Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: K-16/2019-49
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od suca mr. sc. Zorislava Kaleba, predsjednika vijeća te sudaca porotnika Slavice Bamburač i Stjepana Pleše, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženika A. P. i 2. optuženika D. C. zbog kaznenih djela iz članka 227. stavak 1., 2., 4. i 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.; dalje u tekstu: KZ/11.), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Sisku poslovni broj: KO-DO-461/2015 od 8. travnja 2016., a preuzete po Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku, poslovni broj KO-DO-44/2020 izmijenjene na raspravi 4. studenoga 2021., nakon održanih javnih rasprava, 10. lipnja, 9. rujna, te 4. i 23. studenoga 2021. u prisutnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika, Marijane Matijević Pišonić, zamjenice punomoćnika oštećenika D. N., odvjetničke vježbenice u O. društvu K. Š. & partneri d.o.o. iz Z., branitelja 1. optuženika D. K., odvjetnika u S. i branitelja 2. optuženika, M. G., odvjetnika u K. i odsutnosti uredno pozvanih 1. i 2. optuženika, dana 23. studenoga 2021. objavio je i
p r e s u d i o j e
1. optuženik A. P., sin A. i A., rođene J., rođen … u L., Savezna Republika Njemačka, s prebivalištem u P., državljanin Republike Italije, kompjuterski tehničar, zaposlen u C. C., s mjesečnom plaćom 1.800,00 Eura, razveden, otac jednog djeteta, završio gimnaziju, vlasnik kuće na adresi prebivališta i vlasnik automobila iz Ford 2010. g., neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak;
2. optuženik D. C., sin M. i Z., rođ. P., rođen … u K., SR Njemačka, s prebivalištem u M. općina T., Republika Bosna i Hercegovina, s boravištem u R., državljanin Republike Bosne i Hercegovine, trgovac, zaposlen u E. F. G., SR Njemačka, s mjesečnim primanjima od 2.900,00 Eura, neoženjen, nema djece, završio srednju školu, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, k r i v i s u
I. što su:
dana 21. srpnja 2015. oko 23,00 sati, na 93 km + 450 m južne kolničke trake autoceste A3, B. – Z. – L., kod P., 1. optuženi A. P., upravljajući osobnim automobilom marke Mercedes CLA 180 CDI, registarske oznake DA …desnom prometnom trakom u smjeru L., olako držeći da neće ugroziti druge sudionike u prometu, iako svjestan da kao vozač na autocesti vozilom ne smije upravljati brzinom većom od 130 km/h, suprotno članku 54. stavak 1. točka 1. i članku 37. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013. i 92/2014; dalje: ZoSPC) na dijelu autoceste na kojem je brzina prometnim znakom ograničena na 130 km/h, vozio prevelikom brzinom od 149 km/h, pri čemu nije pravovremeno obratio dužnu pozornost na osvijetljeni skup vozila koji se kretao ispred njega, zbog čega je, unatoč poduzetom kočenju, prednjim desnim vrhom automobila udario u stražnji lijevi dio osvijetljene lake prikolice reg. oznake SB …pridodane osobnom automobilu marke Mercedes 300 D, reg. oznake SB … kojim skupom vozila je desnom prometnom trakom u istom smjeru upravljala M. K. te je od udara došlo do prijeloma ruda lake prikolice i njenog odvajanja od automobila, pri čemu se laka prikolica na desnoj prometnoj traci prevrnula na desni bočni dio, dok se osobni automobil reg. oznake SB …zanio u desno na traku za zaustavljanje vozila u nuždi i zaustavio, te je potom 2. optuženik D. C., koji je upravljajući osobnim automobilom marke Audi A5, reg. oznake KA …desnom prometnom trakom u istom smjeru, iako svjestan da kao vozač vozilom ne smije upravljati u alkoholiziranom stanju i da kao vozač na autocesti ne smije upravljati brzinom većom od 130 km/h, jer u protivnom može ugroziti druge sudionike u prometu i pristajući na to, suprotno članku 199. stavak 2. i članku 54. stavak 1. točka 1. ZoSPC, automobilom upravljao u alkoholiziranom stanju, pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,49 g/kg, prevelikom brzinom od 151 km/h uslijed čega je, unatoč poduzetom kočenju, prednjim lijevim bočnim dijelom osobnog automobila udario u zadnji dio prevrnute lake prikolice, koja se prilikom udara odbila na lijevu prometnu traku, dok se osobni automobil registarske oznake KA …u kočenju zanio u desno na traku za zaustavljanje vozila u nuždi, gdje je pri brzini od 92 km/h prednjim dijelom osobnog automobila udario u stražnji dio zaustavljenog osobnog automobila registarske oznake SB …, koji se odbio prema naprijed i prednjim dijelom udario u zaštitnu metalnu ogradu s južne strane kolnika, uslijed čega su M. K. te putnica u osobnom automobilu registarske oznake SB …G. M., uz više teških tjelesnih ozljeda, zadobile posttraumatski razdor prsne aorte, od posljedica kojeg su na mjestu događaja preminule,
dakle, 1. optuženik A. P. iz nehaja, kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio smrt dvije osobe, te 2. optuženik D. C. kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život i tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio smrt dvije osobe,
II. čime je 1. optuženik A. P. počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - označeno u članku 227. stavak 1., 2. i 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak; dalje: KZ/11), kažnjivo po članku 227. stavak 6. KZ/11, a 2. optuženik D. C. kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – označeno u članku 227. stavak 1. i 4., kažnjivo po članku 227. stavak 4. KZ/11.
III. Pa se temeljem članka 227. stavak 6 KZ/1, 1. optuženik A. P.
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD JEDNE (1) GODINE
Te mu se temeljem članka 56. KZ/11
i z r i č e
UVJETNA OSUDA
izrečena kazna zatvora neće se izvršiti ukoliko optuženi u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.
IV. Temeljem članka 227. stavak 4 KZ/11 2. optuženik D. C. se
o s u đ u j e
NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD TRI (3) GODINE
V. Te mu se temeljem članka 72. KZ/11
i z r i č e
SIGURNOSNA MJERA ZABRANE UPRAVLJANJA MOTORNIM VOZILOM
U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE
dulje od izrečene kazne zatvora, a počinje teći od dana izvršnosti presude.
VI. Na temelju članka 54. KZ/11 2. optuženom D. C. se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 17 dana od 22. srpnja 2015. do 7. kolovoza 2015., dok će se 1. optuženiku A. P. u slučaju opoziva uvjetne osude uračunati 1 dan proveden na zadržavanju u pritvoru 22. srpnja 2015.
VII. Na temelju članka 148. stavak 1 ZKP/08 1. optuženiku A. P. i 2. optuženiku D. C. nalaže se plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08 u paušalnom iznosu od po 1.000,00 kuna svaki te troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 3.250,00 kuna, prometnog vještačenja u iznosu od 5.475,00 kuna, toksikološkog vještačenja u iznosu od 688,00 kuna, troškove svjedoka u iznosu 600,00 kuna i troškove očevida u iznosu od 1.901,60 kuna što ukupno iznosi 11.914,60 kuna, te im se nalaže da svaki plati iznos od po 5.957,30 kuna, a 2. optuženik D. C. i troškove sudskog tumača u iznosu od 1.410,00 kuna te troškove postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 1.125,00 kuna koje troškove su dužni platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, te nagradu i nužne izdatke punomoćnika oštećenika koji će biti određeni posebnim rješenjem po dostavi troškovnika i pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je 8. travnja 2016. optužnicu broj: KO-DO-461/2015, protiv 1. optuženika A. P. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11, a kažnjivo po članku 227. stavak 6. KZ/11 i 2. optuženika D. C. zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisanog u članku 227. stavak 1. i 4., a kažnjivo po članku 227. stavak 4. KZ/11.
1.2. Optužnica je potvrđena rješenjem Općinskog suda u Sisku poslovni broj: 10 Kov-116/16 od 1. srpnja 2016. Rješenjem poslovni broj: 5. Kv-233/2019-3 od 5. studenoga 2019. Općinski sud u Sisku se proglasio stvarno nenadležnim te je predmet 29. studenog 2019. ustupio Županijskom sudu u Sisku na nadležno postupanje. Optužnicu je preuzelo ŽDO u Sisku pod brojem KO-DO-44/2020 koju je činjenično izmijenilo na raspravi dana 4. studenog 2021.
2. Pozvan da se izjasni kakav stav zauzima prema optužbi 1. optuženik A. P. je naveo da se ne smatra krivim za posljedicu kaznenog djela, ali se smatra odgovornim zbog naleta na prikolicu. 2. optuženik D. C. je izjavio se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret po izmijenjenoj optužnici.
3. Vijeće je rasprave 10. lipnja, 9. rujna i 23. studenog 2021. održalo u odsutnosti 1. i 2. optuženika temeljem članka 404. stavak 3. ZKP/08 s obzirom da je za 1. optuženika A. P. za kazneno djelo iz članka 227. stavak 4. KZ/11. („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15.- ispravak; dalje: KZ/11.) zapriječena kazna zatvora do 12 godina, a za 2. optuženika D. C. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 6. KZ/11. kazna zatvora do 8 godina, a isti su uredno pozvani, upozoreni i očitovali su se o optužnici u prisutnosti branitelja. 1. i 2. optuženik su bili prisutni raspravama od 27. travnja 2021. i 4. studenoga 2021.
4. Tijekom dokaznog postupka vijeće je na raspravi saslušalo kao svjedoke S. M., Ž. M. i Z. D., a dopunu nalaza i mišljenja na raspravi 4. studenog 2021. je dao stalni sudski vještak za cestovni promet i procjenu P. T., dipl. ing. (list 430-1) te vještak toksikolog V. D. B..
4.1. Uz suglasnost stranaka pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka H. V. L. saslušanog na dokaznom ročištu od 22. srpnja 2015. (list 94-96), nalazi i mišljenje centra I. V. od 6. kolovoza 2015. na ime A. P. (list 171-180), na ime D. C. (list 183- 192) i od 26. kolovoza 2015. na ime M. K. (list 219-224), nalaz i mišljenje sudsko- medicinskog vještaka prof. dr. sc. J. Š. kojega je dao s prometnom vještakom P. T. od 13. ožujka 2016. (list 275-277), dopuna nalaza na raspravi od 27. travnja 2021. (list 364) i očitovanje prometnog vještaka P. T. od 4. rujna 2021. s listova 417-422.
4.2. Pročitana je dokumentacija iz spisa: popratnice za prijevoz i obdukciju (list 16 i 17), bolnička prijava broj 544/15 od 22. srpnja 2015. (list 130), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Postaje prometne policije Kutina broj 0437632, 0437633 i 0437634 od 22. srpnja 2015. (list 19-21), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola broj 1225760 od 22. srpnja 2015. (list 34 i 36), zapisnik o očevidu Županijskog državnog odvjetništva u Sisku broj KR-DO-315/15 od 22. srpnja 2015. (list 98-103), zapisnik o obdukciji mrtvog tijela M. K. po dr. D. J. od 23. srpnja 2015. (list 139-142) i zapisnik o obdukciji mrtvog tijela G. M. po dr. D. J. od 23. srpnja 2015. (list 143-146). podnesak branitelja 2. optuženika od 28. lipnja 2021. sa prijevodom tehničkih karakteristika vozila (list 404-412) te izvod iz KE i PE za 1. i 2. optuženika s lista 348-351 spisa.
4.3. Razgledana je skica lica mjesta prometne nesreće (list 51) i fotodokumentacija očevida od 26. srpnja 2021 (u prilogu spisa). Na kraju dokaznog postupka svoju obranu su iznijeli optuženici.
5. U obrani 1. optuženi A. P. navodi da je kritične zgode upravljao unajmljenim osobnim automobilom desnom prometnom trakom u smjeru L., brzinom od oko 140 km/h. Imao je upaljena kratka svjetla te je u jednom trenutku naletio na neki objekt koji se kretao jako sporo i misli da isti nije bio osvijetljen. Zatim je okrenuo volan ulijevo i zakočio, pri čemu su se uključili zračni jastuci. Zaustavio je vozilo na lijevoj strani pri čemu je okrznuo ogradu. Misli da je do naleta drugog vozila kojim je upravljao 2. optuženik C. došlo prije nego što je izašao iz svog vozila. Kada je ugledao neko crveno vozilo ispred sebe, odmah je zakočio. Objekt je vidio kada su ga kratka svjetla vozila osvijetlila. Inače, vozilo je iz rent-a-cara te mu baš nisu bilo poznate sve funkcije toga vozila, s obzirom da mu ih nitko nije pojasnio. U trenutku kada je udario u objekt za koji se poslije ispostavilo da je prikolica, upalili su se zračni jastuci i nastojao je kočiti i pokušao doći u lijevu prometnu traku kako bi brže zaustavio automobil te ga zaustavio uz branik. Sjeća se da je sjedio u autu i slušao što se događa oko njega, najmanje jednu minutu. Dok je sjedio u autu vidio je svjetla vozila da se kreću pored njega. Čini mu se da su se na automobilu automatski upalila sva četiri "žmigavca". Do trenutka kada je čuo udar u vozilo oštećene, misli da je nekoliko vozila prošlo pored njega. Promet je bio rijedak, a on je razmišljao na koju stranu da izađe. Zaključio je kako je opasno izaći na strani suvozača, pa je odlučio izaći s mjesta vozača. Po svjetlima je zaključio da je prošlo najmanje jedno do dva vozila. Vozilo oštećenih se nalazilo prema desnoj strani kolnika, zarotirano na zaustavnoj traci. Sjeća se da je vozačica ležala na leđima na suvozačkom sjedalu, dok su joj noge bile ispod volana, a druga osoba je sjedila uspravno iza vozačice. Jedna je žena klečala kraj auta i plakala i govorila "spasite barem dijete". Kad je udario u prikolicu bilo mu je čudno da su se aktivirali zračni jastuci jer mu se činilo kako je udarac bio blag, a drugi udarac je bio jako glasan. Nije čuo dva udarca, nego nešto kao da nešto "struže po cesti", a onda je došlo do jakog udarca. Nakon izlaska iz vozila otišao je pomoći unesrećenima, te nije razmišljao o postavljenju trokuta upozorenja. Također, vozilo oštećenih je bilo skraćeno od udarca te se prtljažnik nije mogao niti otvoriti radi postavljana trokuta upozorenja. Navodi da se osjeća jako tužan i kriv što nije izbjegao taj sudar. Razmišljao je da kontaktira oštećenike, ali ne zna kako bi to izveo. Vozač je preko 30 godina te nije do tada imao nikakvih prometnih nezgoda.
6. U svojoj obrani 2. optuženik Đ. C. navodi da je kritične zgode sa svojim prijateljem H. V. L. putovao iz Njemačke za T. (BiH). Kroz Njemačku i Austriju je vozio H., a zatim je u Sloveniji on nastavio voziti. Stali su kod motela P., gdje je popio jedno pivo od 0,5 l, a nije ništa jeo. Oko 22,30 sati krenuli su auto putom. Vozio je tempomatom koji je bio namješten na 125 km/h s uključenim kratkim svjetlima i pri tom vidio 300 – 400 metara, a ponekad je vozio i dugim svjetlima. Prethodni dan je bio na uručenju priznanja u sportskom domu u Njemačkoj, jer je trener nogometnog kluba, a ta večer je potrajala. Krenuo je na put radi obilježavanja 4. godišnjice smrti majke. Zamolio je svog prijatelja V. koji je poznavao i njegove roditelje da ide s njim, a taj njegov prijatelj je rekao da će voziti cijelim putem. Isplanirao je taj put na način da će imati i nekoliko pauza tijekom vožnje. Nakon cca 6 sati su se zastavili u Austriji, a drugu su pauzu imali nakon 2 sata pred tunelom K.. Prijatelj se nakon druge pauze osjećao umoran, pa je on, budući se dobro osjećao, pristao ostatak puta voziti. Vozio je kroz Sloveniju, Hrvatsku i zaustavili su se kod M. P., gdje je prijatelj malo odspavao. Imao je namjeru voziti do K. jer tamo ima ujaka i tamo su htjeli napraviti ponovo pauzu i malo se odmoriti. Tu je popio jedno pivo od 0,5 litara, a nije ništa jeo. Put mu je poznat, jer je već nekoliko puta vozio tim putem, a poznata su mu prometna pravila i sve vezano uz promet i kazne. Teško mu je opisati što se dogodilo toj obitelji i to ga progoni već 5-6 godina. U trenutku naleta na prikolicu bila su uključena kratka svjetla. I onda, dok je vozio, samo najednom je naletio na neku neosvijetljenu blokadu na cesti. Do naleta na prikolicu je došlo iznenada i nije mogao ništa učiniti, a sjeća se da je poduzeo kočenje i skrenuo udesno. Otvorili su mu se svi zračni jastuci i onda je čuo neki tupi zvuk. Kad se zaustavio, prvo je provjerio kako mu je prijatelj. Zbog zračnih jastuka nije ništa vidio prema van. Viknuo je prijatelju da ide van, jer je primijetio da je isti pri svijesti. Otvorio je vrata i u tom trenutku je vidio automobil koji je prošao pored njega. Došao je do prijatelja pa mu je rekao da je sav krvav, a on to od šoka uopće nije primijetio. Otišli su do desne sigurnosne ograde i primijetili da se jedan automobil nalazi s lijeve, a drugi s desne strane auto ceste. Prijatelj mu je pomogao da sjedne i rekao mu da ostane sjediti, dok je on otišao prema unesrećenom automobilu. Kratko nakon toga je 3-4 ljudi iz trećeg automobila došlo do njega, i to Kurdi koji su mu se obratili na njemačkom jeziku. Sve je to ponovno proživljavao nekoliko puta i ima problema sa spavanjem, a bio je na terapiji kod psihologa. To njegovo psihičko stanje je trajalo oko 3 godine. U Njemačkoj je angažirao vještaka jer je taj automobil koji je vozio imao crnu kutiju iz koje se mogu iščitati svi podaci o vožnji i parametri potrebni za utvrđivanje nezgode, no to nije razmatrano u istrazi, a vozilo je vraćeno leasing kući. Vozilo je bilo s tempomatom i uključenim senzorom za paljenje svijetla dugo-kratko.
7. Iz provedenih dokaza nije sporno kako je dana 21. srpnja 2015. oko 23,00 h na 93 km+450 m južne kolničke trake autoceste A3 B.-Z.-L. u blizini P. došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovali 1. optuženi A. P. kao vozač osobnog automobila reg. oznake DA …i 2. optuženi D. C. kao vozač automobila reg. oznake KA …te M. K. kao vozač osobnog automobila reg. oznake SB … i G. M. kao putnica u tom osobnom automobilu, a u kojoj prometnoj nesreći su na mjestu događaja smrtno stradale M. K. i G. M..
7.1. Također je kao nesporno prometnim vještačenjem utvrđena brzina kretanja vozila kojim je upravljao 1. optuženik A. P. od 149 km/h, te brzina kretanja vozila kojim je upravljao 2. optuženik D. C. od 151 km/h, iako je ista bila ograničena na 130 km/h, te da je 2. optuženik automobilom upravljao u alkoholiziranom stanju, pri koncentraciji apsolutnog alkohola u krvi od najmanje 1,49 g/kg, što je utvrđeno provedenim toksikološkim vještačenjek. Također 2. optuženik dopušta da je povećao brzinu iznad brzine koju je uključio tempomatom.
7.2. Kao sporno prema obrani 1. optuženika u ovom predmetu bilo je potrebno utvrditi je li 1. optuženik držao sigurnosni razmak te da li je mogao očekivati da će se moći pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koja se u konkretnim uvjetima, može predvidjeti. Također je po obrani 2. optuženika sporno da li je prikolica bila osvijetljena u trenutku naleta na nju, te da li ima neprekinute uzročno-posljedične veze između prvog udara o prikolicu i njenog ostanka na desnoj kolovoznoj traci te kasnijeg drugog udara na nju od strane vozila 2. optuženika i smrtne posljedice dviju oštećenica.
7.3. Kao sporno prema obrani 2. optuženika u ovom predmetu bilo je potrebno utvrditi je li 2. optuženik mogao s dugim svjetlima uočiti i izbjeći nalet na otkvačenu prikolicu. Također se osporava uzročna veza alkoholiziranosti 2. optuženika i brzine kretanja sa nastankom prometne nezgode. Stoga će se u daljnjem izlaganju obrazlagati samo po obranama sporne činjenice.
8. Iz iskaza svjedoka H. V. L., suvozača 2. optuženika D. C., u bitnome proizlazi da je 2. optuženik njegov prijatelj te su dana 21. srpnja 2015. krenuli iz Njemačke za Bosnu sa D. automobilom. Dan prije puta su bili na zabavi gdje su konzumirali pšenično pivo, s tim da je svjedok otišao oko 23 sata. Kada je ujutro oko 10 sati 2. optuženik došao kod njega na njemu se vidjelo da je pod utjecajem alkohola i to po izrazu lica i po osnovnim karakteristikama koje ima svaki čovjek koji noć prije toga provede pijući na zabavi. Rekao mu je da je nakon zabave ostao spavati u svom automobilu. Svjedok navodi kako je vozio kroz Njemačku i Austriju, sve do oko 20 minuta prije nailaska na Slovensku granicu gdje su se zamijenili, te je 2. optuženik nastavio voziti. 2. optuženik je vozio autocestom desnom kolničkom trakom, procjenjuje da je vozio brzinom 120 - 130 km/h, a s lijeve strane gledajući u pravcu kretanja su ih pretjecala vozila. Prije no što se desila prometna nesreća bio je mrak, 2. optuženik je vozio čas dugim čas kratkim svjetlima kako mu je to nalagala prometna situacija. Prije samog naleta i prometne nesreće, u jednom momentu je primijetio kao da neki metalni komad leti prema njima, a radilo se o komadu koji je bio velik 1 do 2 metra. Stisnuo je i zatvorio oči te čuo da 2. optuženik koči i nakon jedne do dvije sekunde čuo je udarac i aktivirao se zračni jastuk. Mislio je da su udarili u taj metalni komad i tek je poslije shvatio da su udarili i u Mercedes. 2. optuženik se s vozilom zaustavio na desnoj zaustavnoj traci. Svjedok navodi kako je izašao van te vidio na cesti razasute razne predmete, vrtuljak, a na lijevoj strani kolovozne trake bio je zaustavljen jedan automobil. Na vozilu kojim je upravljao 2. optuženik prednje vjetrobransko staklo bilo je razbijeno u komadiće. U vozilu Mercedes vidio je da jedna žena leži preko mjesta vozača i suvozača time da joj je glava bila na mjestu suvozača, a noge na sjedalu vozača, a druga osoba je sjedila iza sjedala vozača. Prije naleta nije vidio nikakva svjetla ispred njih.
9. Svjedokinja S. M. je u svom iskazu navela da njen brat R. M. ima lunapark, te su toga dana bili u K. toplicama, a predvečer su krenuli u smjeru S. B.. R. je vozio kamion ispred, a iza njega je osobnim automobilom upravljala njegova supruga M. K., na koje vozilo je bila prikopčana prikolica na kojoj su se nalazili tzv. roboti - mini avioni koji su sastavni dio lunaparka. Njihova prikolica je bila propisno osvijetljena, a i inače su je tako prevozili pa i auto cestama. Njen brat je ranije stao na benzinskoj pumpi, gdje su išli kupiti sok, te pretpostavlja da je tada brat provjerio ispravnost prikolice i osvjetljenje na njoj. U tom vozilu na suvozačevom mjestu je sjedila Ž. M., a iza ona i G. M.. Kretali su se autoputom desnom prometnom trakom, brzinom od oko 70 km/h. Vozilo je imalo uključena svjetla i nije bilo nikakvih problema tijekom puta na način da bi se prikolica ponašala čudno i da bi bilo problema sa stabilnošću vozila. U jednom trenutku je osjetila udarac straga u prikolicu, što ih je poguralo, nakon čega je okrenula glavu i vidjela da se prikolica odvojila od vozila i ostala na cesti. M. je usporila i počela zaustavljati vozilo na zaustavnoj traci, te skrenula udesno. I prije nego što je M. zaustavila vozilo uspjela je izaći te kada se ponovo okrenula vidjela je jedan osobni automobil koji se u tom trenutku zabio u metalnu ogradu s lijeve strane. M. K. i G. M. nisu stigle izaći iz automobila, a ona je izašla dok je automobil usporavao. Nakon toga je vidjela nailazak drugog vozila te je napravila oko pet koraka i podigla ruke, no to vozilo je išlo prema njoj. Skočila je u stranu i to vozilo je prošlo vrlo blizu nje, praktički je skoro okrznulo. U tom trenutku čula je lomljavu i udarac, te kada se okrenula vidjela je da je to vozilo udarilo u stražnji dio vozila kojeg je zaustavila M.. Njihovo vozilo se okrenulo u suprotnom smjeru. U vrijeme prometne nesreće bila je noć, no vidljivost je bila dobra. Ne može ocijeniti vremenski tijek od prvog udara, pa dok su stali s vozilom i do naleta drugog vozila, no to se sve jako brzo događalo. Ne zna koliko je vremena prošlo od udarca do zaustavljanja čovjeka s vozilom kojega su zamolili da obavijesti brata koji je bio ispred njih u zelenom kamionu da se vrati. Nisu imale mobitele jer su im ostali u automobilu. Zna samo da se brat vratio zaustavnim trakom, no ne može ocijeniti nakon koliko vremena. Ne zna da li je i koliko automobila prošlo kraj njih nakon nesreće i nije joj poznato da li je još koje vozilo naletjelo na razasute dijelove njihove prikolice.
10. Svjedokinja Ž. M. u svom iskazu navodi da njena obitelj ima lunapark i da su kritične zgode bili u K. toplicama, a predvečer su krenuli prema S. B.. Njen otac R. upravljao je kamionom ispred njih, a ona se nalazila u osobnom automobilu kojim je upravljala majka M. K.. Prikolica koja je bila priključena na vozilo je bila ispravna i osvijetljena, a prije polaska iz K. toplica otac je provjerio ispravnost svjetala na prikolici. Svjedokinja je sjedila na suvozačkom mjestu, iza nje je sjedila tetka S. M., a iza vozača sestra G. M.. Na osobno vozilo je bila priključena prikolica na kojoj su se nalazili mini avioni koji su dijelovi lunaparka. Kretali su se brzinom oko 70 km/h jer je to brzina kojom se inače voze s obzirom da je bila priključena prikolica te se u tim uvjetima niti ne mogu brže kretati. U jednom trenutku je osjetila da je nešto udarilo u prikolicu. Majka M. je skrenula udesno na zaustavnu traku. Vidjela je jedno vozilo koje se zabilo u metalnu ogradu. Njena tetka je izašla iz vozila dok se ono još kretalo, a ona je izašla u trenutku kada je vozilo stalo na zaustavnu traku. Vidjela je da je prikolica ostala na sredini ceste, na liniji koja razdvaja dvije trake i tetku koja je stajala ispred prikolice i mahala rukama prema vozilu koje je nailazilo prema njoj. Kada je vidjela da se to vozilo neće zaustaviti, ona je skočila u stranu prema zaustavnoj traci, a to je vozilo djelomično kontaktiralo s prikolicom te je jedan dio prikolice koji se tada odvojio udario u njenu lijevu ruku. Zatim je čula udarac i to nailazeće vozilo je udario vozilo u kojem su još bile majka i G.. Nakon drugog naleta stao je neki vozač s kombijem te je nazvao hitnu pomoć, a onda joj dao mobitel da objasni gdje se nalaze. Taj drugi auto koji je udario u njihovo zaustavljeno vozilo, imao je upaljena duga svjetla, koja su bila jaka i zaslijepila su je, te je jedva vidjela S.. Inače, te večeri promet na auto-cesti nije bio gust. Vjerojatno su prolazila i druga vozila, ali je ona bila u šoku zbog ozljede na ruci te ih nije primijetila. Tražila je od hitne da je odvezu, no oni su joj ozljede sanirali na mjestu događaja. Od trenutka udara prvog vozila do trenutka udarca drugog vozila prošlo je između 30 sekundi do 1. minute. Udaljenost između njihovog zaustavljenog vozila i prikolice je bila velika udaljenost, ali ne može točno odrediti koliko.
11. Saslušan kao svjedok Z. D., policijski službenik, nakon što mu je predočena skica s lista 51 spisa, je naveo da se radi o skici koju je izradio 22. srpnja 2015. U tragovima i mjerama zapisnika o očevidu kao i u fotodokumentaciji ispravno je navedena registarska oznaka KA …, ali u situacijskom planu je na nekim mjestima omaškom zamijenjena registarska oznaka KA …sa 4., sudionikom E. A. koji je upravljao s osobnim vozilom reg. oznake BM …koji je samo naletio ili se navezao preko krhotina od prometne nesreće. Ispravno je u situacijskom planu na svakom mjestu u legendi, u opisu tragova pod brojem 9., 9.1, 10., 11., 11.1., 16., 17., 18. i 20., gdje je upisana reg. oznaka BM … da piše reg. oznaka osobnog automobila KA …s kojim je upravljao 2. optuženik D. C..
12. Vijeće je prihvatilo iskaze saslušanih svjedokinja S. i Ž. M. koje su dale na osnovi vlastitih zapažanja i saznanja u vezi događaja kao uvjerljive i istinite jer su međusobno podudarni u bitnim dijelovima te u bitnim dijelovima potvrđeni s provedenim dokazima, posebice provedenim prometnim vještačenjem i materijalnom dokumentacijom u spisu. Također je većim dijelom prihvaćen iskaz svjedoka H. V. L., osim u dijelu da 2. optuženik nije putem konzumirao alkohol te kojom su se brzinom kretali prije naleta, s obzirom da on kao suvozač zasigurno nije pratio trenutnu brzinu, te je taj dio iskaza vijeće smatralo usmjerenim izbjegavanju, odnosno umanjenju kaznene odgovornosti 2. optuženika. Naime i sam 2. optuženik priznaje da je popio jedno pivo od 0,5 l te da je povećao brzinu iznad brzine koju je uključio tempomatom. Također je prihvaćen iskaz Z. D. koji je svjedočio o izradi skice mjesta događaja i omaškama u istom, kao dan od službene osobe.
13. Iz zapisnika o obdukciji mrtvog tijela pok. M. K. i pok. G. M. proizlazi da je isu obje preminule nasilnom smrću u prometnoj nesreći uslijed posttraumatskog razdora grudne aorte.
14. Iz zapisnika o očevidu proizlazi da je do prometne nesreće došlo na auto cesti Z. L. na 93 km + 450 metara, na kojoj je prometnim znakom maksimalna brzina ograničena na 130 km/h.
15. Iz nalaza i mišljenja vještaka toksikologa V. D. B. proizlazi da je 1. optuženik A. P. u trenutku prometne nesreće bio trijezan, dok je 2. optuženik Đ. C. bio pod utjecajem alkohola od 1,49 g/kg apsolutnog alkohola u krvi. Kod koncentracije od 1,49 g/kg znatno su narušene vozačke sposobnosti, te se javlja stanje opće uzbuđenost, znatno slabljenje koncentracije i pažnje i dolazi do bitne narušenosti koordinacije pokreta, te se ta faza naziva i faza inkoordinacije. Pritom osobe s takvom koncentracijom često krše prometne propise, voze brže od dozvoljene brzine i zapravo su im vozačke sposobnosti i svijest o sposobnostima u velikom raskoraku. Znatno su narušene i intelektualne funkcije, otežano je planiranje, ali i reagiranje u nepredvidivim situacijama, a zbog toga se često javljaju zakašnjele ili neadekvatne reakcije. Također je percepcija bitno oslabljena, sužava se vidno polje i otežano se primaju signali iz rubnih dijelova vidnoga polja i krivo se procjenjuje udaljenost prema objektima, a kriva je i procjena brzine objekata u pokretu. Pored toga je produljena adaptacija oka na svjetlost i tamu, tj. prilikom zasljepljivanja osoba se dulje oporavlja od zasljepljivanja, a općenito su usporene reakcije, te se produljuje tzv. psihička sekunda ili brzina reakcije. Sve te promjene su još izraženije u noćnim uvjetima vožnje. Granica relativne i apsolutne nesposobnosti za sigurnu vožnju je pri koncentraciji alkohola u krvi od 1,30 g/kg. Iznad te koncentracije više niti jedna osoba nije sposobna za potpuno sigurnu vožnju, znatno se povećava učestalost prometnih nesreća, pa tako pri koncentraciji iznad 1,40 g/kg alkohola u krvi je vjerojatnost prometne nesreće sa smrtnim ishodom čak 14 puta veća nego da je vozač u trijeznom stanju. Upravo pri tim koncentracijama se javljaju i najteže prometne nesreće. Vrlo mala je vjerojatnost da je koncentracija u vrijeme kritičnog događaja posljedica konzumacije alkohola prethode noći, jer bi u tom slučaju tijekom prethodne noći koncentracija u krvi dostigla vrlo visoku koncentraciju na granici letalne doze.
15.1. Prema nalazu vještakinje kod koncentracije već iznad od 0,50 g/kg nastaje stimulacija središnjeg živčanog sustava, kao posljedica depresivnog djelovanja alkohola na moždanu koru, zbog toga znatno raste samopouzdanje, sposobnost samokontrole se smanjuje i osoba se nalazi u blago euforičnom stanju, što se s porastom koncentracije još više povećava, to osobu potiče na bržu vožnju. Prosječan vozač pri koncentraciji alkohola od 1,49 g/kg i pri brzini od 151 km/h reagira usporeno na nepredviđene situacije, a osim toga reakcija može biti i neadekvatna jer zbog oslabljene tj. narušene koordinacije pokreta kao i intelektualnih sposobnosti dolazi do promjena u tipu reakcije, mogu se izvesti neke reakcije neprimjerene situaciji. Npr. umjesto kočnice može se dogoditi da pritisne gas. Općenito su reakcije zakašnjele upravo zbog usporene percepcije, usporeno je primanje osjeta iz okoline, zakašnjelo je uočavanje nekih prepreka na cesti, slika može biti mutnija i suženo vidno polje, a sve to skupa dovodi do otežane procjene situacije, a time onda i do zakašnjele reakcije. Reakcije trijezne osobe su u rasponu od 0,5 sec. do 1,5 sec., dok se kod alkoholizirane osobe reakcija usporava i iznosi više od 1,50 sec., ali ne može se točno vrijeme reakcije odrediti, iako je to usporenje proporcionalno koncentraciji alkohola u krvi. Reakcija je izraženija u fazi resorpcije na početku pijenja alkohola, prilikom naglog prodora alkohola u središnji živčani sustav u odnosu na fazu eliminacije.
16. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka P. T. proizlazi da je vozilo 1. optuženika A. P. prednjim desnim vrhom naletjelo na stražnji lijevi dio lake prikolice sa zabavnim vrtuljkom. Mjesto naleta se nalazilo na desnoj prometnoj traci. U trenutku naleta vozilo 1. optuženika je bilo intenzivno kočeno i u lijevom skretanju, te se u cijelosti kretalo po desnoj prometnoj traci brzinom od 139 km/h. U trenutku reakcije na opasnost vozilo 1. optuženika se kretalo brzinom od 149 km/h. Kod naleta je polomljeno rudo prikolice, što je rezultiralo odvajanjem iste od vučnog vozila, pa je ostala stajati na desnoj prometnoj traci. U trenutku naleta vozilo oštećenice (prikolica sa zabavnim vrtuljkom) se kretalo ravno po desnoj traci, brzinom od 67 km/h. Ranije i u trenutku naleta, na prikolici je bila uključena i u funkciji, stražnja rasvjeta. S obzirom na to da je prikolica bila svjetlosno označena, 1. optuženik je na opasnost imao izrazito zakašnjelu reakciju. Uz istovjetnu (iako izrazito zakašnjelu) reakciju, 1. optuženik bi nezgodu izbjegao pri brzini ne većoj od 133 km/h, pa tako i pri brzini ograničenja (130 km/h). Uz pravodobnu reakciju, 1. optuženik je imao mogućnost normalnim prestrojavanjem i pretjecanjem, na ležeran način izbjeći nezgodu.
16.1. Vozilo 2. optuženika Đ. C. je prednjim lijevim, više bočnim dijelom naletjelo na prikolicu, a nakon toga i na stražnju stranu vozila oštećenice. Mjesto naleta na prikolicu je bilo na desnoj prometnoj traci, dok se nalet na vozilo oštećenice dogodio na zaustavnoj traci. U trenutku naleta na prikolicu, vozilo 2. optuženika je bilo intenzivno kočeno i u skretanju u desnu stranu, a kretalo se brzinom od 123 km/h. U trenutku reakcije, vozilo 2. optuženika se kretalo brzinom od 151 km/h. U trenutku prvog naleta, prikolica je stajala na desnoj traci, zauzimajući lijevu polovicu širine iste trake. Vozilo 2. optuženika je brzinom od 94 km/h naletjelo na stražnju stranu vozila oštećenice, koje je stajalo na zaustavnoj traci. Prikolica na kolniku nije bila osvijetljena, te je kao takva za 2. optuženika bila tehnički nepredvidiva zapreka. Na vozilu 2. optuženika bila su uključena duga svjetla, a on je na opasnost imao pravodobnu reakciju. Vozilo 2. optuženika je kritične zgode na vozilo oštećene naletjelo brzinom od 94 km/h, te obzirom na masu vozila, vozilo oštećenice je pri naletu izloženo promjeni brzine od 50 km/h. Da se vozilo 2. optuženog kretalo brzinom ograničenja (130 km/h), ono bi na stražnju stranu vozila oštećenice naletjelo brzinom od 39 km/h pa bi vozilo oštećenice pri naletu bilo izloženo promjeni brzine od 21 km/h, te bi posljedice bile blaže.
16.2. Prometni vještak P. T. je na raspravi u dva navrata dopunio svoj nalaz i mišljenje, dostavio očitovanje te odgovarao na pitanja i dodao da osim snimke nadzornih kamera na ulazu Z.-istok i na čvoru P. dugih podataka o stanju rasvjete na prikolici oštećenice u spisu nema. Prema video-snimkama na čvoru P. i ulazu na auto cestu Z.-istok vidljivo je da je na stražnoj strani prikolice, koja je bila vučena vozilom oštećenice bila uključena i u funkciji stražnja rasvjeta. Nije mu poznato na kojoj udaljenosti od samog ulaza ili čvora su se nalazile kamere za video snimanje i praćenje prometa. Kod analize proteka vremena između naleta vozila 1. optuženog, a potom naleta vozila 2. optuženog, između ostaloga, računato je i s procjenom vremena kojeg su u svojim iskazima dale putnice iz vozila oštećenice. Shodno tome, jer se radi o procjeni tog vremena, izračunato vrijeme je od 10,55 sec. između dva naleta, moglo biti i nešto veće. Ono što je poznato iz stanja spisa u vrijeme izrade temeljnog nalaza i mišljenja je podatak da je nakon drugog naleta na rasute dijelove po kolniku naletjelo kombi vozilo kojim je upravljao E. A.. Kod mogućnosti izbjegavanja nezgode pri brzini od 101 km/h računao je sa stvarnom udaljenošću vozila 2. optuženika i njegovom reakcijom na svjetlosno neoznačenu zapreku na kolniku, te je proizišlo da su na vozilu 2. optuženika u kritično vrijeme bila uključena duga svjetla. Kako se vozilo 2. optuženika kretalo po sebi pripadajućoj desnoj prometnoj traci, položaj zaustavljenog vozila 1. optuženika za 2. optuženika nije bio realna opasnost. U odnosu na mjesto gdje je vozilo 2. optuženika naletjelo na prikolicu, vozilo 1. optuženika je bilo udaljeno oko 45-46 metara.
16.3. Do neposrednog naleta vozila 1. optuženika na prikolicu ista je bila svjetlosno označena, jer je imala uključena i u funkciji stražnja svjetla, što znači da se u tom istom trenutku i vozilo oštećenice kretalo s uključenim svjetlima. Kako kod naleta vozila 1. optuženika na vozilo oštećenice nisu nastala oštećenja koja bi dovela do poremećaja funkcionalnosti rasvjete na vozilu, za očekivati je da su i u trenutku naleta vozila 2. optuženika na vozilu oštećnice na istom vozilu bila uključena svjetla.
16.4. Kako je vozilo 2. optuženika do mjesta naleta na prikolicu bilo kočeno, onda se korištenjem usporenja ostvarenih kočenjem i duljine tragova kočenja do mjesta naleta dolazi do brzine vozila 2. optuženika u trenutku reakcije na opasnost. Prilikom izračuna brzine, uzima se koeficijent, te je na putu kočenja do mjesta naleta na prikolicu računato sa usporenjem od 8,5 m/sec[2] .
16.5. Vještak je masu prikolice sa zabavnim vrtuljkom utvrdio prema podacima iz baze vozila registriranih u RH te iznosi 650 kg, a masu podvozja prikolice je procijenio na 300 kg, ali je mogla biti nešto veća, no veća masa podvozja prikolice neznatno povećava nalet na brzinu vozila 2. optuženika. Ističe da je kod ovog naleta računato samo s masom podvozja prikolice (300 kg), a ne i s ukupnom masom prikolice s vrtuljkom od 650 kg, iako je nalet uslijedio na prikolicu s vrtuljkom.
17. Iz sudsko-medicinskog vještačenja prof. dr. sc. J. Š. proizlazi da su oštećene M. K. i G. M. u prometnoj nesreći zadobile više teških tjelesnih ozljeda, te da su obje umrle uslijed posttraumatskog razdora prsne aorte. Nastavno na nalaz prometnog vještaka u varijanti da se 2. optuženik D. C. kretao propisanom brzinom od 130 km/h, došlo bi do naleta prednjeg dijela osobnog vozila kojim je upravljao na prikolicu i vozilo oštećenice, ali bi pri takvoj varijanti on na prikolicu naletio brzinom od 89 km/h, a na vozilo oštećenice brzinom od 39 km/h, te bi vozilo oštećenice pri naletu na stražnji dio bilo izloženo promjeni brzine od 21 km/h. Iz iskustva mu je poznato, da kod osoba u vozilu koje udarcem straga ostvari promjenu brzine od 21 km/h, može doći isključivo do nastanka banalnih, beznačajnih ozljeda, dok u pravilu nikada ne dolazi do opsežnih, pogotovo ne do smrtonosnih ozljeda. Stoga bi u situaciji da se 2. optuženik kretao propisanom brzinom od 130 km/h, naletom prednjeg dijela njegovog vozila na stražnji dio vozila u kojem su se nalazile M. K. i G. M., došlo do promjene brzine njihovog vozila za 21 km/h kada bi one mogle zadobiti ozljede blagog karaktera, dok bi nastanak opsežnih, a time i smrtonosnih ozljeda bio izbjegnut.
18. Vijeće je u cijelosti prihvatilo nalaze prometnog vještaka, sudsko- medicinskog vještaka i vještaka toksikologa kao dane od stručnih osoba po pravilu struke na temelju uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, na čije nalaze i mišljenja stranke nisu imale primjedbi, te je na istima vijeće većim djelom i temeljilo svoju odluku.
19. Iz provedenih dokaza vijeće je utvrdilo da je do prometne nesreće došlo u noćnim satima na južnom prometnom traku autoceste A3 B.-Z.-L. na 93 km+450 m, u blizini P., gdje je maksimalna brzina prometnim znakom ograničena na 130 km/h, a što proizlazi iz zapisnika o očevidu, situacijskog plana i fotodokumentacije očevida.
19.1. Iz iskaza svjedokinja očevidaca S. i Ž. M., suglasno proizlazi da je kritične zgode u noćnim uvjetima oštećena M. K. upravljala autocestom A3 u smjeru S. B., brzinom od oko 70 km/h, osvijetljenim automobilom na koji je bila prikopčana osvijetljena prikolica sa tzv. robotima – mini avionima koji su sastavni dio lunaparka. U vozilu su se nalazile M., njena kći G. M. te S. i Ž. M.. U jednom trenutku su osjetili udarac straga u prikolicu, te je Sandra Mijatović okrenula glavu i vidjela da se prikolica odvojila od vozila i ostala na cesti, dok je M. K. usporila, skrenula udesno na zaustavnu traku i krenula zaustavljati svoje vozilo. U tom trenutku nitko u vozilu nije bio ozlijeđen, S. i Ž. su uspjele izaći iz vozila, a odmah potom je naišlo osobno vozilo koje je udarilo u stražnji dio vozila koji je zaustavila M. K.. Vozilo se potom okrenulo u suprotnom smjeru, svjedokinje su potrčale prema vozilu i vidjele M. K. koja je ležala s nogama na sjedalu vozača, a tijelom na mjestu suvozača, G. je bila iza naslonjena na prtljažnik. M. K. i Ž. M. su bile vezane sigurnosnim pojasom, a vidljivost na cesti je bila dobra te nije bilo magle.
19.2. Vozilo M. K. s prikolicom i vrtuljkom, prema snimkama nadzornih kamera ulaza na autocestu A3 - Z.-istok i čvor P., je bilo osvijetljeno pri čemu je stražnja rasvjeta prikolice bila uključena i u funkciji. Također brzina kojom je automobilom upravljala oštećenica M. K. nije bila protivna odredbi članka 51. stavak 1. i 3. ZoSPC- a jer nije bila manja od polovice najveće dozvoljene brzine na autocesti. Da su oštećene M. K. i G. M. u prometnoj nesreći zadobile niz teških ozljeda i preminule nasilnom smrću uslijed posttraumatskog razdora grudne aorte, utvrđeno je iz zapisnika o obdukciji.
20. Provedenim prometnim vještačenjem utvrđena je dinamika prometne nezgode i brzine kretanja automobila svih sudionika, a koja ne potvrđuje u cijelosti obrane 1. i 2. optuženika te iskaz svjedoka H. V. L., jer iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za prometne nezgode i procjenu motornih vozila P. T. u bitnome proizlazi kako je u trenutku naleta vozilo 1. optuženika bilo intenzivno kočeno i u lijevom skretanju te se u cijelosti kretalo po desnoj prometnoj traci brzinom od 139 km/h, a u trenutku reakcije na opasnost vozilo 1. optuženika se kretalo brzinom od 149 km/h, te se mjesto naleta na prikolicu nalazilo na desnoj prometnoj traci kod mjesta početka traga ispražnjene prednje desne gume vozila 1. optuženika, dok je nalet vozila 1. optuženika rezultirao prijelomom ruda prikolice pa se ista fizički odvojila od vučnog vozila, a vozilo 1. optuženika nije bilo u izravnom kontaktu s vozilom oštećenice.
20.1. S obzirom da je prikolica bila svjetlosno označena, 1. optuženik je na opasnost imao izrazito zakašnjelu reakciju, te bi uz istovjetnu izrazito zakašnjelu reakciju 1. optuženik nezgodu izbjegao pri brzini ne većoj od 133 km/h, pa tako i pri brzini ograničenja 130 km/h, te je očito da je u kritičnom trenutku na vozilu imao uključena kratka svjetla i reagirao kao da je prikolica bila neosvijetljena, jer je u zoni kretanja kada su na vozilu uključena kratka svjetla vozač u mogućnosti uočiti i početi reagirati na svjetlosno neoznačenu zapreku s udaljenosti od 35 m, a uz pravodobnu reakciju 1. optuženik je imao mogućnost normalnim prestrojavanjem i pretjecanjem na ležeran način izbjeći nezgodu.
20.2. Nakon naleta vozila 1. optuženika, dok je otkvačena prikolica stajala na desnoj traci zauzimajući lijevu polovinu širine ove trake, oštećena M. K. je svoje vozilo zaustavila desnim bokom na desnom rubu zaustavne trake, a kako se na oko 0,4-0,5 metara uz rub zaustavne trake nalazi zaštitna ograda, iz vozila se moglo izaći otvaranjem desnih vrata.
21. Na otkvačenu prikolicu, ali nešto kasnije i na zaustavljeno osobno vozilo oštećenice naletjelo je osobno vozilo marke Audi A5 reg. oznake KA …, kojim je u upravljao 2. optuženi D. C..
21.1. Prema izračunu korigiranom po dostavljanju tehničke specifikacije za vozilo 2. optuženika, to se vozilo u trenutku reakcije na opasnu situaciju kretalo brzinom od 151 km/h, a na mjestu početka tragova kočenja kretalo se brzinom od 147 km/h, te je prednjim lijevim, više bočnim dijelom brzinom od 121 km/h naletjelo na neosvijetljenu prikolicu na desnoj prometnoj traci koja je kao takva za 2. optuženika bila tehnički nepredvidljiva zapreka.
21.2. U trenutku naleta na prikolicu vozilo 2. optuženika je bilo intenzivno kočeno i u skretanju na desnu stranu, a nakon naleta na prikolicu se nastavilo kretati brzinom od 118 km/h, te je brzinom od 92 km/h naletjelo na stražnju stranu vozila oštećenice koje je u trenutku naleta stajalo, odnosno bilo zaustavljeno na zaustavnoj traci, uslijed čega je vozilo oštećenice pri naletu bilo izloženo promjeni brzine od 50 km/h,
21.3. Na vozilu 2. optuženika su bila uključena duga svjetla te iz prostorno vremenske analize proizlazi da je on na opasnu situaciju reagirao s udaljenosti od 79,9 m iz čega je očito da je na vozilu tog trenutka imao uključena duga svjetla i da je na opasnost imao pravodobnu reakciju, jer kada su na vozilu uključena duga svjetla vozač je u mogućnosti na svjetlosno neoznačenu zapreku početi reagirati sa udaljenosti od 70-80 m, a i tragovi kočenja njegova vozila do mjesta naleta na prikolicu su usmjereni u desnu stranu, što znači da je 2. optuženik osim kočenjem nalet pokušao izbjeći i skretanjem u desnu stranu, što je očito uslijedilo upravo zbog prikolice na kolniku,
21.4. Uz uvjet da se njegovo vozilo kretalo brzinom ograničenja od 130 km/h, 2. optuženik ne bi mogao izbjeći nezgodu, ali bi pri takvoj varijanti on na prikolicu naletio brzinom od 89 km/h, a na vozilo oštećenice brzinom od 39 km/h, pa bi vozilo oštećenice pri naletu bilo izloženo promjeni brzine od 21 km/h.
U odnosu na 1. optuženika A. P.
22. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je 1. optuženi A. P. kritične zgode, u noćnim uvjetima vožnje, vozilom upravljao brzinom od 149 km/h, iako je brzina ograničenja za osobna vozila na tom dijelu autoceste ograničena na 130 km/h, te je zakasnivši s pravodobnom reakcijom na opasnost, prednjim desnim vrhom svog vozila udario stražnji lijevi dio lake prikolice sa zabavnim vrtuljkom koja je bila priključena na vozilo kojim je ispred njega u istoj traci brzinom od 67 km/h upravljala oštećena M. K.. Uslijed naleta je polomljeno rudo prikolice, pa je ista ostala neosvijetljena stajati na desnoj prometnoj traci. Pritom je utvrđeno da je prikolica na vozilu kojim je upravljala oštećena M. K., prema snimkama nadzornih kamera ulaza na autocestu A3 - Z.-istok i čvor P., bila osvijetljena i njemu lako uočljiva, a 1. optuženik je mogao pravovremeno reagirati i izbjeći nalet na prikolicu, što nije učinio, te iako se radilo o izrazito zakašnjeloj reakciji, prema nalazu vještaka, uz istovjetnu zakašnjelu reakciju 1. optuženik bi nalet izbjegao pri brzini ne većoj od 133 km/h kada bi bez kontakta prošao prikolicom.
22.1. Stoga, je u konkretnom slučaju 1. optuženik kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za živote ljudi, te time prouzročio i smrtnu posljedicu za dvije osobe jer uslijed njegovog propuštanja dužne pažnje na prometnu situaciju ispred njega te propuštanja držanja vozila na dovoljnoj udaljenosti od vozila ispred sebe i njegove vožnje prevelikom brzinom, dolazi do naleta njegovog vozila na skup vozila kojim je upravljala oštećena M. K.. Od njegovog udara u stražnju stranu prikolice puklo je rudo, te se ona odvojila od automobila, okrenula na bok i ostala na desnoj prometnoj traci kao nepredvidiva prepreka. Oštećena je potom, svoje vozilo zaustavila na zaustavnoj traci, na kojoj se na autocesti može zaustaviti vozilo u slučaju potrebe. Nakon toga, najprije na prikolicu, a potom na vozilo oštećene dolazi do naleta vozila kojim je upravljao 2. optuženik te do nastupa posljedice-smrti oštećenica M. K. i G. M.. Prema zaključku vještaka, proizlazi da bi 1. optuženik, unatoč zakašnjeloj reakciji, da je vozio brzinom do 133 km/h, prošao bez kontakta s prikolicom i do te prometne nesreće ne bi ni došlo.
22. 2. Dio obrane 1. optuženika, koji na raspravi 4. studenog 2021. navodi da je nakon njegovog naleta i zaustavljanja vozila uz njega neometano prošlo još barem dvoja svjetla vozila, vijeće smatra usmjerenim na izbjegavanje kaznene odgovornosti, jer činjenica da je njegovo vozilo bilo dijelom zaustavljeno na toj lijevoj prometnoj traci, a desna je nakon njegovog naleta bila blokirana zbog na bok prevrnute prikolice, pa nije jasno kako bi u takvoj situaciji vozila mogla neometano prolaziti, a posebno i kad znamo da se radi o izrazito kratkom intervalu do naleta vozila 2. optuženika. Pored toga, nejasno je i neživotno kako je on u tom trenutku i mogao išta vidjeti kad je bio okružen izbačenim zračnim jastucima, s time da takvu konstataciju iznosi tek na kraju rasprave, a ne u svojoj obrani neposredno nakon događaja kada mu je nedvojbeno sjećanje bilo svježije.
22.3. Inkriminirano postupanje 1. optuženika je ključna radnja u nizu uzročnih radnji koje dovode do smrtne posljedice za oštećene M. K. i G. M., te stoga postoji uzročna veza između inkriminiranog postupanja 1. optuženika i smrti oštećenica. To se može zaključiti u kaznenopravnom smislu prema prihvaćenoj teoriji ekvivalencije, odnosno teoriji jednake vrijednosti svih uzroka, a u konkretnom slučaju postoji uzročnost između kršenja propisa u prometu 1. optuženika i smrti oštećenica.
22.4. Prema teoriji ekvivalencije, uzrok nekog događaja je svaki onaj događaj bez kojeg ne bi došlo do određene posljedice, te bi odgovornost 1. optuženika bila isključena kada bi se moglo zaključiti kako bi do istih posljedica u konkretnom slučaju došlo i da je 1. optuženik poštovao prometne propise i dužnu pažnju. No u konkretnom slučaju, iako naletom vozila 1. optuženika na vozilo oštećenica nije nastupila smrtna posljedica, to ne isključuje uzročnost njegove radnje u odnosu na nastupjelu posljedicu, jer u smislu teorije ekvivalencije postoji uzročna veza, budući je 1. optuženik svojom radnjom tj. vozeći brzinom većom od dopuštene i ne držeći sigurnosnu udaljenost između vozila te naletom vozila na prikolicu koju je vuklo vozilo oštećenice stvorio opasnu situaciju koja je potom kroz uzročno-posljedični slijed u vezi sa radnjama 2. optuženika dovela do teške krajnje posljedice – smrti žrtava.
23. Slijedom navedenog nedvojbeno proizlazi postojanje uzročno-posljedične veze između 1. optuženikovog kršenja odredbe članka 54. stavka 1. točke 1. ZoSPC- a - vožnjom prevelikom brzinom na auto cesti i članka 37. ZoSPC-a (ne držanje sigurnosne udaljenosti između vozila) te teških posljedica prometne nesreće do koje je došlo - smrti dviju oštećenica. Također je utvrđeno kako je vožnja 1. optuženog A. P. bila protivna navedenim odredbama ZoSPC-a i u direktnoj vezi s ugrožavanjem života ljudi i nastupjelom štetnom posljedicom.
24. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da je 1. optuženik A. P. kritične zgode vozio nepropisno i opasno, olako držeći da do prometne nesreće neće doći, no uslijed takve vožnje u kojoj je prekršio citirane odredbe ZoSPC-a došlo je do prometne nesreće u kojoj je kao posljedica stvorena izuzetno opasna situacija, odnosno na prometnoj traci auto ceste ostala je stajati neosvijetljena prikolica. Stoga je 1. optuženik u inkriminiranom događaju postupao s svjesnim nehajem kao oblikom krivnje jer je kao vozač na autocesti, a posebno u noćnim uvjetima vožnje, bio dužan upravljati automobilom s dužnom pažnjom, a shodno tome bio je dužan smanjiti brzinu kretanja vozila i prilagoditi je brzini ograničenja jer inače ugrožava promet i živote drugih sudionika u prometu, ali je očito olako držao da do štetnih posljedica neće doći. 1. optuženik je bio dužan obratiti pozornost na prometnu situaciju ispred sebe te je realno mogao i trebao predvidjeti nailazak na osvijetljena vozila koja se ispred njega kreću u istom smjeru i bio je dužan pravovremeno reagirati da od njih zadrži dovoljnu udaljenost, kako ih s obzirom na svoju brzinu ne dovede u opasnost.
24.1. Stoga je vijeće nedvojbeno utvrdilo kako su se u ponašanju 1. optuženika stekla sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11 koje mu je stavljeno na teret, te da je 1. optuženik A. P. kao sudionik u cestovnom prometu iz nehaja kršenjem propisa sigurnosti prometa na cestama izazvao opasnost za život i tijelo ljudi i skrivio prometnu nesreću od posljedica koje su dvije osobe smrtno stradale. S obzirom da tijekom postupka nije dovedena u pitanje njegova ubrojivost, kao niti jedan ispričavajući razlog na strani 1. optuženika A. P., vijeće ga je kao kazneno odgovornog proglasio krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela.
U odnosu na 2. optuženog D. C.
25. U odnosu na 2. optuženika Đ. C. iz provedenog postupka je utvrđeno da je sudjelovao u javnom cestovnom prometu u alkoholiziranom stanju pri koncentraciji alkohola u krvi od 1,49 g/kg, uslijed koje je bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje motornim vozilom. 2. optuženik je autocestom automobilom u noćnim uvjetima upravljao brzinom od 151 km/h, iako je brzina, na tom dijelu autoceste ograničena na 130 km/h, te je naišao i udario u nepredviđenu prepreku na kolniku, te je velikom brzinom u skretanju udario u vozilo oštećenica koje je bilo zaustavljeno na desnoj prometnoj traci, uslijed čega ga je potisnuo naprijed, pri čemu su obje oštećenice smrtno stradale. Vještačenjem je utvrđeno da 2. optuženik ne bi izbjegao nesreću ni da se kretao brzinom od 130 km/h, no da se kretao tom brzinom na vozilo oštećene bi naletio brzinom od oko 39 km/h. U tom slučaju bi vozilo oštećenice pri naletu bilo izloženo promjeni brzine od 21 km/h, a iz nalaza i mišljenja sudsko- medicinskog vještaka proizlazi da bi u tom slučaju oštećene zadobile ozljede blagog karaktera, dok bi nastanak opsežnih, a time i smrtonosnih ozljeda bilo izbjegnut.
25.1. Pri tome je 2. optuženik kao svaki vozač i sudionik u cestovnom prometu bio svjestan da kao vozač vozilom ne smije upravljati u alkoholiziranom stanju i da kao vozač na autocesti ne smije upravljati brzinom većom od 130 km/h, jer u protivnom može ugroziti druge sudionike u prometu te nije prihvatljiva njegova obrana u dijelu da je upravljao brzinom od 120 km/h jer je na vozilu bio uključen tempomat s obzirom da je pobija stanje na mjestu događaja utvrđeno očevidom, te nalaz i mišljenje prometnog vještaka. Naime, i sam 2. optuženi priznaje da je povećao brzinu iznad brzine koju je uključio tempomatom. Dakle, protivno izričitoj zabrani vožnje u alkoholiziranom stanju 2. optuženik se nakon svjesnog dovođenja u alkoholizirano stanje i bez obzira na to, upustio u vožnju autocestom i vožnjom prevelikom brzinom u takvom stanju svjesno ugrozio živote sudionika u prometu.
25.2. Pri tome nije prihvatljiva obrana 2. optuženik da je putem popio samo jedno pivo, jer ju pobija vještačenjem utvrđena veća koncentracija alkohola, a iz iskaza svjedoka V. L. proizlazi da su putem radili pauze 6-8. Također iz nalaza, i dopune nalaza vještaka toksikologa danog na raspravi, proizlazi da upravo koncentracija alkohola u krvi kakva je utvrđena kod optuženika utječe na vozače da se ponašaju nepromišljeno te ih to potiče na bržu vožnju, dakle i kršenje prometnih propisa, a to stoga što je alkohol depresor središnjeg živčanog sustava i svojim djelovanjem na moždanu koru dovodi do slabljenja kontrole, zbog čega se osoba osjeća slobodnije, opuštenije, raste joj samopouzdanje, a smanjuje se sposobnost samokontrole te se takav vozač nalazi u blago euforičnom stanju, što se s porastom koncentracije još više povećava te osobu potiče na bržu vožnju i precjenjuje svoje sposobnosti, ima osjećaj lažne sigurnosti i nije svjesna štetnog utjecaja alkohola na vozačke sposobnosti. Stoga, je alkoholiziranost 2. optuženika razlog da je precijenio svoje vozačke sposobnosti i vozio brzinom većom od dopuštene na auto-cesti. Vještak toksikolog je granicu relativne i apsolutne nesposobnosti za sigurnu vožnju vezao uz koncentraciju alkohola u krvi od 1,30 g/kg iznad koje koncentracije niti jedna osoba nije sposobna za potpuno sigurnu vožnju te je pri koncentraciji iznad 1,40 g/kg alkohola u krvi vjerojatnost prometne nesreće sa smrtnim ishodom čak 14 puta veća nego da je vozač u trijeznom stanju. Stoga je vijeće smatralo kako nedvojbeno proizlazi postojanje uzročne veze između alkoholiziranog stanja 2. optuženika i njegove nepropisne vožnje, a i posljedice ugrožavanja prometa.
26. Iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi i da se brzina kojom je vozio 2. optuženik ukazuje uzročnom u odnosu na nastupjele posljedice, a upravo takva brzina vožnje se povezuje s alkoholiziranim stanjem pri koncentraciji apsolutnog alkohola od 1,49 g/kg u kojem se nalazio optuženik. Nije sporno da je nalet automobila 2. optuženika uslijedio na neosvijetljenu otkvačenu prikolicu kao tehnički nepredvidljivu zapreku i da on taj nalet nije mogao izbjeći. Međutim, prema analizi prometnog vještaka, u konkretnom slučaju 2. optuženik je autocestom upravljao automobilom brzinom od 151 km/h, a s kočenjem započeo pri brzini od 147 km/h, te je brzinom od 121 km/h naletio na otkvačenu prikolicu, a nakon naleta vozilo se nastavilo kretati brzinom od 118 km/h, te je brzinom od 92 km/h naletjelo na stražnju stranu vozila oštećenice, koje je u trenutku naleta bilo zaustavljeno na zaustavnoj traci, uslijed čega je vozilo oštećenice pri naletu bilo izloženo promjeni brzine od 50 km/h.
26.1. U takvoj situaciji ključan je i dio nalaza prometnog vještaka, a potom i nalaz sudsko-medicinskog vještaka iz kojih proizlazi da bi i u varijanti da se 2. optuženi D. C. kretao propisanom brzinom od 130 km/h, došlo do naleta prednjeg dijela osobnog vozila, kojim je upravljao, na prikolicu i vozilo oštećenice, ali bi pri takvoj varijanti on na prikolicu naletio brzinom od 89 km/h (umjesto 121 km/h), a na vozilo oštećenice brzinom od 39 km/h (umjesto 92 km/h), te bi vozilo oštećenice pri naletu na stražnji dio bilo izloženo promjeni brzine od 21 km/h (umjesto 50 km/h), pa bi u takvim okolnostima one mogle zadobiti ozljede blagog karaktera, dok bi nastanak opsežnih, a time i smrtonosnih ozljeda bili izbjegnuti.
25.2. Iz navedenog se može zaključiti da je zbog nepoštivanja prometnih propisa, odnosno zbog alkoholiziranosti, sa koncentracijom alkohola uslijed koje je bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju i vožnje brzinom većom od dopuštene, a kojom je vozio upravo zbog alkoholiziranog stanja s koncentracijom apsolutnog alkohola od 1,49 g/kg, 2. optuženik unatoč pravovremenoj reakciji na pojavu opasne situacije, na stražnju stranu vozila oštećenica naletio brzinom od 92 km/h, uslijed čega su obje smrtno stradale zbog prsnuća prsne aorte. Iako je 2. optuženik pravovremeno reagirao na opasnu situaciju kočenjem i nije niti mogao izbjeći nalet, činjenica je da bi unatoč naletu, životi oštećenica bili spašeni samo jednostavnim otpuštanjem gasa, odnosno svođenjem brzine kretanja vozila u propisane granice.
27. Slijedom navedenoga vijeće je utvrdilo da je 2. optuženik u inkriminiranom događaju postupao s neizravnom namjerom iz razloga što se upustio u vožnju automobila očito zbog pogrešne i nekritičke ocjene svojih vozačkih sposobnosti u alkoholiziranom stanju u kojem je nesposoban za sigurnu vožnju zbog čega nije niti smio upravljati automobilom jer može ugroziti druge sudionike u prometu. Upuštanjem u vožnju u takvom stanju, pri čemu vozi prevelikom brzinom pokazuje i pristanak na takvo ugrožavanje i dovođenje u opasnost, a što je rezultirao smrću dvije osobe. Stoga, nedvojbeno proizlazi postojanje uzročno-posljedične veze između 2. optuženikovog kršenja odredbi članka 199. stavka 2. ZSPC-a (vožnje pod utjecajem alkohola) i članka 54. stavka 1. točka 1. ZSPC-a (vožnje nedopuštenom brzinom na autocesti) te teških posljedica prometne nesreće do koje je došlo - smrti dviju oštećenica.
28. Također je 2. optuženik Đ. C. kritične zgode prekršio prometne propise jer je vozilom upravljao pod utjecajem alkohola te vozio ekscesnom brzinom za konkretne uvjete vožnje, a takva velika brzina u konkretnim uvjetima vožnje je posljedica alkoholiziranog stanja u kojem se 2. optuženik nalazio. Vožnjom u stanju alkoholiziranosti 2. optuženik je ugrozio javni promet te su mu u svakom slučaju bili poznati prometni propisi u RH, što je i sam potvrdio, ograničenje brzine na auto-cesti te zakonska zabrana konzumiranja alkoholnih pića prije upuštanja u javni promet, te je bio svjestan da će vožnjom u takvom stanju predstavljati opasnost za druge sudionike u prometu, no on je svejedno na to pristao i upustio se u javni promet, te takvo njegovo postupanje u odnosu na osnovnu zakonsku zabranu, predstavlja oblik krivnje zvani neizravna namjera. U odnosu na nastupjelu posljedicu prometne nesreće u kojoj su dvije osobe smrtno stradale, 2. optuženik je postupao iz svjesnog nehaja.
28.1. Stoga je vijeće nedvojbeno utvrdilo kako su se u ponašanju 2. optuženika stekla sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11 koje mu je stavljeno na teret, a tijekom postupka nije dovedena u pitanje ubrojivost 2. optuženika, kao niti jedan ispričavajući razlog, vijeće ga je kao kazneno odgovornog proglasio krivim za počinjenje predmetnog kaznenog djela.
Primjena blažeg zakona
29. Izmjenama Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 118/18) u odnosu kazneno djelo koje se stavlja na teret na 2. optuženiku D. C. povišena je kazna zatvora za kazneno djelo iz članka 227. stavak 1. i 4. KZ/11, pa je ista zapriječena u rasponu od tri do petnaest godina zatvora, a optuženika se tereti da je kazneno djelo počinio još 21. srpnja 2015. godine, kada je kazna za to kazneno djelo kazna bila zapriječena u rasponu od tri do dvanaest godina zatvora. Kako je člankom 3. stavkom 2. KZ/11 propisano da se na počinitelja primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je kazneno djelo počinjeno, a novi zakon se primjenjuje samo ako je blaži za počinitelja, 2. optuženika D. C. je bilo potrebno primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela i to Kazneni zakon („Narodne novine“, broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak).
U odnosu na kaznenopravnu sankciju
30. Prilikom izbora vrste i odmjeravanja visine kaznenopravne sankcije, vijeće je optuženicima cijenio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne iz članka 47. KZ/11 pa je kao olakotno cijenilo dosadašnju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost 1. i 2. optuženika, protek vremena od šest i pol godina u kojem nisu ponovili kaznena djela ni prekršaje, korektno držanje na sudu, da je 1. optuženik A. P. otac jednog djeteta, dok posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao. Pri tom je vijeće imalo u vidu da su njegove radnje imale za posljedicu, kroz uzročno- posljedičnu vezu smrt dviju osoba.
30.1. Ovo vijeće je, stoga uzevši u obzir navedene olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti te oblik krivnje ocijenilo da se svrha kažnjavanja kod 1. optuženika može postići izricanjem minimalne kazne od jedne godine za kazneno djelo iz članka 227. stavka 6. KZ/11. Istu kaznu vijeće je uvjetovalo rokom kušnje od četiri godine. Vijeće je smatralo da će se izrečenom kaznenopravnom sankcijom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja kako u smislu opće tako i posebne prevencije, jer se očito radi o jednom izdvojenom epizodnom ponašanju u životu optuženika.
30.2. U odnosu na 2. optuženika Đ. C., pored navedenih olakotnih okolnosti vijeće je uzelo u obzir stupanj krivnje optuženika i svrhu kažnjavanja, a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra te pobude iz kojih je kazneno djelo učinjeno, pri tom imajući u vidu da je njegovim radnjama nastupjela posljedica u vidu smrti dviju osoba. Vijeće je 2. optuženika za kazneno djelo iz članka 227. stavka 4. KZ/11 osudilo na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, smatrajući da će se istom u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja kako u smislu opće tako i posebne prevencije, jer se i kod njega očito radi o jednom izdvojenom epizodnom ponašanju u životu.
U odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru
31. Kako iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se 2. optuženik D. C. kritične zgode potpuno nekritički s visokom koncentracijom alkohola u krvi u noćnim uvjetima vožnje uputio na dugi put prema Bosni i Hercegovini, u alkoholiziranom stanju, te vožnjom prevelikom brzinom skrivio prometnu nesreću u kojoj su dvije osobe smrtno stradale, postoji opasnost da bi ponovno mogao ugroziti druge sudionike u prometu.
31. 1. Kako bi se to otklonilo, s obzirom na utvrđenu krivnju i oblik krivnje vijeće je 2. optuženom D. C. izreklo i sigurnosnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom iz članka 72. KZ/11 u trajanju od dvije godine dulje od izrečene kazne zatvora, s obzirom da ga je potrebno na godinu dana preventivno isključiti iz prometa zbog toga što je grubo i teško povrijedio blanketne odredbi ZoSPC-a vozeći brzinom od 151 km/h na auto cesti u alkoholiziranom stanju od 1,49 gr/kg, što je za posljedicu imalo smrt dviju osoba, a kako bi se otklonila mogućnost ponavljanja djela po izdržanoj kazni zatvora. Po mišljenju vijeća izrečena kazna zatvora uz sigurnosnu mjeru pozitivno će utjecati na 2. optuženika da ne čini nova kaznena djela i da ubuduće ne upravlja vozilom u takvom stanju i takvom brzinom te bude pozorniji u prometu.
U odnosu na troškove postupka
32. Vijeće je 1. optuženom A. P. i 2. optuženom D. C. naložilo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 1.000,00 kuna svaki, te troškove sudsko-medicinskog vještačenja u iznosu od 3.250,00 kuna, prometnog vještačenja u iznosu od 5.475,00 kuna, toksikološkog vještačenja u iznosu od 688,00 kuna, troškove svjedoka u iznosu 600,00 kuna i troškove očevida u iznosu od 1.901,60 kuna što ukupno iznosi 11.914,60 kuna, te im se naložilo da svaki plati iznos od po 5.957,30 kuna, a 2. optuženik D. C. i troškove sudskog tumača u iznosu od 1.410,00 kuna te troškove postavljenog branitelja po službenoj dužnosti u iznosu od 1.125,00 kuna koje troškove su dužni platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe.
32.1. Visina paušalnog iznosa je određena imajući u vidu složenost i dužinu trajanja postupka, smatrajući da su isti u mogućnosti platiti s obzirom na primanja i njihovo imovinsko stanje. Nagrada i nužni izdaci punomoćnika oštećenika biti će određeni posebnim rješenjem po dostavi troškovnika i pravomoćnosti presude.
U Sisku 23. studenoga 2021.
Predsjednik vijeća
mr. sc. Zorislav Kaleb, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.
DNA
1. ŽDO u Sisku, na broj: KO-DO-44/2020,
2. 1. optuženik A. P.- preko punomoćnika za primanje pismena
3. Branitelj 1. optuženika: D. K., odvjetnik u S.,
4. 2. optuženik D. C.-preko punomoćnika za primanje pismena (po prevođenju na njemački jezik),
5. Branitelj 2. optuženika: M. G., odvjetnik u K.,
6. Punomoćnik ošt.: O. K. Š. & partneri d.o.o iz Z.,
7. U spis
