Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 18 Pn-88/2019-34

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sucu pojedincu Josipu Bočkai, u pravnoj stvari tužiteljice E. M. iz M., OIB:…, zastupana po punomoćnici Ivani Stojić, odvjetnici iz Slatine, protiv tuženika M. K. iz M., OIB:…, zastupan po punomoćniku Davorinu Tamašu, odvjetniku iz Slatine, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 14. listopada 2021., održane u prisutnosti punomoćnice tužiteljice te tuženika i punomoćnika tuženika, 26. studenoga 2021. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku M. K., OIB: …, iz M., da tužiteljici E. M., OIB: …, iz M., na ime naknade neimovinske štete povredom prava osobnosti isplati iznos od 35.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od 2. prosinca 2019. do konačne isplate, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 65.000,00 kn, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.137,00 kn, u roku od 15 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 14.838,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je tuženik 2. ožujka 2017. godine, oko 11,00 sati, u O. školi M., kao učitelj tjelesne i zdravstvene kulture, pozvao tada mlljt. tužiteljicu - učenicu u kabinet radi saniranja njezinih ozljeda, a u cilju zadovoljenja spolnog nagona, najprije joj prelazio svojom rukom preko njezine i unatoč upozorenju tužiteljice da to ne radi, ispitivao je o seksu, da li bi se ista s njim "seksala", zagrlio ju milujući je po stražnjici i prelazeći joj rukom preko trbuha i spolovila preko odjeće, sve dok se tužiteljica nije istrgnula i pobjegla. Zbog navedenog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisanog i kažnjivog po čl. 158. st. 2. KZ/11, u svezi s čl. 51 KZ/11, tuženik je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici broj :… od 17. listopada 2017., potvrđenom presudom Županijskog suda u Osijeku posl. broj: … od 1. veljače 2018. Od posljedica predmetnog događaja tužiteljica se nekontrolirano tresla, povraćala, kod iste su se javile vrtoglavice i glavobolje zbog kojih je u periodu od 12. travnja 2017. do 13. travnja 2017. liječena pri K. za dječje bolesti u Z., a potom pri K. bolničkom centru O. . Prethodno navedenim postupanjem, zlouporabom povjerenja, koje je kao prosvjetni djelatnik imao kod tužiteljice, tuženik je tužiteljici pričinio neimovinsku štetu povredom prava osobnosti zbog povrede časti i pretrpljenog straha, koji tužiteljica osjeća i danas. Budući da je tuženik u pokušaju mirnog rješenja spora odbio naknaditi prouzročenu štetu, tužiteljica je predložila da sud, po provedenom postupku, donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj na ime naknade neimovinske štete povredom prava osobnosti isplati iznos od 100.000,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe te naknadi parnični trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje odgovornost za štetu na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Virovitici, broj … (čl. 12.3 ZPP-a), priznaje tužbeni zahtjev u iznosu od 12.000,00 kn te se protivi tužbenom zahtjevu preko tog iznosa, uz obrazloženje da se štetni događaj dogodio 2. ožujka 2017. na način kako je opisano u izreci kaznene presude, a koji događaj smatra da nije ostavio štetne posljedice po fizičko i psihičko zdravlje tužiteljice. Ovdje valja imati na umu da je od štetnog događaja (2. ožujka 2017.) do odlaska tužiteljice liječniku (12. travnja 2017.) proteklo punih 6 tjedana, za koje vrijeme tužiteljica nije osjećala nikakve tegobe, cijeli taj period pohađala je nastavu. Možda bi i potisnula sjećanja na štetni događaj da se sličan incident nije dogodio s drugom učenicom. Tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u preostalom iznosu od 88.000,00 kn iz razloga jer tako visoko postavljeni zahtjev nema uporišta u dokazima, posljedice nisu intenzivne i dugotrajne niti je zahtjev pravičan u smislu čl. 1100. ZOO. S druge strane, tužiteljica niti u jednom dijelu svoje tužbe ne obrazlaže visinu zahtjeva. Tuženik smatra da je psihičko stanje proizašlo iz "koktela" (kako to naziva upravo vještak) nesretnih okolnosti kao što su citirano: - život s tetom u obitelji narušene dinamike, odvojena od primarnih skrbnika (oca jednom srela), - konflikti s nasilnom majkom s kojom je u cijelom životu živjela samo od kolovoza 2016. do lipnja 2017., - iako maloljetna tužiteljica je pušač, znala se alkoholizirati i pobjeći od kuće, - tužiteljica sama iskazuje da ju je susjed I. P. napio i iskoristio. Slijedom svega navedenog, tuženik smatra da je počinjena štetna radnja mogla prouzročiti stanoviti strah i nelagodu kod tužiteljice, ali ne i narušiti njezino psihičko stanje, na koje su utjecale razne okolnosti, kako je sve to obrazložio vještak. Stoga, ovaj događaj valja sagledati odvojeno od ostalih događaja koje je tužiteljica proživjela u svome turbulentnom životu jer su (eventualne) posljedice nastupile kao uzrok više štetnih radnji, od kojih je tuženik počinio samo jednu. Tuženik se protivi izvođenju dokaza saslušanjem predloženih svjedoka Z. Š., J. Š. i M. M., jer nije obrazloženo na koje okolnosti bi iste trebalo saslušati. Tuženik se posebice protivi saslušanju svjedokinje M. M. jer mldb. tužiteljica ne živi s majkom. Ovdje posebice tuženik napominje da je svjedokinja M. M. bila svjedokinja u kaznenom predmetu …, u kojem predmetu je T. N.

proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela iznude na štetu tuženika (žrtve), gdje se N. branio da je iznudom htio naplatiti štetu mlljt. tužiteljice. Tuženik se protivi novom psihijatrijsko-psihološkom vještačenju, iz razloga što dostatnim smatra vještačenje od 14. rujna 2017., koji dokaz je izveden u kaznenom postupku, te smatra da je narušeno psihičko zdravlje tužiteljice uzrokovano nesređenim obiteljskim i životnim (ne)prilikama tužiteljice nevezano uz štetu počinjenu od strane tuženika. Tuženik se protivi svim predloženim personalnim dokazima, suglasan je da se izvede dokaz priklopom kaznenog spisa radi uvida i čitanjem vještačkih nalaza. Tako utvrđeno činjenično stanje dovoljno je za donošenje meritorne odluke o visini odštete. Apelira na ekonomičnost postupka glede parničnih troškova jer je i tuženiku cilj pravično obeštetiti tužiteljicu.

3. U postupku je sud izveo dokaze čitanjem preslike presude Općinskog suda u Virovitici broj …od 17. listopada 2017., preslike presude Županijskog u Osijeku broj ….. od 1. veljače 2018., uvidom u spis Općinskog suda u Virovitici broj …medicinskim vještačenjem po vještakinji prim. mr. sc. E. dr. K., spec. psihijatru, stalnoj sudskoj vještakinji liječničke struke, saslušanjem vještakinje, čitanjem pisanog očitovanja vještakinje od 13. listopada 2021. te saslušanjem svjedoka Z. Š. i J. Š..

4. Nije sporno, što je razvidno iz preslike presude Općinskog suda u Virovitici, broj … od 17. listopada 2017., preslike presude Županijskog u Osijeku, broj … od 1. veljače 2018., te spisa Općinskog suda u Virovitici broj …, da je tuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina, opisano i kažnjivo po čl. 158. st. 2. u svezi s čl. 51. Kaznenog zakona (NN-125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje KZ/11), koje djelo je počinjeno na štetu tužiteljice, tada u dobi djeteta mlađeg od 15 godina. Naime, u navedenom kaznenom postupku pravomoćno je utvrđeno da je navedeno kazneno djelo tuženik počinio na način da je 2. ožujka 2017., oko 11,00 sati, u O. školi M., kao učitelj tjelesne i zdravstvene kulture, pozvao tada mlljt. tužiteljicu - učenicu u kabinet radi saniranja njezinih ozljeda, a u cilju zadovoljenja spolnog nagona najprije joj prelazio svojom rukom preko njezine ruke i unatoč upozorenju tužiteljice da to ne radi, ispitivao je o seksu, da li bi se ista s njim "seksala", zagrlio ju milujući je po stražnjici i prelazeći joj rukom preko trbuha i spolovila preko odjeće, sve dok se tužiteljica nije istrgnula i pobjegla.

5. Iako tuženik u odgovoru na tužbu priznaje odgovornost za štetu, kako navodi, “… na temelju citirane pravomoćne presude Općinskog suda u Virovitici …“, sporna je pravna osnova tužbe jer tuženik smatra „… da je narušeno psihičko zdravlje tužiteljice uzrokovano nesređenim obiteljskim i životnim (ne)prilikama tužiteljice nevezano uz štetu počinjenu od strane tuženika.“ Nadalje, sporna je i visina tužbenog zahtjeva, budući da tuženik priznaje tužbeni zahtjev u iznosu do 12.000,00 kn te se protivi tužbenom zahtjevu preko tog iznosa, uz obrazloženje da se štetni događaj dogodio 2. ožujka 2017., a koji događaj smatra da nije ostavio štetne posljedice po fizičko i psihičko zdravlje tužiteljice.

6. Na navedene sporne okolnosti izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka Z. Š. i J. Š., medicinskim vještačenjem po vještakinji prim. mr. sc.

E. dr. K., spec. psihijatru, saslušanjem vještakinje te čitanjem pisanog očitovanja vještakinje od 13. listopada 2021.

7. Svjedok Z. Š. je iskazao da je tetak tužiteljice, naime, njezina majka M. M. je polusestra njegovoj supruzi J. Š. . Tužiteljica je praktički od ranog djetinjstva živjela s njim i njegovom suprugom i to sve do kraja 7. razreda osnovne škole, kada je odlučila da će živjeti sa svojom majkom, čemu su se oni protivili i nisu to htjeli prihvatiti jer su od ranije znali da se majka o tužiteljici ne skrbi dovoljno, odnosno ne brine se o njoj. Nakon ovog događaja koji se dogodio u školi, u mjesecu ožujku 2017., tužiteljica je ponovno došla živjeti kod njega i njegove supruge i od tada neprekidno živi s njima. S njima je došla živjeti svojom voljom upravo zbog problema koje je imala sa svojom majkom a i zbog ovog događaja koji se dogodio u školi. Naime, jedne večeri policija je dovela tada mlljt. tužiteljicu kod njih jer je toga dana imala problema sa svojom majkom, postavilo se pitanje da li će živjeti dalje s njima ili će biti upućena u dom. Odlučeno je da ostane živjeti s njima i tako je to do danas. Što se tiče događaja koji se dogodio u školi 2017. godine i posljedica tog događaja na tužiteljicu naveo je da je primijetio da je nakon tog događaja tada maloljetna tužiteljica bila i psihički i fizički u lošem stanju, bila je rastresena, agresivna, o tom događaju jednostavno nije željela pričati, fizički je dosta oslabila, bila je mršava, odlazila je na liječenje i to jedanput u Zagreb u Kliniku za dječje bolesti i jedne prilike u O. . Trenutno tužiteljica ne uzima nikakvu terapiju, odnosno ne uzima nikakve lijekove. Tužiteljica sada pohađa 3. završni razred srednje škole za trgovca u Industrijsko obrtničkoj školi, prvi i drugi razred završila je sa vrlo dobrim uspjehom. Misli da je u prvom imala prosjek 4,25 i dobila je pohvalu, a drugi je završila sa prosjekom 4,61. U njezinom ponašanju primijetio je da je rastresena i da želi što prije zaboraviti sve ovo, to se ponovilo i kada su dobili poziv za ovaj sud i kada je znala da će oni doći na današnju raspravu. Majka tužiteljice se nalazi na radu u SR N. i za tužiteljicu zna nekada poslati 100 ili 200 eura mjesečno. Tužiteljica prije ovog događaja u školi nije imala većih problema u ponašanju, odnosno nije bila problematičnog ponašanja, a one večeri kada je policija tada maloljetnu tužiteljicu dovela kod njih kući majka tužiteljice poslala je policiju po nju jer je otišla na zabavu, čemu se majka protivila. Majka tužiteljice nije pokazala nikakav interes da bi tužiteljica živjela s njom sve dok ista nije navršila 14 godina i tek tada je pokazala interes da živi s njom, što je tada maloljetna tužiteljica prihvatila. Nakon što je maloljetna tužiteljica bila u K. za dječje bolesti u Z., a nakon toga u KBC O., ista nije odlazila na nikakve preglede i kontrole, ne može reći, jer mu to nije poznato, kod koga od liječnika specijalista je bila u Z. i u O. na pregledu, odnosno liječenju. O. u KBC O. je vezan samo za liječnički pregled, ne i za njeno zadržavanje na bolničkom liječenje. Od kada tužiteljica nakon ovog događaja u školi živi s njima, još idućih godina je pokazivala znakove rastresenosti, živčanosti, grizla je nokte i sl., no kroz razgovore on i supruga su je uspjeli usmjeriti ka školi i ona je sada dobra učenica. Sada pohađa 3. razreda i iz svih predmeta ima 5, osim iz jednog predmeta. Sve do prije par dana maloljetna tužiteljica njemu i supruzi nije ništa pričala o ovom događaju u školi, međutim, prije par dana im je rekla što se dogodilo, pri tome je bila živčana, govorila da joj je svega dosta i da ne želi više o tome razgovarati. Nada se da će on i supruga uspjeti da tužiteljica redovno završi školu, a da prije toga "ne pukne". Na pitanje kakve je probleme tužiteljica imala u odnosu sa svojom majkom, naveo je da ju majka nije htjela prihvatiti još od porođaja, tako da je tužiteljica živjela s njima. Zna da je majka tužiteljice imala nekakav poremećaj nakon poroda tužiteljice, a s obzirom da je majka nije htjela prihvatiti, tužiteljica je trebala biti par dana kod njih dok se njezina majka ne stabilizira, no ostala je kod njih sve do 7. razreda osnovne škole. Činjenica što ju majka nije htjela prihvatiti ne bi rekao da se toliko odrazilo na ponašanje tužiteljice, naime, svo vrijeme dok je živjela s njima bila je dobrog ponašanja, druga djeca znala su je zadirkivati, odnosno rugati se zbog toga što ne živi s majkom, no zbog toga tužiteljica nije bila potištena. Dok je živjela s njima do kraja 7. razreda tužiteljica nije imala problema sa alkoholom niti je bježala od kuće, a ovaj događaj kada ju je policija dovela kod njih kući dogodio se u 6. mjesecu 2017., tada je majka tužiteljice pozvala policiju da ode po nju jer da ju je majka poslala da ode u grad, a ona je otišla na zabavu. Koliko zna tužiteljica nije imala nikakvih problema s I. P. iz M., naime, tada su je pitali da li je imala nešto s njim, no ona je to negirala i rekla da ništa s njim nije imala. N. mu poznato da li je u mjesecu ožujku 2017., kada se dogodio događaj u školi, tužiteljica redovno pohađala školu jer ista u to vrijeme nije živjela s njima.

8. Svjedokinja J. Š. iskazala je da je tužiteljičina majka njezina polusestra po majci, no od ranog djetinjstva tužiteljica je živjela s njom i njezinim suprugom Z. Š. . Ne može ništa reći o tome iz kojeg razloga majka tužiteljice nije živjela sa svojim djetetom, naime, o tome ne zna ništa niti je svoju polusestru ikada o tome nešto pitala. Tužiteljica je od najranijeg djetinjstva pa sve do kraja 7. razreda osnovne škole živjela s njom i njezinim suprugom, da bi na početku 8. razreda otišla živjeti kod majke, a 19. lipnja 2017. ponovno se vratila živjeti kod nje i njezinog supruga i od tada pa do danas živi s njima. Tužiteljica sada pohađa 3. završni razred industrijsko obrtničke škole smjer trgovac i odlična je učenica. Što se tiče događaja koji se dogodio u školi tužiteljica ne želi, odnosno ne voli o tome pričati, od tog događaja jednostavno više nije društvena, ne izlazi van, a kada su je ona i suprug znali pitati o tom događaju ona jednostavno ne želi govoriti o tome. Što se tiče njezinog zdravstvenog stanja nakon ovog događaja koji se odigrao u školi rekla bi da je dobrog zdravstvenog stanja i da nema problema, jedne prilike je bila u Zagrebu u jednoj bolnici na razgovoru, naime, tada je s njom išla kao pratnja, međutim, ne zna s kojim konkretno liječnikom specijalistom je bila na razgovoru. Ne zna kakvi problemi su bili u odnosu između tužiteljice i njezine majke, o tome ne zna ništa jer nije nikada o tome razgovarala s majkom tužiteljice. Tužiteljica je 19. lipnja 2017. došla ponovno živjeti s njom i njezinim suprugom i toga dana ju je policija dovela, međutim, ne zna iz kojeg razloga ju je policija dovela i na to pitanje ne može odgovoriti. Kada su je znali pitati za ovaj događaj u školi, tužiteljica je znala reći kako ona više nema snage te želi da svemu tome dođe kraj i da jednostavno samo želi da ima duševni mir, a da je financije ne zanimaju. Od kada je 2017. godine tužiteljica došla kod njih nije odlazila na nikakve liječničke preglede, ne pije nikakve lijekove i nije pod nikakvom terapijom. Sa ponašanjem tužiteljice ona i njezin suprug nemaju nikakvih problema, niti su probleme imali prije spornog događaja. Kada je započeo ovaj postupak i od kada tužiteljica zna za ovaj postupak primijetila je da je ista zatvorena u sebe i sl. Za vrijeme dok je ranije živjela s njima i za vrijeme od kada ponovno sada živi s njima tužiteljica nije imala problema sa alkoholom, nije bježala od kuće, nije imala problema s policijom, a isto tako nije imala nikakvih problema s ljudima iz Mikleuša i šire. U vrijeme kada tužiteljica nije živjela s njima, istu je znala viđati u ožujku 2017. kada bi išla u školu ili iz škole, to je sve bilo u prolazu, no u to vrijeme nije imala nikakve kontakte s tužiteljicom niti s njezinom majkom i ne zna što se u to vrijeme dešavalo. Na pitanje da li je maloljetna tužiteljica imala kakve posljedice zbog problema u odnosima sa svojom majkom za vrijeme dok je živjela s majkom, navela je da ne zna što se događalo za to vrijeme između tužiteljice i njezine majke, samo zna da je sve bilo u redu s tužiteljicom u vremenu dok je živjela s njima, a kada je otišla kod majke odjednom se nešto promijenilo, odnosno nešto se dogodilo, nekakva trauma ili sl., no ne zna što se između njih događalo, to bi trebali vidjeti s tužiteljicom i njezinom majkom. Od kada tužiteljica ponovno živi s njima, dakle od 19. lipnja 2017., tu i tamo majka kontaktira s tužiteljicom, međutim, tužiteljica više nikada nije išla kod majke da bi ostala u njezinoj kući i živjela s njom. Ne zna što se događalo između tužiteljice i njezine majke pa tako niti na postavljeno pitanje da li je njoj i njezinom suprugu tužiteljica nešto pričala o svom odnosu sa svojom majkom. Na pitanje da li je tada mlljt. tužiteljica imala kakve probleme s I. P. iz M., navela je da ne zna kakve je probleme imala za vrijeme dok je živjela sa svojom majkom pa dakle ne može ništa reći niti da li je tužiteljica tada imala kakve probleme sa spomenutim P. .

9. U vještačkom nalazu i mišljenju od 29. kolovoza 2021. vještakinja prim. mr. sc. E. dr. K. navela je da je tužiteljica, sada u dobi od 19 godina, vanjskim izgledom primjerena svojoj dobi i statusu, prosječnog je rasta i primjerene uhranjenosti. Spontano uspostavlja komunikaciju, održanog govora, urednog misaonog tijeka, sadržajem vezana uz premet razgovora. Uredno odgovara na postavljena pitanja, orijentirana u svim smjerovima, urednog testa realiteta. Visoko je anksiozna, napeta. Ozbiljnog je izraza lica i cjelokupnog držanja. Po držanju i ponašanju ostavlja dojam ozbiljnosti, kao da je starija od kronološke dobi. Afektivno je topla. U sadržaju ne iznosi sumanutosti niti opisuje doživljavanje perceptivnih obmana. Ne voli govoriti o spornom događaju jer je to uznemiruje i žalosti. Samo želi da se to već jednom okonča. Više voli govoriti o svojim planovima za budućnost. Realno procjenjuje svoje mogućnosti i potrebe. U slobodno vrijeme je uglavnom kod kuće, tj. kod tete, gdje sudjeluje u dnevnim aktivnostima i kućanskim poslovima. Ne voli izlaziti. Plaši se da bi je mogli zadirkivati i teže stječe povjerenje u druge osobe. Za sebe smatra da drugi mogu u nju imati povjerenja. Rođena je u majčinoj izvanbračnoj zajednici, koja se razišla prije njezinog rođenja. Oca nije upoznala. Majka radi u N.. U školi je bila odlična, vrlo-dobra i dobra učenica. Voli ići u školu, a još više voli što će je završiti i tražiti posao. Pohađala je industrijsko obrtničku školu smjer trgovac, bez problema sa učenjem. Imala je vrlo dobre prosječne ocjene. Intelektualno je u okviru prosjeka, bez smetnji koje bi uočila ili koje ne bi mogla savladati i zbog kojih bi tražila stručnu pomoć. Negira konfliktuoznost i agresivnost u odnosima, više voli suradnju. Ne konzumira alkohol. Ponekad zapali cigaretu. Nije bila teže bolesna. Negira suicidalnost. Ne reagira impulzivno ni agresivno i može održati samokontrolu u emotivno zahtjevnim situacijama. Svoja djela i razloge zbog kojih ih čini sagledava u kontekstu koji je šire društveno prihvaćen. Živjela je s tetom i tekom, a s majkom je živjela u periodu od polovina 2016. godine do spornog događaja 2017. godine, no od lipnja 2017. godine ponovno je stalno kod tete, majčine polusestre. Sjeća se spornog događaja, neko vrijeme nije nikome govorila što se dogodilo jer je mislila da joj neće vjerovati. Osnažilo ju je svjedočanstvo još jedne djevojke o sličnom doživljaju s istom osobom. Dugo nakon toga je bila vrlo loše, tužna, uplašena, rastresena. Nije mogla spavati, jesti, oslabila je, smršavila nekoliko kilograma. Stalno je drhtala, a kad je bila baš loše grizla je nokte, plakala. Morala je ići na preglede u Z., što je jako uznemiravalo, kao i uvijek kada je morala govoriti o tome što se dogodilo. Objektivno se uočavaju psihičke smetnje u vidu anksiozno depresivnog poremećaja, a koje ispitanica disimulira tj. umanjuje. Želi izbjeći identifikaciju sa duševnim poremećajem i prateću stigmu. Vještakinja zaključuje da je tužiteljica (tada maloljetna osoba, mlađa od 15 godina) bila žrtva kaznenog djela spolnog uznemiravanja djeteta iz čl. 158. st. 2. KZ-a (bludne radnje), koje je počinio školski profesor tjelesnog odgoja u vrijeme nastave. Taj događaj tužiteljica je doživjela traumatskim, a ponašanje tuženika osjeća i sada kao napad na svoj tjelesni integritet, čast, ugled i dostojanstvo. Prije opisanih, za nju traumatskih, događanja nije pokazivala psihičke smetnje koji bi zahtijevali intervenciju i ne opisuje neka značajna ranija traumatska iskustva. Posljedice tog događaja očitovale su se na kvalitetu života i na zdravstveno stanje tužiteljice, prije svega psihičko, ali i tjelesno u vidu osjećaja duševne boli, tj. psihičke patnje, opće slabosti, iscrpljenosti, mršavljenja, nesanice. Na sam događaj akutno je reagirala intenzivnim strahom, težeg stupnja intenziteta, u okviru akutne stresne reakcije, koja je trajala tijekom tjedan dana. Potom je osjećala duševnu bol u vidu ustrašenosti i nelagode, koju ukupno vještakinja procjenjuje srednjim stupnjem intenziteta, u obliku tzv. kriznog stanja, tijekom slijedeća tri mjeseca. U međuvremenu se pojavilo i svjedočanstvo druge djevojčice, a nakon toga je i sama počela govoriti o spornom događaju, davala je iskaze i bila pregledavana u Poliklinici u Z., i krajem lipnja u KBC O. . U tom periodu joj je u dva navrata teže pozlilo, tako da je morala potražiti pomoć u Zavodu za hitnu medicinu, a jednom je i hospitalizirana u Klinici za pedijatriju u Z. . Nakon tih tri mjeseca intenzivnih doživljavanja, postepeno je došlo do stabilizacije općeg i psihičkog stanja tužiteljice, zahvaljujući ulaganju pojačanih psihofizičkih napora u održavanje svakodnevne i akademske, tj. školske funkcionalnosti, i prije svega njezinoj bazičnoj zdravoj i snažnoj osobnosti. Međutim, zaostale su posljedice koje se očituju u ozbiljnosti, koja je evidentna i nije u skladu sa dobi tužiteljice te u općoj nepovjerljivosti prema drugim osobama. Kada se mora suočiti sa situacijama u kojima se ponavljaju detalji spornog događaja osjeća se loše nekoliko dana, ne može spavati, ružno sanja, plačljiva je i "živčana". Aktualno pokazuje elemente tzv. anksiozno depresivnog neurotskog poremećaja (šifra prema MKB10 je F41.2), koji se manifestira stalno prisutnom iscrpljujućom intrapsihičkom napetosti. Ta duševna bol je izražena lakšim stupnjem intenziteta, jer uspijeva zdravim dijelom ličnosti disimulirati smetnje koje ima, tj. prikazati ih blažima nego jesu. To je između ostalog i zbog pozitivne socijalne podrške koju ima u okolini.

10. U danom iskazu vještakinja je u cijelosti ostala kod vještačkog nalaza i mišljenja, kao i kod pisanog očitovanja od 13. listopada 2021., u kojem se očitovala na primjedbe tuženika na vještački nalaz, istaknuvši da događaji koji su prethodili štetnom događaju nisu utjecali na psihičke reakcije tužiteljice vezane uz specifični traumatski događaj. U danom iskazu navela je, vezano za konstataciju iz nalaza u svezi anksiozno depresivnog poremećaja tužiteljice, da se radi o neurotskom poremećaju koji se manifestira povišenom napetošću, osjećajem ustrašenosti i sniženim raspoloženjem, a što je stalno prisutno, iscrpljuje osobu, troši energiju i zahtjeva stalno pojačane napore u svemu da bi se to kompenziralo. Međutim, radi se o neurozi, što znači da osoba i uz prisutnost tog poremećaja funkcionira, ali je bitno da se umara i iscrpljuje više nego netko tko to nije razvio. Da bi netko razvio takav poremećaj mora biti bazično zdrave ličnosti, odnosno ne može biti "psihopat", tj. poremećene osobnosti. Radi se zapravo o jednoj uobičajenoj reakciji bazično zdrave ličnosti, a da se radi o poremećaju zna se po tome što počinje utjecati na svakodnevno funkcioniranje, na način kako je objasnila, odnosno takva osoba je stalno kao u nekom strahu, troši energiju da to kompenzira i to sve skupa iscrpljuje jer utječe na odnose, na rad, na spavanje. Neke osobe trebaju psihoterapijsku podršku, a često se u nedostatku te podrške propisuju lijekovi koji se zovu anksiolitici, koji ublažavaju taj osjećaj napetosti i ustrašenosti. Problem je sa takvim poremećajem što kada se jednom razvije može jako dugo trajati pa je osoba kao "načeta". Slabija osoba je sklonija burnije reagirati u situacijama kada ponovno bude izložena bilo kakvom negativnom stresu, burnije u smislu još veće ustrašenosti i dublje depresivnosti. Takve osobe počinju izbjegavati socijalne kontakte jer nemaju povjerenja u druge, sve im je teško, naročito ako se odnosi na komunikaciju i susretanje s drugim ljudima, a mogu imati i različite tjelesne smetnje u vidu npr. preznojavanja, znojenja ruku, drhtavice tijela ili ruku, crvenila koje im je neugodno, zamuckivanja, spontano se čuvaju situacija u kojima bi im se to moglo dogoditi i izbjegavanju ih, a što može značajno utjecati na uspjeh u školi, na poslu ako posao zahtjeva komunikaciju s ljudima, u privatnom životu. U svakom slučaju je neugodno stanje, no kada se procjenjuje u nekom sudskom psihijatrijskom smislu radi se o nekom srednjem stupnju intenziteta jer on uglavnom ne zahtijeva bolničko liječenje, to se liječi ambulantno. Konstatacija da je oštećenica ozbiljnija nego osobe njezine dobi, smatra da je to također posljedica pa i ovog štetnog događaja, ali ne misli da to u načelu možemo smatrati nekom štetom za nju u daljnjem životu. U trenutku kada je razgovarala s oštećenom uočila je napetost, oprez pri komunikaciji, blago drhtanje ruku i vrlo pažljivo biranje riječi. Pristupila je i njoj sa nepovjerenjem, osjetila je nepovjerenje. Prilikom pregleda i razgovora kod tužiteljice nije uočila druge simptome, kao što bi bila drhtavica tijela ili crvenilo kože. U spisu postoje podaci i medicinska dokumentacija da je tužiteljica bila na pregledu u Osijeku kod psihijatra, vođena je i u Zagreb na kompletni timski pregled i tada je imala i kontakt s dječjom bolnicom, tako da misli da je pregledana i da joj je savjetovano da uzme 2 mg Diazepama, a što je nekoliko puta i uzimala. U vještačkom nalazu se očitovala o tome koliko je dugo sve to skupa trajalo, odnosno samo liječenje tužiteljice i posljedice traume koju je doživjela i po njezinoj procjeni sve to skupa je trajalo onako kako je to navela u svom nalazu. Ne može se sjetiti da li je prilikom vještačenja izvršila uvid u zdravstveni karton tužiteljice, naime, zna da u spis prileže nalazi timskih vještačenja tužiteljice i liječničkih pregleda, u svakom slučaju za potrebe vještačenja koristila je svu medicinsku dokumentaciju koja prileže predmetnom spisu. Ostaje kod svojih navoda iz vještačkog nalaza kao i kod pisanog očitovanja od 13. listopada 2021. da događaji koji su prethodili štetnom događaju nisu utjecali na psihičke reakcije vezane uz specifični traumatski događaj čiji utjecaj je procjenjivala. Ne misli da zbog ranijih događaja koje je tužiteljica eventualno pretrpjela došlo do narušenja njezinog zdravlja, a što se tiče vještačkih nalaza i mišljenja danih u kaznenom postupku i s tim u svezi događaja koji su u tim nalazima navedeni, a dogodili su se prije ovog štetnog događaja, o tim nalazima nema se namjeru očitovati jer se radi o nalazima i mišljenjima drugih kolega liječnika. U svakom slučaju smatra da raniji događaji koje je tužiteljica preživjela prije štetnog događaja nisu utjecali na njezino duševno zdravlje. Na pitanje od kada po njezinom uvjerenju datira anksiozno depresivni poremećaj tužiteljice, navela je da je taj poremećaj nastao od trenutka kada je preživjela traumu koja je predmet ovog spisa. Ukoliko se tužiteljica nakon štetnog događaja kulturno i pristojno ponaša prema drugima, pa moguće i prema tuženiku kada bi ga srela, može reći da je to u skladu s njezinim doživljajem oštećenice da se radi o jednoj zdravoj ličnosti, a to kako se ona u tom trenutku osjećala i koliko joj je psihičke snage trebalo da prikaže neupadljivo ponašanje, i kako se osjećala nakon toga, to bi trebali pitati tužiteljicu. Kod tužiteljice je nastupila promjena u smislu da je ozbiljnija, korektnija, sagledava događanja i odnose oko sebe puno ozbiljnije i uslijed onog kako je opisala taj poremećaj puno opreznije propituje sve oko sebe i tako se ponaša. Na pitanje da li je tužiteljica prilikom liječničkog pregleda tijekom vještačenja rekla kakav konkretni strah ima i od čega, navela je da tužiteljica ne precizira točni izvor straha po tipu fobije od nekoga ili nečega, već ima taj stalni osjećaj anksioznosti, odnosno strašljivog iščekivanja, treme, kao da će joj se stalno nešto loše dogoditi, a to je jako ometa u svemu, svakoga tko to trpi jer inače bi se radilo o fobiji. Na pitanje da li činjenica što je tužiteljica prije štetnog događaja od majke bila zlostavljana na način da bi je kažnjavala elektroškerom, da li je zbog toga tužiteljica mogla imati i trpjeti strah te da li bi to moglo imati utjecaja na posljedice u štetnom događaju, navela je da nije bila upoznata tijekom vještačenja sa činjenicom da je tužiteljica prije štetnog događaja bila diskriminirana od strane svoje majke, odnosno maltretirana na način da bi je majka kažnjavala elektrošokerom, no ukoliko se to stvarno događalo smatra da to nema veze sa ovim događajem i posljedicama štetnog događaja na duševno zdravlje tužiteljice.

11. Sud u cijelosti prihvaća vještački nalaz i mišljenje vještakinje prim. mr. sc. E. dr. K., jer je dan u skladu s pravilima struke i vještine, utemeljen na osobnom kliničkom pregledu tužiteljice, dovoljno je stručno obrazložen i nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogao ispitati.

12. Na temelju provedenih dokaza i utvrđenog činjeničnog stanja nesporno je utvrđeno da je tužiteljica, kao tada maloljetna osoba mlađa od 15 godina, bila žrtva kaznenog djela spolnog uznemiravanja djeteta iz čl. 158. st. 2. KZ, koje djelo je počinio tuženik kao školski profesor tjelesnog odgoja u vrijeme nastave. Neosnovano tuženik smatra da je narušeno psihičko zdravlje tužiteljice uzrokovano nesređenim obiteljskim i životnim (ne)prilikama tužiteljice nevezano uz štetu počinjenu od strane tuženika, odnosno da je počinjena štetna radnja mogla prouzročiti stanoviti strah i nelagodu kod tužiteljice, ali ne i narušiti njezino psihičko stanje. Suprotno proizlazi iz rezultata provedenog medicinskog vještačenja, iz kojih proizlazi da događanja u životu tužiteljice, koji su prethodili štetnom događaju, nisu utjecali na psihičke reakcije tužiteljice vezane uz specifični traumatski događaj. Nadalje, vještačenjem je nesporno utvrđeno da je štetni događaj tužiteljica doživjela traumatski i dugo nakon toga bila je vrlo loše, tužna, uplašena, rastresena, nije mogla spavati, jesti, oslabila je, smršavila nekoliko kilograma. Kod tužiteljice se kao posljedice traumatskog događaja uočavaju psihičke smetnje u vidu anksiozno depresivnog poremećaja, a prije nije pokazivala psihičke smetnje koji bi zahtijevali intervenciju i ne opisuje neka značajna ranija traumatska iskustva.

13.1. Cijeneću navedena utvrđenja, sud smatra da je uslijed štetnog događaja, u kojem je tužiteljica bila žrtva kaznenog djela spolnog uznemiravanja djeteta, došlo do povrede prava osobnosti tužiteljice i da stoga postoji odgovornost tuženika za naknadom neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela povredom prava osobnosti. Naime, odredbom čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN-35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO) određeno je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. U konkretnim slučaju tuženik odgovara za pričinjenu štetu po načelu krivnje, sukladno odredbi čl. 1049. ZOO kojom je propisano da krivnja postoji kada je štetnik pričinio štetu namjerno ili nepažnjom, dok je odredbom čl. 1100. st. 1. ZOO određeno da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ukoliko nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

13.2. Da je opisani štetni događaj za tužiteljicu imao štetnu posljedicu povredu prava osobnosti nesporno je utvrđeno provedenim medicinski vještačenjem. Naime, vještačenjem je utvrđeno da je na štetni događaj tužiteljica akutno reagirala intenzivnim strahom, težeg stupnja intenziteta u okviru akutne stresne reakcije, koja je trajala tijekom tjedan dana, potom je osjećala duševnu bol u vidu ustrašenosti i nelagode, koju ukupno vještakinja procjenjuje srednjim stupnjem intenziteta, u obliku tzv. kriznog stanja tijekom slijedeća tri mjeseca. Kod tužiteljice su zaostale posljedice koje se očituju u ozbiljnosti, koja je evidentna i nije u skladu sa dobi tužiteljice te u općoj nepovjerljivosti prema drugim osobama. Aktualno pokazuje elemente tzv. anksiozno depresivnog neurotskog poremećaja, koji se manifestira stalno prisutnom iscrpljujućom intrapsihičkom napetosti, no ta duševna bol izražena je lakšim stupnjem intenziteta, jer tužiteljica uspijeva zdravim dijelom ličnosti disimulirati smetnje koje ima, tj. prikazati ih blažima nego jesu.

13.3. Slijedom navedenih utvrđenja, uzimajući u obzirom da je provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno da je na sam događaj tužiteljica akutno reagirala intenzivnim strahom težeg stupnja intenziteta u okviru akutne stresne reakcije koja je trajala tijekom tjedan dana, a da je u daljnjem razdoblju osjećala duševnu bol u vidu ustrašenosti i nelagode, koju ukupno vještakinja procjenjuje srednjim stupnjem intenziteta u obliku tzv. kriznog stanja tijekom slijedeća tri mjeseca, cijeneći pri tome pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020., temeljem kojeg su novčani iznosi naznačeni u Orijentacionim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-

VI/02 i 1372-11/02, povećavaju za 50 %, te cijeneći trajanje i jačinu straha, kao i činjenicu da su kod tužiteljice zaostale posljedice koje se očituju u vidu anksiozno depresivnog neurotskog poremećaja, koji se manifestira stalno prisutnom iscrpljujućom intrapsihičkom napetosti, sud smatra da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti po osnovi pretrpljenog straha, sukladno odredbi čl. 1100. ZOO, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 30.000,00 kn.

13.4. Nadalje, sud smatra da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti uslijed povrede časti i ugleda pripada pravična novčana naknada. Naime, tužiteljica je kao žrtva kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta – spolnom zlouporabom djeteta mlađeg od petnaest godina iz čl. 158. st. 2. KZ/11, bila izložena inkriminiranim radnjama tuženika koje radnje su, nema sumnje, bile ponižavajuće za tada malodobnu tužiteljicu mlađu od petnaest godina. Radi se o radnjama kojima se objektivno može ugroziti dostojanstvo i integritet svake osobe. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem utvrđeno je da je štetni događaj tužiteljica doživjela traumatski, a ponašanje tuženika tužiteljica osjeća i sada kao napad na svoj tjelesni integritet, čast, ugled i dostojanstvo. S obzirom na način počinjenja protupravnih radnji, u okolnostima kada tuženik iskorištava svoj nadređeni položaj učitelja tjelesne i zdravstvene kulture prema tužiteljici kao svojoj učenici, cijeneći da su navedene protupravne radnje tuženika bile ponižavajuće za tužiteljicu i ugrožavajuće za njezino dostojanstvo i integritet, cijeneći pri tome da protupravno ponašanje tuženika tužiteljica osjeća i sada kao napad na svoj tjelesni integritet, čast, ugled i dostojanstvo, sud smatra da tužiteljici, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, zbog povrede prava osobnosti po osnovi povrede časti i ugleda, sukladno odredbi čl. 1100. ZOO, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 5.000,00 kn. 14. S obzirom na sve navedeno, sud je tužbeni zahtjev djelomično usvojio te na ime naknade neimovinske štete tužiteljici dosudio iznos od ukupno 35.000,00 kn, dok je sa iznosom iznad toga, u visini od 65.000,00 kn, tužbeni zahtjev sud kao neosnovan odbio. Na dosuđeni iznos tuženik je dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate počevši od dana podnošenja tužbe, tj. od 2. prosinca 2019. pa do isplate. Naime, odredbom čl. 1103. ZOO određeno je da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Stopa zakonske zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN-53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 129/19), odnosno razmjerno uspjehu stranaka u parnici. Tužiteljica je u postupku imala troškove u iznosu od 13.330,00 kn, i to 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnice za sastav tužbe (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u daljnjem tekstu Tarife), 3.000,00 kn za zastupanje na ročištima održanim 13. veljače 2020. i 10. ožujka 2021. te 14. listopada 2021. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 500,00 kn za zastupanje na ročištu za objavu presude od 26. studenoga 2021. (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), 2.000,00 kn za sastav obrazloženih podnesaka od 29. travnja i 13. listopada 2021. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 500,00 kn za sastav podnesaka od 14. veljače 2020. i 15. rujna 2021. (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), 1.750,00 kn na ime PDV-a od 25 % (Tbr. 42. Tarife), 1.880,00 kn za troškove medicinskog vještačenja, 1.350,00 kn za sudsku pristojbu na tužbu te 1.350,00 kn za sudsku pristojbu na presudu (Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi, NN-53/19 i 92/21, dalje Uredba). Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav obrazloženog podneska od 4. svibnja 2020. jer narečeni podnesak nije niti podnesen i ne prileži spisu.

15.1. S obzirom da je tužiteljica u parnici uspjela sa 35 % od postavljenog tužbenog zahtjeva, razmjerno tom uspjehu tužiteljici su priznati troškovi zastupanja po punomoćnici te sudskih pristojbi (koji ukupno iznose 11.450,00 kn) u visini od 4.007,50 kn, dok su troškovi medicinskog vještačenja u iznosu od 1.880,00 kn tužiteljici priznati u cijelosti, budući da bi navedene troškove tužiteljica svakako imala neovisno o uspjehu u parnici, s obzirom da se tuženik protivio i pravnoj osnovi i visini tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog, tužiteljici su priznati troškovi postupka u iznosu od ukupno 5.887,50 kn.

15.2. Tuženik je u postupku imao troškove u iznosu 5.770,00 kn, i to 1.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), 2.000,00 kn na ime nagrade punomoćnika za zastupanje na ročištima održanim 10. ožujka 2020. i 14. listopada 2021. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), 500,00 kn za zastupanje na ročištu za objavu presude od 26. studenoga 2021. (Tbr. 9. toč. 3. Tarife), 2.000,00 kn za sastav obrazloženih podnesaka od 20. rujna i 29. rujna 2021. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te 270,00 kn za sudsku pristojbu na odgovor na tužbu (Tbr. 1. st. 2. Uredbe), s obzirom da je rješenjem o odobravanju pravne pomoći Upravnog odjela za zdravstvo, branitelje i socijalnu skrb V.-podravske županije, Klasa: UP/I-701-03/20-01/13, Ur. broj: 2189/1-10-20-20 od 28. siječnja 2020. (list 48-51), tuženiku odobreno korištenje pravne pomoći za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari u visini od 60 %. Sud tuženiku nije priznao trošak za sudsku pristojbu na presudu u zatraženom iznosu od 500,00 kn, budući da navedeni trošak tuženik nije imao. Naime, prema odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (NN-118/18) za odluke prvostupanjskog suda pristojbu je dužna platiti stranka koja pokreće postupak, dakle ovdje tužiteljica, a ne tuženik.

15.3. S obzirom da je tuženik u parnici uspio sa 65 % od postavljenog tužbenog zahtjeva, razmjerno tom uspjehu tuženiku su priznati troškovi postupka u iznosu od 3.750,50 kn.

15.4. Sud je izvršio prijeboj priznatih troškova stranaka te tuženika obvezao da tužiteljici naknadi utvrđenu razliku troškova u iznosu od ukupno 2.137,00 kn, na koji iznos je tuženik dužan tužiteljici platiti zakonske zatezne kamate, tekuće od donošenja presude 26. studenoga 2021. pa do isplate, po stopi čija visina je određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO.

U Slatini, 26. studenoga 2021.

S u d a c :

Josip Bočkai

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismeno u tri istovjetna primjerka. O žalbi rješava županijski sud.