Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: II Kž-440/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog I. T. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog I. T. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-iz-24/2021. (Kov-59/2020.) od 6. listopada 2021. o odbijanju prijedloga za ukidanje mjera opreza kao uvjeta jamstva i ukidanje jamstva nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 24. studenog 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog I. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice odbijen je prijedlog okrivljenog I. T. za ukidanje mjera opreza kao uvjeta jamstva i ukidanje jamstva kao neosnovan.

2. Žalbu protiv pobijanog rješenja podnio je okrivljeni I. T. po branitelju, odvjetniku Ž. Ž., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se mjere opreza određene prema okrivljeniku ukinu.

3. Spis je sa žalbom u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjera opreza protiv okrivljenog I. T., tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka (članak 467. točka 1. u vezi članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.) na koju u žalbi upire okrivljenik.

6. Naime, pregledom spisa predmeta razvidno je kako je protiv okrivljenika rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kir-1696/2017. od 18. listopada 2017. određen istražni zatvor, a potom i raspisana tjeralica, te raspis s potragom adrese i naposljetku europski uhidbeni nalog. Okrivljenik je uhićen .... u U. K. te nije pristao na postupak predaje Republici Hrvatskoj, da bi ... po okončanju predaje po europskom uhidbenom nalogu bio predan Republici Hrvatskoj i dostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

6.1. Slijedom toga, okrivljeniku je rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu, broj Kir-1639/2018. od 8. studenog 2018. ukinut istražni zatvor određen po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP/08., a određen po točki 1. istog članka te je odbijen prijedlog da se taj istražni zatvor zamijeni jamstvom u iznosu od 118.000,00 funti da bi rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv II- 1403/2018. od 14. studenog 2018., po žalbi okrivljenika preinačeno citirano rješenje i određeno da se istražni zatvor može zamijeniti jamstvom u iznosu od 7.500.000,00 kuna, dok su kao uvjet jamstva okrivljenom I. T. određene mjere opreza zabrane napuštanja boravišta na adresi …, kao i da bez posebnog odobrenja ne može napustiti … te mu je privremeno oduzeta putovnica Republike Hrvatske.

6.2. Predmetne mjere opreza produljene su rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-59/2020. od 29. siječnja 2021., koje rješenje je postalo pravomoćno 29. lipnja 2021.

7. Slijedom navedenog, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je, s obzirom da je okrivljeni I. T. bio nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i očigledno poduzimao radnje u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u odnosu na istog realna i konkretno predvidiva opasnost od bijega u slučaju njegova puštanja na slobodu koja se u konkretnom slučaju može prevenirati upravo gore naznačenim mjerama opreza određenima kao uvjet jamstvu.

8. S obzirom na tako utvrđenu opasnost od bijega kod okrivljenika, isti nije u pravu kada u žalbi problematizira protek vremena od određivanja mjera opreza od tri godine, jer upravo ovako produljene mjere opreza upućuju na zaključak da iste ostvaruju svoju svrhu. Naime, upravo se ovako određenim mjerama opreza uz upozorenje okrivljeniku o zamjeni tih mjera istražnim zatvorom, može preventivno djelovati u cilju otklanjanja opasnosti od bijega, a koja, za sada, nedvojbeno postoji.

8.1. Osim toga, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., drugostupanjski sud napominje kako sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja mjera opreza.

8.2. Naime, ograničenja prava koja je okrivljenik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti u razmjeru su s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju.

9. Nije osnovan niti žalbeni navod kako je preuranjen zaključak prvostupanjskog suda jer podignuta optužnica ne znači da će ta optužnica u postupku prethodnog ispitivanja biti i potvrđena od strane optužnog vijeća, budući da u nedostatku dokaza kazneni postupak protiv žalitelja može biti i obustavljen, s obzirom da u trenutku donošenja pobijanog rješenja egzistira dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela, a koja proizlazi iz optužnice i materijalnih i personalnih dokaza na kojima se optužnica temelji, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

10. Nadalje, okrivljenikovi daljnji žalbeni navodi vezani uz njegovu životnu dob, obiteljsku situaciju, svijest o težini kaznenog djela za koje se tereti te motiviranost da aktivnim sudjelovanjem u kaznenom postupku zaštiti svoje pravne interese nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

11. Kako niti ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 24. studenog 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.