Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1559/2020-2

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Denis Pancirov Parcen, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz Z., koga zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. D. iz Z., koju zastupa punomoćnica M. I., odvjetnica u Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu Poslovni broj spisa: P-4625/16-40 od 4. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 25. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e

Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Poslovni broj spisa: P-4625/16-40 od 4. lipnja 2020. u djelu točke I. izreke kojem je odbijen zahtjev radi provedbe etažiranja stambene zgrade nalogom za sklapanje međuvlasničkog ugovora.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu Poslovni broj spisa:

P-4625/16-40 od 4. lipnja 2020. u preostalom dijelu kojim je odbijen glavni i eventualni tužbeni zahtjev tužitelja te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik 22/100 dijela, stambena zgrada br. 37, pomoćna zgrada (spremište i garaža) i dvorište, sve nalazeće na z.k.č.br. 3039/41, a upisano u z.k.ul. 7281 k.o. G., sve povezano sa samovlasništvom trosobnog stana (S2) u dijelu prizemlja i kata zgrade, netto površine 57,51 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje i blagovaonice, kupaonice, ostave, hodnika, nenatkrivenih stepenica i nenatkrivene terase s pripatkom spremišta u prizemlju netto površine 4,98 m[2] , sve u grafičkom dijelu elaborata označeno plavom bojom.

Radi provedbe etažiranja stambene zgrade u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu, tužena je dužna s tužiteljem zaključiti sljedeći

MEĐUVLASNIČKI UGOVOR

Članak 1.

A. D. iz Z., pripada u vlasništvo 78/100 dijela, stambena zgrada br. 37, pomoćna zgrada (spremište i garaža) i dvorište, sve nalazeće na z.k.č.br. 3039/41, a upisano u z.k.ul. 7281 k.o. G., sve povezano sa samovlasništvom šesterosobnog stana (S-1) u prizemlju i dijelu kata zgrade netto površine 118,66 m[2] , koji se sastoji od šest soba, kuhinje i blagovaonice, ulaznog hodnika, WC-a, kupaonice, hodnika, dvije ostave i stubište s pripatkom garaže netto površine 15,42 m[2] , spremišta I netto površine 5,17 m[2] , spremišta II netto površine 4,86 m ,[2] nestambenog tavana netto površine 5,26 m i pripatkom vrta 1 netto površine 9,75 m , vrta 2 netto površine 18,38 m , vrta 3 netto površine 38,14 m[2] , sve u grafičkom dijelu elaborata označeno zelenom bojom.

Članak 2.

B. B. iz Z., pripada u vlasništvo 22/100 dijela stambena zgrada br. 37, pomoćna zgrada (spremište i garaža) i dvorište, sve nalazeće na z.k.č.br. 3039/41, a upisano u z.k.ul.br. 728 i k.o. G., sve povezano sa samovlasništvom trosobnog stana (S2) u dijelu prizemlja i kata zgrade netto površine 57,51 m[2] , koji se sastoji od tri sobe, kuhinje i blagovaonice, kupaonice, ostave, hodnika, nenatkrivenih stepenica i nenatkrivene terase s pripadkom spremišta u prizemlju netto površine 4,98 m[2] , sve u grafičkom dijelu elaborata označeno plavom bojom.

Članak 3

Svi vlasnici dužni su snositi troškove za popravak zajedničkih dijelova zgrade u omjerima svojih suvlasničkih dijelova, odnosno prema netto površini stana kojeg su vlasnici.

Članak 4

Sve odluke u svezi poslova koji se odnose na zajedničku zgradu, kao i u izboru izvođača, popravka, uređaja i same zgrade donose vlasnici sporazumno. Kada se radi o hitnim popravcima koji ne trpe odgodu, odluku o popravku donosi vlasnik koji može najhitnije otkloniti taj popravak. Hitnim popravcima se smatraju napuknuća dovodnih i odvodnih cijeli za vodu, prokišnjavanje krova, pucanje cijevi od plina i sl.

Članak 5

Kod odlučivanja u poslovima upravljanja zgradom etažni vlasnici između sebe mogu izabrati upravitelja zgrade koji će u ime svih etažnih vlasnika voditi računa o održavanju zgrade.

Članak 6

Sastavni dio ovog ugovora je Plan posebnih dijelova stambene građevine (Projekt etažiranja) izrađen po G. P. d.o.o. Z. od veljače 2016., te Potvrda Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za graditeljstvo, Šesti područni odsjek za graditeljstvo, Klasa: 361-08/16-003/383, Ur. broj: 251-13-22-7/003-16-4 od 27. lipnja 2016.

Ugovorne strane međusobno jedni drugima dozvoljavaju da bez ikakvih daljnjih pitanja i ograničenja svaki od njih može, temeljem ovog ugovora i potvrđenog elaborata o etažiranju, uknjižiti svoje pravo vlasništva u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Članak 7

Ugovorne strane su suglasne da svako za sebe snosi troškove uknjižbe.

Članak 8

Ugovorne strane su suglasne sve eventualne sporove rješavati mirnim putem, a u slučaju nemogućnosti postizanja takovog rješenja ugovaraju nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

Članak 9

Ovaj ugovor sačinjen je u dva istovjetna primjerka, od kojih će jedan poslužiti za potrebe ovjere potpisa, a jedan ostaje ugovornim stranama, time da će iste za potrebe reguliranja prava i obveza po ovom sporazumu izraditi potreban broj ovjerenih preslika.

Članak 10

Stranke ugovor čitaju, razumiju ga i u znak prihvata, kao izraz svoje prave volje, potpisuju, jer će u protivnom ova presuda zamijeniti međuvlasnički ugovor, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik 22/100 dijela stambena zgrada br. 37, pomoćna zgrada (spremište i garaža) i dvorište, sve nalazeće na z.k.č.br. 3039/41, a upisano u z.k.ul.br. 7281 k.o. G., a što je tužena dužna priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva tužitelja u zemljišnim knjigama, jer će u protivnom istu zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." III Nalaže se tužitelju B. B. naknaditi tuženoj A. D. troškove postupka u iznosu od 4.687,50 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. lipnja 2020. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. „

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači shodno žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje prava suvlasništva 22/100 dijela stambene zgrade i dvorišta, povezanog sa samovlasništvom trosobnog stana površine 57,51 m[2] i spremišta u prizemlju površine 4,98 m[2] , u grafičkom dijelu elaborata označeno plavom bojom te nalog tuženoj radi provedbe etažiranja sklapanja međuvlasničkog ugovor sadržaja kao u izreci ove presude.

6. Ovom zahtjevu tužitelj postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužitelj suvlasnik iste nekretnine, što je tužena dužna priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva.

7. Raspravljajući po navedenom zahtjevu tužitelja sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio slijedeće:

- da je tuženica zemljišnoknjižni samovlasnik nekretnine koja u naravi predstavlja stambenu zgradu br. 37, pomoćnu zgradu i dvorište, koja se nalazi na z.k.č.br. 3039/41, upisanu u z.k.ul. 7281 k.o. G., koje vlasništvo je stekla na temelju Ugovora o darovanju zaključenog s darovateljicom Lj. F. dana 5. siječnja 2016

- da je Kupoprodajnim ugovorom od 9. ožujka 1966. K. F. od Grada Z. kupio prizemnu stambenu zgradu u Z., s jednim trosobnim stanom,

- da je izjavom K. F. od 7. lipnja 1966. izjavio da će nakon gruntovnog prijenosa kuće dio dvorišnog dijela zgrade pisanim ugovorom prenijeti u trajno vlasništvo M. B. za potrebe izgradnje dvosobnog stana koji se već i tada nalazi u gradnji,

- da je potvrdom Gradskog ureda za prostorno uređenje Grada Z. i etažnog elaborata utvrđeno je da je izrađen elaborat etažiranja predmetne zgrade s prijedlogom posebnih dijelova stambene zgrade u Z., od kojih jedan predstavlja šesterosobni dvoetažni stan površine 118,66 m[2] sa sporednim dijelovima, u etažnom elaboratu označeno zelenom bojom, a drugi predstavlja trosobni stan površine 57,51 m[2] sa sporednim dijelovima, u etažnom elaboratu označeno plavom bojom.

- da je Ugovorom o darovanju nekretnina 7. siječnja 2016. LJ. F. B. B. darovala 1/4 dijela zgrade i dvorišta, koji dio predstavlja trosoban stan na I katu, dok je uvidom u raskid toga Ugovora utvrđeno da je istim Ugovor o darovanju od 7. siječnja 2016. raskinut, s obzirom da je darovateljica raspolagala tom nekretninom i prije Ugovora o darovanju,

- da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da se predmetni stan nalazi na I katu kuće u Z., te da vrata stana niti nemaju bravu, stan je u derutnom stanju i u njemu nitko ne živi.

- da iz iskaza tijekom postupka saslušanih svjedoka i stranaka proizlazi da su navedenu zgradu 60-ih godina otkupili K. i Lj. F., koji su koristili veći dio kuće, a manji dio koristila je obitelj B. i to R. B., M. B. i njihovi sinovi, te da je R. B. 80-ih godina dobila stan na drugome mjestu i odselila, a njen suprug M. B. preminuo, a njihov sin D. B. jedno vrijeme živio u stanu sa suprugom i sinom (tužiteljem) te 90-ih godina odselio u Austriju.

8. Temeljem navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je odbio tužbene zahtjeva tužitelja držeći osnovan istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer je odredbama ZVDSP propisano da nekretninu dosjelošću, uz ispunjenje ostalih pretpostavki, može steći samostalni posjednik pa, budući da niti sam tužitelj ne tvrdi da je upravo on samostalni posjednik nekretnine, već upravo suprotno, poziva se na činjenicu da je to njegov otac. Naime, tužitelj da plaća račune za predmetni stan, dao je izraditi etažni elaborat predmetne nekretnine, i njemu je teta Lj. F. rekla da je to njegov stan i on je smatrao da je vlasnik stana, zbog čega nije aktivno legitimiran u postupku radi utvrđenja vlasništva dosjelošću, a iz kojeg razloga je valjalo odbiti kako glavni tako eventualno kumulirani zahtjev uz zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za prijenos prava vlasništva budući između stranaka ne postoji obvezno pravni odnos.

9. Pri tome se sud pozvao na odredbe članka 11. stavak 1. i članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP).

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru odredaba članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi.

11. Tužitelj svoj zahtjev temelji na ostvarenom kontinuiranom, neometanom posjedu po pravnim prednicima od strane prednika izgrađenog posebnog dijela predmetne nekretnine pozivajući se na Ugovor o darovanju 1/4 dijela predmetne nekretnine koji dio predstavlja stan na I katu i spremište u prizemlju dana 7. siječnja 2016., sklopljen s prednicom tužene LJ. F., kojem je prethodio postupak legalizacije objekta od strane prednik tužitelja D. B. u dogovoru sa suprugom prednice tužene Z. F.

12. Međutim, već iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi kako je predmetni ugovor raskinut upravo na zahtjev tužitelja jer je prednica tužene Lj. F. zatajila da je u međuvremenu raspolagala cijelom nekretninom pa je tužitelj, zbog nemogućnosti uknjižbe, raskinuo taj Ugovor o darovanju od 7. siječnja 2016.

13. No, s druge strane tužitelj iako ne spori činjenicu da je predmetni objekt od Grada Z. otkupila u cijelosti upravo prednica tužene LJ. F. i njen suprug K. F., a radilo se o objektu koji je 1960.-tih godina na korištenje dodjeljen njegovom pradjedu, ujedno ističe kako je ovaj obeća njegovom djedu kada na istom izgradi stan da će mu kasnije prepisati u vlasništvu K. F.

14. U tom pravcu tužitelj je u spis dostavio upravo Izjavu K. F., o čemu prvostupanjski sud nema utvrđenje, a što je bilo promatrati u kontekstu Izjave prednice tužene LJ. F. od 30. lipnja 2016. Naime, iz navede Izjave, koju prvostupanjski sud citira, proizlazi kako je 1964. i 1965. uz suglasnost njenog supruga djed tužitelja M. B. izveo radove nadogradnje s posebnim ulazom iz dvorišta te da je nakon toga svaka obitelj nesmetano koristila svoj dio kuće, sukladno čemu je bio postignut dogovor između njezina sina Z. F. i oca tužitelja D. B. o tome da će isti izvršiti legalizaciju te provesti etažiranje kuće na način da se formiraju dvije stambene jedinice sukladno višegodišnjem nesmetanom korištenju od kojih veća pripada obitelji F., a manja obitelji B.

15. Ovo naravno cijeneći i kasniju Izjavu LJ. F. od 4. studenog 2016., kojom osporava svoje ranije izjave, koje nisu bile izraz njene volje, ističući međutim samo kako niti ona niti njezin sin Z. F. nisu dali tužitelju i njegovom ocu suglasnost za izradu etažnog elaborata.

16. Dakle, u postupku ostaje nerazjašnjeno je li i kada navedeni stan nadograđen suglasnošću vlasnika objekta kao posebni dio u vlasništvu prednika tužitelja, što pak obzirom na njihov međusobni odnos legitimira i tužitelja s tužbenim zahtjevom u ovom postupku.

17. Stoga je zbog pogrešnog pravnog stava suda prvog stupnja da se tužbeni zahtjev tužitelja temelji isključivo na činjenici posjeda tužitelja i njegovih prednika i činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja u postupku ostalo nepotpuno utvrđenim za donošenje meritorne odluke po postavljenim zahtjevima tužitelja.

18. U navedenim okolnostima, uz pretpostavku da predmetna nekretnina u odnosu na koju tužitelj zahtijeva uz utvrđenje vlasništva posebnog dijela i uspostavu etažnog vlasništva, podredno samo utvrđenje stečenog prava vlasništva, predstavlja nadogradnju, izgrađenu od strane njegovih pravnih prednika i uz suglasnost vlasnika nekretnine, ni tužena kao član obitelji nije mogla steći više od onoga što je njena pravna prednica Lj. F. bila vlasnica.

19. U tom kontekstu bi posjed pravnih prednika tužitelja govorio samo o realizaciji predmetnog sporazuma pri čemu je u postupku valjalo raspraviti i utvrditi je li i kada i kojim sredstvima predmetna nadogradnja izvršena.

20. U odnosu na glavni postavljeni tužbeni zahtjev ovdje je za ukazati na pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda RH, br. Rev-1303/08-2 od 4. studenog 2010. prema kojem je rema ZVDSP-u mjerodavno samo ono što je odredio vlasnik nekretnine, odnosno je li tužiteljima odnosno njihovim prednicima dopustio predmetnu nadogradnju, s time da oni nakon dovršetka nadogradnje na izgrađenom kao posebnom dijelu nekretnine stječu etažno vlasništvo.

21. Takvo dopuštenje vlasnika nekretnine ima pravne učinke i nije u suprotnosti s načelom jedinstva nekretnine te bi tužbeni zahtjev trebalo postaviti na uspostavu etažnog vlasništva na način da se na određenom, dakle određenom posebnom dijelu nekretnine (etažno vlasništvo) utvrdi vlasništvo koje je povezano sa suvlasničkim dijelom nekretnine (članak 53. u vezi s člankom 71. do 78. ZVDSP-a).

22. Ako se, međutim, odobrenje tuženika i s tim u vezi sporazum stranaka ograničio samo na stjecanje vlasništva tužitelja na nadograđenom, posebnom dijelu bez mogućnosti stjecanja suvlasništva na cijeloj nekretnini (dakle bez povezivanja s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine), onda bi po pravnom shvaćanju revizijskog suda samo u tom dijelu bila riječ o nedopuštenoj dispoziciji tuženika, koja ne bi priječila uspostavu etažnog vlasništva tužiteljima suglasno odredbama ZVDSP- a. To zbog toga što bi u tom dijelu odobrenje tuženika bilo u protivnosti s prisilnim propisima ZV-a o jedinstvu nekretnine (članak 66. stavak 1. ZVDSP-a) na temelju kojih vlasnik određenog posebnog dijela nekretnine (u ovom slučaju graditelj) po samom zakonu stječe suvlasništvo odgovarajućeg idealnog dijela nekretnine.”

23. Što se tiče zahtjeva tužitelja za uspostavom etažnog vlasništva, pravilno se sud prvog stupnja poziva na odredbu čl. 53. ZVDSP-a, iz koje odredbe proizlazi da je za razvrgnuće suvlasništva uspostavom etažnoga vlasništva potrebno svojstvo tužitelja kao suvlasnika cijele nekretnine, a zatim da je potrebna i suglasnost svih suvlasnika, koje nema zbog čega je pod pretpostavkom stečenog prava vlasništva na posebnom dijelu nekretnine, vlasnik posebnog dijela ovlašten zahtijevati razvrgnuće uspostavom etažnog vlasništva.

23.1. Naime, u situaciji kada ne postoji sporazum između stranaka o uspostavi etažnog vlasništva, nepostojanje istog ne predstavlja zapreku da se suvlasnička zajednica stranaka na nekretninama razvrgne uspostavom etažnog vlasništva (pravni stav izražen u odluci Vrhovnog suda RH Rev-1553/13 od 8. siječnja 2014., Rev- 200/09 od 3. svibnja 2009. i Rev-X-680/10 od 9. rujna 2010.

23.2. Međutim, sud nije ovlašten naložiti izdavanje pisane suglasnosti za sklapanje međuvlasničkog ugovora u smislu odredbe članka u smislu odredbe članka 73. ZVDSP-a pri čemu je za ukazati i to da je jedini izuzetak za navedenu suglasnost za upis etažnog vlasništva upravo sudski postupak razvrgnuća uspostavom etažnog vlasništva, pa je utoliko žalbu u odnosu na nalog za zaključenje meuvlasničkog ugovara valjalo odbiti kao neosnovanu te u tom dijelu pobijanu presuda potvrditi na temelju odredbe članka 368. stavak 1. točka 2. ZPP-a i odlučiti kao u izreci ove presude.

24. Slijedom naprijed izloženog, u preostalim dijelu pobijane presude žalbu tužiteljice valjalo je prihvatiti obzirom da je u tom dijelu činjenično stanje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja ostalo nepotpuno utvrđeno, radi čega je na temelju odredbe članka 370. ZPP-a pobijanu presudu u dom dijelu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

25. U nastavku postupka sud će sukladno naprijed iznesenim primjedbama i uputama nadopuniti činjenično stanje odlučeno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja te će uz pravilnu primjenu materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja.

U Splitu, 25. studenog 2021.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.