REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3081/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Novska, N., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. T. d.d. Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. u 1  2

R., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4200/2018-4 od 6. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2/17-15 od 27. travnja 2018., u sjednici održanoj 24. studenoga 2021.,

r i j e š i o  j e:

I Dopušta se podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4200/2018-4 od 6. travnja 2021. zbog pravnih pitanja:

(1) „Ima li infrastrukturni operator obvezu da vlasniku nekretnine plaća naknadu za pravo puta prije nego što mu, na njegov zahtjev, Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti izda potvrdu o pravu puta ili, na zahtjev vlasnika, donese rješenje u postupku utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta?

(2) Je li infrastrukturni operator, u smislu odredbe članka 3. stavka 1. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta („Narodne novine“ 152/11, 151/14 i 95/17- dalje: Pravilnik), prema kojoj „u svrhu izdavanja potvrde o pravu puta, u slučajevima propisanim ovim Pravilnikom, infrastrukturni operator dostavlja HAKOM- u (Agenciji) zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta“ u obvezi Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti podnijeti zahtjev za izdavanje potvrde o pravu puta i ako tu obvezu ima, kada mu ona nastaje i dospijeva, odnosno nastaje li i dospijeva li mu ta obveza u trenutku kada je stekao pravo puta?“.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4200/2018-4 od 6. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2/17-15 od 27. travnja 2018.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik je predložio prijedlog odbaciti kao nedopušten, a tužitelja obvezati da mu nadoknadi trošak sastava odgovora na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), članka 385.a ZPP i članka 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da su pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije važna ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer o tim pitanjima za sada nema prakse revizijskog suda.

4. Budući da su u ovoj pravnoj stvari ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 387. stavak 6. ZPP riješeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

5. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer ta postupovna radnja, u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP, nije bila potrebna.

Zagreb, 24. studenoga 2021.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.