REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 39/2017-18
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đure Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja Fonda za naknadu oduzete imovine, Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje prvozainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva iz Z., drugozainteresirane osobe A. D. iz O., koju zastupa O. P., odvjetnik iz Odvjetničkog društva T. i p. d.o.o., Z., trećezainteresirane osobe Lj. P. iz Z., četvrtozainteresirane osobe J. P. iz O., petozainteresirane osobe V. P.-U. iz Z., šestozainteresirane osobe M. P. iz Z., sedmozainteresirane osobe I. C. iz R., i osmozainteresirane osobe A. I. R. iz Z., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državnog odvjetništva Republike Hrvatske poslovni broj GZ-DO-42/2017-4 od 25. rujna 2017. protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2046/16-2 od 1. prosinca 2016., kojom je potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl- 260/14 od 10. ožujka 2016., u sjednici održanoj 24. studenoga 2021.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude se usvaja te se preinačuju presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2046/16-2 od 1. prosinca 2016. i presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Usl-260/14 od 10. ožujka 2016. i sudi:
Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-942-01/08-01/179, Ur. broj: 514-04/01-13-03 od 19. prosinca 2013. i djelomično rješenje IV Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava D. S., Klasa:
UP/I-942-05/06-01/06, Ur. broj: 2140-07-03-04/1-07-21 od 28. prosinca 2007., a predmet se vraća prvostupanjskom upravnom tijelu Uredu državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Službi za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava D. S. – na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske potvrđena je presuda Upravnog suda u Zagrebu, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-942-01/08-01/179, Ur. broj: 514-04/01-13-03 od 19. prosinca 2013.
2. Protiv ove presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog povrede zakona. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, preinačiti presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i usvojiti žalbu tužitelja.
3. Odgovor na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude podnijele su sedmozainteresirana osoba I. C. i osmozainteresirana osoba A. I. R.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je osnovan.
5. Pobijana je presuda ispitana samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje.
6. Rješenjem Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Klasa: UP/II-942-01/08-01/179, Ur. broj: 514-04/01-13-03 od 19. prosinca 2013. poništeno je djelomično rješenje IV Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava D. S., Klasa: UP/I-942-05/06-01/06, Ur. broj: 2140-07-03-04/1-07-21 od 28. prosinca 2007., a kojim rješenjem su u toč. 1. utvrđeni ovlaštenici prava na naknadu – povrat za imovinu oduzetu prijašnjim vlasnicima M. i T. P. i to: J. P. (unuk rođen ... iz O., .... u 2/40 dijela), A. D. (unuka rođena .... iz O., .... u 2/40 dijela), V. P.-U. (unuka rođena .... iz O., ... 10 u 2/40 dijela), M. P. (unuka rođena .... iz O., ... u 2/40 dijela), Lj. P. (unuka rođena .... iz Z., ... u 2/40 dijela), I. C. (unuka rođena .... iz R., ... u 5/40 dijela) i A. I. R. (praunuka rođena .... iz Z., ... u 5/40 dijela), u toč. 2. utvrđeno je pravo na naknadu ovlaštenicima iz toč. 1. za oduzete šume i šumsko zemljište, pobliže navedeno u toj točki izreke, u toč. 3. izreke određena je naknada za oduzete šume iz toč. 2. rješenja, a koja je utvrđena u ukupnom iznosu od 412.331,42 kn, a od tog iznosa ovlaštenicima da pripada: J. P. – 2/40, što iznosi 20.616,56 kn, A. D. – 2/40, što iznosi 20.616,56 kn, V. P.-U. – 2/40, što iznosi 20.616,56 kn, M. P. – 2/40, što iznosi 20.616,56 kn, Lj. P. – 2/40, što iznosi 20.616,56 kn, I. C. – 5/40, što iznosi 51.541,04 kn i A. I. R. – 5/40, što iznosi 51.541,04 kn, u toč. 4. izreke određen je Fond za naknadu oduzete imovine, kao obveznik naknade koji je dužan utvrđeni iznos naknade iz toč. 3. rješenja isplatiti ovlaštenicima iz toč. 1. rješenja u obveznicama Republike Hrvatske, u 40 polugodišnjih rata koje dospijevaju 1. siječnja i 1. srpnja svake godine, počevši od 2000. do 2019., a toč. 5. izreke je odlučeno o troškovima postupka.
7. Iz obrazloženja drugostupanjskog rješenja proizlazi da drugostupanjsko tijelo žalbu Fonda za naknadu oduzete imovine protiv prvostupanjskog rješenja ocjenjuje neosnovanom budući se sukladno čl. 49. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 - dalje: Zakon o naknadi) imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja, pa shodno navedenom navodi se da nije pravno odlučno je li oduzeta imovina bila šuma ili ne, već ocjenjuje relevantnim utvrđenje prvostupanjskog tijela da imovina sada predstavlja šumu te da se naknada određuje sukladno tomu, dok žalbe ostalih žalitelja ocjenjuje osnovanim te poništava osporeno djelomično rješenje i predmet vraća na ponovni postupak.
8. Odlučujući u upravnom sporu tužitelja Fonda za naknadu oduzete imovine upravni sudovi su odbili tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo od 19. prosinca 2013. Naime, upravni sudovi su shvaćanja da nije pravno odlučno je li šuma postojala u trenutku oduzimanja, kada je u postupku utvrđeno da prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja ona postoji, pa da se naknada određuje sukladno tome u smislu odredbe čl. 49. Zakona o naknadi.
9. U zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Državno odvjetništvo u bitnom iznosi stajalište da se odredbe čl. 49. Zakona o naknadi primjenjuju samo u slučaju kad prijašnji vlasnik stječe pravo naturalne restitucije. U konkretnom slučaju to bi značilo kad bi prijašnji vlasnik imao pravo naturalne restitucije, on bi sukladno čl. 49. Zakona o naknadi stekao pravo vlasništva na šumi neovisno o tome što ta nekretnina u vrijeme oduzimanja nije bila šuma, a odnos između njega i dotadašnjeg vlasnika u pogledu ulaganja izvršenih u podizanju šume na toj nekretnini rješavali bi u sudskom postupku po pravilima obveznog odnosno stvarnog prava. Međutim, u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti naturalne restitucije, odnosno oduzete nekretnine ne vraćaju se u vlasništvo prijašnjem vlasniku, nego prijašnji vlasnik ima pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske. Stoga smatra da se na ovaj slučaj ne može primijeniti čl. 49. Zakona o naknadi, kako to pogrešno smatraju upravni sudovi i upravna tijela.
10. Odredba čl. 49. Zakona o naknadi glasi:
"(1.) Imovina koja je predmet naknade daje se prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja.
(2.) Ako postoji razlika u vrijednosti nekretnine procijenjene u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja prema stanju nekretnine kako bi ona bila u vrijeme oduzimanja, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja može zahtijevati od prijašnjeg vlasnika da mu prizna suvlasništvo u omjeru njegovih ulaganja ili da mu isplati odgovarajuću novčanu naknadu u omjeru tih ulaganja u skladu s propisima o stvarnim pravima, odnosno obveznim odnosima.
(3.) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka, sadašnji vlasnik, odnosno nositelj prava korištenja i raspolaganja nekretnine nije dužan tu nekretninu predati prijašnjem vlasniku u posjed, sve dok mu prijašnji vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja u visini utvrđenoj međusobnim ugovorom ili pravomoćnom sudskom odlukom, ako se drugačije ne sporazume.
(4.) Za sporove o kakvom stvarnom pravu ili obvezi koji proisteknu iz rekonstrukcije (adaptacije, nadogradnje, dogradnje, sanacije, izmjene postojećih postrojenja i uređaja i sl.) kao i sporove glede prava na zajedničkim dijelovima zgrade ili zemljišta koji nastanu povodom vraćanja nekretnine prijašnjem vlasniku nadležan je sud, a rokovi protekom kojih se gubi pravo ili rokovi zastare počinju teći od dana stupanja na snagu ovoga Zakona."
11. Osnovani su prigovori Državnog odvjetništva da se odredbe čl. 49. Zakona o naknadi primjenjuju samo u slučaju kad prijašnji vlasnik ima pravo na povrat oduzete nekretnine. Njima je samo uređen odnos prijašnjeg i sadašnjeg vlasnika prilikom povrata imovine koja je predmetom naknade. U stavku 1. toga članka je propisano da prijašnji vlasnik kojem se nekretnina daje u vlasništvo stječe pravo vlasništva na toj nekretnini prema stanju i načinu korištenja u kojem se ta nekretnina nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju njegovog prava vlasništva na toj nekretnini bez obzira na način korištenja u kojem se nekretnina nalazila u trenutku oduzimanja. Nadalje, taj članak u stavku 2. propisuje da u slučaju izvršenih ulaganja kojima je povećana vrijednost nekretnine u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja u odnosu na vrijednost koju je nekretnina imala u trenutku oduzimanja sadašnji vlasnik nekretnine ima pravo na naknadu za to ulaganje u skladu s propisima o stvarnim pravima, odnosno obveznim odnosima. U stavku 3. uređeno je pravo zadržanja sadašnjeg vlasnika, odnosno nositelja prava korištenja i raspolaganja, dok je stavkom 4. uređeno pitanje nadležnosti i tijeka prekluzivnih i zastarnih rokova.
12. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda navedena odredba o povratu imovine prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, suprotno stajalištu upravnih sudova izraženom u pobijanim presudama, ne može se primijeniti na slučajeve kada prijašnji vlasnik nema pravo na vraćanje, već samo pravo na naknadu u novcu ili/i obveznicama Republike Hrvatske. Ovo stoga što bi doslovna primjena u takvim slučajevima dovela do toga da ovlaštenici naknade dobiju naknadu i za vrijednost imovine koja je povećana od trenutka oduzimanja do trenutka donošenja rješenja kojim se priznaje pravo na naknadu. Štoviše, suprotno razlozima koje iznose upravni sudovi, iz čl. 49. st. 2. Zakona o naknadi ne proizlazi da bi ovlaštenicima koji ostvare pravo na povrat, pripadala povećana vrijednost, jer i oni moraju u slučaju povećanja vrijednosti od trenutka oduzimanja platiti naknadu ili priznati suvlasništvo u omjeru ulaganja vlasniku odnosno nositelju prava korištenja i raspolaganja. Navedeno pravno shvaćanje dodatno se potvrđuje u okolnostima konkretnog slučaja jer su upravna tijela i upravni sudovi prilikom utvrđivanja visine naknade ovlašteniku naknade priznala pravo na naknadu i za šumu (šumsku masu), iako ta vrijednost nije oduzeta prijašnjim vlasnicima jer nije ni postojala u vrijeme oduzimanja, već se radi o naknadnom ulaganju u oduzeto zemljište budući je šuma posađena nakon oduzimanja (tako i ovaj sud u U-zpz 3/15-6 od 9. prosinca 2017. i U-zpz 5/2015-8 od 22. rujna 2020.).
13. Slijedom navedenog, u smislu odredbe čl. 78. st. 4. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12 i 152/14 – dalje: ZUS) valjalo je preinačiti presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i presudu Upravnog suda u Zagrebu na način kako je to navedeno u izreci ove odluke.
14. Kako ni prvostupanjsko, ni drugostupanjsko upravno tijelo zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu utvrđivali visinu naknade samo za zemljište, već ukupnu naknadu za zemljište i šumu, a k tomu i ostale odlučne činjenice koje su osnova za donošenje meritorne odluke nisu utvrđene, to je valjalo nakon preinačavanja presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Upravnog suda u Zagrebu (nakon usvajanja upravne tužbe i poništavanja rješenja oba nižestupanjska upravna tijela) predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu Uredu državne uprave u Krapinsko- zagorskoj županiji, Službi za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Donja Stubica – na ponovni postupak (čl. 58. st. 1. ZUS).
Zagreb, 24. studenoga 2021.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
