Baza je ažurirana 01.12.2025. zaključno sa NN 117/25 EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 22 Gž-4671/2023-2
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 22 Gž-4671/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Bošnjaković, predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Darije Horvat i Josipa Grubišić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. L., OIB…, Z., zastupane po punomoćnici B. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i s. d.o.o. u Z., protiv I. tuženika C. o. d.d., OIB…, Z., zastupanog po punomoćnici po zaposlenju Ž. J., dipl. iur. i II. tuženika Grada Zagreba, OIB…, Gradski ured za izgradnju grada, Z., zastupanog po punomoćniku Z. G., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3437/2017-76 od 23. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 5. ožujka 2024.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3437/2017-76 od 23. listopada 2023. u toč. I. i III. izreke i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži da se naloži I-tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb i II-tuženiku Gradu Zagrebu, da tužiteljici L. V. iz Z. s naslova naknade štete solidarno isplate ukupan iznos od 4.312,16 EUR1/ 32.490,00 kn zajedno sa zakonskom kamatom tekućom na iznose i razdoblja kako je navedeno u izreci, te da se naloži tuženicima solidarno nadoknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (toč. I), odbijen je zahtjev I tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 33,18 eur/250,00 kn (toč. II), naloženo je tužiteljici naknaditi II tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.857,91 EUR1/ 13.998,42 kn (toč. III), te je odbijen II tuženik sa preostalim zahtjevom za nadoknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 165,90 EUR1/ 1.250,00 kn (toč. IV).
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 toč. 1-3 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11., 148/11, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 142/22.- dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine, uz naknadu parničnog troška i troška žalbe, time da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem pojedincem.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju je pretrpjela padom dana 2.11.2015. kada se prilikom povratka s posla kretala popločenim dijelom nogostupa na lokaciji Svetice kod kipa bacača diska, koje ploče prema navodima iz tužbe, nisu bile pravilno fiksirane, uslijed čega je izvrnula nogu i zadobila tjelesne ozljede.
5. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, u bitnom, iz razloga, jer je iskaz tužiteljice kao jedinog neposrednog očevica predmetne nezgode u proturječnosti u odnosu na sastavljenu prijavu ozljede na radu od 6. studenog 2015. u kojoj je pod rubrikom opisa događaja koji je odstupio od normalnog i doveo do nesreće navedeno da je prilikom hodanja tužiteljica lijevom nogom stala na kamen ili kesten te iskrenula nogu, a ta proturječnost nije otklonjena saslušanjem tužiteljice kao stranke, a niti ponovnim saslušanjem tužiteljice, pred drugom raspravnom sutkinjom. Isto tako, prvi dio iskaza tužiteljice od 5. prosinca 2018. u kojem uzrok svoje ozljede navodi oštećenja na betonskim pločama u suprotnosti je sa drugim dijelom toga iskaza u kojem navodi da je na toj stazi vjerojatno bilo ili kamenja ili kestena jer da joj je nešto kvrcnulo ispod noge kada je prolazila, slijedom čega je iskaz tužiteljice glede načina i uzroka nastanka štetnog događaja nedosljedan, neuvjerljiv, a iskaz tužiteljice je s obzirom na sadržaj doveden u sumnju pa ga ovaj sud ne može prihvatiti. Slijedom takvih proturječnih navoda tužiteljice te proturječnosti između sadržaja prijave ozljede na radu (koja se sastavljena samo 4 dana nakon dana nezgode) i navoda iz tužbe i tijekom postupka glede načina nastanka štetnog događaja, nije moguće sa sigurnošću utvrditi je li se tužiteljica konkretne zgode ozlijedila na kesten ili kamen (kako se to navodi u prijavi ozljede na radu pa čak i dijelu svog iskaza od 5. prosinca 2018.) ili je pak do ozljede došlo zbog oštećenja na betonskim kockama, kako se to tvrdi u tužbi i tijekom postupka, te iskaz tužiteljice sud nije prihvatio u dijelu u kojem je ista iskazivala da se štetni događaj dogodio na način opisan u tužbi, odnosno da je ozlijedila nogu na pješačkoj stazi koja je popločana betonskim pločama uslijed oštećenja betonskih kocki na toj stazi jer je iskaz tužiteljice s obzirom na sadržaj preostalog dijela iskaza te sadržaj prijave na radu neuvjerljiv i nedosljedan te protivan sadržaju prijave na radu. Odredbom čl. 221. a ZPP propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Budući da u ovom postupku tužiteljica nije dokazala da se štetni događaj dogodio na način opisan u tužbi, a time i uzročnu vezu između štete i štetnog događaja jer je doveden u sumnju iskaz tužiteljice glede načina nastanka ozljede, te je sud prvog stupnja zaključio da tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje da je do njezine ozljede došlo zbog nastalih oštećenja na postavljenim kockama na pješačkom prolazu pa je iz toga razloga tužbeni zahtjev tužiteljice odbio.
6. Žaliteljica u žalbi navodi da se je sud prvog stupnja, odbivši tužbeni zahtjev, pogrešno pozvao na odredbu čl. 221a, da je arbitrarno i samovoljno ocijenio iskaz tužiteljice, da je svoju odluku temeljio na iskazu tužiteljice koju kao četvrti promijenjeni sudac nije neposredno saslušao, već je njen iskaz dan pred drugim sucem ocijenio kao dokaz na kojem je temeljio svoju odluku, što je protivno načelu neposrednosti, zatim, da su liječnici vještaci koji su dali nalaz i mišljenje u ovom postupku potvrdili navode tužiteljice iz tužbe, da je I. tuženik priznao suodgovornost u omjeru od 80%, navodeći kako je nogostup vrlo širok te je tužiteljica navodno uz uobičajenu pažnju pri hodu mogla izbjeći oštećenja na nogostupu, iz čega slijedi da je sam I tuženik naveo da se radi o oštećenjima na kolniku, a nije sporno da je mjesto događaja pločnik u neposrednoj blizini kipa bacača diska u Zagrebu, dok II. tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je iz fotografija lica mjesta vidljivo oštećenje, međutim, isto je tužiteljica mogla izbjeći. Iz navedenog da slijedi da je sud prvog stupnja, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, propustio utvrditi činjenicu da se tužiteljica na dan štetnog događaja ozlijedila na oštećenju na kolniku uslijed čega je zadobila tjelesne ozljede.
7. Radi utvrđivanja za ovaj spor odlučnih činjenica tužiteljica je u podnesku od 19.6.2023. predložila izvođenje dokaza njenim saslušanjem, budući je glavna rasprava održana pred drugim sucem pojedincem, od kojeg dokaza nije odustala.
8. U svojoj žalbi tužiteljica navodi da ne prihvaća procesnopravne zaključke prvostupanjskog suda utemeljene na odredbi čl. 221a. ZPP, dodatno navodeći da je odbijanjem dokaznog prijedloga da pred četvrtim promijenjenim sucem bude saslušana kao stranka, onemogućena u raspravljanju i dokazivanju odlučnih činjenica u ovom postupku.
9. Po mišljenju ovoga suda, navedeni razlozi presuda glede procesnopravnih zaključaka o rezultatima dokazivanja su nejasni i proturječni, te predstavljaju nedostatak zbog kojeg se presuda ne može ispitati, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se ukazuje i sadržajem žalbe.
10. Dakle, kada je prvostupanjski sud izveo samo neke od predloženih dokaza, a odbio je preslušati tužiteljicu kako je ista predložila u svom pisanom podnesku, a od čega nije odustala na glavnoj raspravi, to je po mišljenju ovoga suda, pozivanje na pravilo o teretu dokazivanja u ovom slučaju preuranjeno, te u kontekstu svega izloženog sud nije mogao zaključiti da tužiteljica nije dokazala postojanje odlučnih činjenica, te navedeni zaključak sud pogrešno temelji na odredbi čl. 221a. ZPP.
11. Prema odredbi čl. 221a. ZPP o postojanju odnosno nepostojanju činjenice primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud zaključuje tek ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu. Dakle, da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221a. ZPP, moraju biti ispunjene pretpostavke: 1. da je sud izveo (predložene) dokaze i 2. da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi neku (odlučnu) činjenicu.
12. U procesnopravnoj situaciji kakva je konkretna, kad sud nije izveo sve dokaze kojima bi se utvrdilo postojanje odnosno nepostojanje odlučnih činjenica, a koje je tužiteljica predložila, sukladno odredbi čl. 299 st. 2 ZPP-a, odredba čl. 221a. ZPP nije se mogla primijeniti.
13. Pogrešnom primjenom odredbe čl. 221a. ZPP-a u postupku pred prvostupanjskim sudom učinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st 1. ZPP-a, jer je ona utjecala na donošenje zakonite i pravilne presude.
14. Kako prvostupanjski sudac nije neposredno preslušao tužiteljicu, a njen iskaz dan pred drugim sucem, ocijenio je kao dokaz i na njime temeljio svoju odluku, to je na takav način povrijeđeno načelo neposrednosti, te je počinjena naprijed navedena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka.
15. Zbog izloženog, na temelju odredbe čl. 369 st. 1. ZPP trebalo je riješiti kao u izreci, a u svezi s tim ukinuta je i odluka o parničnom trošku, sadržana u pobijanoj presudi, koja odluka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u postupku, time da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.
16. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka u smislu prethodno navedenog, do koje je došlo pogrešnom primjenom odredbe čl. 221a. ZPP-a, raspraviti će i sve ostale prigovore žalitelja koji su od utjecaja na ishod ovog postupka, te će potom donijeti novu zakonitu odluku za koju će dati jasne i određene razloge.
U Zagrebu, 5. ožujka 2024.
Predsjednica vijeća:
Lidija Bošnjaković, v.r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.