REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 598/2020-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. Đ. zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – ispravak - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i braniteljice optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 8. lipnja 2020. broj K-13/2019-13, u sjednici održanoj 24. studenog 2021.,

p r e s u d i o  j e :

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se opt. Z. Đ. za kazneno djelo iz čl. 230. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11 zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. travnja 2016. do 27. siječnja 2017.

II. Djelomično se prihvaća žalba braniteljice opt. Z. Đ., a u povodu te žalbe i žalbe državnog odvjetnika i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu i u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način

- da će se, na temelju čl. 189. st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), iznos od 200,00 (dvjesto) kuna oduzet od opt. Z. Đ. uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje S., broj ..., uplatiti oštećenom trgovačkom društvu C. o. d.d.

- da se, na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08, oštećenom trgovačkom društvu C. o. d.d. Z. dosuđuje imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.240,00 (pet tisuća dvjesto četrdeset) kuna te se nalaže opt. Z. Đ. da navedeni iznos plati oštećeniku u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, solidarno sa os. D. D. i os. B. V. kojima je

I Kž 598/2020-6

plaćanje naloženo presudom Županijskog suda u Karlovcu od 16. svibnja 2019. broj

III. Odbija se kao neosnovana u ostalom dijelu žalba braniteljice opt. Z. Đ. te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Karlovcu proglasio je krivim opt. Z. Đ. zbog kaznenog djela protiv imovine, - razbojništva iz čl. 230. st. 2. KZ/11 te ga je na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri godine u koju mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunao vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. travnja 2016. do 27. siječnja 2017.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje: ZKP/08) optuženiku je naloženo da na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplatiti C. o. d.d. Z., iznos od 5.440,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj propisima o visini stope zateznih kamata u visini koja teče od 12. srpnja 2016. do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok je s preostalim dijelom imovinsko pravnog zahtjeva u iznosu od 55,55 kuna C. o. d.d. upućeno u parnicu.

1.2. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 u svezi s čl. 77. st. 1. KZ/11 utvrđeno je da je iznos od 200,00 kuna imovinska korist ostvarena kaznenim djelom na štetu H. p. d.d., G. S. broj ..., koja je potvrdom PU Karlovačke, Policijske postaje S. o privremenom oduzimanju predmeta broj ... oduzeta od optuženika i predstavlja imovinu Republike Hrvatske koja će se uplatiti istoj u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženiku je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 500,00 kuna.

2. Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se u tom dijelu pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne stroža kazna zatvora, te braniteljica optuženika Đ. L., odvjetnice iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluka o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe, odnosno podredno da pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

I Kž 598/2020-6

5. Kako je braniteljica u žalbi zahtijevala da ju se u smislu u odredbe čl. 475. st. 2. ZKP/08 obavijesti o sjednici vijeća, o sjednici su obaviještena braniteljica (optuženiku je suđeno u odsutnosti te je time u smislu čl. 174. st. 2. ZKP/08 dostava obavijesti i za njega uredna) koja kao i uredno izvješten državni odvjetnik sjednici nisu nazočili te je u odnosu na njih sjednica na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba braniteljice optuženika je djelomično osnovana.

7. Braniteljica optuženika u uvodu žalbe navodi da prvostupanjsku presudu pobija, uz ostale žalbene osnove koje citira i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona. Međutim, u obrazloženju žalbe se ne iznosi konkretna argumentacija koju je to konkretnu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. ZKP/08 sud počinio niti u kojem od pitanja iz čl. 469. toč. 1.-6. ZKP/08 je povrijeđen kazneni zakon. Doduše, na str. 3., 3. odlomak, obrazloženja žalbe optuženika navodi: „Obzirom na sve naprijed navedeno izreka presude je u potpunosti suprotna obrazloženju pobijane presude pa je na tako opisan način ispunjen i žalbeni razlog apsolutne bitne povrede odredaba ZKP-a itd.“ Međutim, iako bi kroz ove tvrdnje žalitelja proizlazilo da se on na taj način žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, žalitelj u biti ne konkretizira u kojem je to dijelu izreka pobijane presude suprotna razlozima obrazloženja i to u mjeri da se zbog toga presuda ne da ispitati.

7.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je na temelju čl. 476. st. 1. ZKP/08 pobijanu presudu ispitao u tom pravcu po službenoj dužnosti te je utvrdio da izreka prvostupanjske presude niti u jednom dijelu nije proturječna razlozima koji se navode u obrazloženju. Sud prvog stupnja je u odnosu na sve odlučne činjenice koje je utvrdio u izreci u obrazloženju iznio jasne razloge koji su sukladne s utvrđenjima iz izreke. Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju smjera žalba, a nije počinio niti bilo koju drugu postupovnu povredu iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. U odnosu na povrede kaznenog zakona koja je utvrđena u drugostupanjskom postupku više u nastavku ove presude.

7.2. U suštini se žalba braniteljice optuženika u pogledu predmetnog kaznenog djela svodi na prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer se prigovara da sud prvog stupnja nije pravilno utvrdio da je optuženik znao da ostala dva supočinitelja ovog kaznenog djela os. B. V. i os. D. D., koje je svojim vozilom vozio u G. S., namjeravaju u tom mjestu izvršiti razbojništvo u poslovnici H. p. Nadalje, smatra da je pogrešan zaključak suda prvog stupnja da je između njih postojao prethodni dogovor da izvrše predmetno kazneno djelo jer da to ne proizlazi niti iz jednog dokaza. Slijedom toga, kada nije dokazana ova okolnost zajedničkog prethodnog dogovora, prema žalitelju, pogrešno je i utvrđenje da je on kao osoba koja je u autu čekala i koja je vozila drugu dvojicu počinitelja, u izvršenju sudjelovala kao supočinitelj.

7.3. Iz navedenog proizlazi da se braniteljica optuženika u pogledu činjeničnih utvrđenja žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 470. st. 2. ZKP/08 jer

I Kž 598/2020-6

ih svojim žalbenim tvrdnjama nastoji dovesti u sumnju, a ne i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz st. 3. citirane zakonske odredbe jer u žalbi u biti ne tvrdi da je sud prvog stupnja neku od odlučnih činjenica popustio utvrditi.

7.4. Međutim, sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom ispravno utvrdio da je optuženik zajedno s B. V. i D. D., a koji su pravomoćnom presudom Županijskog suda u Karlovcu od 16. svibnja 2019., broj K- 19/2016-102, zbog istog kaznenog djela proglašeni krivim, predmetno kazneno djelo izvršio na temelju njihovog prethodnog dogovora i to kao supočinitelj.

7.5. Naime, sud prvog stupnja s pravom nije prihvatio obranu optuženika da on o svemu ništa unaprijed nije znao jer da je samo trebao, nakon što ih je dovezao u G. S., kroz jedan sat doći po V. i D., što da je i učinio, te kada je po njih došao da su oni stajali na cesti i potom ih je uzeo u auto te su svi zajedno otišli u smjeru V. Sud prvog stupnja je na temelju iskaza svjedoka D. Š., S. M., K. M. i J. R., koji su kao očevidci u svojim iskazima opisali trčanje dvije osobe iz pravca pošte, a svjedok R. je i vidio kako je optuženik s vozilom ove čekao i čuo je kako jedan od navedenih osoba vozaču rekao „đe si, što te dugo nema“, pravilno utvrdio da je to u suprotnosti s obranom jer proizlazi da se radilo o postupanju ovih osoba u izuzetnoj žurbi, a ne mirnom čekanju ovih osoba na prijevoz uz cestu.

7.6. Nadalje, da je obrana optuženika u dijelu u kojoj tvrdi da nije znao o čemu se radi smišljena radi izbjegavanja kaznene odgovornosti sud prvog stupnja je zaključio ukazujući da je to nelogično, a time i potpuno neuvjerljivo, u situaciji kada je bio prethodno preuzeo na upravljanje vozilo od jednog supočinitelja i kada je s upaljenim motorom vozila cijelo vrijeme bio spreman na njihov prihvat. Nadalje, sud prvog stupnja ističe i da je nelogično da optuženik kod ostale dvojice nije vidio crnu vreću i sjekiru kada su te stvari iznosili iz vozila kao i da nije vidio da je D. bio maskiran kapuljačom i crnom kapom. Jednako tako, prvostupanjski sud pravilno ističe da u prilog navedenom zaključku o postojanju prethodnog plana sve trojice ukazuju i pretragom kod njih pronađeni predmeti, više komada rukavica i plastični pištolj, što upućuje se su sve ove osobe unaprijed poduzele pripreme za kriminalno postupanje.

7.7. Sve ove razloge kao logične i uvjerljive i koji se temelje na izvedenim dokazima, prihvaća ovaj drugostupanjski sud, tako da je neosnovana žalba u kojoj se tvrdi da optuženik o svemu ovome ništa nije znao.

7.8. Nadalje, odlučnu činjenicu da je optuženik u izvršenju predmetnog kaznenog djela sudjelovao kao supočinitelj sud prvog stupnja je zaključio ukazujući da je svaki od aktera imao je vlast na djelom i svoju ulogu u počinjenju djela, i to na način da je Z. Đ. upravljao vozilom i čekao, da je B. V. ispred ulaza pazio da netko ne naiđe, a D. D. je uz prijetnje sjekirom u poslovnici H. p. oduzeo s ciljem protupravnog prisvajanja iznos od 5.440,00 kuna, koji su oni podijelili na približno tri jednaka dijela tako da je optuženik dobio 1.600,00 kuna, što sve ukazuje na postojanje prethodnog dogovora koji postižu osobe koje u izvršenju imaju jednako važne uloge.

7.9. I ovaj drugostupanjski sud prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja da je optuženik u izvršenju predmetnog kaznenog djela sudjelovao kao supočinitelj zajedno s

I Kž 598/2020-6

ostalom dvojicom supočinitelja jer je postupao u okviru zajedničkog plana i njegov je doprinos, u smislu odredbe čl. 36. st. 2. KZ/11 bitno doprinio ostvarenju planiranog djela. Njegova funkcija u ostvarenju djela je značajna jer on dovozi ostalu dvojicu supočinitelja u G. S. te ih čeka s upaljenim motorom auta kako bi ih svakdobno mogao odvesti i pobjeći, što na koncu i čini kada ih žurno, nakon što su ovi trčeći s novcem došli iz pravca poslovnice, uzima u auto i potom svi bježe iz G. S. Bez optuženikovog doprinosa, zajednički plan o načinu izvršenja predmetnog kaznenog djela ne bi se mogao ostvariti u zamišljenom obliku, tako da, u smislu prihvaćene teorije vlasti nad djelom, i optuženik kroz svoju ulogu, koja je značajna, ima funkcionalnu vlast i kontrolu nad djelom. Stoga neosnovano optuženik smatra da su ova utvrđenja suda prvog stupnja pogrešna implicirajući da bi se moglo raditi o pomaganju, a koji prigovor je eksplicite bio iznesen u tijeku rasprave od 8. lipnja 2021. (list 121).

8. Iz naprijed navedenih razloga nije osnovana žalba braniteljice optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Ispitujući na temelju čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 povodom izjavljenih žalbi braniteljice optuženika i državnog odvjetnika pobijanu presudu po službenoj dužnosti u dijelu kojim je na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 u vezi čl. 77. st. 1. KZ/11 utvrđeno da iznos od 200,00 kuna koji je pronađen kod optuženika i oduzet na temelju u izreci prvostupanjske presude citirane potvrde o privremeno oduzetim predmetima predstavlja imovinu Republike Hrvatske i kojoj se ima uplatiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, ovaj je drugostupanjski sud utvrdio da je na optuženikovu štetu povrijeđen kazneni zakon u smislu odredbe čl. 469. st. 5. ZKP/08 jer je u toj odluci o oduzimanju imovinske koristi prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.

9.1. Naime, kada je gotovo u cijelosti prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenika (osim za sporedne troškove u iznosu od 55,55 kuna koji se ne odnose na oduzet novac), te je optuženik presuđen na platež oštećeniku cjelokupne otuđene svote novca, nije bilo mjesta i oduzimanju imovinske koristi od optuženika jer ju on u navedenim okolnostima, kada mora vratiti cijeli iznos, nije niti ostvario. Stoga je u odnosu na navedenu novčanu svotu u iznosu od 200,00 kuna na temelju čl. 189. st.

3. ZKP/08 trebalo odlučiti da se uplati oštećeniku, a uslijed toga za taj iznos preinačiti odluku o imovinskopravnom zahtjevu i obvezati optuženika na opisan platež iznosa od 5.240,00 kuna. Iz navedenih je razloga presuđeno kao u toč. II. izreke.

10. Djelomično je osnovana žalba zbog odluke suda prvog stupnja o imovinskopravnom zahtjevu. Naime, iako žalitelj uvodno ovu žalbenu osnovu ne ističe, iz sadržaja žalbe (str. 3., 4. odlomak obrazloženja) proizlazi da on pobija prvostupanjsku presudu u tom dijelu jer tvrdi da, s obzirom na obrazloženje suda prvog stupnja u pogledu imovinskopravnog zahtjeva, ostaje upitno što bi to on trebao platiti, imajući u vidu raniju pravomoćnu odluku kojom su radi istog kaznenog djela proglašeni krivim ostala dva supočinitelja.

10.1. Sud prvog stupnja je pravilno prihvatio imovinskopravni zahtjev C. o. d.d. Z. te je osnovano optuženika obvezao na platež cjelokupnog iznosa štete u iznosu od

I Kž 598/2020-6

5.440,00 kuna koju prouzrokovao. Međutim, kako su štetu počinili zajedno opt. Z. Đ., os. D. D. i os. B. V. kao supočinitelji i kako su navedena dva osuđenika na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Karlovcu od 16. svibnja 2019. već bili presuđeni na solidarno plaćanje imovinskopravnog zahtjeva ošt. C. o. d.d. u iznosu od 5.440,00 kuna s pripadajućim kamatama, to svi oni prema pravilima građanskog prava i to čl. 1107. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21), odgovaraju solidarno. Prema tome i optuženik za štetu može odgovarati samo solidarno s ostalim supočiniteljima, a ne sam, kako je to pogrešno presuđeno u pobijanoj presudi.

10.2. Druge povrede kaznenog zakona na štetu optuženika nisu utvrđene.

11. Osnovano se državni odvjetnik žali zbog odluke o kazni. Naime, sud prvog stupnja je optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju od tri godine, dakle, najnižu kaznu zatvora koju mu je za predmetno kazneno djelo iz čl. 230. st. 2. KZ/11 za koje je zapriječena kazna zatvora od tri do dvanaest godina, bez ublažavanja mogao izreći. Sud prvog stupnja na strani optuženika nije našao olakotnih okolnosti, a otegotnim mu je cijenio višestruku osuđivanost i to zbog imovinskih kaznenih djela koja je činio u periodu od 2013. do 2015. uzdržavajući se na taj način te je utvrdio da je navedeno kriminalno ponašanje optuženika progrediralo jer od kaznenih djela krađa koje je prije činio, čini kazneno djelo razbojništva koje je daleko teže.

11.1. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da sud prvog stupnja nije u dovoljnoj mjeri cijenio višestruku optuženikovu osuđivanost zbog imovinskih kaznenih djela jer ta otegotna okolnost ukazuje na optuženikovu povećanu pogibeljnost budući da je optuženik, unatoč dosadašnjoj višestrukoj osuđivanosti, pa i na bezuvjetne kazne zatvora, odlučio počiniti teže kazneno djelo, očito stoga jer sve dosadašnje osude na njega nisu imale utjecaja. Stoga je trebalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u odluci o kazni preinačiti pobijanu presudu te optuženika na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11, osuditi na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci. Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, smatra da je izrečena kazna u trajanju od četiri godine i šest mjeseci primjerena i da će s njome u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda te da će ona ispuniti svrhu kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu individualne i generalne prevencije. U izrečenu kaznu optuženiku je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

11.2. S druge strane, upravo iz razloga navedenih u toč. 10. i 10.1. žalba braniteljice optuženika zbog odluke o kazni, a koju niti ne obrazlaže, nije osnovana.

11.3. Iz navedenih razloga je presuđeno kao u toč. I. izreke ove presude.

12. Neosnovano se optuženik žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka kojom je presuđen na platež paušala u iznosu od 500,00 kuna, jer se bez obzira na njegovo loše imovno stanje, radi o malom iznosu koji je on izvjesno u mogućnosti platiti. Uostalom, ukoliko bi se utvrdilo da optuženik niti taj minorni iznos ne bi bio u stanju platiti, a da time ne ugrozi svoju egzistenciju, odnosno egzistenciju osoba koje je dužan uzdržavati, predsjednik vijeća ga može, na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08, naknadno osloboditi dužnosti te naknade.

I Kž 598/2020-6

13. Iz svih naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 24.studenog 2021.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.