REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

Pr-6030/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja E. T., OIB: …. iz S.,

D. 11, kojeg zastupaju punomoćnice E. K. B. i M. B.-

P., odvjetnice u S., Ć. M. 38, protiv tužene Š. l.

u., O.: … S., F. V. 17, koju zastupa punomoćnik

M. P., odvjetnik u S., radi isplate, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 3.studenoga 2021.god. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dne 26.studenoga 2021. godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici tužitelju isplatiti, u roku od 15 dana, na ime razlike plaće te razlike naknade plaće ukupan iznos od 7.568,12 kn, odnosno pojedinačno po mjesecima iznose kako slijedi:

- za prosinac 2015. iznos od 487,46 kn,

- za siječanj 2016. iznos od 487,46 kn,

- za veljaču 2016. iznos od 487,46 kn,

- za ožujak 2016. iznos od 487,46 kn,

- za travanj 2016. iznos od 487,46 kn,

- za svibanj 2016. iznos od 487,46 kn,

- za lipanj 2016. iznos od 489,60 kn,

- za srpanj 2016. iznos od 588.21 kn,

- za kolovoz 2016. iznos od 588,21 kn,

- za rujan 2016. iznos od 588,21 kn,

- za listopad 2016. iznos od 588,21 kn,

- za studeni 2016. iznos od 588,21 kn,

- za prosinca 2016. iznos od 687,94 kn,

- za siječanj 2017. iznos od 524,78 kn,

sve s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se od dana dospijeća svakog mjesečnog potraživanja-petnaesti dan slijedećeg mjeseca za protekli mjesec obračunava po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 7.568,12 kn.

r i j e š i o  j e

I. Nalaže se tuženici tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.218,75 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana 26.studenoga 2021.god. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbacuje se kao nepravovremen zahtjev tužene za naknadom troškova postupka u iznosu od 1.875,00 kn.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 15.prosinca 2020.god. podnio ovom sudu tužbu protiv tužene radi isplate. U tužbi se navodi kako je tužitelj u radnom odnosu kod tužene, na radnom mjestu voditelj računovodstva, a koja kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09). Sporazumom sklopljenim između Vlade RH i sindikata javnih službi dne 23.studenoga 2006.god. ugovoreno je povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Dana 13. svibnja 2009. godine Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Dana 26. listopada 2011. godine između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke dana 7. prosinca 2011. god. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma zaključene su na rok od pet godina, što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su zaključene, sukladno odredbi čl. 199.st. Zakona o radu, dakle do 26.siječnja 2017.god. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Odredbom čl. VII.c st. 3. Izmjene Dodatka Sporazumu ugovoreno je da ako se nešto isplaćuje ili povećava „za mjesec“, da se onda u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, što znači da se osnovica u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn, dok je tužena tužitelju tijekom utuženog razdoblja, prosinac 2015. do siječanj 2017. i nadalje isplaćivala primjenom osnovice iz 2008.god. u iznosu od 5.108,84 kn, čime ga je oštetio. Nadalje, navodi kako prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako je člankom VII b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka dolazi do odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. Izmjena Dodatka određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Temeljem prednjeg, tužitelj potražuje od tužene na ime razlike plaće te razlike naknade plaće iznos od 7.568,12 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće do isplate, sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom počevši od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 9.veljače 2021.god. tužena navodi kako je sporna pravna valjanost, pravna narav, obveznost, a potom i sadržaj navedenih pravnih izvora, Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 26.listopada 2011.god., kojeg je parafirao, ali ne i potpisao (dakle, nije sklopio) Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi, a sve izmjene i dopune, da bi bile pravno valjane, trebaju sklopiti sve stranke ugovornog odnosa, što ovdje nije slučaj. Stoga su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama pravno nevaljale, odnosno ništetne i nepostojeće. Također prigovara pravnoj naravi i valjanosti Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 23.studenoga 2006.god., Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13.svibnja 2009.god. i Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.god. kao kolektivnog ugovora s obzirom da za njih nikada nije, prema proceduri iz Zakona o radu, uspostavljen ili ustanovljen Odbor sindikata za kolektivne pregovore, odnosno on nije imenovan po Gospodarskom socijalnom vijeću, a osim toga isti sadržajno ne utvrđuju konkretna prava zaposlenika koja bi se izravno i neposredno, samo pozivom na iste, mogla primijeniti. Također navodi kako je pogrešno i nepotpuno pozivanje tužitelja i temeljenje tužbenog zahtjeva na čl. 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.god. po kojima je osnovica za obračun plaća 5.415,37 kn jer okolnosti za povećanje osnovice plaće u javnim službama u iznosu i na način kako tužitelj navodi nisu nastupile. Navodi kako Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 26. listopada 2011.god. imaju ugovoreno remensko važenje od 5 godina, čije trajanje je isteklo 25.listopada 2016.god., što implicira kako do "uskladbe" osnovice plaće u javnim službama temeljem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.god. ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene istih. Tužena je istakla i prigovor zastare. Predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, sve uz naknadu troškova tuženici.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu, obračuna plaća, Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. godine, Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009. godine, Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. godine i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine, Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012. godine, priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku od 28. kolovoza 2015. godine o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine, te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015. godine, priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. godine o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine, te objavu procjene DZS-a od 4. prosinca 2015. godine, tablice za izračun dodataka, zaključka sa sastanka 8.12.2016. s profesorima pravnih fakulteta u RH, Katedra radnog prava, e mailova, zapisnika u predmetu Općinskog suda u Zlataru pod broj Pr-36/17 od 8 veljače i 18.prosinca 2017.god., obračuna tužene, dok je sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, a sve kao suvišan i nepotreban dokaz koji bi doveo samo do odugovlačenja postupka i stvaranja bespotrebnih troškova pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza, kao i na temelju rezultata provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

- da je tužitelj bio zaposlenik tužene u utuženom razdoblju temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme,

- da mu je tužena u vremenu od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunala i isplaćivala plaću na temelju osnovice od 5.108,84 kn.

- da tužena kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09).

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.studenoga 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1.1. svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13.svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26.listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka, te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao,

- da je 7.prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu Odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je i to prethodno opisano,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26.listopada 2011. donijeli 28.prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na član IV. u vezi s članom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a u 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDPA-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen dana 4.prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29.prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1.1.2017. tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

5. Prijeporno je između parbenih stranaka je li odredbom čl. VII Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zaključenim 26.listopada 2011.god. odgođena i primjena odredbe čl. III o „povratu“ osnovice.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u pretežitom dijelu osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće temeljem odredbe čl. III i čl. IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26.listopada 2011.god. i Arbitražne odluke od 7.prosinca 2011.god. 7.1. Tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (dalje: DZS) ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i na čl. IV. st. 2. i st. 3. Izmjena Dodatka, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011.

8. U konkretnom slučaju, tužena osporava pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. smatrajući da su ništetne ne samo Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011. već i Dodatak Sporazumu iz 2009. te Sporazum o osnovici iz 2006., kao i Arbitražna odluka od 7. studenog 2011., a sve iz razloga što je na strani jednog pregovarača, odnosno na strani Sindikata bilo nedostataka jer nisu potpisani od svih sindikata koji su pregovarali s Vladom RH. Tužena tvrdi da se nisu ispunili uvjeti za primjenu odredbe članka 3. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., jer se nisu ispunili uvjeti za primjenu, odnosno "uskladbu" propisani člankom 7. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te da gore navedeni Sporazum ima vremensko važenje od pet godina, čije je trajanje isteklo 25. listopada 2016., tako da je otpala pravna osnova za uskladbu plaća. Međutim, ovaj sud smatra sve prigovore tužene neutemeljenim.

9. Prema odredbi čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01 i 39/09) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovu rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

10. Imajući u vidu gore navedenu odredbu, ukazuju se neosnovani navodi tužene da se plaće u javnim službama ne mogu urediti na temelju KU sklopljenog između Vlade RH i sindikata javnih službi.

11. Prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranke koje su taj ugovor sklopile, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosom pa prema tome i pregovaranje o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa.

12. Prema tome su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem, a gdje se odlučivalo o osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama.

13. U utuženom razdoblju bio je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12., u daljnjem tekstu: TKU), koji uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama i to u čl. 51. na način da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom članku TKU, u stavu 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

14. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. sklopljenim između sindikata javnih službi navedenih u njemu i Vlade Republike Hrvatske, ugovoreno je povećanje osnovice za plaće u javnim službama za 2007., 2008. i 2009. godinu za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine.

15. Sporazumom o dodacima na plaću u obrazovanju od 25. studenoga 2006. regulirano je kako će se u svrhu reguliranja zaostajanja plaća u sustavu obrazovanja i znanosti, prilikom obračunavanja plaće, uz povećanje osnovice utvrđene u članku 2. tog Sporazuma, osnovna plaća uvećati dodacima za povećanje obujma i složenosti posla kako slijedi: od dana 1. kolovoza 2007. 2 %; od dana 1. srpnja 2008. 2,1 %; od dana 1. srpnja 2009. 2,2 %; od dana 1. srpnja 2010. 2,2 %; od dana 1. srpnja 2011. 2,2 % i od dana 1. srpnja 2012. 2,3%. Uvećanja se obračunavaju na način da se ugovoreni dodaci za svaku godinu obračunavaju na već uvećani dodatak iz prethodne godine.

16. Dana 26. listopada 2011. Vlada RH i Sindikat javnih službi sklopili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama. U članku III izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaću u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelj Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više % (mjereno aritmičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3 %. Zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu/14 (što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene) primjena izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.god.

17. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se čl. III mijenja i glasi: " osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja, te će se primjenjivati iza toga do prve slijedeće promjene prema tim Izmjenama i dopuna. U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. uređen je način usklađivanja pariteta te je navedeno da će se usklađenje učiniti na način da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i Dopuna, ugovorne stane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. Članom V Izmjena i Dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema članovima II i IV Izmjena i Dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci Državnog zavoda za statistiku, uvećana za 1,5 %. Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent s 1,25 na 1,2125.

18. Imajući u vidu prednje, ovaj sud smatra neosnovanim prigovore tužene u pogledu pravne nevaljanosti Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., sukladno tome i Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., koja potvrđuje sadržaj odredbe članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., budući da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju pravno valjani Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj 39/09, 124/09) temeljem kojeg se osnovica plaća u javnim službama određuje KU između Vlade RH i Sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10), a kojom je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na područje visine plaće u javnim službama, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Člankom 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 115/10) je i bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Identično je bilo propisano i odredbom članka 51. stavak 4. TKU ("Narodne novine" broj 141/12). Dakle, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26.listopada 2011.god., na koji se poziva tužitelj, predstavljaju pravo valjani kolektivni ugovor.

19. Naime, Vlada Republike Hrvatske kao potpisnik Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. godine, izrijekom je potvrdila njihovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7.prosinca 2011. godine, Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama od 12.prosinca 2012. godine, kao i Vjerodostojnim tumačenjem Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28.prosinca 2012. godine. Prilikom pregovaranja i potpisivanja tih akata, nije dovedena u pitanje njihova pravna valjanost. U tom smislu uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III spomenutih izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja odredbi članka III Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

20. Nadalje, iz Odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-408/12 i Odluke Ustavnog suda RH poslovni broj U-III/3535/12 proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika KU-a, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Okolnost da su Sporazum o osnovici plaće u javnim službama i Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisani od osam potpisnika, a da je jedan potpisnik i to Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, samo parafirao KU, ne utječe na pravnu valjanost, odnosno nema za posljedicu ništetnost, kako to neosnovano tvrdi tužena. Osim toga, tužena tijekom postupka nije dokazala da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, a upravo suprotno proizlazi iz spisa, jer je taj sindikat parafirao izmjene Dodatka Sporazumu, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima. Vrhovni sud RH, u svojoj presudi poslovni broj Gž-13/02, zauzeo je stajalište prema kojem se smatra da je Sindikat pravilno zastupljen u pregovorima i kada zastupnici nekih od zastupljenih sindikata ne sudjeluju u pregovorima jer su to odbili, te da je sindikat u pregovorima pravilno zastupljen i onda kad drugi zastupljeni sindikat kod poslodavca iz bilo kojeg razloga odbije sudjelovati u pregovorima. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku ni sa čime nije osporila valjanost Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama.

21. U skladu s naprijed navedenim, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26.listopada 2011. godine obvezuju tuženu, u čije ih je ime i za čiji račun sklopila Vlada Republike Hrvatska sa sindikatima javnih službi.

22. Također, neosnovani su prigovori tužene kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni niti uvjeti za primjenu odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., koja propisuje da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja navedenih u članku III-IV Izmjena i dopuna Sporazuma. Naime, članak VII stavak 1. Izmjena dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V bio zabilježen negativan rast BDP-a. Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće. Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio Državni zavod za statistiku RH vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, štoviše BDP je stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članak IV stavak V Izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III.

23. Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu o osnovici plaće od 26.listopada 2011. bilo je utvrđeno da će doći do povećanja osnovice koja će iznositi 5.415,37 kn bruto kada bude ispunjen uvjet, odnosno kada službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), kao što je i u ovom slučaju.

24. Dakle, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

25. Stoga je tužena tužitelju počevši od 1. siječnja 2016. bila u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn budući da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

26. Pregledom obračunskih platnih lista za tužitelja u periodu od prosinca 2015. do siječnja 2017. utvrđeno da je tužena tužitelju plaću tijekom utuženog razdoblja i nadalje isplaćivala primjenom osnovice iz 2008. godine u iznosu od 5.108,84 kn. 27. Odlukom Vlade RH od 29. prosinca 2016. osnovica je povećana na iznos od 5.211,02 kn počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koje povećanje je tužitelj uzeo u obzir prilikom izračuna. Daljnje povećanje osnovice plaće u javnim službama uz ispunjenje određenih uvjeta predviđeno je odredbama čl. IV. Izmjena Dodatka. Odredbom čl. IV st.1. Izmjena Dodatka utvrđeno je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. ovih Izmjena ugovorne strane utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u RH u prethodnoj godini i istog pariteta u 2008. godini, a sve prema podacima DZS.

28. Prema statističkim podacima DZS-a, proizlazi kako mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u RH za isto razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno kako paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn). Kako je člankom VII b st. 3. i st. 8. Izmjena Dodatka utvrđeno kako paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to se primjenom odredbe čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka dolazi do odnosa pariteta: 85,9/100 / 87,9/100 = 97,72%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Člankom IV. st. 2. Izmjena Dodatka određeno je da će se u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu osnovica za obračun plaća korigirati od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

29. Sindikati javnih službi, dana 2. lipnja 2016., pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena dodatka utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st.1. Izmjena Dodatka, međutim Vlada RH se oglušila na poziv i time povrijedila svoju preuzetu ugovornu obvezu iz navedenog članka. Primjenom odredbe čl. 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) prema kojoj se uzima da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, kvocijent pariteta iz čl. IV st. 1., zbog naprijed navedenog razloga, ima se smatrati utvrđenim i to 4. lipnja 2016. (jer je DZS objavio podatke 4. studenog 2015. pa je rok određen člankom IV. st.1. Izmjena Dodatka 4. lipnja 2016.), te je time ispunjen uvjet primjene citiranog čl. IV. st. 2. Izmjena Dodatka. Dakle, počevši od plaće za srpanj 2016. osnovica se trebala uvećati za daljnjih 1,14% (2,28% : 2 = 1,14%).

30. Člankom IV. st. 3. Izmjena Dodatka određeno je da će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine. Stoga se osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala uvećati za još daljnjih 1,14%. Iz navedenog proizlazi kako je osnovica plaće tužiteljice kroz utuženi period trebala iznositi za period od prosinca 2015. do lipnja 2016. 5.415,37 kn, za period od srpnja 2016. do studenog 2016. 5.477,11 kn, za period od prosinca 2016. do siječnja 2017. 5.539,55 kn. 31. Slijedom prednjeg, ukazuje je osnovanim tužbeni zahtjev za isplatom razlike plaće te razlike naknade plaće u utuženom razdoblju u ukupnom iznosu od 7.568,12 kn.

31.1. Tužena je osporila visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako je tužiteljev pogrešan izračun za iznos od 726,57 kn, međutim, tužena je za utuženo razdoblje obračun izvršila ne uzevši u obzir povećanje osnovice s osnova "uskladbe" počevši od srpnja 2016.god., sukladno čl. IV. st.2. Izmjena Dodatka, a kako se ovdje radi o jednostavnom matematičkom izračunu, to je sud prihvatio tužiteljev obračun razlike plaće i razlike naknade plaće (Tablica za izračun dodatka, priložena u spisu) i tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 7.568,12 prihvatio u cijelosti. Na dosuđeni iznos, tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći u iznosu od 7.568,12 kn. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, te je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate kao neosnovan odbijen, a kako je odlučeno u izreci presude.

32. Prigovor zastare, po ocjeni ovog suda, nije osnovan. Naime, u smislu odredbi čl. 139. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14) potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Zastara nastupa kada istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, s time da se u vrijeme zastare računa i vrijeme koje je proteklo u korist dužnikovog prednika. Tužba je podnesena 15.prosinca 2020.god., a tužitelj potražuje razliku plaće za razdoblje od prosinca 2015.god., do prosinca 2017.god., što dalje znači da nije protekao zastarni rok od 5 godina pa ni za najstarije potraživanje za prosinac 2015.god., a koje dospijeva na naplatu 15.siječnja 2016.god.

33. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., te čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP). Budući da tužitelj nije samo u neznatnom dijelu uspio, za koji dio nije ni nastao poseban trošak, to je sud tužitelju dosudio trošak u cijelosti, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje Tarifa) te popisu troška, i to: za sastav tužbe 75 bodova, za pristup na ročište od 10.lipnja i 3.studenoga 2021.god. po 75 bodova, za pristup objavi presude 37,5 bodova, za sastav podneska od 14.travnja 2021.god. 75 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 3.375,00 kn, na ime PDV-a iznos od 843,75 kn, ukupno iznos od 4.218,75 kn. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zatezne kamate počevši od dana 26.studenoga 2021.god., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki I izreke rješenja.

34. Zahtjev tužene za naknadom troškova postupka i to za pristup na ročište od 19.travnja 2021.god. (937,50 kn s PDV-om) i sastav podneska od 14.svibnja 2021.god. (937,50 kn s PDV-om) u ukupnom iznosu od 1.875,00 kn je nepravovremen.

34.1. Naime, na ročištu od 19.travnja 2021.god. sud je donio rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu. Na tom ročištu bio je nazočan pun. tužene, a nije popisao troškove.

34.2. Prema odredbi čl. 164. st. 1. ZPP-a određeno je da o naknadi troškova odlučuje sud na određeni zahtjev stranke, bez raspravljanja; stavkom 2. istog članka određeno je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je stavkom 3. istog članka određeno da je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima, a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužan zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči.

34.3. S obzirom na činjenicu da je na ročištu od dana 19.travnja 2021.god. doneseno rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu, a tužena tada nije popisala troškove postupka, već je nakon zaprimanja rješenja (kojeg je zaprimila 4.svibnja 2021.god.) podneskom od 14.svibnja 2021.god. podnijela zahtjev za naknadu parničnih troškova, to se onda zahtjev tužene za naknadu troškova postupka ukazuje nepravovremenim.

34.4. Slijedom prednjeg, valjalo je potraživanje tužene za naknadu troškova parbenog postupka u iznosu od 1.875,00 kn odbaciti i odlučiti kao u točki II izreke rješenja.

U Splitu, 26.studenoga 2021.godine

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tužene