Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 26 Gž-1430/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka kao predsjednika vijeća, Sanje Bađun kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Amalije Švegović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K.1 pok. I. OIB:…, iz D., V. P., kojeg zastupa punomoćnik N. P., odvjetnik u V., protiv tuženice A. K.2 , pok. L., OIB:…, iz D., koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u V., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-309/2019-38 od 1. srpnja 2021., u sjednici vijeća 25. studenog 2021.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Metkoviću, Stalne službe u Pločama poslovni broj P-309/2019-38 od 1. srpnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu i rješenje čija izreka glasi:

„I.Odbija se tužbeni zahtjev što glasi:

''Dužna je tužena predati tužitelju u isključivi posjed, slobodnu od osoba i svojih stvari nekretninu, i to 1/3 dijela stambenog objekta sa čatrnjom izgrađene na dijelu čest.zem.3136/4 k.o. D., a koja je u nalazu i mišljenju te skici lica mjesta vještaka za geodeziju M. V. od 04.10.2019.god., a koja skica je sastavni dio ove presude, označena likom A,B,C,D,E,F,G,A, površine 85 m2, te koja nekretnina sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka za graditeljstvo M. B. iz svibnja 2019.god. u naravi predstavlja u prizemlju natkrivenu terasu, konobu, dvije ostave i čatrnju, te na katu natkrivenu terasu, četiri sobe, hol i terasu, te se nalaže tuženoj da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka, sve to u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 8.750,00 kuna u roku 15 dana, dok se u ostalom dijelu u iznosu od 5.000,00 kuna tuženičin zahtjev za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

III. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere kojom se zabranjuje tuženoj izvođenje bilo kakvih radova, te bilo kakvo raspolaganje, posebno prodaja, otuđenje, najam ili zakup odnosno bilo kakvo opterećenje nekretnine i to 1/3 dijela stojne kuće sa čatrnjom izgrađene na č. zem. 3136/4 k.o. D. u površini od 113 m2.“

2. Navedenu presudu i rješenje, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za predaju u isključivi posjed, slobodan od osoba i stvari, 1/3 dijela stambenog objekta sa čatrnjom izgrađenim na čest. zem. 3136/4 k.o. D. i označene u skici vještaka za geodeziju M. V. od 4. listopada 2019. likom A,B, C, D, E, F, G, A u površini od 85 m2.

6. Ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:

- da je tužitelj u tužbi zahtijevao tužbenim zahtjevom od tuženice da mu preda u isključivi posjed, slobodnu od osoba i stvari, 1/3 dijela stojne kuće sa čatrnjom izgrađene na čest. zem. 3136/4 k.o. D. u površini od 113 m2, označene na skici vještaka Z. P. u predmetu broj P-97/89 slovima A, B, C, D, E, F i G i da se suzdrži od svakog takvog i sličnog uznemiravanja, da je nakon uviđaja preinačio tužbu u podnesku od 27. studenog 2019. i postavio tužbeni zahtjev da se naloži tuženici predati tužitelju u suposjed stambeni objekt i čatrnju izgrađenu na dijelu čest. zem. 3136/4 k.o. D. označenu likom A, B, C, D, E, F, G, A u površini od 85 m2 na skici vještaka M. V., da rješenjem prvostupanjskog suda od 1. lipnja 2020. broj P- 309/2019-15, koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu od 16. rujna 2020. broj Gž-535/2020-2, preinaka tužbe nije dopuštena, nakon čega je tužitelj postavio tužbeni zahtjev o kojem je sud odlučio toč. I. izreke presude;

- da je presudom Općinskog suda u Vrgorcu od 5. siječnja 1990. broj P-97/89, potvrđene presudom Okružnog suda u Splitu od 13. rujna 1991. broj Gž-580/91, usvojen tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik za 1/3 dijela stojne kuće sa čatrnjom izgrađene na čest. zem. 3136/4 k.o. D. u površini od 113 m2, označene u skici vještaka P. Z. od 04.II.1986.g. A,B,C,D,E,F i G koja skica se ima smatrati sastavnim dijelom presude, pa se ima u roku 15 dana i pod prijetnjom izvršenja izvršiti podjela opisane stojne kuće na način da tužitelju pripadne u posjed 1/3 dijela stojne kuće i suposjed sporna čatrnja.“;

-da između stranaka nije izvršena podjela stojne kuće sukladno opisanoj presudi Općinskog suda u Vrgorcu broj P-97/89 od 5. siječnja 1990., što je na ročištu 27. svibnja 2021. tužitelj izričito potvrdio navodeći da će „pokrenuti postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice“;

- da nije osnovan prigovor tuženice o presuđenoj stvari jer ne postoji objektivni identitet spora između predmeta ovog postupka i predmeta spora u postupku broj P- 97/89,

na temelju čega zaključuje da tužitelj nije ovlašten zahtijevati predaju u isključivi posjed idealnog dijela nekretnine jer nije jedini vlasnik nekretnine, a nije ovlašten zahtijevati predaju u isključivi posjed realnog dijela nekretnine jer nije izvršena podjela suvlasništva (razvrgnuće), pa je pozivom na čl. 162. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15., u daljnjem tekstu: ZV) odbio zahtjev tužitelja. U vezi prijedloga za određivanje privremene mjere prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za njezino određivanje.

7. U žalbi tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Vrgorcu od 5. siječnja 1990. broj P-97/89 kojom je utvrđeno da je tužitelj suvlasnik nekretnine u 1/3 dijela, ali je pogrešno utvrdio da nije izvršena podjela nekretnine na način da je tužitelju pripala u posjed „1/3 sporne nekretnine“, obzirom je u presudi navedeno „da se ima u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja izvršiti podjela opisane stojne kuće na način da tužitelju pripadne u posjed 1/3 dijela stojne kuće i suposjed sporne čatrnje“. Smatra nepotpuno i pogrešno utvrđenim činjenično stanje iz razloga što je sud propustio saslušati parnične stranke, iako je taj dokaz odredio provesti rješenjem na pripremnom ročištu, a kako je tuženica odbijala pristupiti sudu radi davanja iskaza smatra da je sud morao tuženici izreći sankcije da bi je „prisilio“ da dođe na sud, kako bi bila saslušana u prisutnosti tužitelja, koji je unatoč tome što je invalid pristupio na raspravu da bi dao iskaz.

8. Iako tužitelj pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, niti sadržajno a niti prema zakonskom određenju u žalbi ne ukazuje na neku od bitnih povreda, pa je ovaj sud ispitao presudu i rješenje po službenoj dužnosti i utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj smatra da je činjenično stanje pogrešno/nepotpuno utvrđeno, obzirom je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučne činjenice za ocjenu neosnovanosti zahtjeva tužitelja, koje je obrazložio jasnim i određenim razlozima koji imaju uporišta u stanju u spisu, te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim.

10. Pravomoćnom presudom iz predmeta broj P-97/89 tužitelj je utvrđen suvlasnikom predmetne nekretnine u 1/3 dijela, dok iz obrazloženja presude proizlazi da je suvlasnik u preostalih 2/3 dijela njegov brat L. K.. Tuženica je jedna od zakonskih nasljednika (supruga) L. K., dok su predmetnu nekretninu kao izvanknjižno vlasništvo iza pok. L. K. naslijedili i njegovi sinovi M. K. i I. K., što je evidentno iz rješenja o nasljeđivanju iz pok. L. K. pok. I. od 23. siječnja 2014. broj O-522/13 UPP/OS-2/14 s lista 26 do 28 spisa. Tuženica i njezini sinovi evidentirani su kao posjednici dijela nekretnine u posjedovnom listu 250 k.o. D. (list 20-23 spisa), time da nekretnina nije upisana u zemljišnoj knjizi.

11. Žalbeni navodi kojima tužitelj tvrdi da je temeljem presude broj P-97/89 provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice nemaju uporišta prije svega u sadržaju izreke presude od 5. siječnja 1990. kojom razvrgnuće suvlasničke zajednice nije određeno, a što potkrjepljuje i navod samog tužitelja na ročištu od 27. svibnja 2021. „da će pokrenuti postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice“. Osim toga tužitelj zanemaruje (prešućuje) činjenicu da je na temelju navedene presude vođen postupak ovrhe (izvršenja) u predmetu I-33/92, koji je prema stanju u spisu obustavljen iz razloga što je tužitelj (kao predlagatelj) povukao prijedlog za ovrhu. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je temeljem presude provedena dioba, odnosno razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine.

12. Tužitelj i tuženica (i M. K. i I. K.) su izvanknjižni suvlasnici nekretnine (koja nije upisana u zemljišnoj knjizi) u smislu čl. 36. st. 1. ZV-a, koji propisuje ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi, u idealnim dijelovima kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova kako to propisuje čl. 37. st. 1. ZV-a. Odredbom čl. 38. st. 1. ZV- a propisano je da svaki suvlasnik, ako što drugo nije određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva. Nadalje, prema čl. 42. st. 1. ZV-a svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, s time da oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti glede nje.

13. Kako između suvlasnika nije provedena dioba nekretnine te se ne zna koji dio stojne kuće je odgovarajući suvlasničkom dijelu tužitelja (i ostalih suvlasnika), a niti su suvlasnici podijelili posjed stvari (nekretnine) u smislu čl. 42. st. 1. ZV-a, a kod izvršavanja prava vlasništva glede cijele stvari svaki suvlasnik smije glede suvlasničke stvari izvršavati vlasničke ovlasti, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, samo ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika u smislu čl. 38. st. 1. ZV-a, to je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj u konkretnom slučaju nije ovlašten zahtijevati predaju nekretnine u isključivi posjed. Mogućnost izvršavanja suvlasničkih ovlasti tužitelja ograničena je time što i ostali suvlasnici, u konkretnom slučaju tuženica, ima suvlasničke ovlasti glede suvlasničke stvari, pa ju tužitelj nije ovlašten isključiti iz tih prava (prava na suposjed), a koje bi usvajanjem tužbenog zahtjeva za predaju u isključivi posjed i iseljenje tuženice nedvojbeno bilo isključeno. Identično pravno stajalište izraženo je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 59/2018-2 od 1. listopada 2019. i Rev 886/13-2 od 25. listopada 2017.

14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima tužitelj smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno iz razloga što sud nije saslušao tuženicu. Prema čl. 269. st. 1. ZPP-a ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda radi saslušanja niti se stranka može prisiliti na davanje iskaza. Obzirom na navedene procesne odredbe, kada se u konkretnom slučaju tuženica nije odazvala pozivu za saslušanje smatrajući da „njezin iskaz nije bitan za donošenje odluke“, prvostupanjski sud nije imao procesnih alata za provođenje dokaza saslušanjem tuženice. Međutim, to ne opravdava razloge radi kojih tužitelj nije htio dati iskaz jer je čl. 265. st. 2. ZPP-a propisano da se neće saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda, kao i čl. 268. st. 3. ZPP-a da će se u pozivu naznačiti da stranka koja dođe na ročište može biti saslušana u odsutnosti druge strane, što znači da je tužitelj mogao dati iskaz neovisno što tuženica nije pristupila sudu radi davanja iskaza.

15. Kako iz navedenih razloga žalba tužitelja nije osnovana, ovaj sud je odbio žalbu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

16. U vezi odbijanja prijedloga za određivanje privremene mjere tužitelj sadržajno ne iznosi žalbene razloge, iako pobija odluku i u tom dijelu. I po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., u daljnjem tekstu: OZ), pa je odbio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a potvrdio rješenje pod toč. III. izreke.

17. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a.

18. U žalbi tuženik pobija odluku o troškovima postupka u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari te sadržajno ne iznosi žalbene razloge.

19. Obzirom je prilikom dosude troškova prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su troškovi navedeni u obrazloženju bili potrebni za vođenje parnice, te ih je pritom odmjerio u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), što znači da je odluka o troškovima postupka donesena pravilnom primjenom materijalnog prava, ovaj sud je odbio žalbu i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrdio presudu pod toč. II. izreke presude.

Varaždin, 25. studenog 2021.

Predsjednik vijeća

Milko Sambolek v.r.