Poslovni broj: Usž-2252/21-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Domac, u upravnom sporu tužitelja V. Š. iz O., protiv tuženika Državnog inspektorata, Z., u predmetu radi zaštite potrošača, odlučujući o presudi Upravnog suda u Osijeku, broj: UsI-1439/20 od 13. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 25. studenoga 2021.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, broj: UsI-1439/20 od 13. travnja 2021.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-050-02/20-01/25, urbroj: 443-01-24- 03/2-20-1 od 6. studenoga 2020., te je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužitelja izjavljen na odgovor voditeljice Službe za nadzor trgovine, usluge i zaštite potrošača Državnog inspektorata, Područnog ureda O., klasa: 336-02/20-01/719, urbroj: 443-02-01-01/1-20-2 od 28. rujna 2020. kojim je tužitelj obaviješten da njegova predstavka ne ulazi u propisani djelokrug tržišne inspekcije prema Zakonu o zaštiti potrošača.

3. Protiv ove presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj ističe da do danas ne postoji sudska praksa o tome je li nositelj OPG-a ili nositelj SOPG-a potrošač te smatra iznimno važnim da se o tome zauzme pravno stajalište. Ističe da je prvostupanjski sud izbjegao u presudi obrazložiti bavi li se tužitelj trgovačkom, poslovnom, obrtničkom ili profesionalnom djelatnošću. Poziva se na odluku Vrhovnog suda RH broj: GR-412/19 od 5. studenoga 2019. te ocjenjuje nepravilnim zaključak prvostupanjskog suda vezano za sudsku nadležnost između tužitelja i trgovca E. R. d.o.o. Obrazloženje prvostupanjske presude smatra pogrešnim i površnim pri čemu se prvostupanjski sud drži ugovora broj: R (224-09/05/18), a ovaj ugovor ne daje odgovor na pitanje primjene Zakona o zaštiti potrošača i pitanje može li naručitelj/tužitelj biti potrošač. Navodi da prvostupanjski sud nije napravio razliku između dva trgovca s potpuno različitim odnosom prema tužitelju/potrošaču i to a) neispunjenje ugovora E. R. d.o.o. i b) sklapanja ugovora B. d.o.o. Smatra da iz prvostupanjske presude nije razvidno tko može biti podnositelj zahtjeva u konkretnom slučaju i prema čijem zahtjevu za inspekcijskim nadzorom bi tržišna inspekcija uopće i postupala. Smatra da ukoliko prvostupanjska presuda ne bude ukinuta, u praksi stavlja izvan snage primjenu djela Zakona o zaštiti potrošača i u nejednak položaj stavlja trgovce (kontrolna tijela) prema drugim trgovcima koji moraju trpjeti inspekcijske nadzore tržišne inspekcije. Predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem tužitelj kao fizička osoba, poljoprivrednik (registrirani subjekt) koji obavlja poljoprivrednu djelatnost u organizacijskom obliku OPG/SOPG nije fizička osoba potrošač u smislu članka 5. stavka 1. točke 15. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 41/14., 100/15. i 14/19.).

7. Navedenom zakonskom odredbom propisano je da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj zahtijevao provođenje inspekcijskog postupka u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača zbog neispunjenja ugovora i nezakonitog odbijanja sklapanja ugovora o pružanju usluga koje se odnose na obavljanje stručne kontrole i certificiranja u ekološkoj proizvodnji u odnosu na certifikacijska tijela E. R. d.o.o. i B. d.o.o. Pri tome tužitelj smatra da je OPG potrošač i da u odnosu na ugovor sklopljen sa certifikacijskim tijelom E. R. d.o.o. ima pravo na zaštitu prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

9. Navedeno stajalište tužitelja nije na zakonu osnovano.

10. Naime, OPG nije potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 5. stavka 1. točke 15. Zakona o zaštiti potrošača kada na tržištu djeluje u okviru svoje poljoprivredne djelatnosti kao registrirani subjekt. Protivno isticanju tužitelja prema kojem prvostupanjski sud preuzima sintagmu tuženika "registrirani subjekt" koju materijalno pravo uopće ne poznaje, skreće se pozornost tužitelju na odredbe Zakona o obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu (Narodne novine, broj 29/18.) koji odredbom članka 7. stavka 1. propisuje vođenje upisnika OPG-ova kao javno službenu evidenciju u elektroničkom obliku koja sadržava vjerodostojne i ažurirane podatke o subjektima upisa, fizičkim osobama u organizacijskom obliku OPG-a za koje je upis u upisnik OPG-ova propisan tim Zakonom. Stoga sintagma registrirani subjekt nije proizvoljna već proizlazi iz naprijed navedene zakonske odredbe.

11. Pravilno je pozivanje tužitelja na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Gr-412/19 od 5. studenoga 2019. u pogledu stvarne nadležnosti sudova mjerodavnih za rješavanje sporova iz ugovornih odnosa. Međutim, navedena odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj upravnoj stvari.

12. Niti ostali žalbeni razlozi kojima tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, zbog čega se posebno ne razmatraju.

13. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda ne postoji razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 25. studenoga 2021.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.