Poslovni broj: 10 UsI-1703/21-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja J. Č., Z., B.

.., zastupan po opunomoćeniku I. V., odvjetniku u Z., S. ., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. M.., zastupanog po opunomoćeniku Ž. M. (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednika suda), radi naknade za tjelesno oštećenje, nakon neposredne i javne rasprave održane 17. studenog 2021. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, 25. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neonovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-06/20- 01/03586786397, Urbroj: 341-99-05/3-20-7310 od 10. veljače 2021. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., Klasa: UP/I141- 06/20-01/03586786397, Urbroj: 341-18-05/3-20-7985 od 15. rujna 2020. u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 141-06/20-01/03586786397, Urbroj: 341-99-05/3-20-7310 od 10. veljače 2021. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., Klasa: UP/I141-06/20-01/03586786397, Urbroj: 341-18- 05/3-20-7985 od 15. rujna 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje) u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80%, te je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

3. U pravodobnoj tužbi tužitelj je u bitnom naveo da je izjavio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, a koju žalbu je tuženik odbio osporenim drugostupanjskim rješenjem uz obrazloženje da postoji suglasnost vještaka oba stupnja da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 80% prema članku 61. ZOMO-a i Liste tjelesnih oštećenja organizma iz Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17, 56/18) i da tužitelj nije priložo dokaz o tome da su promjene u zdravstvenom stanju priznate kao ozljeda na radu u smislu Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti, a što da predstavlja pretjerani formalizam. Nadalje, da se tuženik niti jednom rječju nije osvrnuo na dostavljenu potvrdu poslodavca, a iz koje proizlazi da je tužitelj 23.1.2018. bio zaposlenik ugostiteljskog obrta b. S. i da je navedenog dana išao na posao iz Z. u Z..

Navodi da bez obzira je li tuženik potvrdu poslodavca smatra dokazom ili ne, da je bio dužan razložno obrazložiti svoj stav zašto istu ne smatra dokazom, a to nije učinjeno, te da je navedeni propust dovoljan za poništenje osporenog rješenja tuženika jer se radi o apsolutno bitnoj procesnoj povredi kod donošenja odluke u upravnom postupku. Također, da se tuženik nije uopće ovrsnuo na navode žalbe, a što osporeno rješenje tuženika dodatno čini nezakonitim. Poziva se i citira odredbu članka 61. stavka 2. Zakona o mirovinsom osiguranju i ističe da tužitelj ispunjava zakonski uvjet priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja budući mu je utvrđeno tjelesno oštećenje veće od 30%. Nadalje navodi da se tužitelj dana 23. 1. 2018. prilikom odlaska od kuće na posao dogodila prometna nezgoda u kojoj je zadobio utvrđenja tjelesna oštećenja, a da je nesporno da se prometna nezgoda dogodila prilikom redovitog odlaska na posao da proizlazi iz predmetne potvrde poslodavca tužitelja, te potom citira i poziva se na odredbu članka 42. točku 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te da je sukladno navedenom razvidno da je tužitelj ispunio i drugi uvjet za priznavanje prava na nakandu, a to je da je predmetna ozljeda – ozljeda na radu. Slijedom navedenog predlaže donijeti presudu kojom se tužba uvažava, poništava osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za priznavanjem prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovnu odluku, ukoliko sud ne može sam riješiti stvar.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužba nije osnovana, da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Nadalje, smatra da razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, a tako da proizlazi iz nalaza i mišljenja vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Središnjeg ureda u Z. od 4. veljače 2021. koje na temelju cjelokupne dostavljene medicinske dokumentacije ne nalazi osnove za promjenu utvrđene usuglašene ocjene, te potvrđuje da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 80% prema članku 61. ZOMO-a i Listi oštećenja organizma iz Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine broj 67/17, 56/18) za koje na temelju članka 61. stavka 2. ZOMO-a budući da je nastalo zbog ozljede izvan rada, ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Predmetni postupak da je proveden u skladu s odredbama ZOMO-a i u skladu s odredbama Uredbe o metodologijama vještačenja. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporeno rješenje utemeljeno na zakonu, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

5. U sporu je održana rasprava 17. studenog 2021., a čime je strankama, kao i dostavom podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojem je opunomoćenik tužitelja naveo da ustraje u tužbi i svim navodima iznesenim u istoj, dok je opunomoćenik tuženika naveo da ostaje kod odgovora na tužbu i navoda iz obrazloženja osporenog rješenja, te je dodatno u odnosu na tužbene navode istaknuo da je tužitelj kao jedini dokaz priložio izjavu vlasnika ugostiteljskog obrta b. „S.“, te je naveo da spisu ne prileži prijava o ozljedi na radu ovjerena od strane nadležnog Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, da spisu ne prileži liječničko izvješće o izvršenom liječenju nakon nastale ozljede, niti policijsko izvješće o nastanku i okolnostima nastanka prometnog udesa, te da se iz navoda tužbe ne vidi u koje doba dana se dogodio udes, je li to bilo na redovnom putu od mjesta stanovanja tužitelja do mjesta rada, te da se na temelju podataka spisa predmeta nije mogla donijeti drugačija odluka. Pored toga je istaknuo kako je tužitelj u osiguranju kod poslodavca od 23. 1.2018., dakle, na sam dan nastanka prometnog udesa, a što bi značilo da je tužitelj praktički prvi dan zaposlenja išao na posao, pa stoga kako tužbi ne prileže nikakvi materijalni dokazi predlaže da se odbije tužbeni zahtjev.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora, te je pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem tužitelja u svojstvu stranke, za saslušanjem svjedoka M. S., kao i dokazni prijedlog da se od PP M. pribavi podatak o prometnoj nezgodi odnosno zapisnik začinjen u povodu prometne nezgode, kao suvišno i nepotrebno, držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta ocjenom dokaza sadržanih u istom.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja od 4. veljače 2020. za priznavanjem prava na na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

11. Među strankama nije sporno da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 80%.

12. Ono što je među strankama sporno i što je u ovom sporu trebalo raspraviti je da li je do nespornog tjelesnog oštećenja tužitelja došlo zbog ozljede na radu ili izvan rada, a time je li tužitelju pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u smislu odredbe članka 61. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19; dalje: ZOMO).

13. Prema odredbi članka 61. stavka 1. ZOMO-a tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Stavkom 2. istog članka propisano je da pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

14. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citiranu zakonsku odredbu, prema ocjeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporenim prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem prava na nakandu zbog tjelesnog oštećenja odnosno pravilno i zakonito je osporenim drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja.

15. Ovo stoga, jer iz podataka spisa predmeta je razvidno, a kako to pravilno utvrđuje i tuženik u obrazloženju osporenog rješenja, da su promjene u zdravstvenom stanju tužitelja, koje su nesporno dovele do postojanja ukupnog tjelsenog oštećenja kod tužitelja od 80%, posljedica ozljeda u prometnoj nesreći koja se dogodila 23.1.2018., međutim da spisu predmeta ne prileže dokazi niti ih je tužitelj dostavio uz žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, a iz kojih bi bilo razvidno da su navedene promjene u zdravstvenom stanju tužitelja priznate kao ozljeda prema Pravilniku o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine, broj 75/14, 154/14; dalje: Pravilnik), niti je tužitelj dokaze u navednom smislu dostavio uz tužbu i tijekom ovog spora, pa stoga nema osnove za donošenje drugačije odluke u ovom sporu.

16. Pri tome, u svezi pozivanja tužitelja na potvrdu ugostiteljskog obrta B. „S.“, Z., koji je priložio uz tužbu, jednako kao i uz žalbu, a kojom se potvrđuje da je tužitelj bio zaposlenik navedenog ugostiteljskog obrta 23.1.2018. i da je navedenog dana pošao iz Z. na posao u Z., za navesti je da navedena

potvrda ne predstavlja dokumentaciju u smislu odredbi gore navedenog Pravilnika koja bi bila osnova za utvrđivanje ozljede na radu tužitelja, a time i od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom sporu, a kako je to pravilno utvrdio i tuženik u osporenom rješenju.

17. U navedenom, niti dokazi predloženi od strane tužitelja u ovom sporu i to saslušanje tužitelja i svjedoka M. S., vlasnika ugostitelj obrta B. „S.“, te pribavljanje od PP M. podatka o prometnoj nezgodi odnosno zapisnik začinjen u povodu prometne nezgode, ne mogu biti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom sporu, pa je sud izvođenje istih kao suvišnih i nepotrebnih odbio.

18. Stoga, po ocjeni ovog suda, u predmetnom upravnom postupku nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanja predmetne upravne stvari, te je pravilno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar. Obrazloženje osporavanog rješenja tuženika, je upravo suprotno tužbenim prigovorima valjano, argumentirano i na zakonu osnovano. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporenih rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari, radi čega, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

19. Također, nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09), a na koje ovaj Sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

20. Stoga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je odlučeno u izreci.

U Splitu 25. studenog 2021.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi

- tuženiku, uz zapisnik o objavi i uz spis upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis.

RJ./

1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.