REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U

SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ,

Dračevac

Dračevac bb 21 000 Split

Posl. broj: Ref 51P: P-5967/2019-17

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, u ime Republike Hrvatske po sutkinji tog suda I. D., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. D., OIB: …, iz

S., G. …, zastupan po punomoćnici A. P. Ž., odvjetnici u S.,

protiv tuženika 1. L. V., OIB: …., iz S., U. D.

r. …, 2. H. V., OIB: …., iz S., G. …, zastupane po

punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva L., V. & P.

d.o.o. S., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 12. listopada 2021. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika parničnih stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude dana 23. studenoga 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Dužne su tužene u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznos od 38.000,00 Eura kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan donošenja presude sa zateznom kamatom koja teče od 16. ožujka 2015. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

II. Dužne su tužene u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 51.400,00 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 23. studenoga 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

Posl. broj: Ref 51P:P-5967/2019-17

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 19. srpnja 2016. tužitelj A. D. je naveo kako je tuženiku Z. V. temeljem usmenog ugovora o

zajmu u ožujku 2013. na ime zajma dao iznos od 38.000,00 Eur, a koji iznos se tuženik obvezao vratiti tužitelju u roku od dvije godine, odnosno do 15. ožujka 2015. Tužitelj je naveo kako je sa tuženikom bio u tazbinskom srodstvu pa da nije smatrao potrebnim zaključivati ugovor o zajmu u pisanoj formi i potvrditi ga pred javnim bilježnikom. Dalje je navedeno da je presudom Općinskog suda u Splitu, br. Pob- 59/15, od 23. listopada 2015. razveden brak tužitelja i kćerke tuženika te da su se odnosi između parničnih stranaka narušili, a tuženik da nije vratio naprijed navedeni iznos tužitelju. Tužitelj je naveo i kako je protiv tuženika podnio kaznenu prijavu zbog kaznenog djela prijevare te da je prilikom obavijesnog ispitivanja tuženik priznao da mu je tužitelj dao zajam, naveo da ima volju iznos vratiti, a da će se problemi riješiti po okončanju diobe bračne stečevine između tužitelja i kćerke tuženika. Tužitelj navodi kako je sudskom nagodbom od 9. prosinca 2015. riješio podjelu bračne stečevine, ali da pozajmica nije bila predmetom iste. Zbog navedenoga predlaže donijeti presudu kojom bi se tuženik obvezao na isplatu iznosa od 38.000,00 Eur-a te na naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predložio da isti bude odbijen, istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije, osporio osnovu i visinu.

3. Rješenjem ovog suda posl. broj P-3773/2016-14, od 4. lipnja 2018. prekinut je postupak zbog smrti Z. V., a rješenjem posl. broj P-3773/2016-18, od 4.

listopada 2019. postupak je nastavljen te su na mjesto tuženika stupile sada označene tužene pod 1. L. V. i pod 2. H. V..

4. Na ročištu od 17. ožujka 2021. uređen je tužbeni zahtjev na način da je dodan tekst „ u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan donošenja presude“.

5. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su slijedeći dokazi: čitanjem presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj Pob-59/2015, od 23. listopada 2015., rješenja Općinskog državnog odvjetništva broj K- DO-297/2016, od 24. svibnja 2016., spisa Općinskog državnog odvjetništva broj K- DO-297/2016, spisa ovog suda broj P- 8483/2015, P-3949/2017, Pob-59/2015, rješenja o nasljeđivanju posl. broj O- 2313/18 iza pok. Z. V., saslušanjem svjedoka M. D., A.

D., A. D., N. D., parničnih stranaka,

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Iz presude Općinskog suda u Splitu, posl. broj Pob-59/2015, od 23.

listopada 2015. proizlazi da su tužitelj i tužena pod 2. bili bračni drugovi te je brak razveden tom presudom, a uslijed poremećenih odnosa među istima.

8. Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj K- DO-297/2016, od 24. svibnja 2016. odbačena je kaznena prijava A. D. protiv Z.

V. zbog kaznenog djela prijevare. Iz obrazloženja ovog rješenja proizlazi kako je Z. V. naveo kako je točno da mu je bivši zet A. D. dao 38.000,00 Eur za otplatu stana na adresi D. r. … u S …. Naveo je da je nakon što je sa firmom L. završio sudski postupak 2013. vezan za predmetni stan trebao otplatiti još oko 45.000,00 Eur o čemu da je upoznao i kćerku H. i zeta A. koji da su mu ponudili novac za otkup kazavši da je to njihova bračna stečevina. Nekoliko dana nakon da su mu donijeli novac kojom prilikom nisu Posl. broj: Ref 51P:P-5967/2019-17

sačinili nikakav ugovor, a da su se dogovorili da će on vratiti novac kada proda stan i kupi sebi manji iz razlike u cijeni. Zet da mu je tada rekao da on, supruga i djeca nemaju interes za taj stan jer u braku imaju obiteljsku kuću u S. i stan u P.. Budući je došlo do pada cijena i potražnje za stanovima, svoj stan da tada nije mogao prodati, a naknadno da je tu došla živjeti i njegova kćerka nakon što se razvela od A. pa da ga i ne može prodati. Naveo je da A. nije isplatio nikakva novčana sredstva jer osim mjesečnog prihoda koji mu je nužan za život nema drugih primanja, a s A. da i je dalje u dobrom odnosu te od duga ne bježi i ima ga namjeru vratiti. Napomenuo je kako ima samo jednu kćerku H. koja je s A.

D. bila u braku više od 20 godina i tijekom kojeg su sagradili veću obiteljsku kuću i kupili stan te imaju dvoje punoljetne djece pa će sva njegova imovina, pa tako i taj stan koji po tržišnoj vrijednosti vrijedi puno više od pozajmljenog novca, ostati u nasljedstvu kćerke i djece. Konačno je izjavio kako se između njegove kćerke i A. D. vodi postupak oko podjele bračne stečevine pa tako i tog novca koji mu je A. dao za otkup stana.

9. Iz sudske nagodbe zaključene pred ovim sudom dana 9. prosinca 2015. pod posl. brojem P -8483/15 proizlazi da je istom H. D. naspram A.

D. utvrđena suvlasnicom za ½ dijela nekretnine označene kao čest. zem. 462/7 K.O. 6063 K.O. S.. Ništa osim ovoga nije uvršteno kao predmet sudske nagodbe. Niti u tužbi i tužbenom zahtjevu, kojega je tuženik priznao, ne spominje se iznos novca s osnova bračne stečevine.

10. Iz spisa ovog suda posl. broj P-3949/2017 je razvidno da se vodi po tužbi tužiteljice Helge Valenta protiv tuženika M. J., a radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, stana i parkirnog mjesta, 77/549 etažno vlasništvo ( e-1), čest. zem. 1224 Z.U. 2373 K.O. D. P.. Tužiteljica u tom postupku nastoji dokazati da je tuženik naveden kao kupac samo iz razloga što je protiv A. D.

bio pokrenut kazneni postupak u okviru kojeg je bila određena privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi od A. D. i tužiteljice, odnosno da im je blokirana cjelokupna imovina i da je u tijeku kazneni postupak u kojem će se dokazivati podrijetlo te imovine radi čega su se tužiteljica i njezin bivši suprug dogovorili da kao kupac bude naveden „zet“ u tom postupku tuženik. Ove navode tuženik u tom postupku osporava. Postupak je još uvijek u tijeku.

11. Svjedok M. D., sin i unuk parničnih stranaka, je naveo kako je njemu poznato da je njegov otac posudio iznos od otprilike 40.000,00 Eur od bake A., strica N. i tetke M., jer je taj novac bio potreban za stan u S. gdje su živjeli baka L. i pok. djed Z. te da im je njegov otac posudio ove novce.

Svjedok je naveo kako mu je poznato da dug njegovom ocu nije vraćen, o ovome da je bilo govora, ali da se nije dogodio. Najbliže rješenju problema da je bilo je 2015. kada su on, otac i sestra bili u stanu bake L. i djeda Z. u S. te kada je bilo dogovarano da se taj stan proda i novci vrate. Naveo je da poslije djed ovo nije htio učiniti, ali da on ne zna zašto. Svjedok odgovara kako je vidio da kada je baka A. njegovom ocu predala svotu od cca 25.000,00 EUR te da zna da je otac odmah sutradan s tim novcem otišao kod djeda u S. i predao mu ga.

12. Svjedokinja A. D., kćerka i unuka parničnih stranaka, je navela da po priči unutar obitelji zna da je njezin otac 2013. posudio novce od svog brata, sestre i majke kako bi ih dao pok. djedu Z. kako bi isti otkupio stan u S..

Dogovor da je bio da će se ovi novci vratiti, ali kako se nisu vraćali dvije godine nakon ovoga da su ona, brat i otac bili u S. kod majke, djeda i bake te oni nisu pristali vratiti novce.

Posl. broj: Ref 51P:P-5967/2019-17

13. Svjedoci M. i A. D. su isto kazivali i u obavijesnim

kazivanjima, a u postupku koji se pred Općinskim državnim odvjetništvom u Splitu vodio pod brojem K- DO-297/2016.

14. Svjedokinja A. D., majka tužitelja, je navela kako je 2013. godine ona bila kod kćerke M. u N. kada ju je telefonskim putem nazvao A.

te je tada čula da je A. molio da mu pozajmi koliko god ima novaca jer da mu hitno treba puncu za stan, budući bi ga izašao jeftino i smatrao je da bi bilo šteta to propustiti. Nakon što je M. razgovarala sa suprugom pristala mu je pozajmiti novce te je otišla na banku i predigla 12.743,69 eura. Svjedokinja je prilikom davanja iskaza izvadila potvrdu sastavljenu na njemačkom jeziku za koju je tvrdila da je to dokaz koliko je novca digla kćerka na banci. Navela je da kada se vraćala iz N. da je ona ponijela za A. 15.000,00 eura koliko joj je dala kćerka te da mu je ove novce predala odmah kada su došli u njegov stan, a tada da je tamo bio prisutan samo njegov sin M.. Pored ovoga da je i ona dala još 10.000,00 Eur da pozajmi Z. za stan. Svjedokinja je navela kako je njoj poznato da je A. dao Z. 40.000,00 eura za isplatu stana i da mu je on obećao u roku dvije godine vratiti ove novce jer je rekao da će prodati taj stan i kupiti garsonijeru te vratiti novce. Svjedokinja nije znala reći je li sporni iznos novca predmet bračne stečevine, te je navela kako ona zna samo što je ona dala i da novci nisu vraćeni. Svjedokinja je opisala i susret sa pok. Z. te je rekla kako joj je tada Z. rekao da je njemu

A. posudio novac i da mu ga je on mislio vratiti, ali da mu njih dvije ne daju i sputavaju ga. Iskaz svjedokinje slaže se sa obavijesnim kazivanjem danim u postupku pred policijom.

15. Svjedok N. D., brat tužitelja, je naveo kako ga je u siječnju ili veljači 2013. godine brat A. molio da mu pozajmi iznos od 15.000,00 eura jer da mu treba za otkup stana od punca i to hitno. On da je imao novce jer je tada bio u realizaciji POS-ovih stanova te je dogovoreno da će mu on te novce vratiti nakon 2-3 godine nakon što se proda taj stan od njegova punca. Njemu da do dan danas nisu vraćeni ovi novci. Koliko je čuo od brata A. novac je A. dao Z.. U obavijesnom kazivanju pred policijom ovaj svjedok je naveo kako mu je poznato, a što da je saznao od brata A., da je za otkup punčeva stana još novca posudio od sestre M. J. i majke A..

16. T. A. D. u danom iskazu je naveo kako novac od 38.000,00

Eur kojeg je posudio svom puncu predstavlja novce koje je ranije posudio od svoje majke, brata i sestre, a da mu se novac nije vratio pa da nije ni on vratio pozajmicu svojoj rodbini. Naveo je kako sa svojim ranijim puncem nije potpisao ugovor o pozajmici jer je mislio kako će mu punac novac vratiti, da će dogovor ispoštovati, a novce da mu je trebao vratiti u roku od dvije godine. Međutim, 2015. da se rastavio te je njegova dotadašnja supruga išla živjeti kod svojih roditelja u S.. Naveo je kako je jednom tada s djecom otišao u stan u S. gdje su živjeli njegovi punac i punica te supruga kako bi se dogovorili o vraćanju novca te mu je tada punac govorio da su stanovi pojeftinili i da se ne isplati prodavati, a kasnije se pravdao da mu kćerka došla živjeti kod njega i da ne može. Kada ga je tražio da potpiše pozajmicu on da je ovo odbio, radi čega ga je tužio Državnom odvjetništvu, a kasnije pokrenuo ovaj postupak. Iskaz tužitelja dan u ovome postupku podudara se sa obavijesnim kazivanjem pred policijom.

17. Tužena pod 1. L. V. u iskazu je navela kako njezin pok. suprug nije nikada od nikog posudio niti 100 kn, da su oni imali ušteđevinu od 5.000 Eur, a u stanu u S. da su živjeli bez naknade. Njezinog pok. supruga da je pozvala firma i rečeno mu je da se stan mora otkupiti za 40.000,00 Eur ili da u stanu živi kao Posl. broj: Ref 51P:P-5967/2019-17

podstanar i mjesečno plaća 1.000,00 kuna. Navela je da njezin pok. suprug nije tražio nikakve novce već da su A. i H., koji su tada bili u braku, došli kod njih i donijeli svotu od 38.000,00 Eur odnosno da ove novce njezin suprug nikad nije primio na ruke već da ih je H. odnijela u direkciju za stan. U međuvremenu da su se A. i H. razveli te je 2014. H. došla živjeti kod njih, iako je bio dogovor da će se ovaj stan prodati i novci vratiti, obzirom je A. nastavio živjeti u njihovoj kući u S. a oni kao roditelji nisu željeli da im kćer ide na ulicu već su ostali živjeti u ovom stanu. Navela je kako njezin bivši zet ima komforan stan u S., P..

Vraćanje novca da nije bilo vezano za nikakav rok, već za prodaju stana u S.. Za podrijetlo novca znala je reći da su samo doneseni kuće A. i H. dok je navela kako drži potpuno izmišljenom priču da je novac posuđen od strane A. rodbine. Tužena je tvrdila da su u vrijeme posudbe A. i H. bili u dobroj financijskoj situaciji, jer su tada kupili i stan u P., a da je A. dao knjižicu svojoj rodbini da stave taj novac, iako je imao svojih novaca, kako bi sada mogao ovo tvrditi. Tužena je navela da su 2015. tužitelj i njegova djeca bili kod nje i njezinog pok. supruga i da je A. tražio da mu se novac vrati, ali je navela kako nikad nije tražio pok. Z. da mu se potpiše.

18. Tužena pod 2. H. V. u danom iskazu je navela kako je njoj pok. otac rekao da ima mogućnost otkupa stana po jeftinoj cijeni odnosno da nastavi živjeti u stanu i plaća L. 1.000,00 kuna mjesečno. Ona da je tada s bivšim suprugom razgovarala da bi bilo dobro otkupiti ovaj stan jer je dosta jeftin i to 500 Eur/m2 i da su ga mogli iznajmljivati i ostaviti kasnije djeci, ali da on nije bio zainteresiran jer su imali kuću u S. i stan u P., ali kasnije je došao i rekao da je to dobra ideja te su skupa donijeli novce i dali ih njegovim roditeljima. Novci da su bili iz njihove kuće i da su predstavljali ušteđevinu. Nakon što su donijeli novce da je ona promijenila devize i išla uplatiti dvije uplatnice u Direkciju za stanove. Prvotni dogovor da je bio da se taj stan proda i se njima vrate ti novci, ali kako se ona razvela i otišla živjeti kod roditelja da oni više ne mogu prodati taj stan. Tužena pod 2. je navela kako je u tijeku postupak diobe bračne stečevine, a da je sklopljena jedna nagodba vezano za kuću u S., dok je za ostalo postupak u tijeku. Prilikom obavijesnog kazivanja pred policijom tužena pod 2. je tvrdila kako je pozajmljen novac koji je bračna stečevina da bi na kraju tog razgovora izjavila da ona, kao i njezini roditelji, ne bježe od dugovanja prema njenom bivšem suprugu A. D., te da će to dugovanje vratiti u onolikom iznosu koliko odredi sud ili drugo tijelo po razdiobi njihove imovine stečene u braku pa tako i novca kojega je ona zajedno sa A. posudila svom ocu.

19. Dakle, jedino tužena pod 2. tvrdi, a čemu se tužena pod 1. priklanja, da bi iznos od 38.000,00 Eur predstavljao ušteđevinu stečenu za vrijeme bračne zajednice, odnosno bračnu stečevinu dok tužitelj i ostali svjedoci za ovaj iznos tvrde da se radi o pozajmici koju je tužitelj dobio od članova svoje obitelji. Analizirajući sve naprijed navedene i izvedene dokaze sud je za tvrdnje tužitelja te svjedoka M. D., A. D., A. D. i N. D. zaključio da su istinite.

Ovo ponajprije stoga što su sin i kći parničnih stranaka ponajviše mogla imati uvida u raniji zajednički život parničnih stranaka, njihove imovinske prilike, a isti u ovome postupku potvrđuju da se radi o pozajmici u svrhu otkupa djedova stana, a koju je pribavio njihov otac. Nadalje i svjedoci A. i N. D. točno potvrđuju sa navodima tužitelja koje su iznose pozajmili i kada, a svjedokinja A. D. prilikom saslušanja predaje i određeni dokaz da je njena kćerka podigla iznos novca u svrhu pozajmice, doduše sastavljen na njemačkom jeziku pa ga sud ne može uzeti u obzir, ali isto tako mora se primijetiti da se u istome se spominje ime i prezime M. P.. broj: Ref 51P:P-5967/2019-17

J., iznos novca te godina 2013., što je razumljivo neovisno o jeziku isprave. Iako tužena pod 2. tvrdi da su parnične stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice živjele lagodno te se u ovome postupku poziva na kazneni postupak koji se vodi protiv tužitelja, za navesti je da bračnu stečevinu parničnih stranaka predstavlja imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a da tijekom postupka nije dokazano da bi navodna ušteđevina bila stečena radom, a ukoliko bi ista bila stečena protuzakonito, kaznenim djelom, tada ista zasigurno ne bi predstavljala bračnu stečevinu odnosno takva imovinska bi se ionako trebala oduzeti. Dakle, nije dokazano da bi iznos od 38.000,00 Eura predstavljao bračnu stečevinu tužitelja i tužene pod 2., dok je dokazano da je ovaj iznos tužitelj pozajmio pravnom predniku tuženika, da ga isti nije vratio po pozivu tužitelja, kao i da se prednik tuženika ( zajmoprimac) nije pridržavao dogovora glede načina i vremena vraćanja pozajmljenog iznosa, tj. da nije pristupio prodaji svoga stana u svrhu vraćanja novca, kao i da je odustao od ovoga, a da po naknadnom pozivu tužitelja novac nije vratio.

20. Odredbom čl. 499. st.1. Zakona o obveznim odnosima ( ''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08 i 125/11 ) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

Prema općem načelu iz čl. 9. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje dužan izvršiti svoju obvezu, a i odgovoran je i za njezino ispunjenje.

U smislu navedenih zakonskih odredaba, a kako je utvrđeno da su tužene pravne slijednice jedne od ugovornih strana valjano zaključenog usmenog ugovora o zajmu, i to zajmoprimca, da pravni prednik tuženik po pozivu zajmodavca nije vratio pozajmljeni iznos, to je sud smatrao da su tužene u obvezi vratiti pozajmljeni iznos novca, odnosno prihvaćen je tužbeni zahtjev.

21. Odluka o parničnom trošku donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ( " Narodne novine" broj: 53/91,91/92,58/93,112/99, 88/01,117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje u tekstu ZPP). Tako je tužitelju odmjeren trošak sastava tužbe te zastupanja na 7 ročišta ( 25.09.2017., 22.01.2020., 04.03.2020., 17.03.2021.,08.06.2021., 21.06.2021. i 12.10.2021.) podneska od 31.05.2021., u iznosu od po 5.000,00 kuna za svaku radnju, sukladno Tbr. 7.1., 8.t.1.9.t.1. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „ Narodne novine“ broj: 142/2012,103/2014,118/2014. i 107/2015), priznat mu je i sudske pristojbu tužbe u iznosu od 3.200,00 kuna što je u skladu sa Tar. br. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj: 74/95,57/96,137/02, (26/03),125/11,112/12,157/13 i 110/15) te mu je priznata i sudska pristojba presude u istom iznosu jer će mu ovaj trošak nastati prema Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ( „Narodne novine“ broj: 53/19) radi čega mu je odmjeren i ovaj trošak. Zbog navedenoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Splitu, 23. studenoga 2021.

S u t k i n j a

Irma Dujić, v.r.

Posl. broj: Ref 51P:P-5967/2019-17

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude ( članak 348. ZPP-a)

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena ( članak 335. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženima po punomoćniku

- spis