REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 2/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv maloljetnog L. D. T. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12. 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi maloljetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 21. prosinca 2020. broj Km-2/2020., u sjednici održanoj 25. studenog 2021. kojoj je u javnom dijelu nazočio branitelj maloljetnika, odvjetnik V. Lj.,

p r e s u d i o  j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba maloljetnog L. D. T., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i u odluci o sigurnosnoj mjeri te se:

- maloljetni L. D. T., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11. za koje je po sudu prvog stupnja proglašen krivim, uz primjenu članka 24. i članka 25. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15. – dalje: ZSM), osuđuje na kaznu maloljetničkog zatvora od 3 (tri) godine,

- maloljetnom L. D. T. izriče se, na temelju članka 72. stavak 1. i 3. KZ/11., sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju koje je 4 (četiri) godine dulje od izrečene kazne maloljetničkog zatvora te počinje teći od izvršnosti ove presude.

II. U ostalom dijelu žalba maloljetnog L. D. T. odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a ne preinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašen je krivim mlt. L. D. T. zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće iz članka 227. stavak 4. u vezi stavka 1. KZ/11. za koje je, temeljem članka 24. i članka 25. ZSM, osuđen na kaznu maloljetničkog zatvora od tri godine i deset mjeseci.

2. Maloljetniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od pet godina, primjenom članka 31. stavak 1. ZSM i članka 72. stavak 1., 3. i 7. KZ/11.

3. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08) u vezi članka 89. stavak 1. ZSM, maloljetnik je obavezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 8.214,71 kunu koji je dužan platiti u roku od mjesec dana po pravomoćnosti presude.

4. Protiv te presude žali se maloljetnik po svom branitelju V. Lj., odvjetniku iz odvjetničkog društva Lj. & V. iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podredno da se ta presuda preinači i maloljetniku izrekne blaža sankcija. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća. Podneskom od 26. listopada 2021., maloljetnik je dopunio žalbu u dijelu odluke o kazni dostavljajući liječničku dokumentaciju o svom zdravstvenom stanju.

5. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu maloljetnika s prijedlogom da se ista kao neosnovana odbije.

6. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske te je spis u roku vraćen.

7. Javnom dijelu sjednice drugostupanjskog vijeća nazočio je branitelj maloljetnika, odvjetnik V. Lj., koji je izložio navode žalbe. Uredno obaviješteni maloljetnik, kao i zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nisu pristupili pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti, sukladno članku 475. stavak 3. ZKP/08.

8. Žalba je djelomično osnovana.

9. Nisu ostvarene u žalbi istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

9.1. Suprotno tvrdnji žalbe, nazočnost osoba koje mogu dati podatke potrebne za ocjenu maloljetnikove psihofizičke razvijenosti te podatke o njegovim osobnim i obiteljskim prilikama, na raspravi nije obavezno. To proizlazi iz izričite odredbe članka 86. stavak 2. ZSM-a koja propisuje da izostanak tih osoba ne sprječava sud da održi raspravu. Stoga nije ostvarena u žalbi istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 3. ZKP/08.

9.2. Prvostupanjski je sud, uz suglasnost stanaka, na raspravi pročitao socijalnu anamnezu Centra za socijalnu skrb K. koju su stručne osobe sastavile temeljem podataka dobivenih u razgovoru s maloljetnikom i njegovim roditeljima, kao i temeljem provedene psihološke obrade maloljetnika. Iako uredno pozvan, predstavnik tog Centra ispričao je svoj izostanak, a stranke nisu predlagale odgodu rasprave s tog osnova. Raspravi je nazočio otac maloljetnika P. D., čije ispitivanje također nije predlagano, kao niti ispitivanje psihosocijalnog pedagoga na kojeg se žalba sada referira. O svojim osobnim prilikama iskazuje i maloljetnik u obrani. Stoga je prvostupanjski sud s pravom ocijenio da podaci socijalne anamneze daju pouzdanu i dostatnu osnovu za procjenu maloljetnikove psihofizičke razvijenosti te njegovih obiteljskih prilika, dok je zdravstveno stanje maloljetnika utvrđeno temeljem opširne liječničke dokumentacije pročitane na raspravi. Svježa medicinska dokumentacija dostavljena je tijekom žalbenog postupka. Branitelj maloljetnika bio je nazočan tijekom rasprave te je u svakom trenutku mogao priložiti nove podatke o tijeku maloljetnikovog liječenja. Stoga je, po ocijeni ovog žalbenog vijeća, prvostupanjski sud poštivao odredbu članka 78. stavak 1. ZSM-a te nije bilo potrebe za pribavljanjem drugih podataka, posebno imajući u vidu da od izrade socijalne anamneze (5. studeni 2019.), nije potekao dulji vremenski period. Slijedom izloženog, pravičnost postupka nije kompromitirana, posebno ne u mjeri teške povrede Ustavnih i Konvencijskih prava maloljetnika iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. niti je na raspravi ostvarena kakva povreda koja bi, u smislu članka 468. stavak 3. ZKP/08., utjecala ili mogla utjecati na presudu.

9.3. Drugo je pitanje da li su i u kojoj mjeri zdravstvene tegobe maloljetnika pravilno cijenjene pri odlučivanju o vrsti i visini kazne, o čemu će nastavno biti riječi.

9.4. Isto tako, nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

9.5. Nema bitnog proturječja između izreke i obrazloženja prvostupanjske presude jer sud, sukladno rezultatima prometnog vještačenja i iskazima svjedoka-očevidaca, uvijek jednako utvrđuje da je do naleta na pješakinju došlo na pješačkom prijelazu. Manja udaljenost pješakinje od oko jedan metar od istočnog ruba pješačkog prijelaza u času naleta, kako zaključuje prometni vještak, ne ukazuje da bi se ona kretala izvan zone pješačkog prijelaza. Isto tako, nema značajnije razlike između situacijskog plana policije te skice lica mjesta koju je izradio prometni vještak jer se oba temelje na istim podacima zapisnika o očevidu, kako objašnjava prometni vještak na raspravi. Odbijanje dokaznog prijedloga obrane za provođenjem novog prometnog vještačenja obrazloženo je na zapisniku s rasprave od 21. prosinca 2020. i kao takvo predstavlja dostatan osnov temeljem kojeg se odluka prvostupanjskog suda može s uspjehom ispitati pa se navodi žalbe, u tom dijelu, svode na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja.

9.6. Isto tako, subjektivna komponenta bića predmetnog kaznenog djela – postupanje maloljetnika s neizravnom namjerom, jasno je obrazloženo na listu 6, VIII. pasus prvostupanjske presude, dok su razlozi za izricanje sigurnosne mjere maloljetniku, mada šturo, navedeni na listu 7, IV pasus. Iako je opravdano očekivati da se ti razlozi koncentrirano iznesu radi lakše preglednosti presude, iz ukupnosti obrazloženja prvostupanjske presude jasno je zbog čega prvostupanjski sud smatra nužnim isključiti maloljetnika iz prometa na određeno vrijeme (prekršajna kažnjavanost zbog prebrze vožnje i policijska upozorenja koje okolnosti priznaje i maloljetnik u svojoj obrani).

9.7. Zaključno, dakle, obrazloženje pobijane presude sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama te nije zamijećena znatna proturječnost između razloga presude i sadržaja dokaza izvedenih u postupku. To što žalitelj problematizira osebujan stil obrazlaganja pojedinih činjenica u presudi uopće nije odlučno za razumljivost presude, a time niti za ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.

10. Pobijajući činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žalitelj analizira rezultate provedenog prometnog vještačenja i smatra da je brzina kretanja maloljetnikovog motocikla pogrešno utvrđena jer se vještak poziva na parametre koji, prema shvaćanju žalitelja, nisu stručno vrednovani. Stoga je, smatra žalitelj, potrebno provesti novo prometno vještačenje po drugom prometnom vještaku ili ustanovi za vještačenje.

11. Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud, u zakonito i sveobuhvatno provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je maloljetnik počinio predmetno kazneno djelo na način kako ga tereti optužba.

11.1. Naime, temeljem provedenog prometnog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. V. R., prvostupanjski sud osnovano utvrđuje da je brzina motocikla kojim je upravljao maloljetnik u trenutku naleta na pješakinju iznosila oko 117 km/h, iako je ograničenje brzine kroz naselje nesporno 50 km/h. Izračun vještaka bazira se na tragovima utvrđenim zapisnikom o očevidu koje žalitelj smatra "nepotpunim", iako ne navodi u kojem smislu. Činjenica je da tragova kočenja motocikla na mjestu događaja nije bilo niti se tako tvrdi u žalbi. Prometni je vještak na raspravi, odgovarajući na pitanja obrane, jasno obrazložio kojim se parametrima i metodama služio pri utvrđivanju brzine kretanja motocikla, a žalba takve stavove stalnog sudskog vještaka nije uspješno dovela u sumnju. Osim toga, nalaz i mišljenje prometnog vještaka sukladan je percepciji očevidaca nesreće, svjedoka V. V. (koji je i sam "bajker") te svjedoka I. Š., čije vozilo je maloljetnik prethodno pretekao "velikom brzinom". Zbog toga je prijedlog za provođenje novog prometnog vještačenja iz razloga "jer su navedeni podaci u spisu oskudni" s pravom odbijen kao suvišan i odugovlačeći. "Nepotpunost" podataka utvrđenih zapisnikom o očevidu zasigurno se ne može otkloniti novim vještačenjem, a s obzirom na očito veliko prekoračenje dopuštene brzine kretanja, tim se dokaznim prijedlogom ne bi značajnije utjecalo na zaključak da je maloljetnik kritične prilike grubo prekršio odredbu članka 53. stavak 2. ZSPC-a.

11.2. Isto tako, promašeno se žalbom tvrdi da u postupku nije utvrđena vidljivost u vrijeme događaja. Upravo suprotno, iz podataka zapisnika o očevidu proizlazi da je noć bila vedra, a javna rasvjeta u funkciji, što potvrđuje i svjedok V. V. opisujući dobru osvijetljenost. Isto tako, položaj poginule pješakinje na kolniku utvrđen je zapisnikom o očevidu, a njezino prethodno kretanje opisano je u iskazima svjedoka očevidaca. Pitanje gdje se pokojna pješakinja nalazila baš u trenutku skretanja motocikla u lijevo, uopće nije odlučna.

11.3. Zaključno, pored nesporne činjenice da je maloljetnik upravljao motociklom kroz gusto naseljeno mjesto brzinom daleko iznad dopuštene, pri čemu je naletio na pješakinju koja je kolnik uredno prelazila po pješačkom prijelazu, ostaje za zaključiti da žalitelj svojim prigovorima, ustvari, pokušava obezvrijediti činjenice koje su očite i u dokaznom postupku sa sigurnošću utvrđene.

11.4. Pritom, treba uzeti u obzir da maloljetnik, nesporno, nije imao potrebno vozačko iskustvo niti mu je zbog činjenice maloljetstva bilo dopušteno upravljati motorom tako velike snage (kategorije A2), pa nikakve dvojbe nema da je kritične prilike prekršio sve u izreci prvostupanjske presude navedene prometne propise, što je u izravnoj uzročnoj vezi s nastalim posljedicama – smrti pješakinje pok. M. Š. i nanošenja osobito teške tjelesne ozljede suvozačici, svjedoku N. M.. Maloljetnik je bio svjestan da ukupnim načinom svoje vožnje grubo ugrožava sigurnost drugih učesnika u prometu te je na nastupanje štetnih posljedica pristao, tj. postupao je s neizravnom namjerom, koji oblik krivnje se niti žalbom ne osporava.

11.5. Slijedom navedenog, navodima žalbe nisu s uspjehom dovedeni u sumnju činjenični zaključci prvostupanjskog suda zbog čega žalbeni osnov pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ostvaren.

12. Što se tiče žalbenog osnova povrede kaznenog zakona, žalitelj u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se navedena povreda sastojala.

13. Međutim, u pravu je žalitelj kada tvrdi da mu je za počinjeno kazneno djelo izrečena prestroga kazna maloljetničkog zatvora, kao i da mu je sigurnosna mjera iz članka 72. stavak 1. KZ/11. izrečena u nešto predugom trajanju.

13.1. Naime, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve otegotne okolnosti konkretnog slučaja, ali ih je pretjerano cijenio, posebno u kontekstu postojećih olakotnih okolnosti. Suprotno tvrdnji žalbe, ne radi se ovdje o "dvostrukom vrednovanju" okolnosti koje čine obilježje kaznenog djela. Brojnost i značaj prekršenih prometnih propisa sud s pravom ocjenjuje kao znak maloljetnikove bezobzirnosti i bahatosti prema drugim učesnicima u saobraćaju. Isto tako, činjenica da se maloljetnik, osobno, nije niti pokušao ispričati roditeljima pokojne djevojke ima značaj otegotne okolnosti jer ukazuje na izostanak odgovarajućeg odnosa prema žrtvi, što je sud izrijekom dužan cijeniti u smislu članka 47. stavak 1. KZ/11.

13.2. S druge strane, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti, ali iste nisu našle dovoljnog odraza u visini izrečene kazne maloljetničkog zatvora. Naime, maloljetnik je u vrijeme događaja imao svega šesnaest i pol godina te je i sam pretrpio značajne ozljede od kojih se i dalje liječi. Zbog toga, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, dovodeći u vezu te olakotne okolnosti s odredbom članka 25. ZSM-a, prema kojoj je maksimalno trajanje maloljetničkog zatvora za ovu vrstu kaznenih djela pet godina, nalazi da je kazna maloljetničkog zatvora od tri godine primjerenija i dostatna da se njome ostvare sve zakonom predviđene svrhe u članku 6. stavak 2. ZSM-a.

14. Isto tako, s obzirom na ranije ponašanje maloljetnika u prometu (prekršajna kažnjavanost zbog prebrze vožnje), kao i težinu kršenja više prometnih propisa kritične zgode, prvostupanjski sud osnovano cijeni da postoji opasnost da će maloljetnik i ubuduće ugrožavati sigurnost prometa zbog čega mu je nužno zabraniti upravljanje motornim vozilom na određeno vrijeme. Isključenjem maloljetnika iz prometa izbjeći će se stanja koja mogu poticajno djelovati na ponavljanje kaznenog djela. Međutim, u pravu je žalitelj da konkretne okolnosti slučaja ne opravdavaju izricanje te sigurnosne mjere u najduljem trajanju predviđenom u članku 72. stavak 3. KZ/11., već će se preventivna svrha ostvariti i nešto kraćom mjerom. Stoga je prvostupanjska presuda preinačena i u tom dijelu te je maloljetniku izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom za vrijeme od četiri godine.

15. U odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka, žalitelj tek paušalno ističe taj žalbeni osnov bez posebno obrazloženih razloga. Stoga je ocjena i ovog žalbenog suda da je maloljetnik dužan i sposoban platiti te troškove, s obzirom na svoje imovno stanje te dužinu i složenost postupka.

16. Kako su time navodi žalbe maloljetnika djelomično osnovani, dok ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem članka 486. stavak 1. i članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 25. studenoga 2021.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.