REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Kžzd 31/2020-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. D., zbog kaznenog djela iz čl. 162. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženice podnijetim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 9. rujna 2020. broj Kzd-3/2019-20, u sjednici održanoj 25. studenog 2021.,
p r e s u d i o j e:
I. Djelomično se prihvaća žalba opt. M. D., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni te se opt. M. D. prihvaća kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine zbog kaznenog djela iz čl. 162. st. 3. KZ/11., a na temelju čl. 56. KZ/11. izriče joj se uvjetna osuda pa se kazna zatvora na koju je optuženica osuđena neće izvršiti ako u roku 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.
U slučaju opoziva uvjetne osude, na temelju čl. 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora opt. M. D. uračunat će se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. studenog 2014. do 19. prosinca 2014.
II. U ostalom dijelu žalba opt. M. D. i u cijelosti žalba državnog odvjetnika odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru opt. M. D. je proglašena krivom zbog kaznenog djela iz čl. 162. st. 3. KZ/11. te je primjenom čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11. osuđena na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, u koju kaznu se, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. studenog 2014. do 19. prosinca 2014.
1.1. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi s čl. 77. KZ/11. od opt. M. D. je oduzeta imovinska korist koju je ostvarila kaznenim djelom u iznosu od 400,00 kuna te je optuženici naloženo navedeni iznos uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.
1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. optuženica je u cijelosti oslobođena obveze da naknadi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužne izdatke postavljenog branitelja.
2. Protiv te presude žalbu su podnijeli:
- državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženici izrekne kazna zatvora u duljem trajanju;
- optuženica putem branitelja H. Č., odvjetnika iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači izricanjem blaže kazne.
2.1. Optuženica je putem branitelja odgovorila na žalbu državnog odvjetnika.
3. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana dok je žalba optuženice djelomično osnovana.
5. Optuženica je uvodno u žalbi naznačila da prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona premda se sadržajem žalbe osporava činjenična utemeljenost presude. Stoga, kako u žalbi nije konkretno ukazano na postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka niti na povrede kaznenog zakona, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08. na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, u ovom dijelu nije osnovana žalba optuženice.
6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženica prigovara ocjeni dokaza i zamjera odbijenim dokaznim prijedlozima za uvid u spise Općinskog suda u Bjelovaru (vezano za kaznene postupke koji su se vodili protiv pok. S. S.) te za ispitivanje R. J., koji bi potvrdili tezu obrane o njenoj potpunoj podčinjenosti S. S. što je sud prvog stupnja „na potpuno neodgovarajući način“ cijenio.
7. Žalbenim navodima optuženice nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i iz toga izvedeni zaključci prvostupanjskog suda koji je na raspravi proveo sve potrebne dokaze te nakon što ih je sveobuhvatno i temeljito ocijenio opravdano zaključio da je optuženica počinila predmetno kazneno djelo, uz podrobnu i razumnu argumentaciju o odbijanju dokaznih prijedloga obrane za pribavljanje spisa u kaznenim predmetima koji su se vodili protiv pok. S. S. te ispitivanje spomenutog svjedoka (zapisnici o raspravi od 17. veljače 2020., 1. lipnja 2020., 9. rujna 2020., str. 3 presude).
7.1. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je iskaz ošt. L. L. vjerodostojan jer ima potporu u materijalnom dokazu (kompromitirajuća snimka oštećenice na mobitelu optuženice) te iskazu svjedoka D. C., a posredno i iskazu A. N. Naime, s pravom sud prvog stupnja otklanja obranu optuženice kojom odgovornost za predmetno kazneno djelo nastoji skrenuti na sada pok. S. S. Upravo snimka izuzeta sa mobitela optuženice zoran je prikaz njena aktivne uloge u kompromitaciji oštećenice pa nema dvojbe da je činila i terećene radnje nasilnog podvođenja oštećenice kako je to oštećenica detaljno opisala. Optuženicu ne ekskulpira činjenica da je istovjetne radnje poduzimao i pok. S. S., koji je evidentno prema stanju dokazne građe bio agresivna, nasilna osoba. Naime, sud prvog stupnja pravilno rezonira da se obrana optuženice ne može prihvatiti i zbog činjenice da je optuženica S. S. prijavila radi nasilja zbog događaja koji su uslijedili tek nakon pokretanja ovog postupka pa je osnovano odbijen prijedlog za pribavljanje spisa iz drugih kaznenih postupaka vođenih protiv S. S. Ovome valja dodati kako je i sama optuženica u obrani iskazala da je i nju S. S. prisiljavao da za novac pruža seksualne usluge drugim muškarcima što je ona odbila, što evidentno potkopava liniju obrane odnosno žalbe o „potpunoj potčinjenosti“ istome.
7.2. Nadalje, imajući na umu da ni prema obrani optuženice nije sporno da je R. J. predao 400,00 kuna kako bi sa oštećenicom imao spolni odnos, odbijanjem njegovog ispitivanja kao svjedoka činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđeno.
7.3. Iz navedenih je razloga neutemeljena žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Nezadovoljan kaznom državni odvjetnik smatra da nije bilo uvjeta za primjenu odredbi o ublažavanju kazne, upire na sadržaj snimke iz mobitela optuženice prema kojoj je razvidno grubo i omalovažavajuće postupanje prema žrtvi kojoj se nije ispričala niti izrazila kajanje što predstavlja otegotnu okolnost, dok prekid veze optuženice sa S. S. ne može imati značaj olakotne okolnosti.
8.1. Optuženica pak smatra da je kazna prestroga pozivajući se na izostanak otegotnih okolnosti, mladost, izloženost nasilju po pok. S. S., neosuđivanost te protek vremena od djela, a osobito da je majka neurorizičnog djeteta kojemu je potrebna njezina stalna skrb.
9. Razmotrivši odluku o kazni ovaj sud nalazi da su okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne pravilno utvrđene i primjereno vrednovane. Prije svega valja istaknuti da je optuženica kazneno djelo počinila kao mlađa punoljetnica što već samo za sebe predstavlja zakonski osnov za ublažavanje kazne. Budući da je neosuđivana prije i nakon djela, u bitnome je promijenila životne prilike i zasnovala obitelj nakon što je prekinula vezu sa S. S. koji je nesumnjivo imao negativan utjecaj na njeno ponašanje, ukupnost svih ovih okolnosti opravdava primjenu odredbi o ublažavanju kazne pa je kazna zatvora u trajanju jedne godine primjerena svim okolnostima počinjenja djela i osobi optuženice. Istovremeno, koristeći zakonsko pravo izbora načina obrane optuženica je poricala djelo pa joj se ne može u negativnom kontekstu vrednovati izostanak kajanja i stoga nema mjesta strožoj osudi kako predlaže državni odvjetnik. Naprotiv, trebalo je prihvatiti žalbu optuženice s obzirom da značaj olakotnih okolnosti, osobito majčinstvo neurorizičnog djeteta, opravdava zaključak da se svrha kažnjavanja može postići i bez potrebe za promptnim izvršavanjem kazne oduzimanja slobode već uvjetnom osudom uz vrijeme kušnje od tri godine.
10. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 478. ZKP/08., pravilna je i zakonita odluka o oduzimanju imovinske koristi od optuženice.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 25. studenog 2021.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
