REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

SPLIT

Poslovni broj: 87 Ps-124/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Danielu Banu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. E. iz S., O.: …,

zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. društva M. &

partneri j.t.d. u S., protiv tuženice S. J. iz P., O.: …, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Z.

odvjetničkog ureda I. S. & M. S. u S., radi iseljenja, predaje u posjed i isplate, i u pravnoj stvari tuženice-protutužiteljice S. J. iz P.,

O.: …, zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima

iz Z. odvjetničkog ureda I. S. & M. S. u S., protiv tužitelja-

protutuženika V. E. iz S., O.: …,

zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz O. društva M. &

partneri j.t.d. u S., radi predaje, nakon javne glavne rasprave, održane i zaključene 20. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, M. P., odvjetnika i punomoćnice tuženice, M. S., odvjetnice, 24. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazniti od svojih stvari, poslovni prostor površine 35,36 m2 koji se nalazi u suterenu s južne strane čest.zgr. 647, u naravi kuća, Z.U. 2948 K.O. J., na adresi …,B.,

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu traženja kojim je tužena dužna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazniti od osoba te tužitelju predati u isključivi posjed i na daljnje nesmetano korištenje poslovni prostor površine 35,36 m2 koji se nalazi u suterenu s južne strane čest.zgr. 647, u naravi kuća, Z.U. 2948 K.O. J., na adresi …, B..

III. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 27.000,00 kuna zajedno s zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 05. 2017. pa do isplate,

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 06. 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 07. 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 08. 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 09. 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 10. 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 11. 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 12. 2017. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 01. 2018. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 02. 2018. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 03. 2018. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 04. 2018. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 05. 2018. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 06. 2018. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 07. 2018. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 08. 2018. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 09. 2018. pa do isplate

- na iznos od 1.500,00 kn od dana 11. 10. 2018. pa do isplate

po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženice-protutužiteljice prema tužitelju- protutuženiku u iznosu od 24.000,00 kn te se prigovor radi prebijanja odbija kao neosnovan.

V. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tuženice-protutužiteljice koji glasi:

„Nalaže se tužitelju-protutuženiku u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe predati u posjed tuženici-protutužiteljici stvari koje se nalaze u poslovnom prostoru tužitelja- protutuženika pov. 35,36 m2, a koji se nalazi u suterenu sa južne strane čest.zgr.647, u naravi kuća upisana u zk.ul. 2948 K.O. J., na adresi P. , B. i to klima uređaj, rashladnu vitrinu, aluminijske police, kompjutor,

skener, blagajnu i blagajnički pult, vagu salamoreznicu, dvokrilni ormar, zaštitnu željeznu ogradu na ulaznim vratima i katanac, a tužitelj-protutuženik se ove obveze oslobađa ukoliko tuženoj-protutužiteljici isplati novčani iznos od 20.000,00 kn u roku od osam dana.”

VI. Dužna je tuženica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju nastali parnični trošak u iznosu od 13.500,00 kn, zajedno s zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 24. studenog 2021. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. dok se u preostalom dijelu zahtjeva u iznosu od 1.875,00 kuna više od dosuđenog zahtjev odbija kao neosnovan.

VII. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj V. E. je 4. siječnja 2018. podnio sudu tužbu protiv tuženice S. J., radi iseljenja i predaje u posjed i isplate.

1.1. Tužitelj navodi u tužbi da su, on kao zakupodavac, a tužena kao zakupnik 3. ožujka 2017. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora koji se nalazi u kući na adresi B., a istočno od garaže u vlasništvu E. I..

Stranke da su ugovorile zakupninu u visini od 1.500,00 kn koju se tužena kao zakupnik obvezala plaćati tužitelju kao zakupodavcu najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec. Člankom XIV ugovora, stranke su ugovorile da obveza tužena za plaćanjem zakupnine počinje s početkom rada 1. svibnja 2017. Tužena da svoju obvezu plaćanja dužne zakupnine nije izvršila niti za jedan mjesec, zbog čega je tužitelj 11. listopada 2017. putem punomoćnika uputio tuženoj Opomenu pred otkaz Ugovora o zakupu, a kojim je tužena pozvana da tužitelju plati dužnu zakupninu u roku od sedam dana, jer će u protivnom ugovor biti raskinut. Kako tužena nije niti u ostavljenom roku izvršila plaćanje dužne zakupnine, tužitelj da je 10. studenog 2017. raskinuo predmetni ugovor o zakupu i pozvao tuženu da u roku od tri dana isprazni predmetni poslovni prostor od osoba i stvari, preda ključeve istog te podmiri dužne iznose zakupnine.

2. U odgovoru na tužbu, od 22. veljače 2018. tuženica S. J.

navodi da ona nije dužna tužitelju, nego on njoj. Navodi da je u njegov derutni, oronuli poslovni prostor (garažu) uložila vlastitih 1.300,00 eura, po 18 sati svog rada, goriva, amortizacije itd. Tužitelj i ona da su imali usmeni dogovor pred svjedocima kako će ona uložiti svoj novac te će isto kompenzirati kroz mjesečni najam, a tužitelj da se nije pridržavao dogovora, kontinuirano da potražuje najamninu, prijeti kako će poslati zaštitare da je izbace iz prostora i kako neće smjeti prići i to da je pred svjedocima izjavio. U prijeboj da stavlja sav uloženi novac u poslovnom prostoru V. E..

3. Sud je u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P.-2/2018. donio presudu od 19. travnja 2019. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan te tuženicu obvezao na naknadu parničnog troška.

4. Rješenjem Ž. suda u R., poslovnog broja G.-1519/2019 od 7.

studenoga 2019. ukinuta je presuda O. suda u S. poslovnog broja P.-

2/2018 od 19. travnja 2019. te je predmet vraćen sudu na ponovno suđenje, uz uputu da je utvrditi relevantne činjenice za donošenje odluke i to, da li su ispunjene pretpostavke za otkaz ugovora, da li je između stranaka osim pisanog ugovora o zakupu sklopljen i usmeni ugovor, a ako jeste koji je sadržaj takvog ugovora, te da li su stoga ispunjene zakonske pretpostavke da se udovolji tužbenom zahtjevu tužitelja, vodeći računa da prigovor prijeboja treba biti označen u novčanom iznosu i da stranka treba predložiti dokaze radi utvrđivanja osnovanosti istaknutog prigovora prijeboja.

5. U ponovljenom postupku, koji se vodi pod gornjim poslovnim brojem, tuženica je u podnesku od 7. rujna 2020. (list 57-58 spisa) navela da su stranke imale usmeni dogovor prije ulaska u sporni prostor na način da tužena izvrši ulaganja u poslovni prostor koji je bio neuvjetan za rad, da je ona izvršila ulaganja u visini od 5.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, kojim iznosom je platila radnike, materijal, prijevoze robe te nabavu stvari potrebnih za rad u trgovini.

6. Tužitelj da je tuženicu uveo u posjed prostora u ožujku 2017. kako bi mogla započeti s radovima, a svi radovi da su obavljeni u dva mjeseca. Stranke da su imale dogovor da tužena ne plaća ugovorenu z akupninu tužitelju dok se ona u cijelosti ne namiri za iznos ulaganja u prostor tužitelja te je nesporno da su stanke potpisale tipski ugovor o zakupu i ugovorile iznos mjesečne zakupnine od 1.500,00 kn, ali je usmeni dogovor bio da se mjesečni iznosi zakupnine prebiju s ulaganjima i tek kad se cjelokupni iznos kompenzira da je tužena trebala započeti s plaćanjem. Tužena ne osporava da bi joj tužitelj na ruke predao iznos od 13.500,00 kn kako je navedeno u Potvrdi, ali se od ukupno uloženog iznosa umanjuje taj iznos pa je tužitelj i dalje bio dužan tuženoj za izvršena ulaganja u visini od 24.000,00 kn. U odnosu na tužbeni zahtjev za iseljenjem iz prostora, da je u trenutku donošenja prvostupanjske presude 19. travnja 2019. tužena izbačena iz prostora pa da je o tom zahtjevu bespredmetno raspravljati.

6.1. Tužitelj da je nezakonito iselio tuženu iz prostora na način da je dao nalog da se isključi električna energija, čime je ova onemogućena u obavljanju djelatnosti trgovine, bila je primorana izaći iz prostora, a tužitelj da tuženoj nije vratio stvari koje su njeno vlasništvo i to klima uređaj, rashladnu vitrinu, aluminijske police, kompjutor, skener, blagajnu i blagajnički pult, vagu, salamoreznicu, dvokrilni ormar, zaštitnu željeznu ogradu na vratima i katanac, čime nezakonito zadržava stvari tužene, odbija ih vratiti, a tuženu na takav način onemogućava d svoje stvari koristi.

7. Tuženica postavlja protutužbeni zahtjev za predaju u posjed stvari koje se nalaze u poslovnom prostoru, koje obveze se tužitelj-protutuženik može osloboditi ukoliko tuženoj-protutužiteljici isplati iznos od 20.000,00 kn.

8. Tužitelj u podnesku od 26. listopada 2020. (list 96-97) u bitnom ističe da je t užena u podnesku od 7. rujna 2020. istakla da je izvršila ulaganja u predmetni poslovni prostor u visini od 5.000,00 eura, dok je u svom odgovoru na tužbu od 22. veljače 2018. navela da je u predmetni poslovni prostor uložila 4.300,00 eura te istakla prigovor prijeboja. Iz navedenog da nije jasno koji bi se iznos prebijao. Dalje ističe da tražbine tužitelja prema tuženoj i tražbina tužene prema tužitelju nisu istorodne i ne mogu se prebiti jer su izražene u različitim valutama. Napominje da je tužena istakla građansko pravni prijeboj, a ne procesno pravni prijeboj (prigovor radi prebijanja), da do pokretanja postupka tužena nije dala tužitelju izjavu o prijeboju što bi zahtijevao građansko pravni prijeboj. Tužena da nije dokazala da je njena tražbina prema tužitelju nastala, da su bile ostvarene zakonom propisane pretpostavke za prijeboj i da je tužitelju dala izjavu o prijeboju. Ističe da niti jedan prilog koji je tužena priložila ne predstavlja dokaz ulaganja u prostor. Osporava se i visina ulaganja, a ako je tužena i vršila kakva dodatna ulaganja u prostor da to nisu ulaganja koja bi bio dužan snositi tužitelj, niti je na to tužena nikada pozvala tužitelja i dala mu primjereni rok da to učini. Tužitelj da nije iselio tuženu, ni nezakonito, niti je dao nalog da se u prostoru isključi električna energija koju je isključio je distributer zbog neplaćanja iste od strane tužene. Tužitelj da je morao platiti dug za električnu energiju koji je učinila tužena, morao platiti i ponovno uključivanje električne energije za predmetni poslovni prostor, na što ukazuje i pravomoćna presuda Općinskog suda u Splitu poslovnog broja P-3626/19. Da tužitelj nije iselio tuženu iz predmetnog poslovnog prostora potvrđuje i sama tužiteljica u svojim navodima koje je iznijela na ročištu dana 28.1.2019. g., kada je navela da ona još uvijek ima ključ od prostora.

9. Tijekom dokaznog postupku je sud pročitao Ugovor o zakupu poslovnog prostora ovjeren po javnom bilježniku J. M. iz S. pod brojem O.- 1530/2017 od 3. ožujka 2017. (list 4-7), opomenu pred otkaz ugovora o zakupu dostavljenu S. J. 17. listopada 2017. sa povratnicom (list 8), pisani raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10. studenog 2017. sa potvrdom o predaji pošiljke (list 9), preslik potvrde izdavatelja V. E. i primateljice

S. J. od 31. ožujka 2017.(list 21), preslik P. plaćanja (list 59-60),

preslike računa o kupovini različitih proizvoda tijekom ožujka i travnja 2017. (list 60- 88), pravomoćnu presudu O. suda u S. poslovnog broja P-3626/2019 od

12. lipnja 2012. u pravnoj stvari tužitelja V. E. protiv tuženice S.

J., radi isplate (list 52-55), saslušao V. E.., S.

J., svjedoke J. T., D. P.,

10. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem I. E. u svojstvu svjedoka, jer tuženica nije na ime dostave poziva po sudskom dostavljaču uplatila određeni iznos te je odustano i od izvođenja dokaza saslušanjem A. R. u svojstvu svjedoka, jer je tuženica povukla prijedlog za izvođenje tog dokaza.

11. U ponovljenom postupku pročitan je iskaz tužitelja V. E. dat u prethodno vođenom postupku pod brojem P.-2/18 u kojem navodi da je vlasnik poslovnog prostora u B., P. 28 i predmetni prostor da je dao u

zakup tuženici S. J. u ožujku 2017. te su sačinili pisani ugovor o zakupu poslovnog prostora ovjeren po javnom bilježniku J. M. 3. ožujka 2017. G.

J. da je u prostoru trebala obavljati trgovinu na malo. Ugovoreno je dau da njene obveze plaćanja najma počinju s početkom rada njenog obrta od 1.5.2017., a pored toga da joj je dao 13.500,00 kn u gotovini i još 1.500,00 kn kada je platio majstora za uređenje sjevernog zida. Dalje navodi da ista nikada nije platila niti jedan iznos mjesečne zakupnine od 1.500,00 kn, dakle ugovoreni iznos. On da ju je dosta puta i pozivao da plati, ali i pored toga da nije izvršavala svoju obvezu, a obrt da je radio. U mjesecu listopadu 2017. putem odvjetnika je gđi J. upućena pisana opomena pred otkaz ugovora o zakupu i to preporučenom pšiljkom koju je ona zaprimila, na što nije reagirala te na koncu preporučenom pošiljkom od 10.11.2017. gospođi J. da je upućen pisani raskid ugovora o zakupu poslovnog prostoje

u kojem ju je još pozvao da u roku od tri dana iseli svoje stvari, sprazni poslovni prostor, ispuni dužne obveze i upozorio da će u protivnom pokrenuti odgovarajući sudski postupak. Tužbu da je podnio u siječnju 2018., a gospođa J. da je napustila poslovni prostor i njemu vratila ključ u listopadu 2018., ali i dalje nije ništa platila, s tim da su u prostoru ostale neke njene stvari. Navodi da nikakvog drugog dogovora s tuženicom u smislu da bi tužitelj trebao obaviti neke radnje ili ona obaviti neke radnje u korist tog poslovnog prostora te zbog toga umanjiti iznos zakupnine, nije bilo.

12. Tuženica S. J. iskazuje da je 2017. dogovor sa V.

E. bio da će ona uzeti u zakup predmetni prostor u kojemu je prije bio dućan 10-15 godina, s tim da je gospođa koja je tu prije držala dućan odustala od daljnjeg zakupa jer je zahtijevalo velika ulaganja u prostor. Sa E. se dogovarala na način da će ona uložiti svoje novce za uređenje prostora. V. da joj je rekao da on nema novca da joj plati to ulaganje da investira u prostor, a ona rekla da će ona investirati, a onda će prebiti dug preko zakupnine tako da dok ne namiri svoja ulaganja, toliko dugo neće biti u obvezi plaćanja mjesečne zakupnine. Dogovorili su se da zakupnina bude 1.400,00 kn. Ugovor su sklopili u pisanom obliku, međutim taj ugovor je bio samo pro forme u praznom prostoru od kada je prijašnji zakupnik napustio prostor dok ne započne u tom prostoru sa obavljanjem svoje djelatnosti, kada su trebali zaključiti pravi ugovor koji međutim, V. više nikada nije spominjao. Uložila je negdje 4.300-4.600 eura u prostor i kompletno adaptirala prostor, da je bio problematičan sjeverni zid koji je propuštao vlagu te je V. našao nekog svog čovjeka za saniranje tog zida, koji je po njoj bio dosta skup i V. joj je dao 13.000,00 kn da iz tog iznosa platim tog čovjeka. Ona da je izvršila isplatu istoga, ne zna sada koliki je bio iznos, a V. je zaključio da je tih 13.000,00 kn dostatno za cjelokupno njeno ulaganje u prostor, tako da više nije dobila nikakav drugi iznos od V.. Dalje po dogovoru nije plaćala zakupninu. U prostoru da je bila od 6. svibnja 2017. do 18. listopada 2018. Tijekom kolovoza 2018. razgovarala je s V. i te godine nisu bili baš neki prihodi, pa je rekla da bi mogla zatvoriti, a on je rekao "ajde vidi", da bi u rujnu iste godine otišao u HEP i zatražio isključenje struje u tom prostoru uslijed čega je imala štetu u vidu zamrznute robe koja je propala oko 10.000,00 kn. Njen kompjuter i sve ostale stvari da se još uvijek nalaze u tom prostoru, jer je Vedran promijenio katanac. U prostoru se još uvijek nalazi salamoreznica, aluminijske police, vaga, frižider, rashladna vitrina za jogurte, ormar, drvena polica za kruh, blagajnički pult, kompjuter, skener, ladica za novce, klima, produžni kabel, rešetka na ulaznim vratima u koju je investirala naknadno nakon što je imala dva puta pokušaj provale. Da je to još uvijek tamo i možda još nešto. Polica da postoji jedno 4-5 i još jedna koja je posebna rađena.

12.1. Na pitanje punomoćnika tužitelja, da je ikada od V. tražila da se sklopi "pravi ugovor o zakupu", tuženica odgovara potvrdno, nakon sklapanja ugovora kojega je opisala i nakon što je bilo sa V. dogovoreno da će se sklopiti tzv. pravi ugovor, a V. je rekao aneks postojećeg ugovora, takav aneks nije sklopljen. Na daljnji upit tuženica navodi da je plaćala struju, vodu nije plaćala jer je to bilo uračunato u iznos zakupnine, da je ostalo oko 3.000,00 kn njenog dugovanja za struju, porez da je plaćala na obrt, a ne zna da li je Vedran plaćao porez na zakup.Na upit da li je ona od V. dobivala kroz 2018. poslije ljeta da plati dužnu zakupninu, a nakon toga dobila poziv da napusti prostor, tuženica navodi da je preko pošte dobila neke V. dopise, dosta kasnije, jer to nije došlo njoj na ruke. Na upit je li došla po svoje stvari nakon obavijesti da napusti prostor, tužiteljica navodi da je dobila obavijest da napusti prostor ali ne da uzme svoje stvari.

V. da je tražio da plaća zakupninu. navodi od 3. svibnja 2017. tri dana prije nego je počela raditi. Na upit zašto nije platila dugovanje struje, tuženica odgovara da sa V. dogovarala da će platiti dugovanje struje što nije sporno, a koje tada nije platila zbog drugih obveza, međutim da je sve ostalo prema V. sporno. Na upit je li ona V. kontaktirala i tražila povrat stvari i da preda ključ, tuženica odgovara da nije.

13. Svjedok J. T., iskazuje da poznaje tužitelja i tuženu, poznato mu je da je u predmetnom prostoru prije bila trgovina, mini market, u kojemu je radila S., to je bilo zatvoreno otprilike dva mjeseca, nakon čega je saznao da je S. preuzela prostor i nastavila raditi isto kao mini market otprilike pola godine, možda i malo više i to je sve što on zna oko tog prostora, a u razgovoru sa njom, da mu je rekla da je u prostor ulagala svoja sredstva, misli da je rekla oko 5.000 EUR, ali on osobno ne zna detalje, vidio je sam samo da je prostor obojan.

13.1.Na upit punomoćnika tužitelja svjedoku, da li je bio prisutan kad su tužitelj i tužena potpisivali ugovor ili eventualno dogovarali zakup, svjedok navodi da nije i da ne zna kako su se dogovarali. Na upit zamjenice punomoćnika tužene, ima li kakva saznanja o usmenim dogovorima tužitelja i tužene, svjedok navodi da nema, nije bio prisutan nikakvom njihovom dogovoru, a ono što zna je ono što mu je tužena rekla. Na daljnji upit kako je prostor izgledao prije nego što ga je tužena preuzela i da li je vidio tu kakva njena ulaganja, svjedok navodi da se radi o dosta malom prostoru te da je ona vjerojatno premjestila raspored, ali drugo oko opreme ne može reći.

14. Svjedokinja D. P. u iskazu navodi da poznaje stranke, da je radila u dućanu kod S. J. i to baš u tom prostoru otprilike dva-tri mjeseca, prije dvije-tri godine. Ono što zna oko dogovora između S. i E., vlasnika

prostora, je ono što joj je S. rekla da jedno vrijeme neće plaćati najamninu jer su se njih dvoje tako dogovorili, dok se ne isplati ono što je uložila u taj prostor. Nju da je iznenadilo da je u prostor došao E. i od S. tražio isplatu najamnine koju ona nije platila njemu kad je došao, a čak je ispred svjedokinje i prijetio navodeći da će je izbaciti sa nekim zaštitarima, a to sve da nije bilo u istom danu, da se to ponavljalo, a zbog proteka vremena ne može točno odrediti vremenske razmake, ali da dućan još nije počeo raditi, a da je došao tražiti najamninu. Ne zna koliki je bio iznos najma. Nije joj poznato da li je poslije S. počela plaćati najam, jer više nije radila u tom prostoru. Ona da ne zna znam kakav je taj prostor bio prije, S. da joj je rekla da su to bili goli zidovi, a kada sam je ona došla u prostor da su bile police, pult, naknadno je došao frižider za mliječne namaze, klima je bila kad sam došla.

14.1.Na upit suda oko ostalih svjedoka V. B., A. R., J. T.

i I. E., odgovara da su to ljudi iz mjesta koji su dolazili u dućan, ali nisu bili zaposlenici, samo je ona radila u dućanu.

14.2. Na upit punomoćnika tužitelja svjedokinji, je li bila prisutna kada su se S. i E. dogovarali oko najma i sačinili ugovor, svjedokinja navodi da ona nije bila prisutna. Na daljnji upit da li je S. ikada rekla koliko vremenski dugo ne bi morala plaćati najam, svjedokinja navodi da joj to nije rekla, već samo dok ne isplati uloženo.Na upit pun. tužitelja da li joj je poznato što su ti ljudi iz mjesta govorili kako je to prije bilo u ovom prostoru, kako je izgledalo svjedokinja navodi da bi se govorilo da je tu prije V. majka imala dućan, a ne znam doista koliko je vremena prošlo između tog prijašnjeg dućana i otvaranja S. dućana to mi nije poznato.

14.3. Na upit zamjenice punomoćnika tuženice da li joj je poznato koliki bi bio iznos S. ulaganja svjedokinja navodi da joj je ista rekla da bi to bilo oko 4000- 4500 Eura. Na daljnji upit zamjenice pun. tuženice što je u vrijeme kada je već počela raditi došlo u dućan svjedokinja navodi da je to već navela a otkad je ona počela raditi u dućanu s tim da je već i prije dolazila u prostor dućana, da je Slađana kupila hladnjak za mliječne namaze, potom salamoreznicu, vagu te je kasa došla par dana prije otvaranja dućana. Na daljnji upit da li joj je poznato kako je prostor izgledao prije nego je tužena ušla u prostor svjedokinja navodi da su svi iz mjesta govorili u smislu da je to S. super uredila da je to prije bila šupa.

14.4. Čitanjem Ugovora o zakupu poslovnog prostora sklopljenog između V. E. kao zakupodavca i S. J. kao zakupnika, ovjeren po javnom bilježniku J. M. iz S. pod brojem O.-1530/2017 od 3. ožujka 2017.

proizlazi da je u članku I. ugovoreno da zakupodavac daje zakupniku u zakup, a zakupnik prima u zakup poslovni prostor koji se nalazi u B., ul. P. koji se sastoji od poslovnog prostora koji se nalazi u suterenu s južne strane, a

istočno od garaže u vlasništvu E. I.. Prostor se nalazi na čestici zgr. 647 u ukupnoj površini od 35,36 m2. Člankom II. je ugovoreno da će zakupnik u poslovnom prostoru obavljati trgovinu na malo. Člankom IV. je ugovoreno da ugovorne strane sklapaju ugovor na određeno vrijeme od 1. ožujka 2017., a člankom V. da utvrđuju visinu zakupnine u iznosu od 1.500,00 kuna te da je zakupnik dužan zakupninu plaćati mjesečno unaprijed i to najkasnije do 10-og dana u mjesecu za tekući mjesec. U Ugovoru iza teksta članka XIV. je dopisan tekst „Ja V. E. dajem u zakup S. J. poslovni prostor s tim da njene obveze najma počinju s početkom rada 01.05.2017. Sve eventualne promjene po dogovoru“. Ugovor je vlastoručno potpisan po ugovornim strankama i ovjeren po javnom bilježniku.

15. Čitanjem pisane Opomene pred otkaz Ugovora o zakupu, sačinjene po odvjetniku M. P. iz O. društva M. & partneri j.t.d.s

naznačenim datumom 11. listopada. 2017. upućen S. J., u istom se u bitnom upozorava da nije platila g. E. dužnu zakupninu za svibanj, lipanj,

srpanj, kolovoz i rujan 2017., na što se obvezala ugovorom te se poziva u daljnjem roku od sedam dana to učiniti jer će g. E. u protivnom raskinuti ugovor.

16. Čitanjem pisanog raskida Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10. studenog 2017., sačinjenog po V. E., upućen tuženici, koji ima svojstvo otkaza ugovora, u bitnom se ista obavještava da zakupodavac sa navedenim danom raskida predmetni Ugovor o zakupu poslovnog prostora, poziva da u roku od tri dana isprazni predmetni prostor od osoba i svojih stvari, preda mu ključeve istog te podmiri dužne obveze s osnova raskinutog ugovora.

17. Na temelju provedenog postupka, ocjenom iskaza parničnih stranaka te ih dovodeći u međusobnu svezu, kao i u svezu sa ostalim izvedenim dokazima u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja V. E.

osnovan.

18. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženoj iseliti i predati u posjed predmetni poslovni prostor koji je bio predmet zakupa slobodan od osoba i stvari, te dalje, isplata novčanog iznosa na ime neplaćene zakupnine te naknade za korištenje tuđe stvari, kao i zahtjev tuženice–protutužiteljice za predajom stvari.

19. Sud kao nesporno utvrđuje sljedeće:

- da su tužitelj kao zakupodavac i tuženica kao zakupnik 3. ožujka 2017. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora na adresi B.,

- da je tuženica kao zakupnik bila u obvezi plaćanja zakupnine tuženiku u mjesečnom iznosu od 1.500,00 kn te da ista nije platila niti i jedan mjesečni iznos zakupnine,

- da je tužitelj kao zakupodavac 11.listopada 2017. pisanim putem uputio zakupniku Opomenu pred otkaz Ugovora o zakupu, a kojim je tuženica pozvana tužitelju platiti zakupninu u roku od sedam dana jer će u protivnom ugovor biti raskinut,

- da je tužitelj 10. studenog 2017. raskinuo predmetni ugovor o zakupu i pozvao tuženu da u roku od tri dana isprazni predmetni poslovni prostor od osoba i stvari, preda ključeve istog te podmiri dužne iznose zakupnine iz razloga što tužena kao zakupnik nije u ostavljenom roku od sedam dana izvršila plaćanje dužne zakupnine.

- da je tuženica bila u posjedu predmetnog poslovnog prostora do 18. listopada 2018.

19. Spornim se ukazuje osnovanost tužiteljeve tražbine i visina tužiteljeve novčane tražbine.

20. Međusobni ugovorni odnos tužitelja i tuženice u konkretnom slučaju podliježe primjeni odredaba Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora („Narodne novine“ broj 125/11, 64/15, dalje: ZZKPP).

21. Odredbom čl. 2. st. 3 ZZKPP-a je propisano da se poslovnim prostorom u smislu tvoga Zakona smatraju poslovna zgrada, poslovna prostorija, garaža i garažno mjesto.

22. Odredbom čl. 4. st. 1. ZZKPP-a je propisano da se zakup poslovnoga prostora zasniva ugovorom o zakupu.

23. Odredbom čl. 4. st. 3. ZZKPP-a je propisano da ugovor o zakupu poslovnoga prostora mora biti sastavljen u pisanom obliku, a kada ga kao zakupodavac sklapa R. H., odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.

24. Odredbom čl. 4. st. 4. ZZKPP-a je propisano da je ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbi stavka 2. i 3. toga članka ništetan.

25. Odredbom čl. 5. st. 1. ZZKPP-a je propisano da se ugovorom o zakupu poslovnoga prostora obvezuje zakupodavac predati zakupniku određeni poslovni prostor na korištenje, a zakupnik se obvezuje platiti mu za to ugovorenu zakupninu, dok se st. 2. Istog članka propisuje obvezan sadržaj tog ugovora.

26. Odredbom čl. 26. t. 2. ZZKPP-a je propisano da zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako doba, bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa ako zakupnik ne plati dospjelu zakupninu u roku od petnaest dana od dana priopćenja pisane opomene zakupodavca,

27. Sud je prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev za isplatu na ime zakupnine odnosno naknade za korištenje poslovnog prostora.

28. Dakle, u postupku je utvrđeno da je između stranaka sklopljen Ugovor o zakupu poslovnih prostorija prema kojem je tuženica trebala plaćati zakupninu u iznosu od 1.500,00 kuna, potom da tuženica kao zakupnik nije izvršavala svoju obvezu plaćanja mjesečnih iznosa zakupnine, u pogledu čega će sud naglasiti da takvu činjenicu neplaćanja zakupnine tuženica tijekom ovog postupka uopće ne dovodi u dvojbu, potom tužitelj pisanim putem opomenuo tuženicu da u određenom roku (sedam dana) plati dospjelu zakupninu po čemu tuženica nije postupila, zbog čega konačno tužitelj pisano otkazao predmetni ugovor i pozvao tuženicu u roku od tri dana isprazniti predmetni poslovni prostor od osoba i stvari, predati ključeve istog i podmiriti dužne iznose zakupnine.

29. Opisane radnje tužitelja kao zakupodavca su u skladu sa odredbom čl. 26. t.

2. ZZKPP-a koja propisuje da zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu u svako doba, bez obzira na ugovorne ili zakonske odredbe o trajanju zakupa ako:zakupnik ne plati dospjelu zakupninu u roku od petnaest dana od dana priopćenja pisane opomene zakupodavca te čl. 20. ZZKPP-a koja propisuje da je nakon prestanka zakupa zakupnik je dužan predati zakupodavcu poslovni prostor u stanju u kojemu ga je primio, ako nije drukčije ugovoreno ili propisano tim Zakonom.

30. Kako iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženica napustila predmetni poslovni prostor pa i da je u posjedu tužitelja, proizlazi i da se u prostoru i dalje nalaze stvari vlasništva tuženice, čime proizlazi da ista nije prilikom napuštanja prostora predala prostor slobodan od svojih stvari tužitelju. Slijedom opisanog tužbeni zahtjev prema tuženici osloboditi poslovni prostor slobodan od njenih stvari se ukazuje osnovanim, zbog čega je odlučeno kao u izreci pod I.

31. Uslijed nesporne činjenice da je predmetni prostor vraćen tužitelju u preostalom dijelu zahtjeva predaje u posjed se odbija kao neosnovan i oslučuje kao u izreci pod II.

32. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu kao osnovan, sve iz razloga koji slijede.

33. Dalje, nesporno je da tuženica nije platila dospjelu zakupninu u roku od petnaest dana od priopćenja pisane opomene zakupodavca od 11. listopada. 2017. pa su bili ispunjeni zakonski uvjeti za tužiteljev otkaz predmetnog ugovora o zakupu.

34. Tužitelj i tuženica su predmetnim Ugovorom o zakupu odredile bitne sastojke njihova ugovornog odnosa, tako i visinu zakupnine koju je tuženica kao zakupnik dužna plaćati kao i način plaćanja, što je sukladno odredbi čl. 5. ZZKPP-a, pa moguće izmjene i promjene njihova ugovornog odnosa na način na koji tuženica paušalno ukazuje u pogledu obveze plaćanja zakupnine se mogu razmatrati samo kroz ugovorni odnos kako je to određen, odnosno ugovoren predmetnim ugovorom, posebno naglašavajući da sukladno obvezi sklapanja ugovora u pisanom obliku to i sve moguće izmjene, dopune ili promjene ugovora o zakupu kojima bi bili promijenjeni ugovoreni uvjeti zakupodavnog odnosa moraju biti u pisanom obliku.

35. U svezi mogućeg postojanja usmenog ugovora između parničnih stranaka sa istim predmetom zakupa, ali drugačijim usmenim dogovorom oko korištenja prostora i naplate zakupnine, sud iz izvedenih dokaza nije utvrdio postojanje takvog ugovora.

36. Naime, postojanje usmenog ugovora između parničnih stranaka, dakle tužitelja u svojstvu zakupodavca i tužene u svojstvu zakupoprimca, sa različitim bitnim sastojcima ugovora o zakupu od pisanog se ne potvrđuje iskazima svjedoka. Tako, svjedokinja D. P. navodi da ono što zna oko dogovora između

S. i E., je ono što joj je S. rekla da jedno vrijeme neće plaćati najamninu jer su se njih dvoje tako dogovorili, dok se ne isplati ono što je uložila u taj prostor. Iz istog iskaza proizlazi da svjedokinja nije bila prisutna kada su se parnične stranke dogovarali oko najma i sačinili ugovor. Iz iskaza svjedoka J. T.

proizlazi da on nije bio prisutan kad su tužitelj i tužena potpisivali ugovor ili eventualno dogovarali zakup i da ne zna kako su se dogovarali, a ono što zna je ono što mu je tužena rekla.

37. Time se u bitnom potvrđuju navodi tužitelja da s tuženicom nije imao još neki dogovor u smislu da bi tužitelj trebao obaviti neke radnje ili ona obaviti neke radnje u korist tog poslovnog prostora te zbog toga umanjiti iznos zakupnine.

38. Dakle, sud nije utvrdio postojanje kakvog usmenog ugovora o različitom uređenju odnosa od onog kako je to ugovoreno predmetnim pisanim Ugovorom o zakupu poslovnog prostora od 3. ožujka 2017. Uputiti ponovno je na na odredbe čl.

4. st. 3. i 4. ZZKPP-a koje je propisuju obveznu formu ugovora o zakupu poslovnoga prostora u pisanom obliku i ništetnost ugovora o zakupu sklopljen protivno odredbi stavka 2. i 3. toga članka, a dalje i čl. 286. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) koji propisuje da zahtjev zakona da ugovor bude sklopljen u određenom obliku važi i za sve kasnije izmjene i dopune ugovora.

39. U pogledu dijela tražbine na ime isplate ugovorene zakupnine za vrijeme trajanja ugovornog odnosa između tužitelja i tuženice, naglasiti je da tuženica ne spori da nije plaćala zakupninu, ne dovodi u dvojbu niti visinu iznosa mjesečne zakupnine kako je to ugovoreno, već se poziva na drugačiji usmeni dogovor i kompenzaciju sa mjesečnim iznosima zakupnine, a koji prigovor i navod tuženice sud, kako je to naprijed opisano i obrazloženo otklanja kao neosnovan.

40. Odredbom članka 9. ZOO-a, propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu te je odgovoran za njezino ispunjenje.

Odredbom čl. 65. ZOO-a je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. Odredbom čl. 173. st. 1. ZOO-a je propisano da je dužnik dužan ispuniti obvezu u roku koji je predviđen ugovorom.

Odredbom čl. 183. st. 1. ZOO-a je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

41. Tuženica neopravdano nije ispunila svoju ugovornu obvezu isplate zakupnine u ugovorenim rokovima za mjesece svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2017. te je stoga i odgovorna za ispunjenje, radi čega je sud u tom dijelu odlučio kao u točki II. izreke presude. Osim toga, na dosuđene iznose tuženica je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a obvezna tužitelju platiti i zatezne kamate, i to, kako su iste i zatražene tj. od dospijeća nastanka pojedinih mjesečnih obveza pa do isplate.

42. Tužitelj svoju preostalu novčanu tražbinu prema tuženici temelji na njenom bespravnom korištenju poslovnog prostora i nakon podnošenja tužbe, kako navodi u podnesku od 19. prosinca 2019., pa da su s osnova tog korištenja dospjela potraživanja do listopada 2018. u visini od po 1.500,00 kuna.

43. Ukazati da je otkazom ugovora o zakupu otpala pravna osnova potraživanja zakupnine pa tužitelj kao vlasnik nekretnine od tuženice koja je koristila predmetni poslovni prostor nakon otkaza ugovora o zakupu ima pravo na naknadu za korištenje tog prostora.

44. Odredbom čl. 1120. ZOO-a je propisano da, kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

45. Odredbom članka 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV) je propisano da vlasnik ima pravo posjedovanja, uporabe i korištenja svoje stvari.

46. Svojstvo tužitelja kao vlasnika predmetnog poslovnog prostora koji ima pravo na posjed i korištenje predmetne nekretnine se u postupku ne ukazuje dvojbenim. Korištenje predmetnog poslovnog prostora od strane tužiteljice i nakon otkaza ugovora o zakupu do mjeseca listopada 2018. proizlazi utvrđenim iz provedenog dokaznog postupka te dalje ukazuje da tuženica nakon otkaza ugovora o zakupu, dakle, nakon prestanka ugovornog odnosa bespravno koristi poslovni prostor, tako da tužitelj ima pravo na naknadu za korištenje poslovnog prostora.

47. Stoga, kako je u tuženica u razdoblju nakon otkaza ugovora o zakupu do listopada 2018. nedvojbeno bila u posjedu i koristila nekretninu, odnosno poslovni prostor tužitelja, čime ovoga i onemogućila u korištenju istog, sud smatra da je u cijelosti osnovana tražbina tužitelja sukladno odredbi čl. 1120. ZOO-a.

48. Visinu mjesečne naknade za korištenje poslovnog prostora sud utvrđuje baš u zatraženom iznosu od 1.500,00 kuna kako je bio prethodno za vrijeme trajanja ugovornog odnosa zakupa i ugovorena visina mjesečne zakupnine, uzimajući posebno u obzir da tuženica nije niti po uređenom tužbenom zahtjevu prigovorila visini tražbine na ime pojedinih mjesečnih iznosa na ime naknade za korištenje prostora.

49. Slijedom naprijed utvrđenoga sud je u tom dijelu prihvaćajući tužbeni zahtjev kao osnovan s osnova naknade za korištenje tuđe stvari u pogledu pojedinih mjesečnih tražbina za mjesece studeni i prosinac 2017. Te mjesece siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj, kolovoz, rujan i listopad 2018. odlučio kao u točki II. izreke presude. Osim toga, na dosuđene iznose tuženica je temeljem odredbe čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a obvezna tužitelju platiti i zatezne kamate, i to, kako su iste i zatražene tj. od dospijeća nastanka pojedinih mjesečnih obveza pa do isplate.

50. Radi navedenoga je odlučeno kao pod IV izreke.

51. Tuženica-protutužiteljica je u odgovoru na tužbu istaknula prigovor radi prebijanja, međutim nije označila novčani iznos svoje tražbine prema tužitelju, već je to učinila podneskom od 7. rujna 2020. označavajući novčani iznos od 24.000,00 kn, kako se to može zaključiti čitanjem podneska.

52. S te osnove tuženica je u spis priložila u preslici niz računa, a radi utvrđivanja osnovanosti istaknutog prigovora prijeboja.

53. Odredbom čl. 219. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, a odredbom čl. 221a istog Zakona propisano je da će sud o postojanju činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu.

54. Kako se dakle, istaknuti prigovor radi prebijanja temelji na ulaganju tuženice u predmetni poslovni prostor u vrijeme dok je ista imala svojstvo zakupnika prostora, sud će naglasiti da samo dostava preslika računana, u velikoj mjeri i slabo čitljivih, kao dokaza o kupovini različitih proizvoda, na kojima uglavnom i nema oznake naručitelja, nije dostatno da bi se uopće moglo iste dovesti u vezu s navodima tuženice o izvršenom ulaganju, kao i ručni zapis plaćanja prema radnicima. Da bi se mogla utvrditi tražbina tužiteljice s osnova ulaganja u prostor tužitelja to je moguće jedino izvođenjem vještačenja po sudskom vještaku građevinske struke i procjeniteljem te potom dovodeći u svezu s nalazom, u spis dostavljene preslike računa. Kako prijedloga izvođenja takvog dokaza nije bilo, to sud samo na temelju preslika računa, ali i nekog drugog relevantnog izvedenog dokaza u tom smislu ne može utvrditi osnovanost tražbine tuženice prema tužitelju, slijedom čega je prigovor radi prebijanja odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci pod III. 55.U pogledu protutužbenog zahtjeva tuženice-protutužiteljice, sud smatra zahtjev neosnovanim.

55. Sud upućuje da se u konkretnom slučaju kao mjerodavno pravo primjenjuju sljedeće zakonske odredbe;

56. Odredbom čl. 161. st.. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj , 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 91/96, dalje: ZV) je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

57. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a je propisano, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

58. Ukazati je da tijekom postupka nije izveden niti jedan relevantni dokaz na temelju kojeg bi se moglo sa sigurnošću utvrditi da se stvari koje su opisane u tužbenom zahtjevu tuženice-protutužiteljice njeno vlasništvo.

59. Dalje, kako ispravno primjećuje tužitelj-protutuženik, obveza tuženice- protutužiteljice je predati predmetni poslovni prostor tužitelju-protutuženiku, po čemu je postupila, ali i prostor osloboditi ga od svojih stvari po čemu nije postupljeno. Slijedom opisanog, dok još postoji obveza tuženice-protutužiteljice u opisanom smislu, pa i uzimajjći u obzir da ista nije pozivala tužitelja protutuženika da joj preda te stvari, što bi bila radnja koja bi prethodila njenoj protutužbi, to je njen zahtjev neosnovan, zbog čega je odlučeno kao u izreci pod V.

60. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbama čl. 164 st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a odlučujući po specificiranom zahtjevu punomoćnika tužitelja uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) važeće u trenutku poduzimanja pojedinih parničnih radnji.

61. Tužitelju se obzirom na vrijednost predmeta spora i okolnost da nije uspio u neznatnom dijelu zahtjeva priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, a isti se odnosi na trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), zastupanje na ročištima na dane 19.12.2018., 28.1.2019., 13.3.2019., 7.9.2020., 27.9.2020., 18.1.2021., 19.5.2021., 20.10.2021. u iznosima od po 100 bodova svako (Tbr.9.t.2.Tarife), zastupanja na ročištima na dane 16.7.2021. i 1.9.2021. u iznosima od po 50 bodova svako (Tbr.9.t.1.Tarife), sastava obrazloženih podnesaka od 27.9.2020. u iznosu od 100 bodova (Tbr.8.t.1. Tarife, što ukupno predstavlja 1000 bodova. Kako je vrijednost jednog boda 10,00 kuna to predstavlja iznos od 10.000,00 kuna koji se uvećava za 25% na ime pripadajućeg PDV-a (2.500,00 kuna) što čini ukupan iznos od 12.500,00 kuna kao trošak zastupanja. Ovome iznosu pridodan je iznos od 500,00 kuna na ime sudske pristojbe za tužbu i iznos od 500,00 kuna na ime sudske pristojbe za presudu tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 13.500,00 kuna koji se dosuđuje tužitelju na ime parničnog troška i koji iznos je tuženica u obvezi naknaditi tužitelju. Tužitelju na dosuđeni iznos troška pripada i zatražena zatezna kamata sukladno čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine” broj: 112/12, 25/13, 93/14, 65/16 i 73/17) koja teče od dana donošenja presude

Slijedom opisanoga, odlučeno je kao u izreci pod VI.

Sud je odbio zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na sastav podneska predanog na ročištu od 19.12.2018.ovo stoga jer je punomoćnik tužitelja pristupio tom ročištu na kojemu je predao podnesak, a sadržaj istoga je mogao i usmeno iznijeti na tom ročištu, te u iznosima za ročišta od 16.7.2021. i 1.9.2021. u iznosima višim od dosuđenog. zbog čega se preostalom dijelu zahtjeva u iznosu od 1.875,00 kuna više od dosuđenog zahtjev odbija kao neosnovan.

Kako tuženica nije uspjela u sporu, to je odbijen zahtjev iste za naknadu parničnog troška kao neosnovan te je stoga odlučeno kao u izreci pod VII.

U Splitu, 24. studenog 2021.

S U D A C

Daniel Ban v. r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tuženice

- u spis