Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex Vojarna Sv. Križ

Dračevac

Poslovni broj: Pr-2087/2021-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda mr.sc. Ivani Erceg-Ćurić, kao sucu pojedincu, a na prijedlog sudske savjetnice Sanje Vrgoč, u pravnoj stvari tužiteljice K. P., K. S., O.: …, zastupane po

punomoćniku A. Đ., odvjetniku iz S., protiv tuženika

O. K.M., K. S., O.: …,

zastupane po zakonskoj zastupnici prof. A. L., ravnateljici tuženika radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja A. Đ., odvjetnika iz S. i zakonske zastupnice prof. A. L.,

zaključene 27. listopada 2021., objavljene 25. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OŠ K M., K. S., O.: … da tužiteljici K. P., K. S., O.: … isplati iznos od 8.531,31 kuna (slovima:

osamtisućapetstotinatridesetjednu kunu i tridesetjednu lipu) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 573,76 kn od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 555,85 kn od dana 16. veljače 2016. godine do isplate

- na iznos od 560,63 kn od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate;

- na iznos od 543,97 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate

- na iznos od 558,44 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 563,95 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 533,68 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate;

- na iznos od 627,06 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate;

- na iznos od 625,82 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate;

- na iznos od 668,73 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate;

- na iznos od 670,13 kn od dana 16. studenog 2016. godine do isplate;

- na iznos od 680,44 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate;

- na iznos od 781,97 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate;

- na iznos od 586,90 kn od dana 16. veljače 2017. godine u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("NN", broj: 35/05., 41/08.,

125/11., 78/15. i 29/18. dalje: ZOO) koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OŠ K. M., K. S., O.: … da tužiteljici K. P., K. S., O.: … naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.828,12 kn

(tritisućeosamstotinadvadesetosam kuna i dvanaest lipa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za više zatraženo odnosno za iznos od 2.578,13 kn (preko iznosa od 3.828,12 kn do iznosa od 6.406,25 kn) zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. siječnja 2021. podnijela tužbu u kojoj navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenik tuženika koji predstavlja javnu službu u smislu odredbi iz čl. 2. Zakona o plaćama i javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Nadalje, navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade R. H. i S. javnih

službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama i to po 6% u 2007., 2008. i 2009. Međutim, zbog nastupa recesije Vlada R. H. i S. sklopili su Dodatak Sporazumu 13. svibnja 2009. (dalje: Dodatak Sporazumu) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. za iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu. Odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazumu ugovoreno je daljnje postupno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u R. H.. Nadalje navodi da su dana

26. listopada 2011. su također između Vlade R. H. i S. javnih službi sklopljeni i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće (dalje: IDDS), usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011, a koji dokument predstavlja osnovu predmetne tužbe. Prema čl. XI. st. 4. IDDS-a ugovoreno je trajanje istog pet godina, a sukladno pravilima o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu je primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla 26. siječnja 2017. Također ističe kako su Vlada R. H. i S.

javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili i Vjerodostojno tumačenje Izmjena, a radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5. u vezi s čl. VII. st. 1. istih. Tužitelj navodi da je odredbom iz čl. III. Izmjena ugovoreno da osnovica za obračun plaća u javnim službama će iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno 2 ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama. Tužiteljica navodi da je 28. kolovoza 2015. DZS

DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo

tromjesečje 2015., prema kojoj je BPD realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a to je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015., dok je 27. studenog 2015. je DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. po kojoj je realno povećanje BDP za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., a što je potvrđeno i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. i 4. prosinca 2015., te obzirom da aritmetička sredina naprijed navedenih dviju stopa BDP-a je upravo 2%, krajem 2015. ispunjen je uvjet iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a obzirom su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Tužiteljica je podneskom od 10. ožujka 2021., dostavljenim prije pozivanja tuženika na davanje odgovora na tužbu specificirala tužbeni zahtjev to na način da za razdoblje prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno 7.728,94 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnom, naveo kako nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika temeljem ugovora o radu te da je između Vlade R. H. i N. sindikata znanosti i visokog obrazovanja,

N. sindikata u srednjim školama H. te sindikata hrvatskih učitelja 25.studenog 2006. sklopljen Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanja i znanosti, a dana 26. listopada 2011., kao i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama te da su 26. listopada 2011. sklopljene Izmjene i dopune Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama. Tuženik osporava pravnu valjanost, pravnu narav, obveznost a potom i sadržaj Izmjena i dopuna Dodatku Sporazumu o osnovnici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. jer su iste potpisane od sedam sindikata, dok su Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. i Dodatak sporazumu od 13. svibnja 2009. potpisali predstavnici osam sindikata. Pri tome ne spori da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. parafirao i osmi predstavnik sindikata. Osim toga smatra da Sporazum o osnovici plaća u javnim službama od 23.

studenog 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011. predstavljaju običan ugovor, sporazum obveznog prava, te nemaju snagu kolektivnog ugovora. To stoga što isti nisu bili sklopljeni na zakoniti način budući njihovu sklapanju nisu prethodili zakoniti kolektivni pregovori u smislu Zakona o radu jer poslodavac prilikom sklapanja istih nije pregovarao s pregovaračkim odborom sastavljenim od zastupnika sindikata, nego samo s predstavnicima određenih sindikata, koji predstavnici nisu imenovani zajedničkim sporazumom svih sindikata niti su imenovani odlukom GSV. Budući citirani akti nemaju snagu kolektivnog ugovora to niti njihove odredbe

nemaju normativni učinak, odnosno ne sadrže pravna pravila koja bi se neposredno primjenjivala na sve zaposlene, zbog čega smatra da ne postoji subjektivno utuživa obveza uvećanja/podizanja iznosa osnovice za plaće u javnim službama prema tim aktima, a samim tim niti tužiteljica, kao radnica zaposlena kod tuženika ne može biti aktivno legitimirana potraživati u sudskom postupku prava iz tih akata. Nadalje, navodi da se plaće u javnim službama uređuju Zakonom o plaćama u javnim službama (NN broj: 27/01 i 39/09) i Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN broj: 39/09 i 124/09). Zakonom o osnovici plaće u javnim službama u čl. 2. propisano je da se plaće u javnim službama utvrđuju kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna za narednu godinu plaća se uređuje posebnom odlukom Vlade RH. Prijelaznim i završnim odredbama Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama propisano je da se do utvrđivanja nove osnovice plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. Budući opisano čini strogo zakonsko uređenje smatra da je svaki daljnji automatizam usklađivanja osnovice koji bi proizlazio iz interpretacije Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. bio u izravnoj suprotnosti s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama. Slijedom navedenog, smatra da je sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016., s primjenom od 1. siječnja 2017. na plaći za siječanj 2017., koja je isplaćena u veljači 2017., u primjeni bila osnovica za obračun plaće od 5.108,84 kn bruto. Ističe da je prema podacima DZS BDP R. H. promatran na tromjesečnoj

razini u odnosu prema istom tromjesečju prethodne godine (realni tromjesečni BDP) zabilježio dvanaest konsekutivnih razdoblja uzastopnih negativnih stopa rasta, od četvrtog tromjesečja 2011. do trećeg tromjesečja 2014. pa se zbog toga uskladba prema člancima III do V Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. treba odgoditi za dvanaest konsekutivnih tromjesečja s početkom od siječnja 2016. Međutim, kako Izmjene i dopune Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. imaju ugovoreno vremensko važenje od 5 godina, smatra da do uskladbe prema člancima

III do V nije došlo za vrijeme važenja istih. Isto tako, tuženik u odgovor na tužbu ističe prigovor zastare za svako pojedino potraživanje za koje je od dospijeća pa do datuma podnošenja tužbe prošlo više od 5 godina.

3. Tužiteljica je podneskom od 20. srpnja 2021. (uz kojeg je priložen i novi obračun potraživanja) povećala tužbeni zahtjev, odnosno preinačila tužbu na način da potražuje isplatu razlike plaće prema povećanoj osnovici i po osnovi usklađivanja pariteta i to za razdoblje od srpnja 2016. do siječnja 2017., sve u iznosu od 8.531,31 kn sa specificiranim pojedinačnim mjesečnim iznosima (vidljivim i u stupcu "razlika" u tablici priloženoj uz podnesak od 20. srpnja 2021., izračun duga 2) i zakonskom zateznom kamatom. Navedeni podnesak od 20. srpnja 2021. s prilogom dostavljen je tuženiku.

3.1. U podnesku kojim tužiteljica preinačuje tužbu, navodi se da odredba članka IV. st 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, propisuje: „Točno šest mjeseci nakon objave podatka iz članka III ovih Izmjena i dopuna ugovorne strane utvrdit će odnos (kvocijent) pariteta između: pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS- om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R. H. u

prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008., a sve prema podacima DZS RH.“ Dana 2. lipnja 2016. sindikati

javnih službi pozvali su Vladu RH da sukladno čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu utvrde tzv. kvocijent iz čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka, na koji poziv se Vlada RH oglušila. Iz statističkih podataka koje je DZS sukladno čl. VII.b st. 10. Izmjena Dodatka Sporazumu dostavljao sindikatima javnih službi proizlazi da je mjesečna osnovna bruto plaća početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. iznosi 6.225,44 kn, te da prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u R. H. u 2015. iznosi 7.247,50 kn. Dakle, iz podataka DZS-a

proizlazi da paritet za 2015. iz čl. IV. st. 1. alineja 1. Izmjena Dodatka Sporazumu iznosi 85,9:100 (6.225,44/7.247,50). Odredbom čl. VII.b st. 3. i 8. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je da paritet za 2008. iznosi 87,9:100. Odnos pariteta 85,9:100/87,9:100 iznosi 0,9772 odnosno 97,72%, a iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. za 2,28% manji od pariteta iz 2008. Odredbom č l. IV. st. 2. Izmjena dodatka ugovoreno je da u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. Sukladno čl. IV. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu treba uzeti da je kvocijent tj. odnos pariteta utvrđen dana 4. lipnja 2016. u iznosu od 85,9:100/87,9:100 iz čega proizlazi da je paritet iz 2015. godine 2,28% manji od pariteta iz 2008. Primjenom čl. IV. st 2. Izmjena Dodatka Sporazumu, kojom je određeno da se osnovica uvećava za polovicu utvrđene razlike između pariteta, osnovica se od srpnja 2016. godine do siječnja 2017. uvećava za daljnjih 1,14% te iznosi 5.477,11 kn. Odredba čl. IV. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da će se nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008.“ Stoga, osnovica se za prosinac 2016. i siječanj 2017. povećava za daljnjih 1,14% te iznosi 5.539,55 kn. Slijedom iznesenog, tužiteljica za razdoblje od prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017. potražuje isplatu razlike plaće u iznosu od ukupno 8.531,31 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće,

te uz to trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na trošak postupka.

3.2. Tuženik je 20. kolovoza 2021. dostavio podnesak kojim se očituje podnesak tužiteljice kojim proširuje tužbu te kojim se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi. Tuženik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice.

3. 3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, podnesaka, odnosno odgovora na tužbu, time da je tuženik na pripremnom ročištu održanom 27. listopada 2021. na kojemu je ujedno zaključen prethodni postupak te je održana i zaključena glavna rasprava naglasio da visina tužbenog zahtjeva tužiteljice nije sporna..

3. 4. Ovaj sud je na pripremnom ročištu prije zaključenja prethodnog postupka, sve u smislu odredbe članka 190. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj

53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio preinaku tužbe u skladu s podneskom tužiteljice od 20. srpnja 2021. U ovakvim okolnostima preinaka tužbe je dopuštena jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

3.5. Dakle, tužiteljica je uz podnesak od 20. srpnja 2021. priložila izračun duga 2). Iz navedenog izračuna je razvidno da se potraživanje odnosi na uvećanje osnovice od 6 %, te daljnje uvećanje s osnova usklađivanja pariteta (1.14% od srpnja 2016. do studenog 2016. te još daljnjih 1.14 % za prosinac 2016. i siječanj 2017.). Visinu navedenih izračuna tuženik nije osporavao pa je ovaj sud prijedlog tužiteljice za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine tužbenog zahtjeva smatrao suvišnim i protivnim načelu ekonomičnosti.

4. Sud je izveo dokaze pregledom preslike Izmjena i dopuna dodatku Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada.2011. i arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., preslike Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006., preslike Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009.,

preslike Vjerodostojnog tumačenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama usvojenog dana 28. prosinca 2012., priopćenja za javnost DZS od 28. kolovoza 2015. o objavi prve procjene

tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. te objavu procjene DZS-a od 4. rujna 2015., priopćenja za javnost DZS-a od 27. studenog 2015. o objavi prve procjene tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., te objavu procjene DZS-a

od 4. prosinca 2015., ugovor o radu i izračun visine tužbenog zahtjeva, izračun duga 2., priopćenje za javnost od 20. listopada 2016. kao i dokumentaciju dostavljenu uz odgovor na tužbu i to zaključke sa sastanka održanog 08. prosinca 2016. i prepisku putem e-pošte, priložene sudske odluke, te ostale isprave priložene spisu. Za navesti je da dokaze koje posebno ne spominje u ovoj odluci sud smatra irelevantnim za ishod ovog postupka.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

6. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće temeljem odredbe čl. III. i IV. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., u iznosu od 8.531,33 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama

.

7. Među strankama je sporna osnova tužbenog zahtjeva. Nadalje je sporno je li nastupila zastara za predmetno potraživanje tužitelja.

8.Tužbeni zahtjev utemeljen je na članku III. IDDS-a, kojim je utvrđeno da će se osnovica u iznosu od 5.415,37 kn primjenjivati čim službeni pokazatelji DZS ukažu na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog

BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, te na članku IV. st.

2. i st. 3. IDDS-a, koje odredbe utvrđuju na koji način će se vršiti uskladba osnovice plaće u javnim službama prema paritetu plaće u privredi, a koji tekst je prihvaćen i Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. Nije sporno da je tužitelja u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika koji kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme Također, nije sporno da je tuženik u utuženom razdoblju obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, te nije sporna pravilnost izračuna razlike manje isplaćenih plaća u utuženom razdoblju u odnosu na potonje navedeni osnov.

9. Među strankama je sporna valjanost i pravna snaga, te potom i način tumačenja pojedinih odredbi Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno je li tuženik trebao obračunati i isplatiti tužiteljici plaću za utuženo razdoblje po osnovici od 5.108,37 kn ili po osnovici od 5.415,37 kn sukladno odredbi članka III., te je li bilo potrebno uračunati daljnje uvećanje obzirom na obračun pariteta u smislu odredbe čl. IV. IDDS-a.

9. Iz odredbe čl. 199. st. 1. Zakona o radu („NN broj: 93/14,

127/17 i 98/19, dalje: ZR) proizlazi da se nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka.

10. Nadalje, iz čl. 139. ZR proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako ZR-om ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Također, iz čl. 90. st. 1. ZR-a proizlazi da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, a iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.

Potrebno je naglasiti da je odredbom članka 232. st. 2. ZR-a, koji je stupio na snagu 30. srpnja 2014., propisano je da se odredbe tog zakona o zastari potraživanja neće primjenjivati na potraživanje iz radnog odnosa radnika, kojima je rok zastare od tri godine istekao prije stupanja na snagu tog zakona. Obzirom da je najstarije potraživanje tužiteljice u ovom postupku dospjelo 15. siječnja 2016., to isto nije zastarjelo do dana stupanja na snagu ZR-a, te se na isto primjenjuje zastarni rok propisan odredbom članka 139. ZR-a, prema kojem potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Kako tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena je 15. siječnja 2021., dakle unutar zastarnog roka od pet godina, to je neosnovan istaknuti prigovor zastare za uvećanje osnovice od 6% po inicijalno utuženom iznosu. Po preinačenoj tužbi, prvi iznos uvećanja za paritet dospio je 15. kolovoza 2016., a tužba je proširena 20. srpnja 2021., iz čega proizlazi da ni navedeni iznosi nisu u zastari.

11. Iz dokumentacije pregledane u dokaznom postupku proizlazi:

- da su Vlada RH i S. javnih službi i to S. hrvatskih učitelja,

N. sindikat zaposlenih u srednjim školama H., N. sindikat

znanosti i visokog obrazovanja, S. zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi

H., S. sindikat zdravstva i socijalne skrbi H., H. liječnički sindikat, H. strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te

H. sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se u 2007., 2008. i 2009., s primjenom od 1. siječnja svake godine, povećava osnovica za izračun plaća u javnim službama za 6% u odnosu na osnovicu za izračun plaće koja se primjenjivala u prethodnoj godini,

- da su Vlada RH i isti S. javnih službi zaključili 13. svibnja 2009.

Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama u kojemu su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s tim da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast

međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto i to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. odredili način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u R. H.,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, s tim da te izmjene nisu potpisane po jednom sindikatu, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a na što ukazuje u odgovoru na tužbu tuženik, kojim su Izmjenama između ostalog izmijenjeni čl. III., IV., VII. i XI. Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji su se odnosili na način povrata osnovice, način usklađivanja pariteta, uvjete nužne za ostvarivanje odredbi predmetnih akata i vremensko trajanje, tako da je izmijenjenim čl. III utvrđeno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojemu službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja,

odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto mjereno aritmetičkom sredinom (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), izmijenjenim čl. VII. je utvrđeno da se uskladba, dakle ne i osnovica, odgađa ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. Izmjena i dopuna za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao, a izmijenjenim čl. XI. je utvrđena primjena u trajanju od 5 godina,

- da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu, time da je iz čl. 1.Vjerodostojog tumačenja razvidno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža usvojila sadržaj Izmjena i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.

12. Plaća tužiteljice u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 39/09), te je izmijenjenom

odredbom čl. 2. Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN" broj: 124/09) od 24. listopada 2009. određeno da se osnovica

plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna R. H. za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada RH posebnom odlukom. Nadalje, čl. 3. naprijed navedenog Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama određeno je da se na plaće u javnim službama primjenjuje osnovica plaće utvrđena Dodatkom Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sve dok se ne utvrdi nova osnovica na temelju naprijed citirane odredbe čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama.

12.1. Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela je Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama („NN“ broj: 126/2016.), kojom je

osnovica utvrđena u visini od 5.211,02 kn bruto te se ista primjenjivala od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine, koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017.

12.2. Također, Vlada R. H. i osam sindikata javnih službi sklopili su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („NN“ broj: 84/07, dalje: TKU/07) u kojemu su u čl. 49. st. 4. ugovorile:

„Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.studenog 2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

12.3. Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 115/10, dalje:

TKU/10) u kojemu je u čl. 51. st. 4. ugovoreno: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“ Odredbom čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („NN broj: 141/12, dalje: TKU/12) ugovoreno je: „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.

studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

13. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,

84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je utvrdio da tužiteljica osnovano potražuje isplatu razlike bruto plaće u utuženom iznosu.

13.1. Za istaknuti je da su u cijelosti neosnovani navodi tuženika u kojima isti osporava pravnu valjanost i pravnu snagu Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011, dalje IDD Sporazuma. Naime, iz naprijed citiranih odredbi TKU-a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 proizlazi da su Vlada RH i sindikati javnih službi nedvojbeno ugovorili da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u IDD Sporazuma. Štoviše, Vlada RH kao potpisnik IDD Sporazuma izrijekom je potvrdila njegovu pravnu valjanost Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2012., te nikad nije dovodila u pitanje njegovu pravnu valjanost i nije nikada u odgovarajućem sudskom postupku tražila utvrđenje njegove ništavosti. Osim toga valja istaknuti i da su sukladno odluci VS R. H. broj Revr-408/12-2 i odluci US RH

broj: U-III/3535/12, odredbe kolektivnog ugovora ništetne zbog nedostatka u sklapanju samo ako je sindikat bio isključen protivno zakonu iz postupka kolektivnog pregovaranja i sklapanja ugovora. U konkretnom slučaju IDD Sporazuma nije potpisao jedan od sindikata, međutim iste je parafirao, a što ne spori niti tuženik, iz čega je razvidno da je sudjelovao u pregovaranju pa se ne može pozivati na ništetnost istih.

13.2.Slijedom navedenog, a prema stavu ovog Suda, IDD Sporazuma predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, što je potvrđeno i citiranim odredbama TKU- a/07, TKU- a/10 i TKU-a/12 pa su odredbe istog u smislu citiranog čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("NN broj: 39/09, 124/09) temelj za određivanje osnovice u utuženom razdoblju. To stoga što su odredbe IDD Sporazuma bile na snazi do 26. siječnja 2017. godine jer je čl. XI IDD Sporazuma ugovoreno trajanje na određeno vrijeme od 5 godina, koje je vrijeme produženo za tri mjeseca sukladno citiranom čl. 199. st. 1. ZR-a.

13.3. Neosnovane su tvrdnje tuženika vezane za odgodu primjene čl. III IDD Sporazuma jer odredbom čl. VIII IDD Sporazuma nije odgođena primjena čl. III. IDD Sporazuma. Naime, iz teksta i smisla odredbe čl. VII., kako u osnovnom obliku od 26. listopada 2011., tako i iz Vjerodostojnog tumačenje od 28. prosinca 2012. proizlazi da se odgoda odnosi samo na način "usklađivanja pariteta" određen u čl. IV. i V. IDD Sporazuma, slijedom čega nije došlo do odgode primjene čl. III. kojim je uređen način povrata osnovice. Identičan zaključak proizlazi i iz odluke VS R. H. broj: Rev-1111/2020-2.

13.4. Budući su među strankama nesporni podaci DZS, prema kojima je zabilježena stopa rasta međugodišnjeg realnog

tromjesečnog BDP-a u drugom tromjesečju 2015. od 1,2%, odnosno u trećem tromjesečju od 2,8%, a što daje aritmetičku sredinu od 2 %, te da su podaci za treće tromjesečje objavljeni 4. prosinca 2015., proizlazi da su se uvjeti iz čl. III IDD Sporazuma za obračun plaća u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kn bruto ostvarili s plaćom za prosinac 2015., koja je trebala biti isplaćena do 15. siječnja 2016. i trajali su do zaključno s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja je trebala biti isplaćena do 15. veljače 2017.

14. Nadalje, ovaj sud smatra da je obračun potraživanja koji se odnosi na uvećanje osnovice od 6 % i uvećanje po osnovi usklađivanja pariteta, a koji je priložila tužiteljica u cijelosti - ispravan. Tim više što tuženik navedeni izračuni nije osporio.

14.1. Naime, odredbom članka IV. st. 1. IDDS propisano je da će točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III. Izmjena dodatka, ugovorne strane utvrditi odnos (koeficijent) pariteta između:

-pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u R. H. u prethodnoj godini i

-istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima DZS RH.

14.2. Prema podacima DZS, mjesečna osnovna

bruto plaća početnika sa VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci u 2015. godini iznosi 6.225,44 kn, dok je prosječna mjesečna nominalna bruto plaća u privredi u R. H. za isti razdoblje iznosila 7.247,50 kn, odnosno da paritet za 2015. godinu iznosi 85,9:100 (dobiveno podjelom iznosa od 6.225,44 kn sa iznosom od 7.247,50 kn).

14.3. Kako je člankom VII. b. st. 3. i st. 8. IDDS utvrđeno da paritet za 2008. godinu iznosi 87,9:100, to primjenom citirane odredbe članka IV. st. 1. IDDS dolazi do odnosa pariteta 85,9:100 / 87,9:100 = 97,72 kn, odnosno paritet iz 2015. godine je manji od pariteta iz 2008. godine za 2,28 %.

14.4. Nadalje, odredbom članka IV. st. 2. IDDS određeno je da, u slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. godinu, osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog slijedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike, na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

14.5. Sindikati javnih službi su dana 2. lipnja 2016. pozvali Vladu RH da, sukladno članku IV. IDDS utvrde tzv. koeficijent iz članka IV. st. 1. IDDS, na koji poziv se Vlada oglušila .

14.6. Prema odredbi članka 297. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.; dalje: ZOO), uzima se da je uvjet ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, spriječi strana na čiji je teret određen, odnosno da nije ispunjen ako njegovo ispunjenje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroči strana u čiju je korist određen, dok je prema odredbi članka 272. st. 1. ZOO-a, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi.

15. Slijedom navedenoga, kvocijent pariteta iz članka IV. st. 1. IDDS, ima se smatrati utvrđenim, i to dana 4. lipnja 2016., jer je DZS objavio

podatke 4. studenoga 2015., pa je rok određen člankom IV. st. 1. IDDS, 4. lipnja 2016., čime je ispunjen uvjet primjene citiranog članka IV. st. 2. IDDS, a obzirom da je paritet odrediv prema objektivnim statističkim podacima D Z S .

16.1. Iz navedenoga proizlazi da se, počevši od plaće za srpanj 2016., osnovica trebala uvećati za daljnjih 1,14 % (2,82% : 2 = 1,14 %).

16.2. Odredbom članka IV. st. 3. IDDS određeno je da će, nakon pet mjeseci od početka primjene korigirane osnovice, sukladno prethodnom stavku, osnovnica uvećati za preostalih 50% utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. godine.

16.3. I dodatno, osnovica plaće za prosinac 2016. i siječanj 2017. trebala se uvećati za još daljnjih 1,14 % u skladu s navedenim u obrazloženju pod točkama 16.1-16.2 ove odluke.

17. Potrebno je naglasiti da je odlukom Županijskog suda u Zagrebu od 28. travnja 2021. broj Gž R-629/21 potvrđena odluka ovog suda broj Pr-2388/20 od 17. veljače 2021. u kojoj je osnova potraživanja tužitelja također iznos s osnova pariteta.

18. Nesporno da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici obračunavao plaću prema osnovici od 5.108,84 kn, a da je trebao primijeniti osnovicu od 5.415,37 kn, te da nije uračunao uvećanje osnovice s osnova usklađivanja pariteta, to je nastala razlika neisplaćene plaće prema toj osnovici za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 8.531,33 kn, s mjesečnim iznosima razlike plaće koji su izračunati od strane tužiteljice (u stupcu "razlika" izračuna duga 2 – list 113 spisa), te je odlučeno kao pod točkom I/ izreke presude. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je pozivom na odredbu čl. 328. st.2. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj: 53/91, 91/92,58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19: dalje ZPP).

19. Prema odredbi članka 433.a stavak 1. ZPP-a kada utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu,radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako je utužio novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos smatra se da je utužio bruto iznos, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

20. Na sve dosuđene iznose tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata sukladno odredbi članka 29. ZOO-a osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sadržanim u bruto iznosu plaće,

koji dospijevaju tek s isplatom sukladno odredbi članka 45. stavak. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN 187/04) i članka 61. stavka 1. i 9. Pravilnika porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (NN broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9.

Pravilnika o porezu na dohodak (NN broj 95/05, 96/06 i 68/07),

propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

21. Tužiteljici obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154., u vezi sa člankom 155. ZPP-a pripadaju troškovi sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („NN“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Nadalje,

tužiteljici je određen trošak zastupanja po punomoćniku u granicama postavljenog zahtjeva i to za sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. točka. 1. Tarife), za sastav podneska od 10. ožujka 2021. – 18,75 bodova (Tbr. 8. 3. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife), za sastav podneska od 20. srpnja 2021. - 75 bodova (Tbr. 8. 1. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife) za zastupanje na ročištu 27. listopada 2021. - 75 bodova (Tbr. 9. točka 1. Tarife), te za zastupanje na ročištu za objavu 37,5 bodova (Tbr. 9. točka 3. Tarife) što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn (Tbr. 50. Tarife), iznosi ukupno 3.828,12 kn. Za više zatraženo, odnosno za iznos od 2.578,13 kn (preko iznosa od 3.828,12 kn do iznosa od 6.406,25 kn) zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan. Navedeni iznos odnosi se na razliku u vrijednosti boda za sastav podneska od 10. ožujka 2021. – preko vrijednosti od 18,75 bodova do 75 bodova pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn, te uvećano za iznos PDV-a. Naime, ovaj sud smatra da je navedeni podnesak bio potreban. Ipak, ne radi se o obrazloženom podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife, već o jednom od ostalih podnesaka (specificiranje tužbenog zahtjeva u skladu s podacima dostavljenim od strane tuženika) odnosno, podnesak iz Tbr. 8. Toč. 3. u vezi sa 7. točka. 1. Tarife. Navedeni stav izražen je i u odluci Županijskog suda u Zagrebu od 12. listopada 2021., poslovni broj Gž R-1912/2021-2. Odbijeni iznos odnosi se i na trošak sastava obrazloženog podneska od 2. srpnja 2021. (75 bodova pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn, a uvećano za iznos PDV-a). Naime, na sjednici građanskog odjela Županijskog suda u Splitu održanoj 2. rujna 2021. prihvaćeno je pravno shvaćanje po kojem trošak podneska kojim tužitelj odgovara na odgovor na tužbu u postupku u sporu male vrijednosti nije potreban za parnicu, obzirom da se radi o tipskim predmetima u kojima sud u pravilu na prvom ročištu i zaključi raspravu te donese presudu. Dakle, u takvim okolnostima za parnicu nije bilo potrebno očitovati se na odgovor na tužbu. Zauzeto pravno shvaćanje odnosi se isključivo na predmete u kojima zaposlenici škola zahtijevaju isplatu plaće sukladno Dodatku Sporazuma o osnovici plaće kroz određeni period (kraj 2015.-početak 2017.). Uvažavajući predmet spora u ovoj pravnoj stvari, relevantne navode iz podnesaka i ročišta u kojima je trošak obistinjen, činjenicu da se radi o tipskom predmetu u sporu male vrijednosti, te da je na prvom ročištu zaključena glavna rasprava, sve imajući u vidu odredbu članka 155. ZPP-a, te ranije navedeno pravno shvaćanje, ovaj sud smatra da podnesak tužitelja od 2. srpnja 2021. nije bio potreban. Isto tako, ovaj sud smatra da podnesak tužitelja od 20. kolovoza 2021. nije bio potreban, također u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, a sve obzirom na činjenicu da je tužiteljica sve navode relevantne za odluku iznijela u tužbi, te podnesku od 20. srpnja 2021., a koji podnesci su u cijelosti su obistinjeni.

21. 1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos temeljem odredbe članka 29.st.2. koje teku od presuđenja pa do isplate temeljem odredbe članka 30.st.2. Ovršnog zakona ( NN broj 112/12,

25/13,93/14, 55/16, 73/17). Radi navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke.

22. Sukladno navedenom, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Splitu, 25. studenog 2021

.

SUTKINJA

mr.sc. Ivana Erceg-Ćurić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz

članka 354. stavak 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10.,11.. 12., 13., i 14. Zakona o parničnom postupku. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ne može podnijeti, odbacit će se kao nedopuštena. Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.