Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-182/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Snježane Hrupek- Šabijan, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika M. J., zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.-I), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Ik I-264/2021- 12 od 13. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. studenog 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika M. J. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijski sud u Sisku na temelju članka 59. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.-II), u vezi članka 165. stavka 1. i
14/21., dalje:
članka 168. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj ZIKZ), odbio prijedloge za uvjetni otpust zatvorenika M. J., podnesene po zatvoreniku i izvanbračnoj supruzi J. A., kao neosnovane. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici na izdržavanju kazne zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru broj Kv-53/2020. od 20. listopada 2020. Predviđeni istek kazne zatvora je 5. prosinca 2022.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je osobno zatvorenik M. J. ne navodeći izrijekom žalbene osnove, no, iz sadržaja žalbe slijedi kako se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. Zakona o kaznenom postupku, "Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., dalje: ZKP/08.) U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbu, jer je "…sve uvjete ispunio tražene od njega, te je, na taj način stekao pravo na uvjetni otpust".
3. Spis je u skladu s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba zatvorenika nije osnovana.
5. Naime, žalitelj u svojoj žalbi u bitnome reinterpretira navode svog prijedloga za uvjetni otpust, kao i navode prijedloga svoje izvanbračne supruge J. A.. Ta argumentacija se svodi na tvrdnje o urednoj provedbi programa izvršavanja kazne zatvora, zdravstvenom statusu (bolesti) zatvorenikove majke, predstojećoj operaciji njegove supruge i, u kontekstu svega toga, nužnosti njegove nazočnosti u obiteljskom domaćinstvu.
5.1. Međutim, protivno tim žalbenim navodima zatvorenika Jurkovića, pravilno je prvostupanjski sud uzeo u obzir i ocijenio sve za to odlučne okolnosti u smislu članka 59. stavak 2. KZ/11. i ispravno zaključio da do sada izdržani dio kazne zatvora nije u dovoljnoj mjeri utjecao na zatvorenika da se može zaključiti kako će se uključiti u život na slobodi bez rizika od kriminalnog povrata, zbog čega je radi postizanja svrhe kažnjavanja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge. Ovo i bez obzira na to što pobijano rješenje u svojoj izreci ne sadrži potpunu pravnu osnovu za odluku suda, koja se nalazi u odredbi članka 170. točka 6. ZIKZ-a ( postojanje drugih razloga koje sud ocijeni opravdanim u smislu odredbi o uvjetnom otpustu propisanih zakonom kojim se uređuju kaznena djela i kaznenopravne sankcije).
5.2. Po ocjeni drugostupanjskog suda, pravilno je pri donošenju pobijanog rješenja prvostupanjski sud uzeo u obzir i valorizirao negativne okolnosti: da zatvorenik nema utvrđenih izvankaznioničkih pogodnosti, prijašnju kaznenu osuđivanost, postojanje vjerojatnosti kriminalnog povrata, sve u uvjetima kada je provedba pojedinačnog izvršenja zatvorske kazne ocjenjena tek kao zadovoljavajuća. Brojnost i kvaliteta takvih okolnosti očito prevladavaju nad utvrđenim pozitivnim okolnostima koje se tiču korektnog, urednog zatvorenikovog ponašanja i poštivanja kućnog reda uz nadzor. 6. Slijedom svega iznijetog, očito je da je značaj onih okolnosti, zbog kojih je prvostupanjski sud ocijenio da kod zatvorenika još uvijek nije ostvarena svrha kažnjavanja, u konkretnom slučaju prevladao, a razloge koji su za takvu odluku izneseni u prvostupanjskom rješenju u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, a žalbeni navodi nisu isto uspjeli osporiti.
7. Naime, svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11. (izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovnog uključivanja u društvo) treba se postići ne samo izricanjem kazne, već kroz uspješnost njezinog izvršavanja.
8. Pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje navodima žalitelja o lošem zdravstvenom stanju članova njegove obitelji (majka, izvanbračna supruga), odnosno, navodima da je njegova nazočnost u obitelji s tim u svezi nužna, niti to dovodi u pitanje značaj onih okolnosti koje ukazuju na potrebu nastavka izdržavanja kazne. Naime, ove okolnosti koje u žalbi navodi zatvorenik, pod ispunjenjem određenih zakonskih uvjeta, mogu biti osnova za primjenu nekih drugih instituta propisanih ZIKZ-om, no, nedostatne su za odobrenje njegovog uvjetnog otpusta sa izdržavanja kazne zatvora.
9. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavak 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene zakonske povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 23. studenog 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
