrani u F., a da se oporuka napiše na komadu papira i ostavi u T.. Nije joj poznata imovina koju njen pok. otac ima u H. pa čak niti u F.. Ne zna tko u Z. na J. koristi kuću i

zemljište jer nije provedeno etažiranje. Ne zna je li tužiteljica pod 1. T. P.

koristila gornji stan kada je bila u T. u razdoblju od 2012. do 2015., osim što zna da je pila vodu iz slavine gornjeg stana. Prije lipnja 2012. tužitelja pod 2. B. je vidjela u 3 navrata na J. kada je dolazio sa kćerima, a vremenskog razdoblja se nije mogla prisjetiti.

36. Tužena pod 2. Ž. P. je navela kako je upoznata sa svim što je u iskazu iskazivala njena sestra. Osobno nikada nije prekidala komunikaciju s ocem, otac je uvijek naglašavao da neće pisati oporuku, da je njih troje nasljednika koji bi trebali dijeliti imovinu. Da se uopće radi o nekakvoj oporuci prvi put su čuli nakon smrti oca kod javnog bilježnika. S obzirom da su se intenzivnije družili od 2012. do 2015., logično bi bilo da se oporuka i spomenula. U zadnjem mailu u kojem je pok. otac tražio da dođe kod njega u F. da se brine o njemu postoperativno odgovorila mu je da nije u mogućnosti zbog svojih zdravstvenih tegoba. Nije tada spomenula njegovu suprugu. Na poseban upit tužiteljice pod 1. tuženoj pod 2. na kojoj prigodi je bila prisutna da bi uopće razgovarala s pok. ocem, a sve prije nego što je otac pao u komu, tužena pod 2. je odgovarila da se isto dešavalo u redovnim razgovorima. Nije se radilo o nikakvoj posebnoj prigodi. Više puta je u razgovorima znao spontano isto spominjati. Sve navedeno otac je govorio uživo. Zadnji put je vidjela oca na aerodromu P. prije 10-12 godina. Tom prigodom je otac bio u grču zbog izgubljenih stvari, tada o oporuci nisu razgovarali. Ne može se sjetiti prigode prije 12 godina kada joj govori da nema oporuku. Tužitelja pod 2. je zadnji put vidjela 15 godina prije 11. ožujka 2019. (datum saslušanja) i to kada je dolazio sa kćerima, tada kao djevojčicama na J.. Tih prigoda nije pričala s tužiteljem pod 2. Nije primala pismena tužitelja pod 2. iz F. te na ista nije odgovarala. Poznato joj je da se u F. vodi ostavinski postupak. Nije bila na sprovodu ocu jer je pokopan u F.. Nije bila posjetiti grob oca u F. zbog svojih

zdravstvenih tegoba. Nije doživjela uvjerljivo ponudu da će tužitelj pod 2. platiti avionsku kartu da dođu na sprovod ocu.

37. Svjedokinja E. K. je navela kako tužiteljicu pod 1. T. P.

poznaje dugi niz godina još od davne 1979. tako da su danas dobre prijateljice. Poznavala je i pok. B. P. i to dosta dobro, kao i cijelu obitelj te su se njihove dvije obitelji družile još od kada je bila curica. Tog dana 24. lipnja 2011. je otišla na kupanje s time da se dogovorila s T. da će i ona doći naknadno na plažu. Došla je kasnije vidno uznemirena rekavši joj da joj je djed ponudio ugovor za najam kuće. Uznemirena je bila s obzirom da se radilo o djedu. Pokazala joj je ugovor. Kazala joj je da ne vidi ništa sporno, da je djed inače takva osoba, da nema razloga da se toliko uznemirava niti da nema razloga da ne potpiše. Nakon razgovora se smirila te je odlučila potpisati ugovor. S plaže su se vratile u kuću u T. te su otišle pozdraviti pok. B. koji se nalazio na terasi gornjeg stana. T. mu je predala potpisani ugovor, što mu je bilo drago. Tada je kazao da zahtjeva od nje da sudjeluje više u brizi oko kuće jer je on starija osoba i jer kuća kao takva nosi sa sobom obveze. Kada je vidio da je potpisala ugovor, digao se, otišao i vratio s komadom papira te se obratio T. kazavši joj da mu je bitno da shvati kolika je "težina" kuće te joj je kazao da kuću u T. želi ostaviti baš njoj pa da je napravio oporuku u navedenom pravcu. Komad papira, odnosno oporuku je predao T. i pitao je da mu kaže je li dobro napravljena. T. je pročitala oporuku na glas. Oporuka je bila štura, jednostavna. Na vrhu papira pisalo je oporuka, radilo se o jednostavnom papiru na kockice gdje je pisalo: "Ja dr. mr. sc. B. P. pok.

I. nakon smrti ostavljam kuću u T., P. C. 2 T. P. B.,

kćerkama B. i Ž. veliku kuću u Z., a svu ostalu pokretnu i nepokretnu

imovinu svom sinu B. P." ispod je bio datum i potpis. Oporuka je bila štura i rekla bi da je bila sastavljena u jednoj rečenici. Format papira na kojem je bila oporuka napisana je bilo veličina A 4. Titula pok. B. je bila napisana u dijelu u kojem se predstavljao i u potpisu. Pok. B. je sjedio do zida, T. i ona su bile okrenute leđima moru, a T. je držala u ruci oporuku te su je zajedno čitale. U oporuci je mjesec označen: "U T., 24 lipnja ili 6.2011.". Oporuka je pisana pisanim slovima. Nakon što mu je T. potvrdila da je oporuka u redu sastavljena, rekao je da će je spremiti u svoju radnu sobu. Dosta pravnih predmeta je vodio te je imao prostor gdje je spremao dokumente. T. se iznenadila s obzirom da je prethodno od nje zahtijevao da potpiše ugovor o najmu stana. Bile su prisutne T., pok. B. i ona te njegova tadašnja supruga koja je samo prolazila, ali koja ni ne razumije hrvatski jezik.

Kako se poznaju dugi niz godina poznato joj je i to da su se obiteljski odnosi narušili nakon razvoda pok. B. i njegove prve supruge. Do razvoda su uredno svi dolazili u T., a nakon razvoda ih više nije viđala. T. je ostala jedina u odnosu sa svojim pok. djedom. T. je očekivala da će se nakon smrti djeda proglasiti oporuka, međutim oporuka nije pronađena. Nikada nije spominjala da je pok. B. sastavio oporuku.

U sljedećoj godini, a nakon što je pok. B. pročitao svoju oporuku, B. P. L. je došla na vrata sva usplahirena, kazavši da je došla otvoriti kuću, da je otac završio u bolnici te da je došla po dokumentaciju koja se nalazi u kući, zadržala se nekih pola sata. Međutim, da joj A. B. neće da otvori vrata dok se ne vrati s posla. Koliko je razumjela u tom trenutku B. P. L. nije ušla u kuću u T.. Razgovarale su općenito, B. je komentirala zašto

T. nema prisniji odnos s ocem. Gospođa B. joj je tada kazala da ju je zvao tata, da je u komi, bila je nepovezana u rečenicama, odnosno bila je uznemirena. Zajedno su otišle do kuće u T. gdje su zatekle policajca, A. B.,

L. L., Š.. A. B. je bila vidno uznemirena. Potvrdila je djelatniku

policije da je B. kćerka pok. B.. Tada je otišla u stan na gornjem katu koji je bio otvoren. O svemu je obavijestila T. te je otišla.

Pok. B. ju je molio da mu uzme poštu iz sandučića i ostavi u gornjem stanu zbog čega je neko kratko vrijeme imala ključeve gornjeg stana. Čak je imala potpisano da joj je dao ključeve. Međutim, sve je to bilo prije nego što je s gospođom A. B. potpisao ugovor. Čak je plaćala i neke račune pa bi joj refundirao novac kada bi došao u T.. Što se tiče ključeva donjeg stana, T. joj je iste dala, tako da i danas ima ključeve donjeg stana. Poznato joj je i to da je pok. B. završio u bolnici u F., da je tada brigu oko njega preuzeo njegov sin, tužitelj pod 2.

Njen suprug je liječnik u KBC-u. Tužene su znale da je njen suprug liječnik. U S. ima jedna bolnica, ali je odvojena u dvije zgrade i to K. i sam KBC. Pok. B. je često dolazio u T. zbog sporova koje je vodio, a koji su ga dosta uznemiravali te bi nju kontaktirao svaki put kada bi imao zdravstvene probleme. U takvim situacijama bi mu njen suprug V. znao pružiti pomoć, ona bi ga odvela u bolnicu. Isto su znale i tužene. Jedne prigode gdje je pok. B. bilo jako loše tako da su mislili da neće preživjeti te je njena majka koja je bila u jako dobrim odnosima s njegovom bivšom suprugom istu kontaktirala kazavši joj da je pok. B. loše, dobila je odgovor: "Što se nas tiče može crknit kao pas jer je kao pas i živio, a na sprovod će mu doći jedino H.." da pojasni H. je svjedokinjino djevojačko prezime. Tužene nisu nikada ni nju niti njenog supruga pitale za medicinsku dokumentaciju, a s obzirom da su znali da je suprug liječnik i da zna voditi brigu o pok. B.. To popodne kada je B. bila kod nje nije ju pitala za medicinsku dokumentaciju. B. to popodne nije pitala njenog supruga za zdravstveno stanje pok. B.. B. je to popodne spomenula da je došla po medicinsku dokumentaciju, ali nije pitala gdje se pok. B. liječio. S.

H. poznaje od djetinjstva. Radi se o osobi koja je kao član obitelji, koji je uvijek s njima putovao i dolazio u T.. Misli da ga B. to popodne nije zvala kada je bila kod nje.

Pok. B. P. se predstavljao kao doktor P., a uvijek je pisao dr. mr. sc. B. P.. Na ugovor se potpisao isto kao dr. mr. sc. s obzirom da se uobičajeno tako potpisivao. Nikada za sebe nije napisao samo B. P.. Pok. B. je uvijek zaključavao radnu sobu. Pok. B. se uvijek ponašao kao da je on vlasnik kuće pa se isto odnosi i na kuću u J.. Poznato je iz razgovora pok. B. i prve supruge R. da su govorili o dijelovima kuće. Baka, odnosno prva supruga R. je uvijek govorila da će kuća u T. pripasti T.. B.,

Ž. i prvu suprugu pok. B. P. nije vidjela možda i 30-ak godina. Nisu

mu dolazile u F.. Tužiteljica pod 1. danas komunicira s ocem, tužiteljem pod

2. te su danas bliži nego što su bili prije. Tužitelja pod 2. je prvi put vidjela prošlo ljeto nakon dugi niz godina, možda čak i od T. 18-e godine. Pok. B. P. je

boravio u T. u rujnu i listopadu 2011. te prigode mu je bilo loše jer se posvađao sa susjedom s kojom je bio u lošim odnosima V. N., da ju je zvao cijelu

noć, a da se javila ujutro te ga je i tada odvela u bolnicu gdje je pregledan. Čak je bio ljut jer se nije odmah javila, a nije se javila jer nije mogla, odnosno radilo se o noći. U rujnu i listopadu 2011. se zadržao jako kratko u T.. Bio je sam. Njena mama nije bila u posjedu ključeva kuće u T., osim davno, negdje još 90-ih godina. Ugovor o najmu je bio natipkan ugovor na pisaćoj mašini, bio je drugačiji papir od onoga na kojem je bila napisana oporuka. U ljeto 2012. – 2013. je obitelj P. tj. B. P. ljetovala u T..

38. Svjedokinja A. B. je navela kako je od 1998. čistila kuću u T. za pok. B., kasnije je to prešlo i na brigu oko vrtla, da bi u konačnici odnos regulirali napismeno kao ugovorni odnos. Brigu je vodila od dolaska do dolaska pok. B. u kuću. 18. travnja 2012. nazvala ju je majka oko 14,30 sati da joj je došla B. L. na vrata. Majka joj je tada dala gospođu B. na mobitel te je rekla

gospođi B. da je na poslu te da će se vidjeti čim završi i to negdje oko 15,30 sati s obzirom da joj je trebalo vremena da ode po ključeve i donese ih. Po dogovoru je došla do kuće u T.. Ušla je kroz garažna vrata te je vidjela jednu osobu kako silazi niz stepenice, jedna osoba s torbama u rukama. Predstavio joj se te je saznala da se radi o gospodinu L. L., suprugu gospođe B.. Otišla je na kat

jer je mislila da će gospođa B. biti na terasi. Međutim, vrata stana na gornjem katu bila su širom otvorena te je vidjela mušku osobu kako kleči pred vratima dnevnog boravka i zavidava bravu istoga s obzirom da je brava bila obijena. Jako se uznemirila. U trenutku kada je zatekla mušku osobu kako kleči ispred vrata dnevnog boravka, gospođa B. je izašla iz tog istog dnevnog boravka. Tada je mahala

sa rodnim listom i slikom nje i njenog oca. Rekla joj je da nije upitno njeno srodstvo sa pok. B. već postupak s kojim se ušlo u kuću. Tada je prvi put zvala djelatnike policije, a djelatnik policije joj je kazao da se radi o kćerki pok. B., jer se ona tako predstavila, da se ne uznemirava, ako će netko odgovarati da će to biti njegova kćer. Gospođa B. joj je tada kazala da je došla po određene papire,

da ju je otac za to ovlastio i da joj je rekao njenu kućnu adresu što joj je bilo čudno jer ju je pok. B. uvijek zvao telefonom pa je za pretpostaviti bilo da će joj dati broj telefona, a ne kućnu adresu. Gospođa B. joj je tada dala broj bolnice u kojoj

se nalazio njen otac, a prethodno joj kazavši da se otac nalazi u bolnici, da slobodno nazove ako joj ne vjeruje. Isto je na iznenađenje gospođe B. napravila,

međutim na 2 broja koja je zvala nitko se nije javljao. Za to vrijeme gospođa Bogdanka je histerizirala, počela je vikati i istjerala ju je iz kuće uvredljivim riječima. Rekla joj je da nije njen otac zvao nju da ga drži za ručicu u bolnicu, nego je nju zvao. Tako ponašanje ju je nagnalo da ponovno nazove policiju te su joj rekli čim bude netko slobodan da će izaći na lice mjesta. Bilo joj je čudno to što je gospođa B. rekla da je došla po dokumentaciju, a s obzirom da se pok. B. uvijek obraćao njoj kada mu je trebalo nešto napraviti vezano za bilo što oko kuće. Uredno ga je zvala u F. kako bi ga obavijestila o stanju u kući i oko kuće. Nakon svega spustila se u dvorište kako ne bi eventualno nekoga dalje iziritirala. Ponovno je po treći put zvala policiju te je u konačnici policajac i došao na lice mjesta. Cijelo to vrijeme iznosile su se torbe iz gornjeg stana. Gospođu B. je ljutilo i to što je htjela znati što se točno iznosi i o kojim papirima se radi. Imala je ključeve ulaznih vrata, dvorišta, garaže, donjeg stana i od gornjeg stana. Naglašava da je pok. B. sve svoje dokumente držao u dnevnom boravku kojeg je on zvao kancelarijom te da je to jedina prostorija u kući koja je uvijek bila pod ključem. Ključeve dnevnog boravka u gornjem stanu imao je samo pok. B. kojeg je nosio sa sobom. Jedne prilike mu je nešto trebalo iz dnevnog boravka kojeg je držao pod ključem te joj je poslao ključ poštom kako bi uzela što je tražio. Navedeno je bilo davno prije predmetnog događaja. Nije mogla odgovoriti na pitanje o tome koliko je torbi izneseno iz gornjeg stana, ali se više puta išlo sa gornjeg kata sa torbama u rukama. Kada je pitala gospođu B. što se iznosi, gospođa B. je počela

histerizirati, ali joj nije odgovorila što se iznosi. Na inzistiranje gospođe B. njoj u ruke je predala ključeve u prisutnosti policije i E. K.. Tužiteljica pod 1. nije nikada imala ključeve od gornjeg stana, niti je ulazila, a ovo može potvrditi s obzirom da zna u kakvom stanju ostavi stan. Tužiteljicu pod 1. bi viđala u T. kada bi dolazila na ljetovanje. Svjedokinja i tužiteljica pod 1. nisu prijateljice. Misli kako se pok. B. P. potpisivao s titulom. Jedan put je vidjela brata tužiteljice pod 1.

kada je vidjela i njenu majku. Brat tužiteljice pod 1. je bolesna osoba. U sve te godine nikada nije vidjela kćeri pok. B., ali je u razgovorima znao spomenuti da ima dvije kćeri i da ima sina, ali da s nikim nije u kontaktu. Jedina osoba koju je spominjao bila je T. P.. Prije nego što je potpisao ugovor s njom, pok. B. joj je rekao da je vlasnik kuće. U kancelariji u gornjem stanu se nalazio trosjed, televizor, radni stol, ormar, vitrina, tipkača mašina, telefon koji je ujedno bio i telefaks. Dokumentacija koju je spominjala se nalazila u ormaru. S jedne strane mu je bila garderoba, a s druge strane na policama papiri. Osobno je vidjela jer je pok. B. ispred nje više puta znao otvoriti taj ormar pa tako i ugovor koji je potpisala s njim je spremio tu. Alarm je u kući bio u donjem stanu te je svaki put morala ući u donji stan, isključiti alarm kako se isti ne bi aktivirao za gornji stan. 18. travnja je komunicirala sa tužiteljem pod 2. Tada je gospođa B. nazvala kako je kazala

B. na telefon i dala joj slušalicu. U razgovoru ga je pitala o kojem se B. radi te je po glasu shvatila da se ne radi o pok. B.. Na njen upit rekao joj je da se radi o sinu B.. Prvi put je tužitelja pod 2. vidjela u sudskoj zgradi na dan saslušanja. Prije 18. travnja svako malo bi odlazila u kuću pok. B. jer je morala održavati kuću, pogledati poštu, a je li to bilo 5 dana prije tog 18. travnja nije se mogla sjetiti. Prije ovog događaja u predmetnoj kući su bili vatrogasci na njen poziv, jer je prethodno bilo nevrijeme koje je uništilo kupe. Možda nekih mjesec dana prije 18. travnja. Nije bilo pokušaj provale u tu kuću. Pok. B. je bio u rujnu i listopadu 2011. u T.. Cijelo vrijeme je u posjedu istih ključeva, radi se o snopu ključeva. Osim dnevnog boravka na gornjem katu. Obavijestila je pok. B. vezano za navedeni događaj. Ističe da ga je nazvala nedugo nakon samog događaja u bolnicu. Javila se sestra te je tražila da joj se da pok. B.. Sve mu je ispričala te je od nje prvi put čuo o događajima koji su se zbili. Bio je u šoku te je rekao da nije tražio od kćeri da uzme nikakve papire. Neke papire je znao odnijeti sa sobom i to zdravstvenu dokumentaciju, ovo joj je poznato jer joj je to osobno kazao. Tada mu je rekla da se radilo o provali.

39. Svjedok L. L. je naveo kako je u travnju 2012. B. brat, tužitelj

pod 2. nazvao B. te joj kazao da ode u T. po medicinsku dokumentaciju

za oca jer je otac ležao u komi. Također joj je poslao SMS poruku. Rekao je da se javi A. B., kućepaziteljici te joj je dao njenu adresu. Također je kazao, a s obzirom na to da je godinu dana prije iscurilo puno vode, da povede i vodoinstalatera. Iz Z. su krenuli on i supruga te S. H. i to tako da su otišli na adresu

A. B. po ključeve kuće. Zatekli su majku A. B. jer je A. bila na poslu.

Supruga je razgovarala s majkom, a on je s gosp. H. čekao u automobilu.

Čule su se telefonski te su se dogovorile da će se naći ispred kuće. K. A. nije dolazila to su probali otvoriti vrata sa ulice. Kako vrata nisu bila zaključana ušli su u dvorište koje je bilo vidljivo neodržavano. Stepenicama su se popeli do gornje terase te su tu pričekali A. B.. Došla je negdje oko 15,30 sati te je njegova supruga s njom pričala. Pokazala joj osobnu iskaznicu, vlasnički list, dokument koji je prethodno potpisala i njena majka, a kojim je suglasna da uđe u kuću. A. je to sve vidjela te im je otvorila vrata od gornjeg stana. U gornji stan ušli su B., A., S.

H. i on. Bili su iznenađeni s obzirom da je bilo vidljivo da stan nije održavan. B. je isto komentirala A. te se na A. vidjelo da joj je bilo neugodno. B. je tražila da joj preda ključeve od kompletne kuće. A. je odgovorila da ima ugovor sa pok. B. te da im ne može tek tako dati te ključeve, da će zvati policiju. Zvala je policiju koja je došla na lice mjesta. B. je pokazala papire, SMS poruke sa svojim bratom B., čak je zvala telefonski brata da kaže da je otac u bolnici, a nakon čega je A. predala ključeve. Snop ključeva od čitave kuće našli su u trpezariji u jednoj ladici u stanu na gornjem katu. Kada su ušli u stan na gornjem katu sve prostorije bile su otključane. Potražili su medicinsku dokumentaciju te su je našli u drugoj sobi sa desne strane u staklenoj vitrini u kojoj je bilo i dosta časopisa na francuskom jeziku, tu su bile razne igre za sreću, a drugih dokumenata nije bilo. Bilo je dosta prljavog rublja kojeg su odnijeli kako bi oprali sve u Z.. Osim robe i medicinske dokumentacije ponijeli su stari laptop koji je kasnije tužena pod 1. predala bratu i to u lipnju 2012. Koliko se mogao prisjetiti u toj prostoriji bio je stari ormar, televizor, telefaks, niski stolić i jedan ležaj. S. H. je pregledao cijevi u kuhinji i kupaonici te kasnije u vrtu te je utvrdio da voda ne curi. Nakon svega su otišli. Njegova supruga je bila u dobrim odnosima sa svojim ocem. Pok. B. je živio u F. gdje je njegova supruga završila doktorski studij, a u koje vrijeme je živjela kod oca. Često joj je pisao pisma. Kada bi došao u Z. vidjeli bi se. Nakon što je završio u bolnici čuli su se i telefonom, a supruga mu je bila u posjetu od 18. lipnja 2012. do 28. lipnja 2012. 20 godina pok. B. nije kontaktirao sa svojim sinom. Bio je u dobrim odnosima s T. kao što su bili i oni, sve do ostavinskog postupka iza pok. B.. Od trenutka kada je pok. B. završio u bolnici do smrti barem jedan put tjedno se čuo sa svojim kćerkama i vodili su duge razgovore. Više puta je s pok. B. razgovarao telefonski, ali ga nije nikada vidio uživo, osim jedne prilike iz automobila. Razgovore koje je vodio telefonski su nakon kome. Pok. B. je vidio njegovu djecu na fotografijama. Nisu bili na sprovodu njegova punca jer je javljeno u zadnji čas. S obzirom da je javljeno u zadnji čas nikada nije posjetio grob punca. Nikada nije vidio nikakve vlasničke listove za kuću na J., zna da je punica vlasnik, a dalje ne zna. Nije slikao "jezivo stanje kuće". Vjenčao se 2002., a vjenčana kuma bila je T. P.. Nikada nije čuo za ugovor o doživotnom uzdržavanju.

40. Svjedok S. H. je naveo kako je negdje prije 7 godina otišao u

T.. Zvala ga je gospođa B. da odu u T. provjeriti vodu, rekavši mu pri

tom da ju je zvao brat B. i da joj je tako kazao. Također mu je kazala da mora otići po medicinsku dokumentaciju svog oca. Poznaje parnične stranke od malena. Pregledao je cijevi u gornjem stanu u kući u T.. Nije ušao u gornji stan. Nije se mogao sjetiti tko je otključao vrata. Sjeća se da su tada bili B., A. B.,

gospodin L. i on. B. je tada iz tog stana ponijela prljavu robu sa sobom u

Z.. Ne sjeća se da je bilo problema sa otvaranjem vrata. U T. je došao samo radi vode. Bio je samo na gornjem katu te ne zna kakvo je stanje na donjem katu. Stanje vode je provjerio tako da je vidio na vodomjeru koji se nalazi u vrtlu. Na poseban upit tužiteljice pod 1. svjedoku zašto je išao gore ako je vodomjer pokazivao da je stanje uredno, svjedok je odgovorio da je išao pogledati špine. Poznavao je pok. B. te je bio kod njega u F..

41. Svjedokinja R. P., saslušana pred Općinskim građanskim sudom u

Z., je navela kako je B. P. L. dobila obavijest da je otac pao u

komu i to od tužitelja pod 2. B. P., a bolnica je tražila njegovu dokumentaciju prijašnjeg liječenja. B. P. L. je zatražila njenu

suglasnost za ulazak u kuću u T. u ulici Č. te je dobila suglasnost. Suglasnost je tražila jer jako dugo nije dolazila u tu kuću, a kuću su na uživanje imali T. P. B., tužiteljica pod 1. zajedno s obitelji te također B. P.

sada pokojni zajedno sa svojom suprugom koja je bila od njega mlađa 51 godinu, marokanskog porijekla. Kada se vratila u Z. iz T. 18. travnja 2012.

B. P. L. joj je pokazala dokumentaciju iz bolnice ili od brata, donijela

je dvije ili tri torbice koje je pokupila iz navedene kuće u T. te se sjeća kako joj je rekla kako u toj kući prstom nitko nije takao, u donesenim torbicama je bilo prljavog rublja, a B. P. L. joj je rekla da je pokupila dokumente. Sada pok.

B. P. je imao gospođu B. s kojom se dogovorio da će mu pospremiti

kuću, održavati rublje, uređivati vrt, no čini se da navedena gospođa ništa nije učinila. Sve je bilo zapušteno do 2011. od kada je pok. B. P. otišao. B.

P. L. i Ž. P. su bile u jako dobrim odnosima sa svojim pok. ocem,

njihov otac se uvijek prije dolaska u Z. javio, sastajali su se u Z.,

povremeno otišli i na kakav zajednički objed. T. P. je sa svojim djedom bila u relativno dobrim odnosima, no to nisu bili onakvi odnosi kakve je pok. B. P.

imao sa svojim kćerima. Sjeća se da je T. P. jednom posjetila sa prijateljicom koja se zvala G., svoga djeda B. P. u T., drugi put je također posjetila svoga djeda u T. sama. Pok. B. P. i tužitelj pod 2.

B. P. se nisu vidjeli punih 20 godina. B. P. L. se vidjela

jedanput s pok. B. P. i to tijekom njene posjete u F. koja je

trajala 10 dana. B. P. L. se redovito čula s pok. B. telefonom,

svake nedjelje pa i češće tijekom tjedna, a komunicirali su i putem poruka. Ž. P. se nije viđala s pok. B. jer joj to nisu dopuštale njene zdravstvene prilike, odnosno razlozi s obzirom da nije mogla biti u kući s pok. B. i njegovom suprugom koja je bila mlađa 51 godinu, no Ž. P. se redovito telefonski čula i dopisivala s pok. B. koji joj je pisao pisma, koja postoje u dokumentaciji. U odnosu na T. P. nije joj poznato koliko se viđala s pok. B. te je li se čula telefonskim putem ili kontaktirala s njim na drugi mogući način, porukama, elektronskom poštom ili na drugi način, doista joj nije poznato. B. P. je svog oca njegovao sve do njegove smrti, redovito je kontaktirao sa sestrama skoro svaki dan i to satima. Putem tzv. telefonske video veze je vidjela pok. B. P. i na taj mu način dala podršku. Njena saznanja o viđanjima, druženjima, odnosno općenito odnosima B. P. L., Ž. P., T. P. i

B. P. s pok. B. P. datiraju praktički do ostavinske rasprave.

Ne postoji nikakav drugi spor kojeg R. P. vodi protiv T. P. i B. P.. (tužiteljica pod 1. je pojasnila kako je prethodno pitanje postavila iz razloga što je svjedokinja na početku iskaza izjavila da se ona sudi sa sinom i unukom). Posljednji put je vidjela pok. B. P. 1994., 1995. kada je došla u T.

kada ju se pok. B. P. napao i rekao joj da to nije njeno. Prije 18. travnja 2012. nije vidjela tužitelja pod 2. B. P. jer je on bio okupiran sahranom

pok. B.. Ne sjeća se kada je tužitelj pod 2. B. P. zadnji put prije 18.

travnja 2012. vidio, pričao ili se sreo sa sestrama B. P. L. i Ž.

P.. Saznanja u svezi svih odnosa tužitelja pod 2. B. P. o kojima je

svjedočila crpi od tužiteljice pod 1. T. P. koja je prenašala sve informacije

kako svjedokinji, a onda i svima. Ne sjeća se kada je tužitelj pod 2. B. P.

prije 18. travnja 2012. zadnji put vidio tužiteljicu pod 1. T. P.. B. P. L. je zajedno sa T. P. pospremila kuću u T. i sve počistila.

42. Među strankama nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-5819/15. od 18. prosinca 2017. prekinut ostavinski postupak iza pok. B. P., rođenog 1. prosinca 1927., a umrlog 6. lipnja 2015., a kojim rješenjem su T. P. i B. P., kćer i otac, upućeni da pokrenu parnicu

radi utvrđenja da je postojala vlastoručna oporuka ostavitelja koja je uništena, a protiv tuženih, kćerki ostavitelja.

43. Sporno je je li pok. B. P. za vrijeme svog boravka u T. 24. lipnja 2011. napisao vlastoručnu oporuku sadržaja navedenog u tužbi.

44. Ako oporuka bude uništena slučajem ili radnjom neke druge osobe, prije ili nakon oporučiteljeve smrti, ali bez njegovog znanja, proizvest će učinke valjane oporuke pod sljedećim pretpostavkama:

a) ako zainteresirana osoba dokaže da je oporuka postojala

b) ako dokaže da je uništena

c) ako dokaže da je bila sastavljena u obliku propisanom u zakonu d) ako dokaže sadržaj onog dijela oporuke na koji se poziva.

45. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

46. Tako, tužitelji tvrde:

- da je pok. B. P. u lipnju 2011. boravio sa svojom suprugom Z. E.

K., s kojom je bio u braku od 2004., u gornjem stanu svoje kuće u T., a njegova unuka T. P. sa svojom obitelji u donjem stanu gdje je i inače

godinama ljetovala i dolazila

- da je 24. lipnja 2011. T. P. zajedno s E. K. došla do svog

djeda u gornji stan kuće u T. kada joj je djed rekao da je vlastoručno napisao oporuku, potpisanu s njegovom punom titulom na listu papira sa kvadratićima u bloku formata A4 kojom je njoj ostavio kuću u T., tuženicima veliku obiteljsku kuću na J., Z., a svu ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu sinu B.

P., tužitelju pod 2.

- da je pok. B. P., a nakon što su oporuku pročitale i T. P. i

E. K., oporuku pospremio u radni stol u gornjem stanu kuće u T.

- da je tužena pod 1. B. P. L. 18. travnja 2012. došla u T. i provalila u kuću, otuđila papire, dokumentaciju, računala i ostale stvari, a nakon čega oporuka više nije pronađena.

47. Saslušana kao stranka tužiteljica T. P. je detaljno opisala taj 24. lipnja 2011. navodeći da je s obitelji boravila u T. na godišnjem odmoru, u donjem stanu kuće, dok je u gornjem stanu boravio njen djed sa svojom suprugom Z.. Tog dana u jutarnjim satima djed joj je dao da potpiše ugovor kojim se obvezuje sudjelovati u održavanju kuće, uređenju vrtla i slično. S ugovorom je otišla na plažu gdje se našla sa prijateljicom E. K. uzrujana jer je morala stupiti u ugovorni odnos sa djedom. Prijateljica E. joj je rekla da ne vidi u tome ništa loše, da je djed težak čovjek, da potpiše, nakon čega su obje otišle do djeda na terasu gornjeg stana. Djeda je obradovalo što je potpisala ugovor jer je htio vidjeti da je spremna preuzeti brigu oko kuće, a ne samo uživati u ljetovanjima te joj je rekao da je napisao vlastoručnu oporuku, sadržaja navedenog u izreci presude. Tužiteljica je detaljno opisala kako je bila napisana oporuka navodeći da je napisana na A4 komadu papira, bloku na kockice, koji je s gornje strane imao žuti obrub, da je pisana pisanim slovima i to plavom kemijskom, da je u gornjem dijelu papira bila napisana riječ oporuka, a u desnom dijelu potpis, u oporuci je navedeno pok. I., da su i ona i E. K. pročitale oporuku, a djed je rekao da će oporuku staviti u radni stol u sobu koja mu je služila kao radna soba u gornjem stanu kuće u T.. Bili su prisutni djed, E. K., ona i djedova supruga Z. koja nije sudjelovala u

razgovorima, ulazila je i izlazila, a i ne poznaje hrvatski jezik. Nikoga nije obavijestila o oporuci.

47.1. Svjedokinja E. K. je detaljno iskazivala, opisala je što se dogodilo tog 24. lipnja 2011., potvrdila je da je tužiteljica T. P. došla uznemirena na plažu jer je djed htio da s njim stupi u ugovorni odnos. Ona ju je umirila rekavši joj da ne vidi ništa sporno, da je pok. B. P. inače takva osoba i da nema razloga da

ne potpiše. Potvrdila je da su obje nakon plaže otišle do pok. B. na terasu gornjeg stana, da je pok. B. bilo drago što je T. potpisala ugovor te da je tada otišao i vratio se s komadom papira kazavši T. da mu je bilo bitno da shvati kolika je težina kuće koju želi ostaviti baš njoj pa da je napravio oporuku u navedenom pravcu. Potom je oporuku predao T. i pitao je je li dobro napisao. Svjedokinja je detaljno opisala gdje se tko nalazio u trenutku kada je pok. B. donio oporuku tako navodeći da je pok. B. sjedio do zida, T. i ona su bile okrenute moru leđima, T. je držala oporuku te su je zajedno čitale. Oporuka je bila štura, jednostavna, pisana pisanim slovima, pok. B. je napisao titulu u dijelu u kojem se predstavljao i u potpisu. Svjedokinja je potvrdila sadržaj oporuke koji se navodi u tužbi te je kazala da je pok. B. rekao da će je spremiti u svoju radnu sobu. Svemu je bila prisutna i supruga pok. B. Z. koja je samo prolazila, ali koja ne razumije hrvatski jezik. Osobno nikada, nikome nije spominjala predmetnu oporuku.

47.2. Tužiteljica T. P. i svjedokinja E. K. identično iskazuju o odlučnim činjenicama, detaljno su opisale što se dogodilo 24. lipnja 2011., detaljno i odlučno su odgovarale na svako postavljeno pitanje, detaljno i identično opisale sadržaj oporuke, razloge zbog kojih je pok. B. tražio od T. P.

potpisivanje ugovora o najmu kuće u T., tko je sve bio prisutan prilikom čitanja oporuke, kao i to da je pok. B. izjavio da će oporuku ostaviti u svojoj radnoj sobi. U istinitost iskaza i tužiteljice T. P. i svjedokinje E. K. sud se uvjerio neposredno prilikom saslušanja, a iz svih iznesenih razloga, iskazi se međusobno nadopunjavaju, identični su o odlučnim činjenicama, uvjerljivi, životni, u skladu su s rezultatima ostalih izvedenih dokaza te se kao takvi u cijelosti prihvaćaju.

47.3. Točno je da je E. K. dobra prijateljica T. P., kako to ističu tužene. Međutim, isto tako je točno i nesporno da je pok. B. P. poznavao

E. K. od djetinjstva i s čijom obitelji se družio pri svakom dolasku u T.,

provodio blagdane i slično, da je bio u redovnom kontaktu s E. K., da je suprug svjedokinje V. K., liječnik, pružao pomoć pok. B., da mu je E.

K. jedno vrijeme plaćala i neke račune te je kratko vrijeme, prije nego je pok. B. angažirao kućepaziteljicu, imala ključeve gornjeg stana kuće u T.. Iz navedenog je razvidno da pok. B. nije "podastrao" na čitanje i pregledavanje oporuku bilo kome niti je time javno obznanio cijelom gradu sadržaj oporuke, kako to tvrde tužene, nego je oporuku pokazao svojoj unuci u prisutnosti osobe koju poznaje cijeli život i u koju je imao povjerenje.

48. Da je pok. B. P. 24. lipnja 2011. sastavio vlastoručnu oporuku kojom

je T. P. ostavio kuću u T., tuženicima kuću u Z., J., a

sinu B. P. ostalu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu, da je tu

vlastoručnu oporuku u radnoj sobi na gornjem katu kuće u T. 18. travnja 2012. pronašla tužena B. P. L. te ju potom i uništila, proizlazi i iz iskaza

same tužene B. P. L., koja je pred ovim sudom neistinito iskazivala unatoč tomu što je od strane suda upozorena na dužnost iskazivanja istine.

48.1. Naime, iz službene zabilješke Policijske postaje od 19. travna 2012. proizlazi da je ta policijska postaja 18. travnja 2012. zaprimila dojavu A. B., kućepaziteljice kuće u T., P. C. 2, da B. P. L. želi

ključeve kuće kako bi ušla u kuću, da je prilikom dolaska A. B. zatekla 2 muške i 1 žensku osobu te provaljena ulazna vrata na katu kuće na kojima je promijenjen cilindar brave. Policijski službenik je na mjestu događaja na ulaznim vratima vidio oštećenja u visini brave. B. P. L. je policijskom službeniku 18. travnja 2012. izjavila da je doputovala u T. sa suprugom L., prijateljem S.,

da je kći B. P., koji se nalazi u bolnici u F., s kojim se čula da na

kući promijeni brave i iz kuće uzme zdravstvenu iskaznicu i dokumente bolničkog liječenja. Kako A. B. nije došla u dogovoreno vrijeme, pomoću alata iz automobila je otvorila na katu ulazna vrata sa sjeverne strane i ušla u prostor kuće.

48.2. Saslušana pred ovim sudom 11. ožujka 2019. tužena B. P. L.

je izjavila da je po nalogu brata, tužitelja pod 2., 18. travnja 2012. došla u T. po medicinsku dokumentaciju svog oca, koji se u to vrijeme nalazio u bolnici u F. kako bi mu ta dokumentacija pomogla u liječenju i radi velikog računa za vodu kojeg je T. P. napravila s obitelji pa da bi se utvrdilo je li postoji neki kvar ili ne. A. B., kućepaziteljica, da je došla s policajcem kada joj je predala ključeve, s kojim ključevima su otključana vrata gornjeg stana. Nadalje, izjavila je i to da su vrata dnevnog boravka na gornjem katu bila otključana, da je pronašla medicinsku dokumentaciju i stare francuske novine, ali ne i oporuku, niti nikakve druge bitne papire. Cijelo to vrijeme s njom je bio i suprug L. i vodoinstalater S..

48.3. Svjedokinja A. B., koja je nepristrani svjedok, koja nije niti u prijateljskim, rodbinskim ili bilo kakvim drugim odnosima s niti jednom od stranaka ovog postupka, koja nema razloga iskazivati pristrano ili neistinito te se zbog svega iznesenog njen iskaz u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan, je izjavila da ju je tog 18. travnja 2012. telefonom nazvala majka i dala joj na telefon B. P. L. s kojom se

dogovorila naći u 15,30 sati. Po dogovoru je došla do kuće u T. i vidjela jednu osobu kako silazi niz stepenice s torbama u rukama. Otišla je na gornji kat kuće i zatekla širom otvorena vrata i muškarca kako kleči pred vratima dnevnog boravka i zavidava bravu istog tog dnevnog boravka, s obzirom na to da je brava bila obijena. U tom trenutku je iz dnevnog boravka izašla B., rekla je da je došla po papire, da ju je otac na to ovlastio i da joj je otac rekao njenu kućnu adresu. Zvala je brojeve telefona koje joj je B. dala da provjeri njene navode, ali joj se nitko nije javljao, a B. je za to vrijeme histerizirala, istjerala je iz kuće. Zbog svega je opetovano zvala policiju te je u konačnici policajac i došao na lice mjesta. Nakon dolaska policije, B. ju je razvlastila svih dužnosti kućepaziteljice, a ključeve je predala B. P. L..

48.4. B. P. ne negira da nije bio u kontaktu s ocem godinama. Potvrdio je

da je nazvao sestru i zamolio je da otiđe do bolnice ili da zamoli nekoga tko ima ključeve od kuće da pogleda što se nalazi u stanu i da mu to dostavi. Sestra B. je bila histerična na telefonu te je tražila od njega da potvrdi ako netko zove da kaže da mu je ona kći. Tužena mu nije predala dokumentaciju.

48.5. Osim tužene pod 1. i njen suprug L. L. neistinito iskazuje kada kaže da je A. B. otvorila vrata gornjeg stana, da su sve prostorije u gornjem stanu bile otključane te da su pronašli samo medicinsku dokumentaciju, francuske novine i igre na sreću.

48.6. Svjedok S. H. najprije iskazuje da je pregledao cijevi u gornjem stanu kuće u T., potom da nije ušao u gornji stan (B. P. L.

iskazuje suprotno). Ne može se sjetiti tko je otključao vrata, niti je li bilo problema s otvaranjem vrata, ali se sjeća da je došao samo zbog vode. Potom je izjavio da je na gornji kat išao pogledati samo špine, nije ulazio u donji stan, nego je samo pogledao vodomjer u vrtlu. Očito se svjedok nije mogao dogovoriti sam sa sobom što je radio u kući tog 18. travnja 2012.

48.7. Dakle, B. P. L. policiji izjavljuje da se čula s ocem (koji je u to vrijeme bio u komi u bolnici) da promijeni bravu i uzme zdravstvenu iskaznicu i dokumente bolničkog liječenja, da je pomoću alata iz automobila otvorila ulazna vrata na katu kuće u T.. Ovom sudu izjavljuje da ju je u T. poslao brat radi uzimanja očeve medicinske dokumentacije i velikog računa za vodu, da joj je A. B. dala ključeve kojima je otključala vrata stana na gornjem katu. A. B. iskazuje da su vrata stana na gornjem katu bila širom otvorena kad je došla i da je zatekla mušku osobu kako kleči pred vratima dnevnog boravka i zavidava bravu koja je bila obijena. A. B. je policiji prijavila provalu na katu kuće i promijenjen cilindar brave. Policija je zabilježila oštećenja u visini brave na ulaznim vratima.

48.8. Sud je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan iskaz svjedokinje A. B., iz naprijed iznesenih razloga, te smatra dokazanim da je B. P. L.

zajedno s L. L. i S. H. 18. travnja 2012. provalila ulazna

vrata na katu sa sjeverne strane kuće u T., potom obila bravu dnevnog boravka te istu ponovno pokušala zavidati, a nakon što je iz prethodno zaključanog dnevnog boravka, koji je služio kao radna soba pok. B. P., uzela ne samo, kako je izjavila, medicinsku dokumentaciju i stare francuske novine, nego i razne dokumente, papire, računalo, ali i oporuku. Svjedokinja A. B. je izjavila i to da je dnevni boravak na gornjem katu kuće u T., kojeg je pok. B. zvao kancelarija, bila jedina prostorija u kući koja je uvijek bila pod ključem te da je ključeve dnevnog boravka imao samo pok. B. koje je uvijek nosio sa sobom. Svjedokinja je izjavila i da je pok. B. dokumentaciju držao u ormaru, da je kuća bila pod ključem, da tužiteljica T. P. nikada nije imala ključeve gornjeg stana, a to da može potvrditi jer zna u kakvom stanju ostavi stan. Svjedokinja E. K. je izjavila da je radna soba pok. B. uvijek bila zaključana.

48.9. Jedino moguće objašnjenje potpuno suprotnih iskaza tužene B.

P. L. pred policijom i pred ovim sudom je taj da tužena pod 1. pokušava sakriti da je 18. travnja 2012. u T. u radnoj sobi svog pok. oca pronašla njegovu vlastoručnu oporuku koja joj svojim sadržajem nije odgovarala zbog čega je istu uništila i negira svako njeno postojanje, isto kao i njena sestra Ž. koja je pred ovim sudom izjavila da je upoznata sa svime što je iskazivala njena sestra, što znači da su razgovarale i uskladile iskaze.

49. Tužene su tijekom cijelog postupka tvrdile da pokojni B. P. nikada

za života ne bi kao svoje oporučne nasljednike odredio unuku i sina jer niti s jednim niti sa drugim nije bio u dobrim odnosima, a da su tužene te s kojima je otac bio u dobrim odnosima, da su s ocem bile u kontaktu putem pisama, telefona, povremenih susreta u Z.. Tužene smatraju da su od velikog značaja odnosi pok. B. sa članovima obitelji te da postojanje, odnosno ne postojanje oporuke uvijek neminovno proizlazi iz obiteljskih odnosa. Obiteljski odnosi mogu, ali i ne moraju biti odlučni za sastav oporuke. Ovdje se uzgredno ističe da je u praksi nemali broj nasljednika koji se razočaraju kada saznaju za oporučne dispozicije ostavitelja. Naime, da se pok. B. rukovodio obiteljskim odnosima, a na što naglasak stavljaju tužene, tada niti tužitelj pod 2. sin B., a niti tužene oporukom ne bi dobili ništa, nego bi sve ostalo unuci T. P.. Pokojni B. P. dokazano i nesporno 20 godina nije bio u

kontaktu, odnosno bio je u nikakvim odnosima sa svojim sinom, tužiteljem pod 2. Tužitelj pod 2. i pok. B. svoj su odnos obnovili nakon što je pok. B. izašao iz kome 2012. i ostali su u takvim odnosima do kraja njegovog života 2015. Tužene su tijekom postupka u podnescima isticale da tužiteljica pod 1. nije bila u dobrim odnosima sa svojim djedom, a u iskazu tužena pod 1. potvrđuje da je T. P.

bila u dobrim odnosima sa djedom i s tuženicama. Naglašavajući jedno u podnescima, drugo u iskazu, govori u prilog zaključku da tužene znaju u kakvim je odnosima T. sa svojim djedom, ali to prilagođavaju potrebama postupka. T. P. je izjavila da je cijelo vrijeme bila u dobrim odnosima sa svojim djedom, da je svako ljeto provodila u kući u T. sa svojim djedom, da ga je redovito posjećivala u F., da je sa svojom kćerkom provodila božićne blagdane u F., kao i proslavu rođendana svoje kćeri, da je njen bivši suprug boravio sa djedom u F. tijekom zime 2012. jer se djed loše osjećao, a da se trebao vratiti djedu nakon Uskrsa. Kako se djed nije javljao na telefon, da je kontaktirala Centralnu bazu svih bolnica u F. i saznala da je djed u bolnici. Upravo je ona obavijestila njegovu djecu o tome da je djed u bolnici jer da nije, oni za to ne bi niti znali. Nadalje, izjavila je da su se osjećaji djeda prema kćerima kretali od mržnje do gorčine, razočaranja, a prema sinu je imao osjećaj tuge jer nemaju nikakav odnos. Koliko joj je poznato nitko od djece ga nije posjetio niti u F. niti u R. u zadnjih 20 godina (iskaz 2019.).

49.1. Svjedokinja A. B. je izjavila da nikada nije vidjela kćeri pok. B., da je pok. B. spominjao da ima dvije kćeri i sina, ali da ni s kim nije u kontaktu, a jedina osoba koju je spominjao je bila T. P.. Tužitelja B. P. prvi put u životu je vidjela u sudnici (iskaz 2019.).

49.2. S. E. K. je izjavila da tužene nije vidjela možda i 30-ak godina,

a tužitelja B. P. da je prvi put vidjela prošlo ljeto (2018.), možda čak i od

T. 18-e godine života.

49.3. Tužena B. P. L. je izjavila da je zadnji put bila u T. 1994.,

pa potom 2012. opravdavajući taj razmak bolnim uspomenama nakon razvoda roditelja. Do 1996. živjela je s ocem u F., kada ga je i zadnji put posjetila u

F., prije nego je pao u komu kada od 18. do 28. lipnja 2012. boravi u

F. uz bolesnog oca. T. je bila u dobrim odnosima sa djedom, a brat se pomirio s ocem 2012. Ocu nije bila u posjeti nakon 18. do 28. lipnja, niti je bila na sahrani, a na groblje je bila, ali nije htjela potvrditi kada. Tužena pod 1. je izjavila i to da je otac često ne telefon govorio da nije napravio nikakvu oporuku, niti će je napraviti.

49.4. Svjedok L. L. je izjavio da je njegova supruga tužena pod 1. bila u dobrim odnosima sa svojim ocem, da joj je često pisao pisma, vidjeli bi se kada bi pok. B. došao u Z.. Nakon izlaska iz bolnice čuli su se telefonom i vodili

duge razgovore. I T. P. bila je u dobrim odnosima sa djedom, a pok. B. je njegovu djecu vidio na fotografijama.

49.5. Tužena pod 2. Ž. P. potpuno usklađeno sa sestrom tuženom pod 1.

iskazuje da je otac uvijek naglašavao da neće napisati oporuku, da je to govorio uživo. Zadnji put da je vidjela oca prije 12 godina (iskaz 2019.), ali tada da nisu o oporuci razgovarali, a prije tih 12 godina ne može se prisjetiti kada joj je otac spominjao oporuku. Dakle, tužena pod 2. iako usklađena sa sestrom o tome da je otac uvijek naglašavao da neće napisati oporuku, da će sve naslijediti troje djece, ne može se uskladiti sama sa sobom kada je to uvijek ili bar prvi puta otac spomenuo. 49.6. R. P., majka tuženih i tužitelja pod 2., a baka tužiteljice pod 1.,

saslušana pred Općinskim građanskim sudom u Z., je konfuzno iskazivala pa je tako navela da nije vidjela svog sina, tužitelja pod 2. prije 18. travnja 2012. jer je bio okupiran sahranom oca (koji je sahranjen tri godine poslije 2015.), da joj je tužena pod 1. pokazala dokumentaciju ili od brata ili iz bolnice te da joj je rekla da je prikupila dokumente. Međutim, isticala je da su tužene bile u jako dobrim odnosima sa svojim ocem, a T. P. da je bila sa djedom u relativno dobrim odnosima,

za razliku od sina B. koji nije bio s ocem u nikakvim odnosima. Za naglasiti je da je uredujuća sutkinja prilikom zamolbenog saslušanja upozorila tuženu pod 1. da ne upućuje svjedokinji i ne razgovara s njom.

49.7. Iz iskaza stranaka i svjedoka sud je dobio spoznaju u kakvim su odnosima bile stranke što međusobno, a što je još bitnije u kakvim su odnosima bile s pok. B., ocem, odnosno djedom. Jedina osoba koja je u kontinuitetu bila u dobrim i bliskim odnosima s pok. B. je njegova unuka, tužiteljica pod 1. T. P..

T. P. je godinama ljetovala u T. i to u donjem stanu kuće, dok je u gornjem stanu boravio njen djed. U istoj toj kući u T. tužitelj pod 2. prvi put dolazi u ljeto 2018. (prema iskazu E. K.), a prethodno nije bio preko 20 godina, a tužene 2012., a prije toga 1994. Kod tako utvrđenih činjenica i životno i logično je da je pok. B. kuću u T. ostavio upravo svojoj unuci T..

Svjedokinja E. K. je izjavila da je R. P., baka, uvijek govorila da će

kuća pripasti T.. Tužiteljica pod 1. T. P. je dala realno objašnjenje iz kojih razloga je njen djed tražio da stupi s njim u ugovorni odnos vezano za najam kuće u T. kazavši da je htio da shvati da je spremna preuzeti brigu oko kuće i da postane svjesna da nekretnine zahtijevaju i ostale obveze, a ne samo ljetovanje. E. K. je potvrdila da je pok. B. rekao T. da zahtijeva od nje da sudjeluje

više u brizi oko kuće jer je on starija osoba. Kada je vidio da je potpisala ugovor vratio se s komadom papira kazavši T. da mu je bitno da shvati težinu kuće koju želi ostaviti upravo njoj pa da je napravio oporuku u navedenom pravcu.

49.8. Da je doista pok. B. htio od svoje unuke da shvati i preuzme odgovornost i brigu oko kuće, a ne samo uživanje, proizlazi i iz samog ugovora o najmu u kojem ne zahtijeva plaćanje najamnine, dakle ne radi se o pravom najamnom odnosu. Neslaganje oko pitanja kuće u poimanju njenog uživanja odnosno korištenja, regulirali su i stavili na papir. To što je pok. B. na mašini isti dan napisao detaljan ugovor, a potom vlastoručno napisao i potpisao jednostavnu oporuku, na niti jedan način ne dovodi u sumnju postojanje oporuke, kako to pogrešno smatraju tužene. Također, suprotno tvrdnjama tuženica, ne dovodi u sumnju postojanje oporuke, a koja je dokazano postojala, način pisanja, titule, pravno izražavanje pok. B. P., je li bio suvlasnik ili vlasnik nekretnina, je li bio ponosan na imovinu u F., svoju titulu i slično. Iako isto ne utječe na valjanost oporuke, a s obzirom da su tužene tijekom postupka više puta to isticale, za naglasiti je da se pok. B. cijeli život ponašao kao da je on vlasnik svih nekretnina. U navedenom pravcu govori i parnični postupak koji je vodio protiv svoje bivše supruge, iskazi tužitelja, ali i A. B. i E. K..

49.9. Ono što je bitno za postojanje oporuke, a što su tužitelji i dokazali, je da je oporuka postojala, da je uništena, da je sastavljena u zakonskom obliku i da je dokazan sadržaj oporuke. To su odlučne činjenice koje sud treba utvrditi, a ne sve činjenice kako smatraju tužene. Iako su tužene pokušale dokazati i to su više puta isticale, da su sa svojim ocem bile u dobrim odnosima, u istom nisu uspjele. Kada je kćer s ocem u dobrim odnosima, čak jako dobrim kako su pokušale prikazati tužene, onda ne može proteći 16 godina da ne posjeti roditelja u mjestu njegovog prebivališta (F.), niti i više od toga, a da ga ne posjeti u R. – T. u koji je dolazio bar jedan put godišnje. To što je B. posjetila oca na smrtnoj postelji i bila s njim od 18. do 28. lipnja 2012. ne može nadomjestiti i izbrisati sve prethodne godine ne posjećivanja i nebrige, a u ostalom to joj je bila i dužnost. Da tužena pod 1. nije bila u dobrim odnosima s ocem dokazuje i to što ga nakon 2012. do 2015. kada je preminuo više nije posjetila, iako je bio teško bolestan, to da je otac izjavio A. B. da s nikim od djece nije u kontaktu, a i to da je pok. B. svoje unuke, kćeri tužene pod 1., vidio samo na fotografijama, a tužene mu nisu došle na sprovod. Sva opravdanja u navedenom pravcu su tek puste izlike. Tužno. To što su se s vremena na vrijeme čuli telefonom, razmijenili koju poruku ili nekada vidjeli u Z., spada u odnose reda radi, a ne u prisne, bliske i dobre odnose oca i kćeri. Isto vrijedi i za Ž. P. koja je i sama izjavila da je zadnji put oca vidjela prije 10-12 godina (iskaz 2019.).

50. S obzirom na to da tužene dokazano nisu bile u bliskim odnosima sa svojim ocem, niti su ga posjećivale niti u F., niti u T., postavlja se pitanje kako

to onda tužene znaju da je pokojni B. sve važne dokumente nosio sa sobom i čuvao ih u F., a nije ih ostavljao u T. gdje je vrlo rijetko i povremeno

boravio. Da su se tužene redovito družile sa svojim ocem znale bi da je pok. B. u kući u T. imao dnevni boravak na gornjem katu kojeg je koristio kao radnu sobu od koje je ključeve imao samo on, koju je zaključavao kad bi odlazio u F.. Znale bi da je u toj radnoj sobi držao sve važne dokumente, papire.

Upravo u tu svoju radnu sobu je pok. B. ostavio vlastoručnu oporuku koju je sastavio 24. lipnja 2011. Da je pok. B. u svojoj radnoj sobi držao važne dokumente govori i činjenica da nitko osim njega nije imao pristup toj sobi, da ju je uvijek zaključavao kada je odlazio u F. i da je kuća, iako je imala kućepaziteljicu, bila pod alarmom.

51. Tužene tvrde da se na ovakav način pokušavaju iznaslijediti jer da su daleko veće vrijednosti nekretnina u F.. Tužitelji su dostavili u spis Potvrdu o oslobađanju od poreza G. direkcije za javne francuski od 11. kolovoza 2016.

i popratni dopis od 28. lipnja 2016. i dokazali da ukupna nasljednička aktiva u F. iza ostavitelja iznosi 239.472,00 EUR, a što se tiče stvarne vrijednosti nekretnina u F. da one sve zajedno ne vrijede koliko vrijedi polovina obiteljske kuće jednokatnice u Z.. Iako su tužene same inicirale to pitanje, nakon što su tužitelji dokazali suprotno, tužene tvrde da ta okolnost nije od nikakvog značaja u ovoj pravnoj stvari kao i da nije od značaja kakvi su financijski porezi i slično. Tužena pod 1. B. P. L. je neuvjerljiva u iskazu kada kaže da

joj nije poznata imovina pok. oca u F. niti u H. i da ne zna tko koristi

kuću na J. jer nije provedeno etažiranje. Radi se o istoj onoj imovini koja je detaljno opisana u podnescima tuženih i istoj onoj kući u kojoj živi. Da je tužiteljica T. P. bila interesno motivirana vrlo jednostavno je mogla reći da je djed njoj sve ostavio, ali nije. Tužiteljica T. P. je izjavila da je oporuka pogodila i nju jer je smatrala da je djedu najbliža, ali i njegovu suprugu Z.. Tužitelji tijekom postupka tvrde da je Z. bila upoznata sa sadržajem oporuke te da je oporuka bila razlog za razvod braka koji je uslijedio nedugo nakon povratka u F. supružnika P.. Da su supružnici P. prestali živjeti zajedno nakon povratka

u F. nakon lipnja 2011., proizlazi i iz jednog od podnesaka tuženih kada kažu da je pok. B. P. u jesen te iste 2011. kada je ponovno došao u T.

susjedi M. K. detaljno pričao o svojim odnosima sa suprugom s kojom više ne živi. Sve navedeno upućuje na zaključak da se pokojni B. razveo od svoje tadašnje supruge Z. upravo zbog toga što mu ona nije mogla oprostiti što je iz nasljedstva na takav način nju isključio, a što i tvrde tužitelji.

52. Tužene tvrde da je činjenica postojanja medicinske dokumentacije i njeno traženje od medicinske ustanove dokaz da su medicinsku dokumentaciju predale tužitelju pod 2., što ovaj negira. Ako su tužene medicinsku dokumentaciju za oca zatražile 11. travnja 2018., kako proizlazi iz dopisa KBC-a S., kako su je mogle predati tužitelju pod 2. neposredno nakon 18. travnja 2012.? Dakle, dva događaja koje tužene nastoje povezati vremenski se isključuju.

53. Točno je kako tvrde tužene da je pok. B. P. mogao od sastavljanja oporuke 2011. pa do svoje smrti 2015. sam uništiti oporuku. Ali dokazano nije. Uostalom, da je to napravio ne bi niti došlo do brakorazvodnog postupka sa drugom suprugom jer je oporuka presudila njihovu braku. Točno je i to da je više osoba u različitom razdoblju imalo ključeve od kuće u T.. T. P. nije imala ključeve od gornjeg stana, niti je nikada niti prije niti poslije sastavljanja oporuke bila u gornjem stanu bez prisutnosti svog djeda, a nakon spornog događaja nije ulazila u gornji stan. Isto proizlazi iz iskaza i T. P. i A. B.. B. P., sin, je

prvi put bio u kući u T. nakon više od 20 godina u ljeto 2018. Isto proizlazi iz iskaza E. K.. E. K. je imala ključeve gornjeg stana, ali daleko prije nego

je pok. B. angažirao kućepaziteljicu. Danas je u posjedu ključeva donjeg stana kojeg joj je ostavila T. P.. A. B. je imala ključeve gornjeg stana, ali ne i od dnevnog boravka – radne sobe pok. B.. Odvjetnik I. G., kojem je

B. P. L. ostavila ključeve, nema nikakvih interesa niti razloga, a niti

je razumno da odlazi u T., pronađe oporuku i uništi je, a potom u ovom postupku tvrdi da je ista ta oporuka postojala. Z., ex supruga pok. B., je u T.

zadnji put boravila u ljeto 2011. Niti jedan dokaz ne ukazuje na to da je opet došla u R., pogotovo jer su se ubrzo razveli. Dakle, pokušaji tuženih da na ovaj način dovedu u sumnju postojanje predmetne oporuke su bezuspješni.

54. Sud prihvaća u cijelosti kao realan i životan navod tužiteljice T. P. da iako je znala da su odnesene sve stvari iz gornjeg stana, da je očekivala da će se oporuka pokazati u ostavini. I svjedokinja E. K. je izjavila da je T. P.

očekivala da će se nakon smrti djeda proglasiti oporuka. Naime, T. P. je bila

u dobrim odnosima s tuženicama, a posebno s tuženom B. P. L..

Bila joj je vjenčana kuma, nakon svega su se nastavile družiti i u T.. Očito je postojao odnos uvažavanja i poštovanja te tužiteljica pod 1. nije imala razlog posumnjati da oporuka neće biti prijavljena u ostavinskom postupku, a posebno ne da je oporuka uništena. Tek za vrijeme ostavinskog postupka saznaje da oporuke nema i od tada svi dobri odnosi prestaju. Tužitelj pod 2. B. P. nema neposrednih saznanja o oporuci, samo posrednih od T. P. i kako kaže od

Z. jer je on vodio brakorazvodni postupak u F.. Da je tužitelj pod 2. imao samo posredna saznanja o oporuci govori i činjenica da u smrtovnici, koja je sastavljana od podataka koje je on dostavio, nije navedeno da je pok. B. sastavio oporuku. Radi se upravo o tome da tužitelj nije imao saznanja o oporuci, a ne da je smrtovnica dokaz da oporuka nije postojala, kako pogrešno smatraju tužene.

55. Zaključno, nakon ovako provedenog iscrpnog dokaznog postupka sud smatra dokazanim da je pokojni B. P. 24. lipnja 2011. sastavio vlastoručnu oporuku koju je vlastoručno napisao i potpisao, a kojom je kuću u T. ostavio T. P., kuću u Z. tuženicama, a svu ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu sinu B. P.. Oporuku je 18. travnja 2012. pronašla B.

P. L. u radnoj sobi gornjeg stana kuće u T., a nakon što je prethodno

na silu provalom i obijanjem brave ušla u isti uz pomoć svog supruga L. i prijatelja S. H., a nakon svega i uništila zbog čega tužene negiraju svako njeno postupanje, jer su interesno motivirane ostavinskom imovinom svog pokojnog oca. Oporuka pok. B. P. od 24. lipnja 2011. proizvodi učinke valjane oporuke, oporuka je uništena radnjom druge osobe bez znanja oporučitelja.

56. Slijedom svih prednjih utvrđenja, sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev. 57. Sud je raspravnim rješenjem od 14. siječnja 2019. odbio prigovor mjesne nenadležnosti kojeg su istaknule tužene, a pozivom na odredbu članka 62. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a) kojom je propisano da dok ostavinski postupak nije pravomoćno završen za suđenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa pored suda općemjesne nadležnosti, nadležan je sud na čijem području se nalazi sud koji provodi ostavinski postupak. 58. Osobna i privatna korespondencija u obliku pisama, mailova, SMS-ova, fotografija, tiče se osobnog, intimnog i obiteljskog života svih stranaka u postupku, predstavlja iznošenje obiteljskih prilika i intimnih detalja koja kao takva, a s obzirom na sadržaj, na karakter, treba ostati upravo u tim okvirima, okvirima obiteljskog i intimnog. Radi zaštite privatnog života stranaka, njihove intime, a nakon što je pregledao sve SMS-ove, mailove, pisma sa priležećim fotografijama, sud je na prijedlog tužitelja odlučio 23. travnja 2019. isključivi javnost za dio glavne rasprave izdvajanjem iz spisa e-mailova, SMS poruka, pisama i zatvaranjem istih u poseban omot koji je priložen spisu. Radi se o mailovima, SMS-ovima, pismima koji su dostavljeni uz podnesak tuženika od 20. listopada 2018. i podnesak tužitelja od 5. studenog 2018.

58.1. Ovom sudu nije jasno iz kojeg to dijela obrazloženja ukidnog rješenja od 23. travnja 2019. proizlazi zaključak drugostupanjskog suda da je ovaj sud stavio znak jednakosti između isključenja javnosti i neizvođenja dokaza i utvrđenja odlučnih činjenica. Točno je da isključenje javnosti samo po sebi ne utječe nužno na odluku o izvođenju/neizvođenju dokaza i na obvezu suda na utvrđenje odlučnih činjenica. Sud je na pripremnom ročištu koje je održao 14. siječnja 2019., dakle 3 mjeseca prije odluke o isključenju javnosti za dio glavne rasprave, odlučio koje će dokaze izvesti, a koje neće pa je tako naveo da će se izvesti dokazi pregledom cjelokupne dokumentacije koja prileži spisu osim izjava E. K. od 12. kolovoza 2016., Z. E. od 1. studenog 2015., A. B. od 18. travnja 2012., I. P.

od 15. studenog 2018., M. K. od 29. kolovoza 2018., D. S. od 21.

studenog 2018., S. H. od 3. prosinca 2018., isprintanih SMS-ova,

pisama, E-mail korespondencije iz podneska tuženika od 20. listopada 2018. kao i iz podneska tužitelja od 5. studenog 2018., da će izvesti dokaz saslušanjem parničnih stranaka, saslušanjem svjedoka A. B., E. K., M. P., V.

P., M. K., D. S., R. P., L. L., S.

H., V. I., da će se od KBC-a S. zatražit podatak o tome jesu li i ako

jesu tuženice zatražile medicinsku dokumentaciju za pok. B. P. i da će se od PU zatražit službena zabilješka od 18. travnja 2012. o zbivanjima u kući pok. B. P., T., P. Č. 2.

58.2. U konkretnom slučaju dogodilo se to da se dio dokaza za koje je sud odlučio da ih neće izvoditi poklapa s dijelovima spisa koje je sud odlučio izdvojiti u poseban omot i tako ga priložiti spisu te na takav način isključivi javnost za dio glavne rasprave. Takva odluka suda na niti jedan način nije utjecala na dužnost suda da pravilno i potpuno utvrdi sve odlučne činjenice, što je sud i učinio.

58.3. Isto tako, sve stranke u postupku u posjedu su svega što prileži spisu jer im je isto dostavljeno i jako dobro znaju kakav je karakter izdvojenih dijelova spisa pa je nejasno zašto tužene tvrde drugačije.

59. Sud je raspravnim rješenjem od 14. siječnja 2019. odlučio da u dokazne svrhe neće koristiti izjave E. K. od 12. kolovoza 2016., Z. E. od 1.

studenog 2015., A. B. od 18. travnja 2012., I. P. od 15. studenog 2018.,

M. K. od 29. kolovoza 2018., D. S. od 21. studenog 2018.,

S. H. od 3. prosinca 2018., isprintane SMS-ove, pisama, E-mail

korespondenciju iz podneska tuženika od 20. listopada 2018. kao i iz podneska tužitelja od 5. studenog 2018.

59.1. Prema odredbi članka 230. ZPP-a propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili popisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje (1.).

Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama (2.).

Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena (3.).

Ako sud posumnja u autentičnost isprave, može zatražiti da se o tome izjasni tijelo od kojeg bi ona trebala da potječe (4.).

59.2. Tužitelji su se od početka postupka protivili da se u dokazne svrhe koriste e- mailovi, SMS-ovi, privatna pisma, što su ponavljali tijekom cijelog postupka tako da nije točno kako tvrde tužene da se tužitelji nisu usprotivili korištenju svih takvih dokaznih prijedloga tuženih. Izjava odvjetnika I. G. dana nakon što je sud odlučio koje će dokaze izvesti da je suglasan sa čitanjem pisama ostavitelja, nije od značaja jer osim što je dana nakon odluke o izvođenju dokaza, u direktnoj je suprotnosti sa svime čemu su se tužitelji protivili od početka postupka. E-mailovi, SMS-ovi bez potvrde autentičnosti od strane teleoperatera nemaju formalnu dokaznu vrijednost. Tužitelji su osporavali njihovu vjerodostojnost, usprotivili su se njihovom korištenju u dokazne svrhe, radi čega je sud odbio navedeni dokazni prijedlog tuženika. Točno je kako smatraju tužene da su mogli biti predmet vještačenja, ali takav dokazni prijedlog nije predložen. Svi mailovi, SMS-ovi, pisma koja su dostavili tužitelji, dostavljeni su opreza radi ako sud odluči koristiti u dokazne svrhe mailove, SMS-ove, pisma tuženica, pa kako je sud odbio koristiti kao dokaz mailove, SMS-ove, pisma koja su dostavile tužene, isto se odnosi na istu takvu korespondenciju dostavljenu od strane tužitelja. Privatne izjave/pisma nemaju dokaznu snagu, pogotovo ne u situaciji kada se prigovara njihovoj istinitosti i vjerodostojnosti te kada se jedna od strana protivi njihovom korištenju, nisu dokaz po ZPP-u te iz navedenog razloga nisu niti korišteni kao dokaz, kako je to odlučeno raspravnim rješenjem od 14. siječnja 2019.

59.2.1. Sud ne dopušta dvostruka mjerila. Naime, tužene su se usprotivile korištenju izjava Z. E. K. i I. P., tvrdeći da su sastavljene za potrebe

postupka da nemaju dokaznu snagu, a istovremeno u spis dostavljaju iste takve izjave M. K., D. S. i S. H. predlažući ih kao dokaz.

59.3. Odredbom članka 299. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznih prijedlozima protivne stranke (1.).

Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka (2.).

Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovog članka sud neće uzeti u obzir. 59.3.1. Nisu u pravu tužitelji kada smatraju da isprave koje su sastavljene sukladno F. Z. o parničnom postupku koji propisuje formu i način svjedočenja

imaju dokaznu snagu u R.. Nisu u pravu tužitelji kada tvrde da su Z. E. K. i

I. P. predložene kao svjedoci, jer nisu. Tužitelji su predložili njihovo saslušanje nakon zaključenja prethodnog postupka. Tužitelji su mogli i morali uzeti u obzir da sud neće koristiti kao dokaz svjedočanstva Z. E. K. i I. P. te uz priložena svjedočanstva podredno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka njihovo saslušanje, a nisu. Zbog navedenog je odbijen, a na temelju članka 299. stavak 3. ZPP-a prijedlog za njihovim saslušanjem. Sve izneseno se odnosi i na javnobilježnički potvrđenu izjavu Z. E. K..

60. Raspravnim rješenjem od 13. listopada 2021., a pozivom na citirani članak 299. stavak 3. ZPP-a, sud je odlučio da se neće uzeti u obzir novi dokazi i činjenice iz podneska tuženika od 5. ožujka 2019., podneska tužitelja od 24. travnja 2019., podnesak tuženika od 6. svibnja 2019., podneska tuženika od 3. svibnja 2021., podneska tužitelja od 27. rujna 2021., podneska tužitelja od 30. rujna 2021. i podneska tuženika od 7. listopada 2021. Radi se o podnesku zaključnih odgovora pred sudom T. D. G. I. D. D. odvjetnika tuženih iz

F. od 21. prosinca 2018. sa prijevodom na hrvatski jezik, preslici pisma ostavitelja od 23. lipnja 2012., francuskog javnobilježničkog akta od 18. travnja 2019., potvrde E. K. od 20. listopada 2008., fotografije na kojoj je navedeno 18. – 28. lipnja 2012., ugovoru o radnom odnosu od 13. rujna 2011., transkriptu Viber komunikacije s T. od 20. svibnja 2014., pismu od 6. studenog 2011. pok. B. P. sa prijevodom na hrvatski, E-maila od 2. listopada 2012., SMS poruka od 16. travnja 2012., 17. travnja 2012., 18. travnja 2012., 24. prosinca 2012. i 4. siječnja 2013., E-maila od 2. ožujka 2013., razglednice s poštanskim žigom 23. veljače 2011., zajedničkoj zdravstvenoj iskaznici supružnika P. za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. Neshvatljivo je kako stranke sebi uzimaju za pravo da, iako je zaključen prethodni postupak, a bez da dokazuju opravdan razlog za to, i dalje u spis dostavljaju nove dokaze. Ova opaska odnosi se prije svega na tužene jer su tužitelji kao odgovor na postupanje tuženih u spis dostavljali nove dokaze. U svakom slučaju, niti jedne, niti druge takvo ponašanje ne opravdava. Nove činjenice koje nisu uzete u obzir odnose se na tvrdnju da Z. E. K. nije boravila u T. 24. lipnja 2011. (ovdje se uzgredno ističe da je sud naprijed detaljno iznio utvrđenja u navedenom pravcu), na tvrdnju tužitelja da je pok. B. u T. ostavio veliku gotovinu u eurima koja nije pronađena.

61. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem M. P., V.

P., M. K., D. S. i V. I. jer su stranke izjavile da

odustaju od tih dokaznih prijedloga. Sud je odbio dokazni prijedlog za pribavu od Zračne luke S. popisa putnika koji su 10. svibnja 2011. doputovali letom T.

– F. – S. jer je isti istaknut nakon zaključenja prethodnog postupka.

62. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadama za rad odvjetnika.

Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe od 2. veljače 2018. 2.750,00 kuna, za sastav podnesaka od 2. listopada 2018., 5. studenog 2018., 24. travnja 2019., 27. rujna 2021. po 2.750,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 22. listopada 2018. i 14. siječnja 2019. po 1.375,00 kuna, za sastav podnesaka od 18. siječnja 2019. i 19. ožujka 2019. 500,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 11. ožujak 2019. i 13. listopada 2021. po 2.750,00 kuna, trošak sudske pristojbe tužbe i sudske pristojbe presude od po 2.360,00 kuna, odnosno ukupno 27.720,00 kuna (nije priznat trošak sastava podneska od 5. prosinca 2018. jer su istim tužitelji dostavili ispravu koju očito svojim propustom nisu dostavili ranije, nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu odluke jer isti nije nužan za vođenje postupka, a sve sukladno članku 155. ZPP-a).

62.1. Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 3.250,00 kuna, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.

63. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 26. studenog 2021.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis

Broj zapisa: eb302-822fd

Kontrolni broj: 00b88-c1e0c-2e3c9

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JELENA LONČAR, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.