Poslovni broj: Usž-906/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Ante Galića, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice G. A. iz F., koju zastupa opunomoćenik I. M., odvjetnik u U., protiv tuženika Centra za socijalnu skrb P.-P., P., radi izdavanja suglasnosti za prijavu boravišta, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1045/2020-8 od 21. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 24. studenoga 2021.
p r e s u d i o j e
Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 3 UsI-1045/2020- 8 od 21. prosinca 2020. i rješava:
Odbacuje se tužba kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje suglasnosti Centra za socijalnu skrb P.-P., klasa: 552-01/20-1/23, urbroj: 2167-16- 02-01-20-8 od 6. kolovoza 2020.
2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da se prvostupanjski sud bavi sadržajem privremene mjere Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču, poslovni broj P Ob-178/2019 od 30. rujna 2019. iako je sadržaj privremene mjere irelevantan. Tužiteljica nije osporavala činjenicu da je privremenom mjerom određeno da djeca, žive s ocem na adresi N. V., S. 10. Navodi da sud ignorira mišljenje vještaka psihologa iz kojeg proizlazi da djeca moraju imati svoja stalna mjesta na koja su naučena, a u konkretnom slučaju, djeca su naučila živjeti na adresi S. 10. Tužiteljica nije isticala činjenice vezane za ostvarivanje njenih osobnih odnosa s djecom već da je protivno mišljenju psihologa dana suglasnost za promjenu adrese boravišta. Ističe i da se otac djece preselio na novu adresu N. V., L. 2d, a tek potom tražio izdavanje suglasnosti te da je kuća na adresi S. 10 u vlasništvu oca djece, dok je kuća na novoj adresi unajmljena. Tužiteljica smatra da najmodavac može u svako doba otkazati ugovor o najmu, a što ne bi bilo u dobrobiti djece. Smatra da je trebalo saslušati tužiteljicu, a koji dokazni prijedlog je sud odbio. Predlaže da Visoki upravni sud pobijanu presudu poništi i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, odgovor na žalbu nije dostavio.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz spisa proizlazi da je tuženik 6. kolovoza 2020. dao suglasnost B. R., ocu i zakonskom zastupniku maloljetne djece E. R. i L. R., da u nadležnoj Policijskoj upravi i., Policijskoj postaji P.-P. prijavi boravište maloljetne djece E. R. i L. R. na adresu L. 2D, N. V.
6. Tuženik je suglasnost od 6. kolovoza 2020. donio nakon provedenog postupka u kojem je utvrdio da je rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču- Parenzo poslovni broj 31 P Ob-178/2019-3 od 30. rujna 2019. određena privremena mjera kojom je odlučeno da maloljetna djeca E. R. i L. R. stanuju s ocem B. R. te su uređeni osobni odnosi maloljetne djece s majkom G. A., ovdje tužiteljicom. Utvrđeno je da je otac maloljetne djece B. R. 29. srpnja 2020. podnio zahtjev tuženiku za izdavanje suglasnosti radi prijave boravišta djece na novu adresu stanovanja L. 2D, N. V. s obzirom da se tužiteljica usprotivila da otac promijeni adresu boravišta djece. Tuženik je tijekom postupka utvrdio da se kuća u koju se preselio B. R. s djecom nalazi u istom mjestu stanovanja N. V., na drugoj adresi L. 2c, koja je blizu mjesta prijašnjeg stanovanja na adresi N. V., S. 10 te da su se preseljenjem obitelji na novu adresu stekli bolji uvjeti stanovanja za cijelu obitelj pa tako i za maloljetnu djelcu.
7. Odredbom članka 100. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ 103/15.) propisano je da se zastupanje u vezi s bitnim osobnim pravima djeteta, između ostalog, odnosi na promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta. Odredbom članka 100. stavka 2. Obiteljskog zakona propisano je da je zastupanje u vezi s djetetovim pravima iz stavka 1. toga članka valjano ako roditelj koji zastupa dijete ima pisanu suglasnost drugog roditelja koji ima pravo zastupati dijete.
8. Stavcima 3. i 4. istog članka propisano je da suglasnost iz stavka 2. za promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta nije potrebna ako preseljenje bitno ne utječe na ostvarivanje postojećih osobnih odnosa s drugim roditeljem, pod uvjetom da je roditelj s kojim dijete stanuje pribavio suglasnost centra za socijalnu skrb odnosno da suglasnost za promjenu prebivališta, odnosno boravišta djeteta iznimno nije potrebna ako je prijava prebivališta, odnosno boravišta nužna radi zaštite prava i interesa djeteta, pod uvjetom da je roditelj s kojim dijete stanuje pribavio suglasnost centra za socijalnu skrb.
9. Odredbom članka 100. stavka 5. Obiteljskog zakona propisano je da će sud u izvanparničnom postupku na prijedlog djeteta ili roditelja odlučiti koji će od roditelja u toj stvari zastupati dijete radi zaštite dobrobiti djeteta, ako roditelj koji zastupa dijete u stvarima iz stavka 1. toga članka ne može pribaviti pisanu suglasnost drugog roditelja, osim u slučaju iz stavaka 3. i 4. toga članka.
10. Odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, a odredbom članka 3. stavka 1. točke 2. ZUS-a da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojeg nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek, 11. Odredbom članka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09.; dalje: ZUP) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnom interesu fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje, a i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
12. Prema odredbama članka 22. stavka 2. točaka 1. do 4. ZUS-a, tužbom se može zahtijevati poništavanje ili oglašavanje ništavom pojedinačne odluke, donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, postupanje koje tuženik sukladno propisima ili pojedinačnoj odluci obvezan izvršiti i oglašivanje ništetnim upravnog ugovora ili izvršavanje obveze iz upravnog ugovora.
13. Tužiteljica je u konkretnom slučaju, kako to proizlazi iz podataka u spisu predmeta, pokrenula upravni spor osporavajući suglasnost Centra za socijalnu skrb P.-P. od 6. kolovoza 2020. kojom je dana suglasnost B. R., ocu i zakonskom zastupniku maloljetne djece E. R. i L. R. da u nadležnoj policijskoj upravi prijavi boravište maloljetne djece E. R. i L. R. na adresu L. 2D, N. V.
14. Prema ocjeni ovoga Suda, navedena suglasnost Centra za socijalnu skrb P.- P. od 6. kolovoza 2020. koja je donesena na temelju odredbe članka 100. stavka 3. Obiteljskog zakona nije upravni akt čija se zakonitost može ocjenjivati u upravnom sporu, niti je postupanje koje joj je prethodilo, postupanje iz područja upravnog prava.
15. Obiteljskim zakonom nije propisano da je suglasnost kakvu je donio tuženik upravni akt niti je propisano da je protiv takve odluke moguće izjaviti žalbu, odnosno pokrenuti upravni spor.
18. Imajući na umu navedeno kao i određenje pojma upravne stvari iz članka 2. ZUP-a, a ovaj Sud smatra da u konkretnom slučaju nije riječ o upravnoj stvari.
19. Slijedom navedenog, trebalo je na temelju članka 74. stavka 2. ZUS-a poništiti prvostupanjsku presudu te s obzirom da ne postoje pretpostavke za vođenje spora, jer je utvrđeno da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, valjalo je sukladno odredbi članka 30. stavka 1. točke 7. ZUS-a odbaciti tužbu.
U Zagrebu 24. studenoga 2021.
Predsjednica vijeća
dr. sc. Sanja Otočan, v.r.
